REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P Ob-59/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Mandiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tužene ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu i punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 15. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnice Nikoline Balta i punomoćnika tužene odvjetnika Ive Farčića, dana 29. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] DALMATINSKA ULICA – FRANKOPANSKA ULICA površine 668 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, ZAGREB, DALMATINSKA ULICA 2, ZAGREB, FRANKOPANSKA ULICA 14 površine 540 m2, DVORIŠTE površine 128 m2, sveukupne površine 668 m2, 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), stan na II. (drugom) katu lijevo, koji se sastoji od šest soba i ostalih prostorija u površini od 210 m2, [adresa], koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji su jednako veliki kao i ostali suvlasnički dijelovi, predstavlja bračnu stečevinu tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te tužene ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te suvlasnički udio svake od stranaka na predmetnoj nekretnini iznosi 1/2 dijela.

II. Nalaže se tuženoj ČV isplatiti tužitelju MV iznos od 66.502,22 Eura na ime naknade parničnog troška ovog postupka, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude 29. listopada 2025. godine do isplate, a koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

O b r a z l o ž e nj e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženom živio u izvanbračnoj zajednici od 2000. godine, koja je nastavljena sklapanjem braka 16.05.2009. godine, dok je upis činjenice sklapanja braka izvršen 2013. godine u maticu vjenčanih matičnog područja Centar. Brak stranaka razveden je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1918/15 od 13.06.2015. godine.

1.1. Za vrijeme trajanja zajednice, stranke su stekle imovinu, pa tako i nekretninu – stan na drugom katu u [adresa], koji se sastoji od šest soba i ostalih prostorija, površine 210,32 m2. Iako je stan upisan na ime tužene, isti predstavlja zajedničku stečevinu stranaka te tužitelj predlaže donijeti presudu kojim će sud isto utvrditi, te naložiti tuženoj da mu nadoknadi parnični trošak.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako nije vlasnica predmetnog stana koji je dana 19.04.2021. godine darovala zajedničkog kćeri stranaka ĐV (nom. ĐV) Ivanišević.

2.1. Tužena navodi i kako su stranke dana 08.03.2012. godine zaključile Sporazum ovjeren kod javne bilježnice Vesne Šegović iz Rijeke, pod brojem ovjere OV-265/12, koji je predstavljao njihovu autonomnu volju kojom su regulirali imovinsko pravne odnose. Prema istom, nekretnina je sporazumno utvrđena kao vlasništvo tužene uz uvjet koji bi se odnosio na podjelu novca kada bi nekretnina bila otuđena. U konkretnom slučaju to se nije dogodilo već je nekretnina darovana zajedničkoj kćeri stranaka, što nije protivno Sporazumu niti zakonu.

3. Tijekom postupka, dana 26.06.2024. godine je zajednička kćer stranaka MVB darovala predmetni stan svom ocu tužitelju, a Ugovor o darovanju je solemniziran kod javnog bilježnika Jelene Maržić Benzie pod brojem OU-105/2024. Tužena stoga nadopunjuje navode odgovora na tužbu jer smatra da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, obzirom na stanje u zemljišnim knjigama.

3.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema podnesku od 18.10.2024. godine, obzirom na izmjenu opisa nekretnine u zemljišnoj knjizi kao i na upis nekretnine u novu katastarsku općinu, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između tužene ČV i ČVB dana 19.09.2021. (list 32-33 spisa), Sporazum sklopljen između tužitelja MV i tužene ČV dana 08.03.2012. godine (list 35- 39 spisa), kupoprodajni ugovor sklopljen između FV kao prodavatelja i ČV kao kupca dana 14.05.2004. godine (list 63-65 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između ČVB i MV dana 26.06.2024. godine (list 326-329 spisa), izvatke iz zemljišne knjige za predmetni stan z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ostalu priloženu dokumentaciju, saslušan je svjedok JV i tužitelj kao stranka u postupku.

5. Između stranaka nije sporno da su bivši bračni drugovi, čiji brak je razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1918/2015 od 16.05.2009. godine. Nije sporno da su prije sklapanja braka 2009. godine, stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 2000. godine (tužena tvrdi i od 1999. godine), te je tijekom trajanja iste kupljen ovdje predmetni stan dana 14.05.2004. godine, na ime tužene kao kupca.

5.1. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja te njegov pravni interes za podnošenje ove tužbe i to obzirom da je tijekom postupka došlo do raspolaganja stanom i sklapanjem darovnog ugovora kojim je zajednička kćer stranaka MVB, kojoj je stan darovala majka tužena, isti darovala ocu tužitelju.

5.2. Sporno je i da li su stranke, još za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, uredile pitanje svoje bračne stečevine na način određen Sporazumom od 08.03.2012. godine.

6. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, budući je uvidom u niz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno da je u trenutku podnošenja tužbe kao vlasnica predmetnog stana bila upisana tužena, dok je čl. 195 Zakona o parničnom postupku propisano da ukoliko koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica između istih stranaka dovrši. Dakle, to što je nekretninom tijekom trajanja ovog postupka raspolagano, te utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja.

6.1. Po ocjeni ovog suda, aktivnu legitimaciju i pravni interes tužitelj temelji i na čl. 187 Zakona o parničnom postupku, prema kojem može u tužbi samo tražiti od suda utvrđenje postojanja ili postojanja kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići ne samo kad je to posebnim propisima predviđeno, već i kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa.

6.2. U konkretnom slučaju, tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe budući je jasno kako se predmetnim stanom raspolaže u korist trećih, da ga se oterećuje hipotekama i da je na cijelom stanu upisano pravo doživotnog uživanja od strane tužene, a što bi, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, značilo da je opterećen i suvlasnički dio tužitelja bez njegove privole i eventualne suglasnosti.

6.3. Konačno, tužitelj ovdje u postavljenom tužbenom zahtjevu nije niti tražio od tužene izdavanje tabularne isprave kojom bi upisao pravo suvlasništva stana, već samo utvrđenje postojanja spornog pravnog odnosa.

7. Između stranaka nije sporno da su dana 08.03.2012. godine sklopile Sporazum ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke pod brojem OV-265/12 (list 35-39 spisa) u kojem je (članak 1) navedeno da njime reguliraju međusobne odnose te imovinsko-pravna pitanja koja proizlaze iz činjenica zaključivanja braka.

7.1. Tužena smatra da su navedenim Sporazumom stranke svojom voljom utvrdile da je ona vlasnica predmetnog stana u [adresa], da je isto sporazumno stranačko utvrđenje koje je pravno valjano i nikada osporeno, te da time Sporazum ima karakter ugovora o podjeli bračne stečevine.

7.2. Tužitelj isto osporava navodeći da njegova namjera nikad nije bila tuženoj darovati ili priznati vlasništvo stana u [adresa] (pa niti bilo koje druge imovine koja se u Sporazumu spominje) već da se nakon razvoda braka trudio zbog djece ostati u dobrim odnosima s tuženom kojoj je dozvolio korištenje stanom i raspolaganje novcem sa tekućeg računa, sve do poremećaja međusobnih odnosa.

8. Uvidom u Sporazum od 08.03.2012. godine utvrđeno je

- da su se stranke obvezale jedna drugoj ostaviti oporučno svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu temeljem oporuka koje prileže Sporazumu i čine njegov sastavni dio (opisane kao Prilog 1 i 2) i to prema čl. 4, međutim primjerku Sporazuma koji je priložen spisu nisu dostavljeni Prilozi,

- da se tužitelj potpisom „ugovora“ obvezao posebnim ugovorom prenijeti na tuženu prava koja proizlaze iz Ugovora zaključenog sa menadžerom VV, međutim tijekom dokaznog postupka takav ugovor nije priložen a ni Ugovor o kojem je riječ u Sporazumu,

