REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-305/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o. Papandopulova 3, Split, OIB: 95077462370, zastupanog po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika CORNUS d.o.o., Tršćanska 34, Split, OIB: 67307959945, zastupanog po punomoćniku Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Dore Živković, odvjetnice u Splitu i zastupnika po zakonu tuženika Ante Podruga sa punomoćnikom Nevenkom Jurišićem, odvjetnikom u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-465/2022 od 8. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku CORNUS d.o.o., da tužitelju NOVI DANI d.o.o., isplati iznos od 3.145,34 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 98,29 EUR od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. veljače 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. travnja 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. svibnja 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. lipnja 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. srpnja 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. kolovoza 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. rujna 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. listopada 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. studenog 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. prosinca 2020. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. siječnja 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. veljače 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. ožujka 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. travnja 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. svibnja 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. lipnja 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. srpnja 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. kolovoza 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. rujna 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. listopada 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. studenog 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. prosinca 2021. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. siječnja 2022. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. veljače 2022. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. ožujka 2022. pa do isplate,

- 98,29 EUR od 16. travnja 2022. pa do isplate,

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,78 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. kolovoza 2023. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku CORNUS d.o.o. da tužitelju NOVI DANI d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 676,97 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja NOVI DANI d.o.o. u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku CORNUS d.o.o. da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 425,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 21. travnja 2022. javnom bilježniku Snježani Ludvajić iz Solina, kao povjereniku suda, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika) radi naplate iznosa od 3.145,34 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-465/2022 od 8. kolovoza 2023. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Ovršenik je protiv tog rješenja izjavio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-12521/2022-16 od 5. listopada 2023. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje. Istim rješenjem predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a predmetni postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II).

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, prigovara namirenju predmetne tražbine provedenom materijalnopravnom kompenzacijom tužiteljeve tražbine s osnova zajedničke pričuve i priznate protutražbine tuženika na ime vrijednosti izvršenih nužnih i neophodnih radova na sanaciji prohodne terase-ravnog krova zgrade u [adresa]. Navodi kako tužitelj nije iskazao primjedbe na izjave o kompenzaciji, dakle iste da su kao neosporene priznate u cijelosti. Tuženik ističe i prigovor zastare tražbine tužitelja za period unazad jedne godine. Tuženik navodi da pridržava pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na iskompenzirane iznose od tužitelja. Tuženik je tijekom postupka prigovorio aktivnoj legitimaciji tužitelja za pokretanje ovog postupka.

3.1. Tuženik je u dokazne svrhe dostavio odgovor za opomenu pred tužbu od 12. travnja 2022., izjavu o prijeboju br. 01/20 od 6. veljače 2020., karticu vlasnika prostora od 22. siječnja 2020., račun Ivatra izolacija d.o.o. br. 08-1-1 od 16. veljače 2017., izjavu o prijeboju br. 02/20 od 15. rujna 2020., račun tužitelja br. 258-1-1 od 3. ožujka 2020., izjava o prijeboju br. 03/20 od 15. rujna 2020., račun tužitelja br. 695-1- 1 od 4. rujna 2020., izjavu o prijeboju br. 01/21 od 13. rujna 2021., račun tužitelja br. 151 od 4. ožujka 2021., izjavu o prijeboju br. 02/21 od 13. rujna 2021., račun tužitelja br. 619-1-1 od 31. kolovoza 2021., izjavu o prijeboju br. 02/22 od 13. rujna 2022., račun tužitelja br. 624-1-1 od 13. rujna 2022.

4. Predmetni prigovor dostavljen je tužitelju te se isti podneskom od 20. listopada 2023. očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu). Tužitelj navodi kako nije sporno da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa] pa da je sukladno odredbama čl. 93.st. 1. i 2., čl. 378. st. 5. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika navedene nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve. Navodi da tuženik ne spori vlasništvo na nekretnini za koju se traži plaćanje pričuve. Tužitelj navodi da su sukladno Međuvlasničkom ugovoru svi suvlasnici preuzeli obvezu da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu za sve radove na zajedničkim dijelovima zgrade izdvajati sredstva zajedničke pričuve u iznosu koji odgovara 0,54% etalonske cijene vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela te je točkom 6. ugovora navedena ta vrijednost.

