Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-634/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Senki Zuber Šanjek i Dragoslavu Zuberu, odvjetnicima iz [adresa], protiv tuženice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz [adresa], nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice SO i punomoćnice tužiteljice Senke Zuber Šanjek, odvjetnice iz [adresa] i tuženice i punomoćnika tuženice Frana Ježića, odvjetnika iz [adresa], radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, [adresa] povr. 727 m2 i na čkbr. [katastarska čestica] Poljane povr. 5313 m2 (pašnjak povr. 637 m2 i oranica povr. 4676 m2) obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženica ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti da se tužiteljicu temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, uknjiži kao vlasnicu tih nekretnina u 1/1 dijela u zemljišnim knjigama."

II. Nalaže se tužiteljici SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur (tisuću eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženice navodeći u tužbi da je upisana kao suvlasnica u 5/6 dijela na čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, [adresa] povr. 727 m2 i na čkbr. [katastarska čestica] Poljane povr. 5313 m2 (pašnjak povr. 637 m2 i oranica povr. 4676 m2) obje up. u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženica je na istim nekretninama upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela. Nadalje je tužiteljica navela da je do takvog upisa prava suvlasništva došlo temeljem rješenja ovog suda br. Z-10993/2021 od 16. svibnja 2023., kojeg je tužiteljica primila 25.05.2023. Tijekom pojedinačnog ispravnog postupka tuženica je izjavila da je ona naslijedila 1/6 dijela predmetnih nekretnina iza svoje majke UO (rođene SO) po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ovog suda br. O.250/22 (UPP-OS-26/2022) od 14.02.2022. i zbog toga se je usprotivila prijedlogu tužiteljice da se te nekretnine upišu na tužiteljicu kao (samo)vlasnicu – u 1/1 dijela, pa je stoga sud odredio da se obje stranke upišu kao suvlasnice - tužiteljica u 5/6, a tuženica u 1/6 dijela, a tužiteljicu (tamo predlagateljicu) je uputio na podnošenje tužbe za ispravak, sukladno čl. 203 st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (u nastavku skraćeno ZZK). Predmetne nekretnine su odlukom Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Varaždinu od 03.07.1946. (pod toč. 35.) dodijeljene ĆO (tamo pogrešno S), ŠO (RO) – roditeljima i djeci BO, OO, JO i GO (UO) – svima u jednakim dijelovima, dakle svakom po 1/6 dijela. Nakon smrti RO (Jule) Hrnčić njezin dio (1/6) predmetnih nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je naslijedio sin HO rješenjem o nasljeđivanju ovog suda br. O.462/68-9 od 2. travnja 1969., a isto tako je HO udio od 1/6 dijela u predmetnim nekretninama naslijedio i po pok. ocu ĆO rješenjem o nasljeđivanju ovog suda br. O.463/66-22 od 20. studenog 1968. Pošto je i on dobio 1/6 dijela prilikom agrarne reforme, nakon smrti oboje roditelja HO je bio upisan kao suvlasnik u 3/6 dijela na predmetnim nekretninama. Kćerke ĆO i ŠO (Julijane) Hrnčić – OO, JO i GO (Marija) Hrnčić su ostale upisane kao suvlasnice – svaka u po 1/6 dijela. Sve tri su se nakon udaje odselile u [adresa], a u roditeljskoj kući je ostao samo sin HO, koji je brinuo i o roditeljima. Svakoj od sestara su njihovi roditelji i brat HO dali dogovorenu svotu novca da si kupe stanove i sl., točnije namirili su ih, pa je dogovoreno da OO, JO i GO (UO) HO neće tražiti nikakav udio u imovini, odnosno u predmetnim nekretninama. Upravo zbog toga što se radilo o roditeljima i djeci, odnosno bratu i sestrama, nisu bili sačinjeni nikakvi pismeni ugovori, no GO (Marija) Hrnčić je znala da je isplaćena iz predmetnih nekretnina, što je usmeno potvrdio i njezin pok. suprug PO (umro je 30.06.2023.g.). Dakle, majka tuženice UO (djevojački HO) je znala da joj ništa od predmetnih nekretnina ne pripada jer je o tome bilo govora 2002.g. kada je ona zajedno sa suprugom PO došla do svog brata HO, koji je 2 godine poslije toga (2004.g.) umro. Majka tuženice UO je živjela u [adresa] godina (otkako je odselila 1964. do njene smrti 05.11.2021.) i nikada nije polagala pravo na predmetne nekretnine niti ih je na bilo koji način koristila, nego je u posjedu istih sve vrijeme – do svoje smrti, bio HO kojega je naslijedio pok. suprug tužiteljice MO prema rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika Bojane Štimac br. O-234/04 (UPP-OS-39/04-6) od 5. travnja 2004.g., a njega pak je naslijedila tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić br. O.2350/20 (UPPOS13/ 21) od 1. veljače 2021. Prema tome, iako je tužiteljica formalno naslijedila po pok. suprugu FO (Mijinom) svega 3/6 dijela u predmetnim nekretninama, ona je uz svoje prednike BO i supruga FO (a ranije i ĆO) dosjelošću stekla vlasništvo na istima u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku ZV), jer je u njihovom samostalnom posjedu svakako već preko 50 godina. Budući je taj posjed u najmanju ruku pošten (a tužiteljica drži i da je zakonit, istinit i pošten) za stjecanje dosjelošću je potrebno proći preko 20 godina, pa je nedvojbeno da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva i u odnosu na OO, JO i GO (Mariju) Hrnčić iako su njih tri ostale upisane kao suvlasnice u po 1/6 dijela u z.k., jer su one napustile predmetne nekretnine svakako prije više od 50 godina, a uz to su primile i isplatu za te nekretnine. Iako je tuženica rješenjem o nasljeđivanju br. O.250/22 (UPP-OS-26/2022) od 14.02.2022. dobila 1/6 dijela u predmetnim nekretninama, ona nije mogla nasljeđivanjem steći taj udio jer ga nije imala ni njezina prednica UO (Marica) Pernek pošto ga je izgubila originarnim stjecanjem - dosjelošću od strane tužiteljice i njezinih prednika. Tužiteljica je stoga postupajući u skladu s uputom iz rješenja ovog suda br. Z-10993/2021 od 16. svibnja 2023. podnijela ovu tužbu za ispravak pogrešnog upisa u z.k.