- da se tužitelj obvezao posebnim ugovorom prenijeti na ČV u cijelosti i bez naknade, dionice Karlovačke banke d.d.. nominalne vrijednosti 4.503.000,00 HRK, time da je određeno i da se ČV u slučaju otuđenja tih dionica, obvezuje svaki primljeni iznos s osnova kupoprodajne cijene dionica podijeliti s MV u omjeru 50% i to na način da se obvezuje isplatiti mu 50% primljenog iznosa u roku 8 dana od primitka kupoprodajne cijene. Spisu tijekom dokaznog postupka niti do zaključenja glavne rasprave nije priložen takav posebni ugovor iz kojeg bi se moglo utvrditi da li su stranke postupale po ovoj odredbi Sporazuma,

- da su stranke utvrdile da je majka tužitelja SV vlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zem 1723/20 te da se MV obvezuje u roku 15 dana od potpisa Sporazuma od majke kao vlasnice nekretnine ishoditi izjavu kojom se ona obvezuje da će su slučaju prodaje te nekretnine, nakon podmirenja hipotekarnog kredita, odmah po primitku isplatiti MV 60% primljene kupoprodajne cijene a Tatjani Dragović 40% kupoprodajne cijene. Navedeno je i da se MV obvezuje da ukoliko primi ukupnu kupoprodajnu cijenu u svoju korist, će nakon podmirenja hipotekarnog kredita isplatiti ČV iznos od 40% cijene. Spisu tijekom dokaznog postupka nisu priložene izjave majke tužitelja iz navedene odredbe niti bilo koji drugi dokaz da je postupljeno po ovoj odredbi Sporazuma, a niti je majka tužitelja predložena kao svjedok u postupku. Također, majka tužitelja koja je u Sporazumu navedena kao vlasnica nekretnine u Splitu isti nije supotpisala,

- da su stranke utvrdile da se potpisom Sporazuma MV obvezao svu svoju godišnju zaradu (umanjenu za plaćene poreze) dijeliti s ČV

ČV u omjeru 50%-50%,

- da su stranke utvrdile da je ČV vlasnica nekretnina u [adresa], između ostalog i ovdje predmetnog stana u [adresa] te 4 garažna mjesta i stana koji se nalazi u Radničkoj cesti 34a. Potpisom Sporazuma ČV se obvezuje zaradu od prodaje nekretnina iz navedenog čl. 9 Sporazuma, koja preostaje nakon vraćanja hipoteke banci, podijeliti s MV u omjeru 50%-50%.

9. Tijekom postupka i to tek na ročištu 19.02.2024. godine (više od godinu dana nakon podnošenja tužbe) tužena je navela kako je Sporazum napisao odvjetnik JV iz [adresa].

9.1. Na ročištu 15.09.2025. godine je odvjetnik JV saslušan kao svjedok, te isti navodi kako radi u odvjetničkom uredu u Rijeci koji ima više od 50 zaposlenih. Nakon što mu je predočen spisu priloženi Sporazum i upućen je u predmet postupka, navodi kako se zbog proteka vremena ne može izjasniti da li je on osobno ili netko od zaposlenika odvjetničkog ureda sastavljao Sporazum. Kada je primio poziv za svjedoka u ovom postupku, pokušao je u arhivi ureda pronaći neke dokumente koji bi se odnosili na stranke no u tome nije uspio, uz napomenu kako se prema pravilima ureda dokumenti čuvaju 10 godina. Nema relevantnih sjećanja niti saznanja o volji stranaka pri sklapanju predočenog Sporazuma.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su stranke u vrijeme sklapanja Sporazuma od 08.03.2012. godine bile u bračnoj zajednici i roditelji dvoje maloljetne djece. Tužena je tijekom zajedničkog života uvijek pokazivala želju da se financijski osigura u smislu raspolaganja polovicom zarade tužitelja, s čim je on uvijek bio suglasan.

U odnosu na odredbe Sporazuma, iako je u istom navedeno kako su se stranke kao bračni drugovi obvezale jedno drugome ostaviti svu svoju imovinu, ne sjeća se da bi naknadno napisali ili potpisali takve oporuke, a niti pred svjedocima. U odnosu na odredbu Sporazuma u kojoj je navedeno da se tuženoj obvezuje posebnim ugovorom prenijeti prava koja proizlaze iz ugovora koji je tužitelj zaključio s menadžerom VV, navodi da takav ugovor nije potpisao niti je to moguće obzirom na sportsko pravo prema kojem se na treću osobu ne mogu prenijeti prava iz menadžerskih ugovora.

