Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-676/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, zastupan po generalnom punomoćniku RG dipl.iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-20/2023-15 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-20/2023-15 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3 u cijelosti se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.049,61 €/45.580,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 5.listopada 2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03116650793), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3 da tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976 na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 625,00 EUR, u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banaka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika u vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 11. rujna 2006., a u kojoj prometnoj nezgodi je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, u opsegu 60 % zbog zadobivene ozljede jer je predmetna prometna nezgoda uzrok invalidnosti osiguranika tužitelja 60 %, a sve temeljem odredbe članka 161., u vezi odredbe članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23, dalje: ZOMO).

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja EG ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika,

- da je rješenjem tužitelja HZMO, Područna služba u Požegi od 16. siječnja 2008. osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to zbog ozljede na radu 60% (ozljeda zadobivena u prometnoj nezgodi) i bolesti 40%.

- da je tuženik priznao svoju pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja,

- da je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te svoju odgovornost navodeći da ne postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja,

- da je među strankama sporno i pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja - Zakonu o mirovinskom osiguranju ili Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu,

- da je tužitelj dokazao uzročno posljedični vezu između prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio ozljede i njegovog upućivanja u invalidsku mirovinu time što je priložio pravomoćno rješenje o priznavanju prava na invalidsku u mirovinu zbog ozljede na radu 60 % i bolesti 40% za koju odluku upravnog tijela je parnični sud vezan u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine, te ostalih izvedenih dokaza,

- da je iz nalaza i mišljenje vještaka od 12. studenog 2007. i mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 3. prosinca 2007. vidljivo da je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad osiguranika tužitelja između ostaloga zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 11. rujna 2006.,

- da je neosnovan prigovor tuženika o nepostojanju uzročno posljedične veze štetnog događaja i štete,

- da je među strankama sporno pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja,

- da tužitelj smatra kako se na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplatu invalidske mirovine primjenjuje odredba članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18) dok se tuženik poziva na odredbu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i to članak 27. stavak 3.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).

13. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

15. Kako tužitelj nesporno u konkretnom slučaju potražuje iznos invalidske mirovine isplaćene temeljem ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

16. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.

17. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić