REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-489/2022-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima u Križevcima, protiv prvotuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Juršetić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 18. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, prvotužitelja i prvotuženika osobno, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici i to svaki u 1/4 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] Kuća i dvor Crniščak s 640 m2, i Oranica Crniščak s 560 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su im tuženici ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati te trpjeti da se tužitelji SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ove presude upišu kao suvlasnici i to svaki u ¼ dijela navedene nekretnine u zemljišnim knjigama.

2. Tuženici ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su tužiteljima MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, teče od presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se prvotužitelju SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljici GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknaditi prvotuženiku ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženici DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.354,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 29. listopada 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 14.192,75 eura do zatraženog iznosa od 18.297,50 eura, odnosno za iznos od 4.104,75 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 29. listopada 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelji su dana 31. svibnja 2022. podnijeli tužbu protiv tuženih, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama.

1.1. U tužbi se navodi kako su tužitelji bračni drugovi koji su se vjenčali i u braku su od 1995. godine, od kada žive na adresi u [adresa], na nekretnini koja je vlasništvo tuženih svakoga u 1/2 dijela, a koja je označena kao kčbr. [katastarska čestica] Kuća i dvor Crniščak s 640 m2, i Oranica Crniščak s 560 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Za svo vrijeme života na navedenoj nekretnini, dakle od 1995. godine, tužitelji su ulagali u istu, i to na način da su najprije, i to počevši od 1998. godine, nastavno na staru kuću dogradili zgradu stambene namjene, kosog krova, vanjske širine i dužine u suterenu (1,10 m x 9,15 m) + (6,55 m x 11,90-12,50 m) + (3,65 x 1,2) (stepenište), građevinske bruto površine 164,88 m2, ukupne vanjske visine 7,75 m, a koje se sastoji od tri etaže i to suterena, prizemlja i potkrovlja, koji zajedno sa postojećim dijelom zgrade stambene namjene čine jednu stambenu cjelinu, te su dogradili pomoćnu zgradu (spremište), kosog krova, vanjske širine i dužine u prizemlju 4,50 m x 3,30 m, građevinske bruto površine 14,85 m2, ukupne visine 2,70 m, a ima (1) etažu i to prizemlje.

Kako bi dogradili navedene zgrade, tužitelji su iste financirali novčanim iznosom dobivenog od svatova kojega su sačuvali, kao i od iznosa plaće 1. tužitelja koji je radio u Njemačkoj od 01.02.1993. godine do 30.04.1995. godine, te kreditima koje su dizali, i to kako 1. tužitelj tako i 2. tužiteljica. Tužitelji napominju da su oni dograđivali navedeni dio zgrada, sukladno svojim financijskim mogućnostima, postupno. Tijekom 2010. godine, tužitelji su u cijelosti renovirali staru kuću, a sukladno Troškovniku za građevinsko-obrtničke radove ENGLER d.o.o., koji je obuhvaćao radove koji su se odnosili na: tesarske i krovopokrivačke radove, keramičarske radove, podopolagačke radove, knauf obloge, kao i sanitarne uređaje, a koji radovi su izvedeni

tijekom 2010. godine, ukupne vrijednosti 85.027,90 kn, a za koje radove je 1. tužitelj SR, digao kredit u iznosu od 10.000,00 EUR-a, kod Erste &

Steiermarkische bank d.d., 24.05.2010. godine,

Tvrde da su oni radili i zajedničku preinaku za centralno grijanje nakon što su kupili novu peć za centralno, i to za obiteljsku kuću i dograđenu zgradu stambene namjene. Sve navedene i izvedene radove tužitelji su naručili i platili, te je 1. tužitelj i osobno sudjelovao u navedenim radovima, to posebno iz razloga što je 1. tužitelj na navedenoj nekretnini živio od rođenja, te je pošteni posjednik, a to je i 2. tužiteljica, koja je nakon vjenčanja sa 1. tužiteljem, stupila u posjed navedene nekretnine na kojoj su vršena ulaganja, a sva navedena ulaganja i dogradnja, tj. gradnju, tuženici su i sami poticali, i nisu se protivili istoj, čak su se suglasili, govoreći da će to ionako ostati tužiteljima i da će oni biti vlasnici. Iz tog razloga tužitelji su krenuli u postupak legalizacije dograđene zgrade da bi unazad neko vrijeme tuženici počeli raditi probleme, prijavljivati 1. tužitelja policiji, i govoriti kako će oni navedenu nekretninu prodati u srpnju ove godine, dakle u srpnju 2022. godine.

S obzirom na sva ulaganja u nekretninu koja glasi na tuženike, tužitelji su predložili da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev i i obveže tuženike na platež troškova ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju činjenične navode kao neistinite, a čak kada bi isti i bili istiniti, iz navedenih činjenica ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva s osnove stjecanja prava vlasništva građenjem.

Ističu da tužitelji u tužbi prikrivaju činjenicu da je prvotužitelj sin prvotuženika i drugotuženice, a da je drugotužiteljica njihova snaha (sinova žena), kao i da tuženici i danas žive u spornoj nekretnini. Navedeno se prikriva upravo iz razloga što iz navedenih obiteljskih odnosa proizlazi narav i sadržaj njihovih građanskopravnih odnosa u pogledu sporne nekretnine. Tuženici su tužiteljima omogućili životni prostor proteklih 27 godina (u kontinuitetu) ne tražeći za to nikakvu naknadu, budući da su shvaćali da to proizlazi iz njihove uloge roditelja prvotužitelja, a koji je uslijed razvijene ovisnosti o alkoholu postao sklon nasilju prema svim članovima zajedničkog kućanstva, zbog čega se u ovom trenutku protiv prvotužitelja vodi i prekršajni postupak za obiteljsko nasilje nad ocem, a pokretanje ovog postupka može se tumačiti kao svojevrsni revolt prvotužitelja na činjenicu da ga je otac, prvotuženik, nakon godina sustavnog zlostavljanja, odlučio i prijaviti za isto nadležnim tijelima. Tuženici ističu kako se tužbenom zahtjevu ne može udovoljiti sve kada bi i navodi iz tužbe bili istiniti, budući da je stjecanje vlasništva temeljem zakona odnosno građenjem moguće isključivo za ona stvarna prava za koja stjecatelj nije znao da postoje na stvari u smislu čl. 129. st. 2. ZV-u odnosno stjecanje prava vlasništva građenjem je moguće isključivo u slučajevima kada je graditelj pošten arg. ex. čl. 152

-154. ZV. Budući da ZV-u ne definira poštenog graditelja isti se definira analogno odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a koje se odnose na poštenog posjednika čl. 18. st. 3. ZV-a, tako da bi pošteni graditelj bio onaj koji nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da gradi na tuđem zemljištu.

Uzimajući u obzir da je prvotužitelj sin tuženika, koji cijeli život (od sedamdestih godina prošlog stoljeća) živi u obiteljskoj kući na spornoj nekretnini, kao i činjenici da uz tužbu dostavlja zemljišnoknjižni izvadak, građevinske dozvole, zahtjeve za legalizaciju nekretnine na kojima je bez iznimke kao vlasnik/podnositelj zahtjeva naveden prvotuženik ili oba tuženika, neosporna je činjenica da je prvotužitelj znao da gradi na tuđem zemljištu, kao i njegova supruga, drugotužiteljica budući da se sklapanjem braka doselila u roditeljsku kuću svog supruga.

Također, imajući u vidu da bi u hipotetskoj situaciji koju neistinito iznose tužitelji, vlasnik (tuženici) znao da se građenje poduzima na njegovu zemljištu, te da isto nisu bez odgode zabranili, u obzir dolazi isključivo primjena odredbe čl. 154. ZV-a koja se odnosi na slučaj građenja na tuđem zemljištu kada su i graditelj i vlasnik nepošteni, a koja predviđa da vlasništvo nad sagrađenim objektom pripada isključivo vlasniku zemljišta, bez prava graditelja na naknadu.