U odnosu na odredbu Sporazuma u kojoj je navedeno da se obvezuje na tuženu prenijeti dionice Karlovačke banke d.d., iskazuje da prema njegovom sjećanju te dionice nije prenio, a u međuvremenu je banka propala te su dionice potpuno izgubile na vrijednosti, radi čega od njih nije ostvarena nikakva zarada. U odnosu na odredbu Sporazuma u kojoj je navedeno da je majka tužitelja vlasnica nekretnine u Splitu, te da se u slučaju prodaje te nekretnine majka tužitelja istom obvezuje isplatiti 60 % kupoprodajne cijene, a 40 % kupoprodajne cijene se majka tužitelja obvezuje isplatiti tuženoj, navodi da su se okolnosti od dana sklapanja Sporazuma promijenile. Naime, majka tužitelja je u međuvremenu nekretninu u Splitu prenijela u vlasništvo tužitelja, a on na ime tužene kao svoje tadašnje supruge. Navedenim pravnim poslovima su kao srodnici, odnosno bračni drugovi, izbjegli plaćanje poreza na takva raspolaganja. Ta nekretnina je prodana, time da ističe da je on sam, bez obzira što je u trenutku prodaje nekretnina glasila na ime tužene, razgovarao s kupcima i dogovarao cijenu. Za primljenu kupoprodajnu cijenu su on i tužena zajedno dogovorili da će od iste vratiti postojeće kredite koje su tamo imali, te druge potrebne troškove, a kad se isto vratilo preostao je iznos od 3.800.000,00 Eura koje je tužena, protivno volji tužitelja, zadržala za sebe. Upravo je to razlog poremećaja odnosa stranaka, jer mu tužena uporno odbija vratiti njegov dio ostvarene kupoprodajne cijene za nekretninu u Splitu.

U odnosu na odredbu Sporazuma u kojoj je navedeno da je tužena vlasnica nekretnina u Zagrebu i to četiri garažna mjesta i stana koji se nalazi u Radničkoj cesti, navodi da je točno da je tužena u vrijeme potpisivanja Sporazuma bila upisana kao vlasnica tih nekretnina. One su prodane za vrijeme trajanja braka stranaka, sada se više ne može sjetiti koje godine. S ostvarenom kupoprodajnim cijenom od nekretnina u Radničkoj su raspolagali dogovorno, podmirivali životne troškove kako njih samih tako i zajedničke djece. U odnosu na ovdje spornu nekretninu u [adresa], navodi da je kupljena za vrijeme trajanja (izvan)bračne zajednice stranaka, te da ju on, bez obzira što je nekretnina bila upisana kao vlasništvo tužene, smatra kako u trenutku potpisa Sporazuma pa tako i danas, zajedničkom imovinom. Navodi da tuženoj nije poklonio niti prepisao svoj dio vlasništva stana u [adresa], već je zbog tadašnjih životnih okolnosti ona nakon razvoda braka ostala stanovati u tom stanu sa zajedničkom djecom stranaka, s čime je on bio suglasan. Upoznat je s time da je tužena u međuvremenu zasnovala novu bračnu zajednicu u kojoj je rođeno i novo dijete, te je bio suglasan da ostane stanovati u [adresa]. Stan je u međuvremenu i adaptiran, te je i sam tužitelj, zbog zajedničke djece, sudjelovao u adaptaciji stana s iznosom od 500.000,00 Eura.