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud odbije isti kao neosnovan. Navodi da je točna činjenica da je tužiteljica upisana kao suvlasnica 5/6 dijela na čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, [adresa], ukupne površine od 727 m2 i na čkbr. [katastarska čestica] Poljane ukupne površine od 5313 m2 od čega pašnjak površine 637 m2 i oranica površine 4676 m2, obje upisane u k. o. [katastarska općina], pri Općinskom sudu u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, u zk. ul. [broj ZK uloška], a tuženica je na istim nekretninama upisana kao suvlasnica 1/6 dijela, te da je također točno da je do takvog upisa prava suvlasništva došlo temeljem rješenja ovog suda br. Z-10993/2021 od 16. svibnja 2023. Također tuženica navodi da je je naslijedila 1/6 dijela predmetnih nekretnina iza svoje majke UO (rođene ĆO) po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju ovog suda br. O.250/22, UPP-OS-26/2022 od 14. veljače 2022., te kako tvrdnja tužiteljice da su svakoj od sestara (Ž, JO i UO) njihovi roditelji dali dogovorenu svotu novca da si kupe stanove i slično, točnije namirili ih, te da je dogovoreno da Ž, JO i UO neće tražiti nikakav udio u imovini, točnije u predmetnim nekretninama, je u potpunosti neistinit i iskonstruiran za potrebe ovog postupka. Navodi da zna da njezina majka nije primila nikakav novac niti se s bilo kime dogovorila da neće tražiti nikakav udio u imovini, isto kao što nisu ni njezine sestre, te da je svake godine obilazila predmetne nekretnine. Tvrdnja da je UO (rođena ĆO) znala da je isplaćena iz predmetnih nekretnina i da je to usmeno potvrdio njezin suprug PO je u potpunosti lažna. Točno je da je majka tuženice zajedno sa svojim suprugom posjećivala svoga brata na predmetnim nekretninama, obzirom da su iste bile i u njezinom suvlasništvu, što mogu potvrditi i svjedoci. Tužiteljica tvrdi da majka tuženice UO nikada nije polagala pravo na predmetne nekretnine niti ih je na bilo koji način koristila, a i sama tužiteljica zna da to nije istina i da je majka tuženice dolazila na predmetne nekretnine i da je itekako polagala pravo na iste. Postavlja pitanje zašto HO, a kasnije njegov sin MO nisu prije pokrenuli pojedinačni ispravni postupak, a sve za života gđe UO. Protivi se navodima tužiteljice da bi istakla stekla pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu od 1/6 nekretnine dosjelošću jer da je prednica tuženice sa tuženicom odlazila na predmetne nekretnine barem jednom godišnje, te se ni prednica tuženice, a ni sama tuženica nisu odrekle posjeda te nekretnine. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je u podnesku od 9. prosinca 2024. navela da ni tuženica, kao ni njezina pok. majka UO, r. MO, nisu dolazile u kuću tužiteljice jer su se posvađale s pok. BO upravo zbog toga što nisu priznale da je UO isplaćena kada je otišla iz roditeljske kuće, a Marijin suprug PO joj je to spočitavao i govorio joj da je primila tu isplatu. Tuženica je katkada (otprilike jednom godišnje) dolazila u spornu kuću gdje sada živi sama tužiteljica (nakon smrti muža MO - sina pok. BO), kada bi obilazila groblje i sl. no ne kao osoba koja bi polagala bilo kakvo pravo na tu kuću.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju i to izvadak iz zemljišne knjige za čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, [adresa] povr. 727 m2 i na čkbr. [katastarska čestica] Poljane povr. 5313 m2 (pašnjak povr. 637 m2 i oranica povr. 4676 m2) obje up. u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te povijesni prikaz izvatka iz zemnljišne knjige navedenih čestica, rješenje ovoga suda zemljišnoknjižnog odjela broj Z-10993/2021 od 16. svibnja 2023. rješenje ovoga suda broj O-462/1968 od 3. veljače 1969. kojim se preinačuje rješenje o nasljeđivanju iza pok. RO, rješenje o nasljeđivanju broj O-463/66 od 20. studenog 1968. iza pok. VO, rješenje o nasljeđivanju broj O-243/2004, UPP/OS-39/04 od 5. travnja 2004. iza pok. HO, rješenje o nasljeđivanju broj O-2350/2020, UPP-OS-13/21 od 1. veljače 2021. iza pok. MO, posjedovni list broj 2126, Odluku Okružne Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Varaždinu od 19. studenog 1947., Odluku kotarske Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u [adresa] od 19. studenog 1947., rješenje ovoga suda broj R1-135/1964 od 5. veljače 1966., saslušani su svjedoci ĐO, ČO, DO, LO, CO, KO, IO, ZO, NO, saslušane su stranke u svrhu dokazivanja, izvršen je uvid u spise O-250/2022 i Z-5841/21 ovoga suda.

