Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-873/2023-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić – Pirš, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dana 17. rujna 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja SR, koji glase: "I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 528-50-3785884, sklopljen dana 16.11.2006. u Osijeku, solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, Vijenac J. Gotovca 13, posl.br. OU-2331/06, dana 18.11.2006.g., između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, ništetan te da nema pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos od 16.011,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22.07.2025. pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. ugovora o kreditu broj 528-50-3785884, koji je sklopljen dana 16. studenoga 2006. u Osijeku, solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, Vijenac J. Gotovca 13, posl. br. OU-2331/06, dana 18. studenoga 2006., između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koja glasi: „...Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“ pa stoga navedena odredba ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 528 -50- 3785884, koji je sklopljen dana 16.11.2006. u Osijeku, solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, Vijenac J. Gotovca 13, posl.br. OU-2331/06, dana 18. studenoga 2006., između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 1.583,48 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 26. ožujka 2008., pa do konačne isplate, i to od 26. ožujka 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tr i postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, tekućima na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,39 EUR od 26.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 4,86 EUR od 09.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 9,23 EUR od 20.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,49 EUR od 13.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,72 EUR od 23.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,67 EUR od 28.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,85 EUR od 22.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,14 EUR od 22.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,31 EUR od 21.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,63 EUR od 21.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 13,33 EUR od 24.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 16,20 EUR od 27.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 21,26 EUR od 17.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 25,51 EUR od 21.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 23,91 EUR od 23.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 24,15 EUR od 30.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 28,06 EUR od 21.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 33,74 EUR od 22.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 38,76 EUR od 22.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 41,91 EUR od 27.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 33,07 EUR od 28.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 30,55 EUR od 21.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 32,83 EUR od 29.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 31,92 EUR od 15.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 36,43 EUR od 13.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 36,23 EUR od 13.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 35,89 EUR od 22.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 34,13 EUR od 16.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 33,92 EUR od 19.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 34,67 EUR od 21.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 36,01 EUR od 19.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 31,89 EUR od 18.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 31,72 EUR od 18.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 32,36 EUR od 19.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 33,92 EUR od 21.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 33,60 EUR od 24.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 34,33 EUR od 20.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 36,45 EUR od 11.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 36,45 EUR od 11.03.2014.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja SR za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz čl. 1. ugovora o kreditu broj: 528-50-3785884, koji je sklopljen dana 16. studenoga 2006. u Osijeku, solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, Vijenac J. Gotovca 13, posl.br. OU-2331/06 dana 18. studenoga 2006., između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita i tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja SR, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, na ime stjecanja bez osnove, tužitelju JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 361,86 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22.12.2007., pa do konačne isplate, i to od 22.12.2007. pa do 31.12.2007. po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, kako slijedi:

- na iznos od 2,05 EUR od 22.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 2,11 EUR od 22.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 2,10 EUR od 21.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 2,17 EUR od 26.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 2,10 EUR od 22.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 2,07 EUR od 16.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 2,85 EUR od 24.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 2,87 EUR od 18.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 3,10 EUR od 09.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,23 EUR od 20.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,12 EUR od 13.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,93 EUR od 23.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,88 EUR od 28.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,89 EUR od 22.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,85 EUR od 22.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,91 EUR od 21.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,01 EUR od 21.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,32 EUR od 24.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,45 EUR od 27.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,68 EUR od 17.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,87 EUR od 21.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 5,80 EUR od 23.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 5,81 EUR od 30.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 5,99 EUR od 21.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,24 EUR od 22.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,47 EUR od 22.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,61 EUR od 27.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,21 EUR od 28.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,10 EUR od 21.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,20 EUR od 29.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,16 EUR od 15.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 6,37 EUR od 13.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 5,60 EUR od 13.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 5,59 EUR od 22.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 5,52 EUR od 16.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,51 EUR od 19.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,54 EUR od 21.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,59 EUR od 19.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,43 EUR od 18.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,42 EUR od 18.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,44 EUR od 19.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,51 EUR od 21.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,51 EUR od 24.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,52 EUR od 20.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 5,61 EUR od 11.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 5,23 EUR od 11.03.2014.g. do isplate."

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju SR nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.378,04 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, tekućima od 29. listopada 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja SR za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke IV. izreke ove presude.

VI. Nalaže se Republici Hrvatskoj naknaditi punomoćnici tužitelja odvjetnici Ljiljani Maravić-Pirš iz Zagreba, Kneza Branimira 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove delegacije predmeta u iznosu od 19,44 EUR, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev punomoćnice tužitelja za naknadu troškova delegacije predmeta preko iznosa dosuđenog pod točkom VI. izreke.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 16. studenoga 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 528-50-3785884, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem: OU-2331/06 na iznos od 11.016,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 84 mjeseca, s time da se razračunava redovna kamata od 5,95% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj je naveo da u ugovoru o kreditu nije na precizan način utvrđena promjena kamatne stope, pa je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se promjenjiva kamata određuje sukladno odluci banke, mogao postupiti kako je htio, odnosno i savjesno, i nesavjesno. Tužitelj se u vezi toga pozvao na presudu Suda Europske unije od 30. travnja 2014., donesene u predmetu C-26/13 prema kojoj čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već iste moraju biti sročene jasno i razumljivo, a da se nepoštenim odredbama mogu smatrati i odredbe čiji su predmet ili svrha davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Tužitelj tvrdi da to u ovom slučaju znači da su mu morali biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, posebno primjenu valutne klauzule koja nije bila ugovorena kao zaštitna klauzula, tako da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

1. 2. Tužitelj je naveo da je odredba o promjeni kamatne stope uz primjenu valutne klauzule ključna ugovorna odredba, koja je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, zbog čega takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer za to nema egzaktnih kriterija. Kako je kamata cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, tuženik je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja time što je u ugovor unio odredbu temeljem koje se cijena određuje temeljem njegove jednostrane odluke i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu. Tužitelj stoga smatra da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 3., 4., 6. i 8. Zakona o obveznim odnosima te da je predmetni ugovor o kreditu ništetan jer je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva budući da ugovorne strane nisu postigle suglasnost glede bitnih sastojaka ugovora. Tužitelj smatra da nije moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora, odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijene, pa ako je cijena ništetna, ništetan je i cijeli ugovor. Kako je posljedica ništetnosti vraćanje onoga što je stranka primila temeljem ništetnog ugovora, tužitelj smatra da je temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, dužan tuženiku vratiti iznos od 11.016,00 CHF, koji iznos je primio temeljem predmetnog ugovora o kreditu, a da je tuženik njemu dužan vratiti razliku koja predstavlja preplaćeni iznos povrh iznosa od 11.016,00 CHF, koji iznosi 1.500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. studenoga 2013.

1. 3. Tužitelj se u tužbi pozvao na odluke sudova donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2521/2015 i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt- 575/16 te odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je naveo da navedene odluke obvezuju i ovaj sud temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/08, 89/09, 133/09, 76/12 i 56/13 – u daljnjem tekstu: ZZP/07) te temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP).