5. Tužitelj navodi da je ovom postupku upravitelj označen kao tužitelj, a ne suvlasnici zgrade, stoga sve i da tuženik ima neko dospjelo i od svih suvlasnika priznato potraživanje prema ostalim suvlasnicima zgrade nije ovlašten isticati prigovor prijeboja potraživanja prema upravitelju zgrade u ovom postupku. Tužitelj je predložio da sud održi u cijelosti na snazi platni nalog obveže tuženika za ovršni i parnični troškova ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6. U dokazne svrhe tužitelj je dostavio Ugovor o upravljanju zgradom na adresi [adresa] zaključenog 20. veljače 2001., Međusuvlasnički ugovor od 20. veljače 2001., popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, karticu vlasnika prostora i izvadak iz zemljišne knjige zk uloška [broj ZK uloška].

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naplatu pričuve za razdoblje od rujna 2019. do travnja 2022. u mjesečnim iznosima od po 740,00 eura odnosno ukupno 3.145,34 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U dokazne svrhe pregledan je i pročitan Ugovor o upravljanju zgradom na adresi [adresa] zaključen 20. veljače 2001. (list spisa 28-30), Međusuvlasnički ugovor od 20. veljače 2001. (list spisa 31-34), popis posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade (list spisa 35-36), kartica vlasnika prostora (list spisa 37), izvadak iz zemljišne knjige zk uloška [broj ZK uloška] (list spisa 97-98), odgovor za opomenu pred tužbu od 12. travnja 2022. (list spisa 58), izjava o prijeboju br. 01/20 od 6. veljače 2020., kartica vlasnika prostora od 22. siječnja 2020., račun Ivatra izolacija d.o.o. br. 08-1-1 od 16. veljače 2017., izjava o prijeboju br. 02/20 od 15. rujna 2020., račun tužitelja br. 258-1-1 od 3. ožujka 2020., izjava o prijeboju br. 03/20 od 15. rujna 2020., račun tužitelja br. 695-1-1 od 4. rujna 2020., izjavu o prijeboju br. 01/21 od 13. rujna 2021., račun tužitelja br. 151 od 4. ožujka 2021., izjava o prijeboju br. 02/21 od 13. rujna 2021., račun tužitelja br. 619-1-1 od 31. kolovoza 2021., izjava o prijeboju br. 02/22 od 13. rujna 2022., račun tužitelja br. 624-1-1 od 13. rujna 2022 (listovi spisa 59- 71). Sud je izveo dokaz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika (list spisa 119-120).

9. Sud nije izveo dokaz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja jer isti prema iskazu punomoćnice nema nikakvih saznanja o spornim činjenicama oko prijeboja između tužitelja i tuženika, a na koju okolnost je isti trebao biti ispitan. Sud nije proveo ni dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem jer provođenjem istog ne bi bilo od utjecaja za donošenje ove odluke. Nisu ispitani ni svjedoci jer je tuženik paušalno predložio izvođenje dokaza saslušanja svjedoka ne navodeći njihova imena i prezimena, niti okolnosti na koje trebaju biti saslušani.

10. Tijekom postupka tužitelj i tuženik su ustrajali sa svojim prijedlozima. Tužitelj je isticao kako tuženik nije dokazao da su radovi koje je on izveo bili odobreni od ostalih suvlasnika. Tuženik je na ročištu održanom 23. siječnja 2025. (list spisa 112) naveo kako je između sada pok. zastupnika po zakonu tužitelja gosp. H i tuženika postojala ozbiljna volja da se zaključi nagodba glede ovog predmeta spora i to u korist tuženika, a koja da je provedena kompenzacijom kroz knjigovodstvo stranaka. Tuženik smatra da se, dostavljenim računom tvrtke Ivatra izolacija d.o.o. (društvo koje je izvodilo radove na krovu/terasi) tužitelju i činjenice da od kraja 2017. tuženiku nisu dostavljani računi za zajedničku pričuvu nego tek početkom 2020., može smatrati da je tužitelj dao suglasnost na izvođenje radova. Tuženik je naveo da je suglasnost za obavljanje popravaka dao i predstavnik suvlasnika zgrade gosp. O. Tuženik je naveo da je dio računa Ivatra izolacija d.o.o. iskompenziran kroz par godina. Tuženik je naveo da je po isteku razdoblja od 6 godina počeo plaćati uredno zajedničku pričuvu. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu dostavio konto karticu, a koju sud primjenom članka 299. ZPP-a nije uzeo u obzir.