5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Nesporno je između stranaka da su predmetne čestice odlukama Okružne i Kotarske komisije dodijeljene VO, i RO te njihovoj djeci HO, OO, JO i GO u jednakim dijelovima svakome po 1/6 dijela. Nesporno je da je HO na temelju nasljedničkog sporazuma između nasljednika iza pok. VO naslijedio još 1/6 suvlasničkog dijela u predmetnim česticama, te iza pok. Julijane Hrnčić 1/6 u predmetnim česticama tako da je isti u vlasništvu imao i bio uknjižen u 3/6 dijela predmetnih nekretnina. HO sukladno rješenju o nasljeđivanju od 5. travnja 2004. naslijedili su DO i MO pri čemu je MO naslijedio 3/6 dijela predmetnih čestica kao knjižno vlasništvo te 3/6 dijela predmetnih čestica kao izvanknjižno vlasništvo. Nesporno je prema rješenju o nasljeđivanju od 1. veljače 2021. iza pok. MO utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu između ostalog čine nekretnine – knjižno vlasništvo ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] u 3/6 dijela koje je u cijelosti naslijedila ovdje tužiteljica. Nesporno je tužiteljica 29. ožujka 2021. pokrenula zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak u pogledu čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo OO u 1/6 dijela, JO u 1/6 dijela, GO u 1/6 dijela i tužiteljice u 3/6 dijela na kojim nekretninama je ovdje tužiteljica, a tamo predlagateljica zahtijevala da se briše pravo suvlasništva zemljišnoknjižno upisanih suvlasnika, da se izvrši otpis navedenih nekretnina i izvrši prijenos u novi zemljišnoknjižni uložak uz uknjižbu prava vlasništva za korist ovdje tužiteljice SO. Nesporno je da je prednica tuženice UO umrla **.**.2021. te da je iza nje doneseno rješenje o nasljeđivanju od 14. veljače 2022. kojim je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu između ostaloga čine i ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica] u 1/6 dijela, a njenom nasljednicom proglašena je ovdje tuženica ŽO. Nesporno je da je tužiteljica u posjedu predmetnih čestica više od 47 godina.