1. 4. Temeljem pravnih utvrđenja iz spomenutog kolektivnog spora, tužitelj je istaknuo da je tuženik, sukladno Odluci o kamatnim stopama, tijekom otplate kredita više puta mijenjao kamatnu stopu o čemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale te u ugovoru nisu utvrđeni egzaktni podaci i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega tvrdi da je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Kako je dio ugovorne odredbe koja je omogućila tuženiku jednostranom odlukom povećavati ugovorenu redovnu kamatnu stopu nepošten s učinskom ex tunc, tužitelj tvrdi da je tuženiku trebao vraćati kredit prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,95% te da je stekao pravo na povrat iznosa koje je preplatio zbog promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 194,91 EUR i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1. 5. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF tužitelj je naveo da je odredbom čl. 1. ugovora određeno da banka korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 11.016,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dakle uz primjenu valutne klauzule. Naveo je da se od početka otplate kredita, pa nadalje, tečaj CHF-a stalno povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta izravno na njegovu štetu. Kako je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se glavnica kredita veže za valutu CHF, a da on ni na koji način nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači takva valutna klauzula, tužitelj je zatražio da se utvrde ništetnima odredbe o primjeni valutne klauzule. Tužitelj smatra da je zbog primjene predmetne valutne klauzule predmetni kredit preplatio za najmanje od 673,60 EUR, s time da mu na svaki pojedini utvrđeni iznos tražbine pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1. 6. Tužitelj je u tužbi postavio glavni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je cijeli predmetni ugovor o kreditu ništetan i da nema pravnog učinka te da se tuženiku naloži da mu temeljem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu isplati iznos od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. studenoga 2013., pa do isplate.

1. 7. Tužitelj je istaknuo i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, koja je sadržana u čl. 2. ugovora o kreditu te da se temeljem ništetnosti takve ugovorne odredbe tuženiku naloži isplata iznosa od 194,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. U okviru eventualnog tužbenog zahtjeva tužitelj je zatražio da se utvrde ništetnima ugovorne odredbe iz čl. 1. i 7. ugovora o kreditu prema kojima se glavnica kredita veže za promjene ugovorene valute švicarskog franka te da se tuženiku naloži da mu zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi isplati iznos od 673,60 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa anuiteta, pa do isplate.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je je priznao činjenicu da su stranke 16. studenoga 2006. sklopile predmetni ugovor o kreditu, kojim je tužitelju stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 11.016,00 CHF i da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,95% godišnje, kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i s kamatom po dospijeću u visin i zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Naveo je da je ugovor o kreditu sklopljen sukladno odredbi čl. 1021 . Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), koja regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita i kojom je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, na neku namjenu ili bez utvrđene namjere, dok je obveza korisnika kredita platiti banci ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2. 2. Tuženik je osporio navode tužitelja da bi cijeli ugovor o kreditu bio ništetan, jer eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora nikako ne može povlačiti za sobom ništetnost samog ugovora. Iako je osporio da bi bilo koja ugovorna odredba bila ništetna, tuženik je napomenuo da je odredbom čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Ukazao je također i na odredbu čl. 324. ZOO-a, prema kojoj ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen te da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

2. 3. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naveo da je Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva. Naveo je da tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kama tna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku prilikom solemnizacije ugovora. Naveo je da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te da ignorira činjenicu da prije zaključenja ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Dodao je također da nikad nije zaprimio bilo kakav prigovor tužitelja u pogledu promjenjive kamatne stope. Tuženik je također istaknuo prigovor zastare na utuženu tražbinu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

2. 4. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik je naveo da je ista dopuštena odredbama ZOO-a, prema kojima je dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja domaće valute u odnosu na stranu valutu. Tuženik stoga smatra da je pri ugovaranju valutne klauzule postupao zakonito i pošteno. Naveo je da je tužitelja obavijestio o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule i da je nakon toga tužitelj odabrao upravo valutnu klauzulu u CHF-u. Takav tužiteljev odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama jer je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati valutnu klauzulu. Nadalje, tuženik je naveo da promjena tečaja strane valute nije ni na koji način predvidiva, pa niti on nije mogao procijeniti kretanje tečaja CHF-a. Naveo je da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom ugovora preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje ugovorne obveze. Tuženik je osporio da bi postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom trebaju se kumulativno ispuniti uvjeti da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kako je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule u zahtjevu za kredit vlastoručno odabrao valutnu klauzulu u CHF-u te nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, tuženik tvrdi da je u cijelosti postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik je istaknuo prigovor zastare na tužiteljevu tražbinu po osnovi ugovorene valutne klauzule u CHF-u.

2. 5. Tuženik se protivio pozivanju tužitelja na odredbe ZOO-a o stečenom bez osnove, smatrajući da za primjenu tog pravnog instituta nisu ispunjene pretpostavke, budući da tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza imovine tuženika u njegovu imovinu, niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Tuženik je naveo da se tužitelj ne može osnovano pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes i tužitelj nije bio stranka u kolektivnom sporu, već bi u ovoj parnici trebati dokazati povrede svojih potrošačkih prava.

2. 6. Tuženik je stoga u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenih zahtjeva te je predložio da sud iste odbije kao neosnovane.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev temeljem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu za isplatu iznosa od 16.011,72 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. srpnja 2025. do isplate. Eventualni tužbeni zahtjev temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postavio je u iznosu od 361,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja svakog preplaćenog iznosa mjesečnog anuiteta, pa do isplate, a temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-u tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.583,48 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja svakog preplaćenog iznosa mjesečnog auiteta, pa do isplate.

4. Tuženik se protivio preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, ali je sud dopustio preinaku tužbe jer tužitelj bez svoje krivnje prije provođenja financijskog vještaka nije mogao znati točan iznos svojih tražbina, da bi ih mogao u toj visini postaviti u tužbi, a povišeni tužbeni zahtjevi temelje se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i tužbeni zahtjevi u tužbi. Osim toga, dopuštanje preinake sud je ocijenio svrsishodnim za konačno rješenje spora između stranaka.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 20-25, 28-30 i 82-86 spisa, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka – društva Darfin d.o.o. Zagreb na stranicama br. 98-122 spisa te je saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja.

6. Glavni tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan, dok je eventualni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama je bila nesporna činjenica da su sklopile predmetni ugovor o kreditu. Sporna je bila pravna valjanost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i na valutnu klauzulu u CHF, je li zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi ništetan cijeli ugovor o kreditu, sporno je bilo svojstvo potrošača tužitelja i potrošačka svrha ugovora te je li nastupila zastara tužiteljevih tražbina.

8. Iz ugovora o kreditu na str. 20-24 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen 16. studenoga 2006., a solemniziran kod javnog bilježnika 18. studenoga 2006., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, na iznos od 11.016,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Redovna kamata ugovorena je u visini od 5,95% godišnje, kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kredit je sklopljen na rok otplate od 84 mjeseca, a kao namjena je navedeno da se radi o kreditu za kupnju rabljenih automobila već registriranih u [adresa]. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

9. 1. Tužitelj je iskazao da je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje osobnog vozila koje mu je bilo neophodno za odlazak na posao, kojeg je nedugo prije toga dobio te je jedno vrijeme koristio javni prijevoz, ali s obzirom na udaljenost mjesta rada od mjesta stanovanja, auto mu je svakako trebao. Ugovor je sklopio s valutnom klauzulom u CHF-u jer mu je jedino takav kredit bio ponuđen, nitko drugi mu nije mogao dati drugi kredit s valutnom klauzulom jer za to nije bio kreditno sposoban budući da je prije toga radio kao konobar i imao je relativno mala primanja. Nije bio vlasnik obrta, niti trgovačkog društva. U nekoliko mjeseci tečaj CHF-a se snizio, ali mu je banka za to vrijeme podigla kamatnu stopu, nakon toga se tečaj te valute povisio u odnosu na kunu tako da je prešao preko 6,00 kn za jedan CHF. Sve je teže otplaćivao kredit, u početku mu je mjesečna rata iznosila oko 700,00 kn, da bi potom porasla na iznos od preko 1.000,00 kn. Kredit je počeo neredovito otplaćivati jer nije imao sredstava da svaki mjesec plaća anuitet, nakon čega je došlo do blokade njegovog računa jer je banka prisilno namirivala svoju tražbinu. U međuvremenu je dobio posao i Zagrebu, tamo se preselio i imao je veću plaću tako da je ipak uspio otplatiti kredit. Pored toga, imao je tešku obiteljsku situaciju jer mu 2011. godine umrla baka, godine 2012. umrla mu je majka, a 2014. godine je očuh počinio samoubojstvo. Imao je mlađeg brata koji se školovao, 2014. godine operirao je ključnu kost, godinu dana nakon toga je obolio od meningitisa te je jedva preživio. Pored svih teških životnih i zdravstvenih problema cijelo vrijeme je bio u blokadi, čemu se nije nadao jer je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu njegova plaća iznosila oko 2.000,00 kn, a mjesečna rata kredita iznosila je 700,00 kn, da bi kasnije došlo do problema zbog kojih nije mogao redovito otplaćivati kredit. Nakon dolaska u Zagreb, jedno vrijeme je također bio u blokadi, radio je honorarno kako bi ostvario neka dodatna sredstva i kredit je jako teško otplatio.