Ujedno, tuženici ukazuju i na odredbu čl. 156. st. 1. ZV-a, a koji propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Dakle, stjecanje prava vlasništva građenjem kao stjecanje temeljem zakona dolazi u obzir isključivo kada između stjecatelja i vlasnika ne postoji sporazum koji drugačije uređuje njihov građanskopravni odnos. Tuženici čine nespornim da prvotužitelj stanuje u spornoj nekretnini od rođenja, dok drugotužiteljica u istoj stanuje od sklapanja braka s prvotužiteljem 1995. godine. Prema takvom sadržaju građanskopravnog odnosa tuženici nikada nisu dali niti jednu pisanu ili usmenu izjavu volje koja bi bila usmjerena na stjecanje prava vlasništva/suvlasništva tužitelja nad nekretninom tuženika.

Nekoliko godina nakon useljenja drugotužiteljice, 1998. godine, obiteljska kuća tuženika postala je nedostatna za životni prostor obitelji tužitelja i tuženika, stoga su tuženici radi proširenja životnog prostora tužitelja na mjestu nekadašnje garaže sagradili dograđeni dio kuće, u kojim radovima su u ulaganjima sudjelovali i tužitelji i to s manjinskim udjelom, dok su u velikoj većini radove financirali i izveli tuženici. Nadalje, pomoćna zgrada u funkciji glavne zgrade (spremište), postoji od vremena prethodno dogradnji dijela kuće, kada je bila u funkciji kokošinjca, a ista je tek sa zakašnjenjem legalizirana, a izgradnju iste su u cijelosti financirali tuženici. Tuženici su u cijelosti samostalno sagradili i financirali izgradnju i uređenje starog i novog dijela kuće, tužitelji nikada nisu ulagali novac za renovaciju prostora stare kuće kako to neosnovano navode u toč. 3. tužbe.

Tužitelji su dakle isključivo sudjelovali (i to samo u određenom manjem dijelu, dok je veći dio adaptacija plaćen od strane tuženika) u financiranju završnih radova izvedenih radi uređenja dograđenog dijela kuće – i to etaže od 64 m2, što se obzirom na njihovo očekivano i realizirano (besplatno) stanovanje u tom prostoru kroz dugi niz godina i podrazumijevalo, bez mogućnosti da isti za života tuženika postanu vlasnici/suvlasnici nekretnine.

Tuženici smatraju da pozadina kontinuirane potrebe tužitelja za kreditima proizlazi iz činjenice da pozajmljivanje novca od banaka predstavlja njihov način financiranja redovnih životnih potreba, budući da isti njeguju životni stil koji nije u razmjeru s njihovim primanjima.

Tuženici smatraju da tužitelji nemaju pravo niti na isplatu bilo kakve novčane obaveze budući da ista ne proizlazi iz sadržaja njihovog građanskopravnog odnosa, a podredno niti iz odredbe čl. 154. ZV-a.

Predlažu da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se naloži tužiteljima da solidarno naknade tuženicima troškove parničnog postupka.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva nekretnine upisane kao vlasništvo tuženih temeljem građenja, odnosno nadogradnje stambene zgrade.

5. Uz navedeni tužbeni zahtjev tužitelji su tuženicima dali mogućnost da se oslobode obveze tako da isplate tužiteljima vrijednost izvršenih ulaganja u iznosu od 400.000,00 kn, a tijekom postupka su izmijenili ponudu na iznos od 67.454,01 eura.

6. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u: Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Križevci, za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list broj 7), Rješenje o izvedenom stanju izdano od Koprivničko-križevačke županije , Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i zaštitu prirode, Ispostava u [adresa], Klasa: UP/I-361-03/13-05/2485, Ur.broj: 2137/1-05/205-16-9 od 07. rujna 2016. (list 8-10), Snimka izvedenog stanja Prizma d.o.o. od 3/2016 (list 11-31), Potvrda br.54/95 od 01.06.1995. godine od RADNIK d.d. (list 32), Ugovor o nenamjenskom kreditu kod Privredne banke Zagreb d.d., od dana 13. ožujka 2003., broj partije 09-460-03457 (list broj 33-38), Ugovor o kreditu kod Erste & Steiermärkische bank d.d., od dana 03. ožujka 2015., broj 5113759692 (list 39-43), Ugovor o kreditu kod Erste & Steiermärkische bank d.d., od dana 18. srpnja 2018., broj 5116023661 (list 44-48), Ugovor o kreditu kod Societe Generale- Splitske banke d.d., od 19. rujna 2006., broj 51590/06 (list 49-51), Ugovor o kreditu kod Erste & Steiermärkische bank d.d., od 30. srpnja 2012., broj 5107530564 (list 52-56), Ugovor o nenamjenskom kreditu kod Societe Generale- Splitske banke d.d., od 29. travnja 2013., broj 182424 (list 57-60), Troškovnik ENGLER d.o.o. [adresa], od 05/2010 (list 61-66), Ugovor o kreditu kod Erste & Steiermärkische bank d.d., od 24. svibnja 2010., broj 5105032855 (list 67-70), R-1 otpremnica-račun DINOP d.o.o., broj V2- 219/2012 od 14. kolovoza 2012. (list 71-72), Jamstveni list za VIADRUS U 22, izdan od Tehno-dom d.o.o., 14. kolovoza 2012. (list 73), Račun Ključavničarstvo Fekonja d.o.o. broj 614/01 od 12. studenog 2001. (list 113-114), Uvjerenje Policijske postaje Križevci od 25. studenog 2024., Klasa: 211-02/24-14/66, broj: 511-06-07-24-296 (list 295), Uvjerenje Policijske postaje Križevci od 25. studenog 2024., Klasa: 211-02/24- 14/66, broj: 511-06-07-24-295 (list 296), Dopis predloženog svjedoka ER od 16. siječnja 2025. s medicinskom dokumentacijom u prilogu (list 297-299), Dopis BR u ime predloženog svjedoka ĐR od 16. siječnja 2025. s medicinskom dokumentacijom u prilogu (list 300-302), Uvjerenje Policijske postaje Križevci od 10. veljače 2025., Klasa: 211-02/25-14/7, broj: 511-06-07-25-16 (list 326), Uvjerenje Policijske postaje Križevci od 10. veljače 2025., Klasa: 211-02/25-14/7, broj: 511-06-07-25-15 (list 327).

7. Izveden je dokaz saslušanjem stranaka i to prvotužitelja SR (list 128- 131), drugotužiteljice GR (list 131), prvotuženika ŽR (list 131- 134) i drugotužene DR (list 134).

8. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HR (list 283-284), FR (list 284-285), JR (list 285-286), ŠR (list 286-287), UR (list 288), ĆR (list 303-304), IR (list 304-305), KR (list 334-335), PR (list 335), VR (list 336), RR (list 336-337) i ĐR (list 345).

9. Svjedoci ZR (list 286) i OR (list 288) nisu željeli svjedočiti.

10. Tužitelji su na ročištu od 05. veljače 2025. odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ČR zbog bolesti te su u spis priložili njegovo opravdanje izostanka i medicinsku dokumentaciju, stoga je sud raspravnim rješenjem odlučio kako se taj dokazni prijedlog neće provoditi.

11. Tuženik je na ročištu od 21. svibnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ER stoga je sud raspravnim rješenjem odlučio kako se taj dokazni prijedlog neće provoditi.

12. Izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka koji su u spis dostavili svoje pisane nalaze i mišljenja i to geodetski vještak Branko Ćurić, dipl.ing.geod. iz Bjelovara (list 152-154) i građevinski vještak LR, dipl.ing.građ. iz Kapele (list 156-198, 224-267,268-269).

13. Građevinski vještak LR, dipl.ing.građ. saslušana je i na ročištu od

14. studenog 2024. (list 282-283).