7. Sporno je između stranaka da li je tužiteljica sa svojim prednicima stekla pravo vlasništva predmetnih čestica dosjelošću, odnosno da li je ista sa svojim prednicima bila u poštenom posjedu i u pogledu 1/6 suvlasničkog dijela ranije UO, a sada tuženice, preko 50 godina, da li je zbog takvog stjecanja prava vlasništva tužiteljice tuženica, odnosno njezina prednica UO izgubila pravo vlasništva na 1/6 dijela predmetnih čestica, te da li je prednica tuženice UO primila isplatu na ime svog suvlasničkog dijela od 1/6 dijela u predmetnim česticama.

8. Iz rješenja ovoga suda R1-135/64 od 5. veljače 1966. proizlazi da je u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pokrenutom od predlagateljice TO, rođ. SO u postupku protiv protustranaka ŠO, HO, EO, rođ. HO i GO riješeno da HO dobiva, ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica], te čkbr. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok da AO dobiva čkbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da su se stranke sporazumjele da dio koji bi dobile EO i SP (prednica tuženice) "bude upisan na HO jer da su svoje suvlasničke dijelove ranije prodale HO stoga su navedene čestice koje su u diobnoj osnovi upisane na ove protustranke u rješenju dane HO." Ovo rješenje, međutim nema potvrdu pravomoćnosti, iz istog se ne može zaključiti kada je postupak započet niti da li je pravomoćno okončan niti je tijekom postupka dokazano da bi isto bilo provedeno u zemljišnoj knjizi.

9. Iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju iza pok. VO proizlazi da su se nasljednici međusobno sporazumjeli da nasljednik HO na ime nasljednog dijela nasljednicama EO i UO isplati iznos od ND 1670 do 1. siječnja 1968., a ujedno je istim rješenjem HO između ostalog pripala 1/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], pastorku ŽP pripala je 1/3 suvlasničkog dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te 1/3 nekretnine oranice Orta kao vanknjižno vlasništvo, te kćeri TO nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela. Iz rješenja kojim se preinačuje rješenje o nasljeđivanju iza pok. RO proizlazi da je prije toga rješenja doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je ostavinska imovina uručena nasljednicima svakome u 1/5 dijela a protiv kojeg rješenja da su žalbe izjavile EO i UO u kojoj su navele da je između nasljednika sklopljen nasljednički sporazum iza pok. VO, a i u pogledu nasljeđivanja imovine u ostavinskom predmetu iza RO. Stoga je doneseno rješenje kojim se preinačuje rješenje o nasljeđivanju od 3. veljače 1969. broj O-462/68 tako da je riješeno da ostavinsku imovinu iza RO čine između ostalog i 1/6 ovdje predmetnih čestica, a nasljednicima su proglašeni TO kojoj je pripala polovica nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], HO 1/6 ovdje predmetnih čestica kao i drugi suvlasnički dijelovi drugih nekretnina, te UP 1/2 dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te oranica Orta kao vanknjižno vlasništvo.