11. Punomoćnica tužitelja osporavala je navode tuženika navodeći kako su izvedeni radovi trebali biti izvršeni od strane upravitelja, da je trebala postojati suglasnost suvlasnika zgrade, da obveza plaćanja zajedničke pričuve proizlazi iz zakona te da su u spis dostavljene isprave od strane tuženika sastavljene jednostrano i da nema prijeboja na način kako to tuženik pokušava dokazati.

12. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP), (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

13. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja za pokretanje ovog spora za navesti je da iz sadržaja Međuvlasničkog ugovora koji su zaključili suvlasnici stambeno-poslovne zgrade proizlazi da je sa zaključen ugovor o upravljanju stambenom zgradom upravo s tužiteljem. Naime, predmetni Međuvlasnički ugovor sklopila je većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a što je vidljivo iz priloga Međuvlasničkom ugovoru. Dakle, na temelju ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 20. veljače 2001. tužitelj je upravitelj predmetne nekretnine. Sukladno članku 93. stavku 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 139/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 144/12 i 152/14, dalje ZV) upravitelj je taj koji upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i on je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika postupke pred sudom ili drugim tijelima sukladno članku 93. stavku 1. i 2. ZV-a. Otuda i ovlaštenje tužitelja pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade po sili zakona, a radi naplate zajedničke pričuve. Stoga je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan.

14. U ovom postupku sud je trebao odlučiti i o istaknutom prigovoru zastare. Odredbom članka 214. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.

– dalje: ZOO) propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a člankom 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom članka 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

15. Odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari obveza plaćanja pričuve u mjesečnom iznosu je tražbina povremenih davanja na koju se primjenjuje odredba članka 226. stavak 1. ZOO-a, odnosno trogodišnji zastarni rok od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

16. Kako je najstarije potraživanje tužitelja za mjesec rujan 2019. dospjelo na naplatu 16. rujna 2019., a sva ostala mjesečna potraživanja su dospijevala iza tog datuma pa budući je prijedlog za ovrhu tužitelj kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku 21. travnja 2022., to niti jedna utužena tražbina tužitelja nije zastarjela, stoga da nije osnovan prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik.

17. Tužbeni zahtjev je osnovan.

18. Među strankama nije sporno da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 3.145,34 eura temeljem izdanih računa za neplaćenu pričuvu.

18.1. Među strankama nije sporno da tužitelj temeljem Ugovora o upravljanu zaključenog 20. veljače 2001. upravitelj stambene – poslovne zgrade [adresa].

18.2. Također nije sporno ni to da je tuženik vlasnik posebnog dijela navedene zgrade č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], ZU 23831. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) poslovni prostor 1 - položen na PR (prizemlju), PO2 (podrumu 2) i PO1 (podrumu 1) zgrade, površine 270,00 m2, anagrafske oznake [adresa].

19. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos od 3.145,34 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

20. Odredbom čanka 378. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 139/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 144/12 i 152/14, dalje ZV) je propisano da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu sa ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a člankom 378. stavak 5. ZV- a je propisano da je upravitelj zgrade ovlašten da zastupa suvlasnike u svezi upravljanja nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz citiranog stavka 1. toga članka nije drukčije određeno.

21. Odredbom članka 39. stavka 1. ZV-a je propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Stavkom 2. istog članka je propisano da kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

22. Odredbama članka 41. stavka 1. i 2. ZV-a je propisano da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika. U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

23.Odredbom članka 85. stavkom 4. ZV-a je propisano da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tima da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

24. Prema odredbi članka 89. stavak 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

25. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

26. Uvidom u ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] na adresi [adresa] zaključenog 20. veljače 2001. utvrđeno je da su suvlasnici predmetne zgrade tim ugovorom zakljlučenim sa tužiteljem, kao upraviteljem upravo tužitelju povjerili upravljanje predmetnom zgradom (list spisa 28-30).