14. Sud je izveo dokaze i ocijenio ih primjenom čl. 8. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Nije sporno da su tužitelji bračni drugovi, a tuženici roditelji tužitelja SR, da su tužitelji od sklapanja braka 1995. godine živjeli u kući tuženika, a od 1998. godine nadogradili na staru kuću tuženih, zgradu stambene namjene.

17. Između stranaka je sporno tko je financirao izgradnju nadograđenog objekta i adaptaciju, te da li su time tužitelji stekli pravo suvlasništva cijele nekretnine.

18. U pravnoj ocjeni spora primjenjuju se odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., jer je gradnja započeta 1998., ali ne odredbe o građenju na tuđem zemljištu iz čl. 153. i 154. ZVDSP-a, već odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP-a kojom je propisano kako se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

19. U odnosu na vrijednost izvršenih ulaganja tužitelji nisu uz glavni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva istakli supsidijarni (podredni) zahtjev za isplatu po osnovu ulaganja u nekretninu tuženih, već su tuženicima stavili građanskopravnu ponudu (facultas alternativa) da se tuženici mogu osloboditi obveze plaćanjem određenog iznosa, pa o takvoj ponudi sud ne raspravlja niti je ovlašten ulaziti u ocjenu visine ponude jer ispunjenje ponuđenog iznosa tužitelji ne mogu zahtijevati, već se tuženicima ostavlja izbor jedne od više mogućnosti ispunjenja obveza.

20. Zbog pravnog stava koji je zauzeo sud, pozivanje tužitelja na Presudu VSRH Rev-750/90 od 22. kolovoza 1990. nije od utjecaja, jer je citiranom odredbom ZVDSP-a, a koji zakon se primjenjuje u ovom predmetu, propisan poseban pravni režim za dograđene, adaptirane nekretnine u vlasništvu trećih osoba, dok pravno shvaćanje izraženo u navedenoj presudi zauzeto je na temelju propisa koji su prestali važiti prije nastanka pravnog odnosa koji je predmet spora.

21. Odlučnu, a spornu činjenicu financiranja dogradnje i adaptacije sud je utvrdio na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranaka.

22. Sud prihvaća tvrdnje tužitelja da je izgradnja dograđenog dijela kuće financirana njihovim sredstvima, jer su to potvrdili nepristrani svjedoci FR, PR, RR, koji su radili kod oca tužiteljice u obrtu, a tužiteljima su pomagali i svjedoci HR, JR, a kako je iskaz svjedoka KR i VR, majke i brata tužiteljice u suglasnosti s iskazima navedenih svjedoka, prihvaća i njihove iskaze. Ovi svjedoci nisu iskazivali o kupnji materijala za gradnju, jer o tome nemaju konkretnih saznanja, ali sud prihvaća i u tom dijelu iskaz tužitelja, jer je potkrijepljen dokumentacijom. Nadalje logično je i životno da su troškove dogradnje snosili tužitelji, jer su oni inicirali gradnju i to se radilo za njihove potrebe.

23. Ovakav zaključak sud izvodi i iz iskaza prvotuženika koji je naveo da je dio otpremnine uložio u izradu fasade na dograđenom objektu, a dio pozajmio kćeri za kupnju stana, a to je potvrdila i kćerka tuženika ŠR navodeći da je dio duga vratila roditeljima te da su roditelji-tuženici, pomažući i njoj htjeli nju i brata-tužitelja staviti u ravnotežu.

Naime, nelogično je da bi tuženi financirali gradnju i adaptaciju stambenog prostora za sina-tužitelja, a kćerki za kupnju stana pozajmljivali novac koji ona vraća, već naprotiv logično je da su tužitelji financirali gradnju stambenog prostora za sebe.