10. Glede spornih okolnosti sud je saslušao svjedoke i stranke u postupku te iz iskaza ĐO, LO, CO, IO, ZO, NO te tuženice ŽO proizlazi da je prednica tuženice UO tijekom života isticala da ima pravo vlasništva u predmetnim nekretninama. Svjedokinja CO, kći tuženice, s čijom obitelji je UO stanovala je tako navela da je UO uvijek govorila da ona ima pravo vlasništva u predmetnim nekretninama te da će obitelj svjedokinje to onda naslijediti, te da i EO ima pravo vlasništva u istima. Iz iskaza svjedoka ĐO ("rekla je da je to njena nekretnina te da je trebala dobiti neke novce koje nije dobila"), LO ("često je znala reći da ništa nije dobila od svoje obitelji, odnosno od svojeg nasljedstva" kao ni njena sestra EO) proizlazi da je ĆP pripovijedala kako nikada nije bila isplaćena za svoju zemlju u [adresa], ovdje predmetnih čestica, a svjedokinja IO navela je da je s bakom ĆP i djedom odlazila na predmetne čestice još kao mala kada su je vozili na biciklu, da je ĆP ondje odlazila dokle god se mogla voziti biciklom ili bi je autom vozila njena majka te da se UO često svađala sa svojim bratom BO kada bi odlazila na predmetne čestice te bi se vraćala uplakana jer se s njime nije mogla dogovoriti niti oko vlasništva niti oko isplate za to zemljište te bi znala reći: "oni su to meni zeli".

11. Svjedokinja NO navela je kako je jednom prilikom MO posjetio UO koja je stanovala s tuženicom nakon što je HO već umro te je istoj prijetio, da je na nju htio i fizički nasrnuti i da je govorio da je predmetna nekretnina njegova, a da mu je UO uzvratila da neka joj da u zamjenu drugu nekretninu i da je time stvar riješena. Ove navode potvrđuje i tuženica u svom iskazu, a isto je doznala od svog oca koji je s njima živio, te je navela da se to dogodilo 2009. ili 2010. Iz iskaza NO i tuženice proizlazi da UO nikada nije dobila nikakvu isplatu od svog brata HO koji je živio na predmetnim česticama na ime suvlasničkog dijela predmetnih čestica iako su se o tome vodili razgovori i prepirke između njih dvoje. Potonje također navode da je razlog tome to što HO nije imao novaca da bi UO isplatio, a navode o tome da je isti s obitelji živio skromno od rada u poljoprivredi i povremenim sezonskim radovima potvrđuje i sama tužiteljica. Svjedokinja LO je navela da je UO isticala kako je teško živjela u [adresa] kad je još bila kod kuće s roditeljima, da je pješke odlazila iz [adresa] na posao u „ U“ ([adresa]) te da su njeni roditelji bili siromašni, bavili su se zemljom i nisu nigdje radili tako da je oni nisu mogli isplatiti.

12. Iz iskaza ZO proizlazi kako joj je UO pričala da ima zemlju u [adresa], no da je istu dala bratu da je obrađuje kako ne bi bila zapuštena, time da je smatrala kako će tu zemlju naslijediti njena djeca, a isto tako da pravo na zemlju ima i njena sestra EO.

13. Svjedokinja ĐO i LO navele su kako je UO odlazila na predmetne čestice u posjete roditeljima i za dan Svih svetih. Svjedokinje CO i IO navele su da su kao male znale odlaziti sa UO i djedom na biciklima na predmetne čestice, time da je UO odlazila najmanje za Ć ondje. Osim toga, svjedokinja ŠP navela je i to da je UO htjela obrađivati zemljište, a podudarno tome navodi i tuženica, da je UO željela imati svoj vrt, no da se to nikada nije realiziralo zbog nesređenih odnosa sa BO, a podudarno tome navodi i svjedokinja NO koja je navela da njenu majku nije interesirala kuća na predmetnim česticama već je uvijek naglašavala zemljište. Potonja svjedokinja potvrđuje i redovite odlaske UO na predmetne čestice te je navela da je UO ondje odlazila sve dok je mogla, odnosno dok nije izgubila nogu. Tuženica pak je rekla da je UO oboljela 2017. te da od tada više nije mogla odlaziti nikuda, dok bi ranije svakom prilikom obilazila čestice, sve dok se nije posvađala s BO vezano za isplatu njenog suvlasničkog dijela nakon čega više nije htjela odlaziti k BO nego je odlazila nećakinji RP koja je živjela nekoliko kuća dalje, dok bi tuženica sa kćerima i dalje odlazila na predmetne čestice.