27. Točku 7. stavak 3. Međusuvlasničkog ugovora zaključen 20. veljače 2001. proizlazi da sredstvima zajedničke pričuve upravitelj može raspolagati uz suglasnost predstavnika svih suvlasnika osim za hitne popravke za koje je dužan izvijestiti predstavnika zgrade u roku od tri dana nakon što je poduzeo određeni hitni popravak

28. Iz kartice vlasnika prostora proizlazi da su zaduženja naspram tuženika od 15. rujna 2019. do 15. travnja 2022. od po 98,29 eura odnosno ukupno 3.145,34 eura. Iz odgovora za opomenu pred tužbu proizlazi da je tuženik 12. travnja 2024. obavijestio tužitelja da postoji račun Ivatra izolacije d.o.o. u iznosu 6.981,22 eura za sanaciju krova/otvorene tarace od kojeg iznosa da još ima sredstava za prijeboj obzirom da je tužitelj nakon pola navedenog računa o prijeboju nastavio zaduživati za pričuvu. U navedenom odgovoru tuženik je obavijestio tužitelja da su u odnosu na dostavljene račune br. 258, 695, 151, 619 i 145 napravljene kompenzacije, a koje da su dostavljene na mail tužitelja (list spisa 58).

29. Iz priloženih izjava o prijeboju i računa tužitelja proizlazi da je mjesečno zaduženje tuženika 740,58 kn/98,29 eura te da je tuženik samovoljno pisao kompenzacija na pristiglim računima, dok se na izjave o prijeboju ne vidi potpis vjerovnika odnosno tužitelja (list spisa 59-71).

30. Iz računa Ivatra izolacija d.o.o. od 16. veljače 2017. proizlazi da je za sprejanje hidroizolacije na prohodnu terasu-ravni krov i punjenje slivnika, diletacije sa PUR pjenom 220,00 m2 tuženiku naplaćeno 6.987,22 eura (list spisa 61).

31. Iz izvatka iz zemljišne knjige br. uloška [broj ZK uloška] proizlazi da je tuženik vlasnik nekretnine i to poslovnog prostora položenog u prizemlju površine 270 m2, upisane na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 97).

32. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Ante Podruga proizlazi da isti iznajmljuje sporni poslovni prostor Privrednoj banci Zagreb, da je prije otvaranja same banke pala velika kiša, a kako se 90% prostora nalazi pod taracom, da je ista procurila i to baš po kabelima električne struje i ormarića. Navedeno da je trebalo žurno sanirati. Zakonski zastupnik tuženika naveo je kako je obavijestio predstavnika stanara gosp. O koji ga je kasnije uputio na tadašnjeg direktora tužitelja. Naveo je kako nije bilo novaca u pričuvi za brzu intervenciju pa da je morao popravke napraviti sam pod uvjetom da tužitelju dostavi račun za sanaciju uz garanciju za izvedene radove, a koje da je i dostavio. Zakonski zastupnik je naveo da je trebalo iskompenzirati račun za sanaciju s računima plaćanja pričuve, te kako je po završetku kompenzacije nastavio uredno plaćati pričuvu. Zakonski zastupnik tuženika je naveo da je imao suglasnost za izvođenje radova samo od predstavnika stanara. Naveo je kako sanirani ravni krov/taracu koristi stanar koji je svojedobno probio vrata i učinio sebi pristup. Tuženik smatra da je račun za sanaciju bio priznat, jer isti nakon što je upućen tužitelju, nije bio vraćen, kao ni garancija za izvršene radove. Tome u prilog da ide i činjenica da nakon toga tri godine nije primao račune za pričuvu. Zakonski zastupnik je naveo da je trebao od pravne službe dobiti nešto napisano, ali da mu se nakon smrti tadašnjeg direktora tužitelja nitko nikada nije javio (list spisa 119-120).

33. Na navedeni iskaz zakonskog zastupnika tuženika punomoćnica tužitelja se očitovala na način da je navela kako tuženik tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz kojim potvrđuje navode svog iskaza.

34. U odnosu na tuženikov istaknuti materijalno pravni prigovor prijeboja za navesti je, a obzirom da je tužitelj osporio da bi postojao ikakav dogovor o prijeboju izvršenih radova s tražbinom pričuve, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je imao suglasnost svih suvlasnika za obavljanje radova koje je izveo na vlastitu inicijativu, kao ni činjenicu da je postojao ikakav ugovor tuženika s tužiteljem na temelju kojeg bi tuženik izvodio radove na nekretnini i da su se radovi trebali financirali s računa zajedničke pričuve.