9. 2. Odgovarajući na pitanja, tuženik je naveo da nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama prije i u vrijeme sklapanja ugovora, to je bio jedini ugovor koji mu je bio ponuđen i sredstvima istoga je kupio auto marke Volkswagen Polo, koji mu je tada bio neophodan. Ugovor je pročitao, vidio je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je očekivao da će biti nekih promjena u kamatnoj stopi, ali o tečaju CHF-a mu nitko ništa nije govorio, pa tako niti za činjenicu da se tečaj kune u odnosu na CHF u Hrvatskoj nije štitio, za razliku od tečaja EUR-a. Da je znao da će doći do takvih promjena u kamatnoj stopi i tečaju, sigurno nikad ne bi sklopio takav ugovor. Na pitanje što je mislio kad je rekao da nije mogao pregovarati o uvjetima ugovora, tužitelj je izjavio da je tuženik bio jedina banka koja mu je ponudila kredit te mu je ponuđen jedino predmetni kredit, on ga je pročitao i nakon toga nije ništa posebno propitivao, niti od banke tražio bilo kakve promjene. Da mu je netko tada rekao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, kao što to čini u odnosu na EUR, u tom trenutku ne bi znao što to znači.

10. 1. Radi primjene odgovarajućih zakonskih propisa u konkretnom slučaju, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača, odnosno radilo li se o potrošačkoj namjeni kredita. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. – u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U Interpretativnoj presudi od **.**.2015., S, C- 110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam "potrošač" u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba treba primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2. t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama, potrošač je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivnom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a prodavatelj robe ili pružatelj usluge je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju, vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

10. 2. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu djelovao izvan bilo kakve poslovne i profesionalne djelatnosti, jer nikakvu samostalnu poslovnu ili profesionalnu djelatnost nije obavljao te da je ugovor o kreditu sklopio za kupnju osobnog automobila, kako je to i navedeno u ugovoru. Također je iz iskaza tužitelja utvrđeno da mu je jedino bio ponuđen upravo predmetni ugovor o kreditu jer za bilo kakav drukčiji ugovor nije bio kreditno sposoban te da nije mogao utjecati na ovdje sporne ugovorne odredbe. Sud je stoga utvrdio da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao potrošač i za potrošačku svrhu. Slijedom navedenog, na tužitelja i na predmetni spor primjenjuju se odredbe ZZP/03 te utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11. 1. Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača podnio je Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. tužbu protiv više banaka, uključujući i tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a postupak je vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012.

11. 2. Presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Navedena presuda je djelomično potvrđena i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te je preinačena u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

11. 3. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je prihvaćena ustavna tužba u dijelu valutne klauzule u CHF te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

11. 4. Odlučujući ponovno o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske djelomično je ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na valutnu klauzulu u CHF te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio je žalbu tuženih banaka i potvrdio je odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, koja je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarskog franka.