14. Sud je iskaze svjedokinja ĐO, LO, CO, IO, ZO, NO i tuženice našao podudarnim i uvjerljivim jer na isti način opisuju odnos prednice tuženice UO prema svojem imanju, odnosno "domovini" kako to navodi tuženica, a to je da je UO predmetne čestice deklarirala kao svoje te je odlazila na predmetne čestice u posjete bratu i roditeljima, odnosno kasnije na groblje za Sve svete ili sprovode, ali i zato što je isto smatrala svojim gruntom, odnosno što je smatrala da joj pripada pravo na isplatu za svoj suvlasnički dio koji u posjedu drži HO sa svojom obitelji. Iz tih je razloga sud ove iskaze našao vjerodostojnima.

15. Suprotno od navoda ranije navedenih svjedoka iskazivali su tužiteljica i svjedoci DO i KO koji su navodili da je majka tuženice bila isplaćena na ime svog suvlasničkog dijela u predmetnim česticama, no pri tom nitko od navedenih svjedoka ni tužiteljica nema neposredna saznanja o tome, odnosno nitko od njih nije takvu isplatu vidio već su o isplati samo čuli od HO pa je tako DO navela kako je ona imala šest godina kada se izvršila navodna isplata o kojoj se pričalo, iako ona istu nije vidjela. Za razliku od iskaza KO, DO u svom iskazu ne spominje nikakve svađe u obitelji između UO i HO ili MO već ističe kako su postojali dobri odnosi unutar cijele obitelji, a niti tužiteljica nije isticala da bi došlo do bilo kakvih svađa između UO i HO te osporava da bi njezin pokojni suprug MO bio u sukobu s UO radi predmetnog zemljišta pa u tom dijelu kao i u dijelu u kojem KO navodi da je HO znao reći da nakon njegove smrti treba paziti da predmetne čestice ostanu u cijelosti Franjine jer da su njegove sestre isplaćene, iskaz KO odstupa od iskaza DO i tužiteljice. Naime, svjedok KO, sin tužiteljice, naveo je da se Marija Pernek 1999., kada je umrla teta EO, posvađala s HO jer je od njega tražila isplatu za „grunt“, a to je HO naljutilo jer da je isplaćena sa 120.000,00 novaca neke valute i sa jednom svinjom radi čega da ju je natjerao da makne "građu" s predmetnih čestica. S druge strane tužiteljica je u iskazu navela da nikada nije bilo nikakvih prepirki između HO, odnosno njenog pokojnog supruga MO i UO u smislu da bi ona imala pravo na dio nekretnine ili da ne bi bila isplaćena, što je u suprotnosti s iskazom KO kada on iskazuje da se UO posvađala s HO jer je od njega tražila isplatu za „grunt“. U kasnijem dijelu iskaza tužiteljica ipak navodi da su UO i njen suprug maknuli građu sa predmetnog zemljišta nakon što se UO posvađala s HO. U ovom dijelu sud je iskaz tužiteljice našao kontradiktornim samom sebi jer prvo iznosi da između njih nije bilo nikakvih prepirki, a naknadno da su se posvađali, a i u suprotnosti s navodima KO koji je naveo da je razlog prepirke bilo upravo predmetno zemljište. Navode tužiteljice da niti UO niti tuženica nikada nisu tražile niti posjed niti da im pripadne u vlasništvo dio predmetnog zemljišta, no da je UO uvijek nešto „rovala“ i općenito tražila, odnosno da je tražila novce sud je također našao kontradiktornim budući da s jedne strane navodi da UO nije ništa tražila, a s druge da je uvijek tražila nekakvu isplatu. O detaljima isplate, o iznosu novca koji je navodno UO primila tužiteljica nema nikakvih saznanja, a navod da je svake jeseni dobila jednu svinju nije potvrđen od ni jednog drugog svjedoka niti od tuženice. Iz navedenih razloga sud nije uzeo vjerodostojnim iskaz tužiteljice, KO i DO, budući da ondje gdje ovi svjedoci i tužiteljica imaju neposredna saznanja njihovi iskazi nisu podudarni, a razlikuju se i u posrednim saznanjima pa tako DO ne zna u čemu se sastojala isplata UO, KO navodi da se radilo o 120.000,00 neke valute i u jednoj svinji, a tužiteljica ne zna o kojem iznosu novca se radilo, a da je UO svake godine dobila jednu svinju, sve na ime svog suvlasničkog dijela u predmetnim nekretninama. Također, iz iskaza KO proizlazi da nakon što se UO posvađala sa BO ona da se više kod njih nije zadržavala, odnosno da bi svi iz njene obitelji tamo dolazili, no ne i UO, dok tužiteljica u svom iskazu navodi da je IO prvi i zadnji puta bila ondje kad je imala pet godina, a CO da je ondje bila prije otprilike šesnaest godina prvi i zadnji puta, pa su i u ovom dijelu iskazi svjedoka i tužiteljice različiti radi čega je dojam i ocjena suda da su iskazi svjedoka DO, KO i tužiteljice neuvjerljivi i unaprijed konstruirani pa iste ne prihvaća kao vjerodostojne.