35. Nadalje, materijalno pravni prigovor prijeboja podrazumijeva da tuženik ima istovrsnu i dospjelu tražbinu prema tužitelju te da je tužiteljeva tražbina prestala zbog tuženikove tražbine i konstitutivne izjave o kompenzaciji. Stoga ako tužitelj ospori tuženikovu tvrdnju o prestanku tražbine prijebojem, na tuženiku je teret dokazivanja svoje tvrdnje. Tuženik je morao dokazati da je njegova tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dao izjavu o prijeboju odnosno da su stranke sklopile ugovor o prebijanju međusobnih tražbina.

36. Dakle, nije razvidno na temelju čega je tuženik zaključio da je sa tužitelju izjavio dogovorio prijeboj tražbine pričuve s eventualnom svojom protutražbinom na ime izvedenih radova dok iz stanja spisa proizlazi da nije bilo sporazuma suvlasnika zgrade o prebijanju tih tražbina odnosno tuženik nije dokazao da je imao suglasnost suvlasnika temeljem čl. 41. ZV.

36.1. Tuženik je tijekom postupka navodio da se radilo o hitnim radovima na krovu nekretnine u njegovom vlasništvu. Tuženik je dostavio račun Društva Ivatra izolacije d.o.o. iz koje proizlazi da je napravljena hidroizolazicija cijelog krova (220,00 m2), da su punjeni slivnici i da je odrađena dilatacija PU pjenom. Hitni radovi kod sanacija odnose se na radove koje je nužno obaviti odmah, bez odgađanja, kako bi se spriječila neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi ili nastanak veće štete na imovini ili objektu. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da su radovi bili nužni i neodgodivi (nije predložio saslušanje svjedoka, predstavnika stanara, zaposlenika banke, izvođača radova na krovu, fotografije sa mjesta događaja…). Dostavljeni račun može se tumačiti da su se izvodili radovi za poboljšavanje ili preventivno održavanje nekretnine.

37. Međutim kako tuženik za obavljene radove nije imao suglasnost suvlasnika zgrade temeljem čl. 41. ZV-a, a sporne radove je poduzeo bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika po čl. 39. st. 2. ZV-a te nije dokazao da su ti radovi bili hitni i neodgodivi, u ovom slučaju bi se radilo o poslovodstvu bez naloga.

38. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je tužitelj dokazao da tuženik nije podmirio tražbinu tužitelja s osnova neplaćene pričuve u smislu članka 380. ZV-a, to je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kojim je tuženiku, kao ovršeniku naložena isplata duga u iznosu od 3.145,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate sukladno.

39. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka (koji se primjenjuje do 31. prosinca 2022.) proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a (koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023.) propisano je da se kamatna stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena. Odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a (koja se primjenjuje od 30. prosinca 2023.) propisano je da se kamatna stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

40. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-465/2022 od 8. kolovoza 2023. u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.145,34 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

41. Stopa zatezne kamate je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.), člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.),

42. Platni nalog trebalo je održati na snazi i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,78 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 8. kolovoza 2023. do isplate, a koje se odnose na sastav prijedloga za ovrhu, predujam naknade i ostatak naknade javnom bilježniku, budući je izdavanje platnog naloga bilo osnovano, sve sukladno odredbi članka 14. stavka 4. i članka 27. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., i 73/17., dalje: OZ).

42.1. Propisano je člankom 14. stavkom 4. OZ-a da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

42.2 Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

43. Tužitelju je na iznos od 190,78 eura valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (8. kolovoza 2023.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

44. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

45. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

46. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

47. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

48. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – dalje: Tarifa), valjalo priznati 100 bodova za sastav podneska od 23. listopada 2023. (Tbr. 8.1. Tarife),. Valjalo je priznati i po 100 bodova za sastav podnesaka od 23. siječnja 2025 i 17. rujna 2025., (Tbr.8.2.), Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 300 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 600,00 eura.

48.1. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,97 eura sukladno Tar. br.1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

48.2. Dakle, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 676,97 eura.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

50. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

51. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 425,00 eura, koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu, predujam i ostatak naknade javnom bilježniku jer je navedeni trošak sastava prijedloga priznat kroz troškove ovršnog postupka s obzirom da je kroz održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi priznat tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,78 eura. Tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2025. jer je to ročište odgođeno suglasnim prijedlogom stranaka.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 29. listopada 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici u Splitu

- tuženiku po punomoćniku Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu

- u spis