U međuvremenu su se okolnosti promijenile, zajednička kćer MVB živi sama a zajednički sin M već oko 4 godine živi s tužiteljem i njegovom drugom obitelji, dok su se odnosi stranaka poremetili. Smatra da je najveći poremećaj odnosa došao iz činjenice da mu je tužena odbila vratiti njegov dio kupoprodajne cijene ostvarene prodajom nekretnine u Splitu, kasnije su oboje zatražili pomoć odvjetnika što je dovelo do pokretanja niza sudskih postupaka. Došlo je i do određenih malverzacija jer je tužena sa svojom sestrom potpisivala, po mišljenju tužitelja, fiktivne ugovore o pozajmici znatnog novčanog iznosa i to od 1.500.000,00 Eura, što je potpuno nerealno obzirom na primanja sestre tužene. Došlo je do situacije da je stan u [adresa] opterećen dugovima, tužena je darovala stan zajedničkoj kćeri stranaka kako bi tužitelja prikazala kao „lošeg oca“ koji je tužio vlastitu kćer da bi ostvario svoja prava.

U međuvremenu su se okolnosti opet promijenile jer se zajednička kćer MVB „razišla“ s majkom te je tužitelju darovala – on smatra zapravo vratila – polovicu stana u [adresa] izravno opterećenog fiktivnim dugovima i pravom tužene doživotnog uživanja stana.

Smatra da je obiteljska zajednica života s tuženom prekinuta 2012. ili 2013. godine, obzirom da je tužena 2014. godine dobila dijete s trećom osobom, stranke su ostale u prijateljskim odnosima te su se službeno rastali 2016. godine. I nakon razvoda braka ostali su u dobrim odnosima, tužitelj je to želio zbog zajedničke djece, a sada nakon svega smatra da je tužena to željela zbog novca. Za vrijeme trajanja braka, stranke su imale zajednički bankovni račun s kojeg je tužena podizala novca koliko je htjela, a isto je nastavila i nakon prekida bračne zajednice i to sve do 2021. godine. Tada je došlo do raskola jer je podizala više novca no što joj je tužitelj dozvolio pozajmiti, a odbila je dati i dio novca ostvaren prodajom nekretnine u Splitu. Pojašnjava da u to vrijeme nije imao pravnu niti knjigovodstvenu pomoć, niti porezne savjetnike koji bi upravljali njegovom zaradom, već je vjerovao tuženoj na riječ koju je ona iznevjerila te smatra da ima pravo na doživotnu zaradu svega što tužitelj ostvari, a što on osporava u brojnim sudskim postupcima.

Navodi kako je njegova namjera u trenutku sklapanja Sporazuma bila odgovarajuća trenutku, odnosno nikad nije imao namjeru do kraja života financirati osobu s kojom nije u braku te njenu novu obitelj, te su to on i tužena iskomunicirali dovoljno jasno. Osporava da bi predmetni stan u [adresa] bio kupljen iz posebne imovine tužene, kupili su ga 2004. ili 2005. godine od zajedničkog prijatelja FV, a tužena je tada bila bez ikakvih prihoda. Tužitelju nije bilo važno na koga od njih stan glasi, bili su zajedno, i bez obzira na to što smatra da je stan kupljen od njegove zarade, ne osporava da su stranke u tom trenutku bile u izvanbračnoj zajednici.

10. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u dijelu koji se odnosi na sporne okolnosti ovog postupka, a isto je da u trenutku sklapanja Sporazuma niti kasnije, nije imao volje ni namjere prema kojoj bi tužena ostvarila pravo samostalnog vlasništva na predmetnom stanu. Kako su stranke bile u dobrim odnosima a tužena majka njegovo dvoje djece, bio je suglasan da ista ostane stanovati u stanu, no bez utjecaja na njegova vlasnička prava.

10.1. Sud napominje da je i iz iskaza tužitelja i brojnih podnesaka koji su sudu dostavile obje stranke, jasno da je između njih u tijeku niz sudskih postupaka koji se odnose na imovinske odnose, međutim isti nisu odlučni u ovom sporu, koji se vodi po pitanju utvrđenja bračne stečevine na stanu u [adresa].

11. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužene, smatrajući da neopravdanim izbjegavanjem dolazaka na ročišta koja su određena radi provođenja dokaza saslušanjem stranaka pokušava neopravdano odugovlačenje postupka.