11. 5. Zaključno, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno da je i tuženik u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te odredbe o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik je time povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je u predmetnom ugovoru o kreditu unio opisane ugovorne odredbe.

12. Sukladno izričitoj zakonskoj odredbi čl. 502. c ZPP-a, ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika te da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, a koje su sadržane u 2. i 7. članku ugovora.

13. 1. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF-u, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju takvih ugovornih odredbi, sve sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

13. 2. U konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana je isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o toj promjeni samo obavještavan. Osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena, niti odrediva, a niti razumljiva.

13. 3. Nadalje, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da ga tuženik kao korisnika kredita nije informirao o rizicima ugovaranja kredita kod kojeg je glavnica vezana uz tečaj CHF , pa tako niti o činjenici da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj domaće valute u odnosu na CHF, kao što to čini u odnosu na EUR. Naprotiv, tuženik je tužitelju ponudio kredit s valutnom klauzulom u CHF-u kao jedinu opciju kreditiranja te je tužitelju u tom smislu onemogućeno pregovaranje o stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli, čime su povrijeđena njegova prava i interesi kao potrošača. Vezano uz tvrdnju tuženika da se ni na koji način ne može predvidjeti kretanje tečaja neke strane valute, pa tako i CHF- a, ističe se da je tuženik kao bankarska institucija znao da ne postoji mogućnost kontrole hrvatskih institucija na kretanje tečaja CHF-a prema domaćoj valuti, a o tome nije obavijestio tužitelja kao korisnika kredita iako upravo nepostojanje mehanizma za zaštitu domaće valute u odnosu na CHF predstavlja najveći rizik za nekontroliran rast tečaja CHF-a u odnosu na kunu.

14. 1. Kako tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije tužitelja informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, prouzročena je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, odnosno tuženik je postupio protivno odredbama ZZP/03.

14. 2. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, a tužitelj je u ovom predmetu istaknuo deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja prema jednostranoj Odluci tuženika i ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF-u.

14. 3. Iako je utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva stopa redovne kamate sukladno jednostranoj odluci tuženika i kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF-u, prema kojoj je tužitelj bio dužan otplaćivati kredit prema tečaju CHF-a na dan dospijeća anuiteta kredita, sud je utvrdio da zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi nije ništetan cijeli ugovor o kreditu.

14. 4. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a, ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

14. 5. Predmetnim ugovorom o kreditu bila je ugovorena početna kamatna stopa te iznos kredita prema tečaju CHF-a na dan isplate kredita, koje kao bitni elementi ugovora o kreditu i dalje mogu egzistirati i primjenjivati se kao takvi. Ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, makar i u dijelu o kojem ovisi mogućnost opstojnosti ugovora o kreditu u cijelosti, ne odnose se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, ništetnost spornih ugovornih odredbi ustanovljena je upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen istih, a nakon gubitka pravnog učinka odredbi temeljem kojih se tijekom razdoblja otplate kredita povisivala kamatna stopa te tečaj CHF -a u odnosu na kunu, stopu redovne kamate i tečaj CHF-a treba primijeniti prema početnim vrijednostima, odnosno kamatnu stopu kakva je bila u trenutku sklapanja ugovora i tečaj CHF-a kakav je bio u trenutku isplate kredita.

15. Sud je stoga ocijenio neosnovanim glavni deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu te kondemnatorni zahtjev koji je postavljen na temelju takvog deklaratornog zahtjeva.

16. Nakon što je sud ocijenio neosnovanim glavni tužbeni zahtjev, ocjenjivao je osnovanost deklaratornog i kondemnatornog eventualnog tužbenog zahtjeva.

17. 1. Temeljem gore navedenih razloga, sud je ocijenio da je osnovan deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, koja je sadržana u čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu i koja glasi: „… Redovna kamata, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“.

17. 2. Sud je također utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u, prema kojoj je tužitelj bio dužan otplaćivati kredit prema tečaju CHF-a na dan dospijeća mjesečnih anuiteta, a ista je sadržana u čl. 7. ugovora te je u odnosu na taj članak ugovora prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev.