16. Svjedok ČO nije imao nikakvih relevantnih saznanja o navodnoj isplati UO na ime njenog suvlasničkog dijela u predmetnim nekretninama, već je posvjedočio da je bio nazočan prije otprilike 16 godina kada je UO kod tuženičina šogora BP izjavila da ona ima nekakvo naslijeđe na što da je njezin suprug PO njoj rekao da neka šuti. Ovaj iskaz svjedoka sud nije našao vjerodostojnim budući da je isti toliko štur da svjedok ne navodi niti povod niti kontekst ovog razgovora, niti opisuje detaljnije opaženu situaciju da bi se iz tog navoda mogao donijeti ikakav valjani zaključak. Navode svjedoka da na predmetnim česticama nije nikada vidio tuženicu i UO sud nije uzeo vjerodostojnim jer je isto u suprotnostima s navodima drugih svjedoka, a osim toga sam svjedok je naveo da nema drugih saznanja vezano za predmet spora.

17. Stoga sud nije prihvatio navode tužiteljice o tome da između pokojne UO i HO, a potom i MO nije postojao spor oko prava vlasništva nad predmetnim česticama, već je našao dokazanim da je između njih upravo postojao taj prijepor o čemu je tužiteljica morala imati saznanja jer je ista živjela sa MO na predmetnim česticama gdje je živio i HO do svoje smrti te su međusobno bili u dobrim odnosima pa je sasvim neuvjerljivo da ne bi imala saznanja o njihovom prijeporu glede suvlasništva na predmetnim česticama. Tužiteljica je sama navela da su se HO i UO prije 21 godinu posvađali nakon čega su UO i njen suprug na zahtjev BO sa zemljišta maknuli "građu" koju su do tada tamo skladištili. Osim toga, tužiteljica je navela da je UO stalno nešto potraživala, a uz činjenicu da je ista cijelo vrijeme bila upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina, tužiteljica je imala razloga posumnjati da njoj i njenim prednicima ne pripada pravo na posjed, pa je zbog svega toga oborena presumpcija poštenog posjeda tužiteljice koji je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Odredbom članka 18. st. 1. do st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV) određeno je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Nadalje, odredbom članka 159. st. 1. do st. 3. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema članku 160. st. 1. do 3. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