11.1. Ročište za saslušanje stranaka bilo je određeno za dan 21.10.2024. godine, te je neposredno prije ročišta u spis dostavljena potvrda izdana po liječnici AV (list 346 spisa). Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad je izdana dana 17.10.2024. godine a odnosi se na dan nesposobnosti 18.10.2024. godine, pri čemu je navedeno i da nije potrebno daljnje bolovanje. Upitana za očitovanje o navedenoj potvrdi, a kako bi se utvrdilo da li je nedolazak na ročište bio opravdan, AV nije dostavila službeno očitovanje s potpisom i pečatom, već na listu 352 spisa prileži pismeno u kojem je navedeno „da je ona liječnica po zamjenama koja je dana 17.10.2024. godine radila u ambulanti doktorice ĐVB, a da se sjeća da je pregledala tuženu 18.10.2024. godine i izdala potvrdu. U pismenu je navedeno i da od 22.10.2024. godine „radi na drugoj lokaciji i u drugoj ambulanti. Kako ovakvo pismeno sud ne može smatrati opravdanjem nedolaska, dana 15.11.2024. godine je tužena pozvana dostaviti ime izabrane liječnice obiteljske medicine, a liječnica AV je pozvana obnoviti pismeno ali da isti sadrži pečat liječnice/ustanove, kako bi se isti mogao prihvatiti kao dokument.

11.2. Niti po jednom traženju nije postupljeno.

11.3. Na ročište održano dana 28.02.2025. godine tužena nije pristupila a svoj nedolazak opravdala je potvrdom liječnika (list 362 spisa), na ročište 20.05.2025. godine tužena nije pristupila a u spis je priložila liječničku potvrdu iz koje nije razvidno ime liječnika koji je potvrdu izdao kao niti vrsta bolesti koja je nesposobnost za rad uzrokovala. Na ročište 15.09.2025. godine tužena nije pristupila te nije opravdala svoj nedolazak na ročište već dostavila spis potvrde koje se odnose na ranije liječničke preglede (niti jedna iz 2025. godine).

11.4. Slijedom gornjeg, a imajući u vidu i činjenicu da je tužena tijekom postupka dva puta tražila izuzeće raspravne sutkinje te jednom i predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu, sud smatra da joj je dana mogućnost sudjelovanja u raspravi i davanja stranačkog iskaza, koje ista neopravdano nije učinila. Ove su okolnosti cijenjene uz cjelokupni dokazni postupak temeljem čl. 268 i 269 ZPP-a.

12. Obzirom da je stan kupljen 15.03.2004. godine, dolazi do primjene Obiteljskog zakona objavljenom u Narodnim Novinama 116/2003 koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine. Nije sporno da su stranke u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora za stan u [adresa] bile u izvanbračnoj zajednici, dok je odredbama Obiteljskog zakona propisano da se odredbe o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine a kraće ako nje u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Prema čl. 248 istog Obiteljskog zakona/2003, bračna imovina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Prema čl. 249 istog Zakona, bračni su drugovi suvlasnici na bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili.

13. U konkretnom slučaju, osnovano tužitelj smatra da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja (izvan)bračne zajednice života stranaka te činjenica da je tužena u trenutku kupoprodaje bila navedena kao kupac nekretnine, kao i nakon razvoda braka stranaka, nema utjecaja na vlasnička prava tužitelja. Tužena je u postupku priložila potvrde Agencije Elite o zaradi iz vlastite karijere, ne tvrdi niti prilaže dokaze da bi stan u [adresa] bio kupljen iz njene vlastite imovine, stečene prije započinjanja izvanbračne zajednice s tužiteljem,

14. Imajući u vidu odredbe priloženog Sporazuma i iskaz tužitelja iz koje je jasno artikulirana njegova volja i trenutku sklapanja Sporazuma, sud smatra da isti nema karakter bračnog ugovora iz čl. 255 Obiteljskog zakona, bez obzira na činjenicu ovjere potpisa stranaka.