24. Međutim, unatoč zaključku suda da su ga tužitelji svojim sredstvima izgradili, ne može se prihvatiti zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva iz razloga što, prema citiranoj odredbi čl. 156 st. 1. ZVDSP-a dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrade u tuđem vlasništvu ne može se steći vlasništvo, osim ako nije što drugo odredio vlasnik, a tužitelji nisu niti tvrdili da su stranke dogovorile stjecanje bilo kojih stvarnih prava na nekretnini tuženika.

25. Tužitelj SR je, u svom iskazu, naveo da mu je otac-I tuženik dao suglasnost da gradi rekavši "sine moj, ostani ovdje, ovo bude tvoje ", ali po ocjeni ovog suda to ne znači da su tuženici prije početka gradnje, odnosno naknadno priznali stjecanje prava vlasništva na dograđenom objektu, odnosno suvlasništva na svojoj nekretnini, već je tužitelj trebao nasljeđivanjem steći stvarno pravo, jer je otac- tuženik govorio o budućem vremenu.

26. Zbog navedenih razloga odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđivanje prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

27. U odnosu na istaknutu građansko pravnu ponudu uz tužbeni zahtjev, ovaj sud nije odlučivao pa tako ni o njezinoj visini, jer kao što je već rečeno, ne radi se o tužbenom zahtjevu, već o ponuđenoj mogućnosti tuženicima da se oslobode obveze ako sud prihvati tužbeni zahtjev kako je to propisano člankom 327. ZPP-a.

28. Kako jedna od odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije utvrđena, nepotrebno je ocjenjivati nalaze vještaka građevinske i geodetske struke, kao i vrijednost dograđenog objekta iz ranije navedenih razloga.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. u vezi čl. 155 ZPP-a.

30. Budući da su tužitelji izgubili parnicu dužni su tuženicima naknaditi parnični trošak time da je sud utvrdio koji troškovi su bili potrebni za vođenje postupka, a visinu istih je utvrdio primjenjujući čl. 40. st. 1. ZPP-a, tako da VPS iznosi 400.000,00 kn, što preračunato po fiksnom tečaju za euro 7,5345 iznosi 53.120,85 eura do 24. srpnja 2024. od kada iznosi 67.454,01 euro.

31. Tuženici su potraživali trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 18.297,50 eura, uvećano za pristojbe sukladno odluci suda. Sud je tuženicima sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) priznao opravdanim trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima dana 25. siječnja 2023., 17. svibnja 2023. i 13. prosinca 2023., sastava podneska od 15. ožujka 2024., za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, a za trošak sastava podneska od 08. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 eura, odnosno 25%, budući se ne radi o obrazloženom podnesku te za sastav podneska od 17. svibnja 2024. priznato je 50%, odnosno 500,00 eura. Za zastupanja na ročištima dana 14. studenog 2024., 05. veljače 2025. 10. travnja 2025. i 18. rujna 2025. za svaku radnju priznat je iznos od 1.016,00 eura, a za zastupanje na ročištu dana 21. svibnja 2025. 50%, odnosno iznos od 508,00 eura, jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari.

31.1. Trošak sastava podnesaka od 18. siječnja 2023. i 24. siječnja 2023. nije priznat je u prvom su predloženi dokazi koje su tuženici trebali predložiti u odgovoru na tužbu, a u drugom su priloženi računi, time da je pripremno ročište održano 25. siječnja 2023., dakle netom nakon dostave ovih podnesaka pa su tuženici mogli tada predlagati dokaze.

Trošak sudske pristojbe nije priznat jer nije određeno zatražen, dok trošak objave presude nije priznat jer isti još nije nastao, a ukoliko tuženici pristupe na ročište za objavu, sud će o tom trošku odlučiti naknadno.

31.2. Ukupno priznati troškovi zastupanja iznose 10.322,00 eura, uvećano za 10% (sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife), što iznosi 11.354,20 eura, a uvećano za PDV 25%, ukupno je tuženicima priznat iznos od 14.192,75 eura.

32. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 29. listopada 2025.

Sutkinja

Alma Horvatinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I. DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

II. Kal 15 dana

Čazma, 29. listopada 2025.