19. Tužiteljica nije dokazala zakonitost svoga odnosno posjeda svojih prednika MO i HO budući da ne raspolaže nikakvom pravnom osnovom koja bi joj dala pravo vlasništva nad spornih 1/6 dijela predmetnih čestica. Rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice koje je donio ovaj sud 5. veljače 1966. pod brojem R1-135/64 na koje se tužiteljica poziva nema potvrdu pravomoćnosti, niti je isto provedeno u zemljišnim knjigama o čemu tijekom postupka nije dano nikakvo obrazloženje radi čega se HO na temelju tog rješenja nije upisao u zemljišnu knjigu. Tužiteljica pak nije tijekom postupka niti predložila da se izvrši uvid u spis toga predmeta kako bi se eventualno utvrdilo da je navedeni postupak pravomoćno okončan, stoga isti ne može biti valjana pravna osnova stjecanja prava vlasništva. U rješenju o nasljeđivanju iza pok. VO navedeno je da HO na ime nasljednog dijela UO (i sestre EO), a potom i u rješenju kojim se preinačava rješenje o nasljeđivanju pok.RO, isplati iznos od ND 1670 do 1. siječnja 1968., a nasljednik ŽP da nasljednicama UO i EO isplati protuvrijednost za dio nekretnine u površini od 615 čhv koji dobiva u ime svog nasljednog dijela od tih nasljednika time da će se naknadno sporazumjeti o cijeni te površine zemlje. Na taj način je UO svoj nasljedni dio iza roditelja naplatno ustupila HO, no iz navoda svjedoka čije je iskaze sud prihvatio u cijelosti proizlazi da nikada nije primila nikakvu isplatu na ime svog nasljednog dijela. U ovom postupku tužiteljica tvrdi da je dosjelošću stekla i suvlasnički dio prednice tuženice - 1/6 dijela nekretnina koje je UO stekla osobno putem agrarne reforme. Međutim, budući da tijekom postupka nije dokazano niti kakvim materijalnim ili personalnim dokazom da bi ista bilo kakvu isplatu na bilo koji način primila, i to niti na ime nasljednog dijela kojeg se odrekla naplatno u korist HO iza pokojnih roditelja ĆO i RO, niti na ime svog suvlasničkog dijela stečenog odlukom komisije za agrarnu reformu, sud nije našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice. Prema tome, kako tužiteljica niti njezin prednik MO, kao niti njegov prednik HO nisu imali valjani pravni temelj stjecanja predmetnih čestica, isti nisu mogli steći predmetne čestice redovnom dosjelošću koja zahtijeva zakonit (valjani pravni temelj), istinit i pošten posjed nekretnine kroz period od deset godina budući da posjed nije bio zakonit.

20. Tužiteljica nije dokazala niti da bi vlasništvo stekla tzv. izvanrednom dosjelošću budući da niti njezin posjed niti posjed njena prednika MO nije bio pošten jer su, kako to proizlazi iz dokaznog postupka, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed 1/6 dijela predmetnih čestica iz već ranije navedenih razloga, a i iz razloga što je tuženica i njena prednica UO predmetne nekretnine obilazila, a nesporno je neko vrijeme na istima držala i građevinski materijal te se istih nije odrekla, što proizlazi iz iskaza svjedoka ĐO, LO, CO, IO, ZO, NO te tuženice ŽO.

21. Kao nepošteni (nesavjesni) posjednici tužiteljica, ni MO, a ni HO nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva niti prema odredbi članka 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( Službeni list SFRJ br. 6/1980 i 91/96, dalje: ZOVO). Iako tužiteljica nigdje izričito ne navodi u kojem trenutku je počeo teći rok za dosjelost njenog prednika MO i njegova prednika HO, ako bi se uzelo da taj rok HO počinje teći od smrti njegove majke 1968. od kada je on bio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, za vrijeme važenja Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ), prema kojemu rok za izvanrednu dosjelost iznosi 20 godina te je taj rok istekao 1988., nakon stupanja na snagu ZOVO-a, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., tada bi valjalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivati primjenom toga zakona. Međutim, prema odredbi članka 28. st. 4. ZOVO savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Kako je tijekom postupka oborena presumpcija poštenosti (savjesnosti) posjeda i tužiteljice i njenih prednika, nisu ispunjene niti ovim zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnine tuženice i njene prednice. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur sukladno tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 26. veljače 2025., 16. travnja 2025., 13. lipnja 2025. i 19. rujna 2025. u zatraženim iznosima od po 200,00 eur za svako ročište prema tbr. 9. toč. 1. Tarife. Sud nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i presudu budući da joj taj trošak nije niti nastao pa je tuženici ukupno priznat iznos od 1.000,00 eur te je odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 29. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćnici Senki Zuber Šanjek, odvjetnici iz [adresa]

2. Tuženica po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz [adresa]