Naime, očito je da su istim stranke samo konstatirale da je u trenutku potpisivanja Sporazuma tužena upisana kao vlasnica stana, a ne dogovorile da će tuženoj isti ostati u vlasništvu. Da je tome tako, jasno proizlazi iz članka 9 st. 2 Sporazuma kojim je propisano da se kupoprodajna cijena koja je ostvarena od prodaje nekretnina dijeli svakome u polovici dijela, što je upravo dokaz da su stranke isto smatrale bračnom stečevinom. Konačno, tužitelj je u iskazu naveo da su stranke ranije prodale i ostalu imovinu koja je bila upisana kao zemljišno-knjižno vlasništvo tužene tj. nekretnine u Radničkoj cesti te dobivenim novcem zajednički raspolagale. Tužena ne tvrdi niti prilaže dokaze da bi novac koji je dobiven prodajom nekretnina u Radničkoj zadržala ili samostalno ostvarila sve plodove kupoprodaje, ili da bi bilo koja druga odredba Sporazuma bila realizirana između stranaka. Dapače, očito je iz stanja spisa da niti jedna odredba Sporazuma nije realizirana već su stranke usmeno dogovarale imovinska pitanja nakon razvoda braka.

15. Iako su stranke u postupku predlagale izvođenje daljnjih dokaza, sud je na ročištu 15.09.2025. godine zaključio glavnu raspravu smatrajući da je činjenično stanje u postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Predložene svjedoke od strane tužitelja (supruga UV i prodavatelj stana u [adresa] FV) te okolnosti na koje bi svjedoci imali iskazivati nisu relevantne u ovom postupku utvrđenja bračne stečevine, a niti je navedeno da bi bilo koji od tih svjedoka imao saznanja o volji stranaka kod sklapanja Sporazuma. Predloženu svjedokinju od strane tužene FVB (raniju urednicu ženskog časopisa Gloria) sud nije saslušao jer su okolnosti na koje je predložena tj. njena saznanja o ostvarenoj zaradi tužene za vrijeme karijere neodlučna u postupku. Građevinsko vještačenje na okolnost sadašnje vrijednosti stana u [adresa] te financijsko vještačenje svih bankovnih transakcija povezanih s kupnjom i prodajom imovine tužitelja, njegovih roditelja i trgovačkih društava u njihovom vlasništvu sud nije proveo smatrajući isto neodlučnim u postupku koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine.

15.1. Niti jedna parnična stranka nije predložila provesti dokaz saslušanjem javne bilježnice Vesnu Švegović iz Rijeke kao osobu koja je ovjerila Sporazum, kao niti majku tužitelja koja je u istom navedena kao vlasnica stana u [adresa] u čije ime su stranke Sporazumom dijelile buduću kupoprodajnu cijenu.

16. Prema čl. 154 ZPP-a sud je naložio tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu 315.000,00 Eura (ročište 20.09.2023. godine).

Prema Tbr. 7 toč 1 OT priznat je trošak sastava tužbe u vrijednosti 4.740 Eura, prema Tbr. 8 toč. 1 OT trošak sastava podnesaka od 06.04.2023., 29.09.2023. i 09.09.2025. svaki u vrijednosti 4.740 Eura, prema Tbr. 9 toč. 1 OT trošak zastupanja na ročištima 20.09.2023., 18.10.2023., 19.02.2024., 21.10.2024. 28.02.2025., 20.02.2025. i 15.09.2025., svako u vrijednosti 4.740 Eura. Ukupno je priznat trošak zastupanja od 52.140 Eura, koji uvećan za 25 % pripadajućeg PDV-a iznosi 65.175,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak suske pristojbe na tužbu 663,61 Eura i sudske pristojbe na presudu 663,61 Eura, te mu je ukopno dosuđen parnični trošak od 66.502,22 Eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima počem od dana donošenja presude do isplate. Kako je parnicu izgubila, tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu, 29. listopada 2025. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Pun. Tužitelja uz nalog za pristojbu na tužbu 637,06 Eura (iznos je 663,61 a plaćeno je 26,55) i nalog za pristojbu na presudu 663,61 Eura

- Pun. Tužene