17. 3. Neosnovan je, međutim, deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz čl. 1. ugovora o kreditu, koja sadržava iznos kredita prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Naime, tečaj CHF-a u odnosu na kunu na dan isplate kredita bio je poznat tužitelju, on je na takav tečaj pristao i tuženik mu je doista po tom tečaju isplatio kredit. Stoga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz čl. 1. ugovora nije ništetna te je sud u odnosu na taj članak ugovora odbio deklaratorni tužbeni zahtjev.

18. 1. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na uslijed povećanja tečaja CHF-a tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj CHF-a koji je vrijedio na dan isplate kredita. Kako je tijekom otplate kredita došlo do znatnog rasta tečaja CHF-a u odnosu na kunu, a odredba o valutnoj klauzuli prema kojoj se kredit otplaćivao prema tečaju CHF-a na dan dospijeća, je utvrđena ništetnom, tužitelj je bio valjano upozoren jedino na tečaj CHF-a u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita, dok daljnji rast tečaja nije mogao predvidjeti jer nije bio upoznat s valutnim rizikom za CHF. Slijedom navedenog tuženik je bez osnove stekao iznose koje je tužitelj platio u anuitetima zbog rasta tečaja u odnosu na inicijalni tečaj na dan isplate kredita.

18. 2. Temeljem iste zakonske odredbe, tuženik bi bio dužan tužitelju vratiti i iznose koje mu je tužitelj platio uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora.

19. 1. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka društva Darfin d.o.o. Zagreb utvrđeno je da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćani iznos, iznosi 361,86 EUR.

19. 2. Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 1.583,48 EUR.

19. 3. Vezano uz tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, vještak je naveo da ukupne uplate po kreditu iznose 10.359,69 EUR. Na dan 21. srpnja 2025. zakonske zatezne kamate na uplate po kreditu iznosile su 12.435,06 EUR, a ukupno isplaćen iznos po kreditu bio je 6.783,03 EUR. Nakon što je vještak zbrojio ukupni iznos uplata po kreditu s iznosom zakonskih zateznih kamata na uplate na dan 21. srpnja 2025. te od takvog zbroja oduzeo iznos isplaćenog kredita, dobiven je iznos od 16.011,72 EUR.

20. 1. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun financijskog vještaka u odnosu na ukupne razlike između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i valutne klauzule. Tuženik je prigovorio korištenoj metodi izračuna za slučaj ništetnosti cijelog ugovora, kojom metodom je vještak dobio iznos od 16.011,72 EUR, navodeći da je takav izračun nepravilan i da značajno odstupa od pravilnog izračuna preplate kamate i anuiteta, jer se tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ogleda u ništetnosti dvije ugovorne odredbe: o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, zbog čega tužitelj može potraživati samo razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule i promjene kamatne stope, a ne razliku između zbroja ukupno izvršenih uplata i kamata, umanjeno za iznos ugovorene glavnice.

20. 2. Povodom takvih primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud nije tražio očitovanje vještaka, niti dopunu nalaza i mišljenja jer se radi o prigovoru pravne naravi, o čemu je ovlašten odlučiti sud, a ne financijski vještak. Kako su nalaz i mišljenje utemeljeni na dokumentaciji u spisu te su izrađeni u skladu s pravilima struke, sud je ih je u cijelosti prihvatio.

20. 3. Osim toga, nakon što je sud odbio glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu te kondemnatorni tužbeni zahtjev po toj osnovi, irelevantno je na koji je način financijski vještak izračunao takvu tužiteljevu tražbinu.

24. Osnovan je tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine, koja se temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je neosnovan njegov prigovor zastare tražbine koja se temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO -a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe i to u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi od 13. lipnja 2014., a u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., do dana podnošenja tužbe protekao je opći zastarni rok od pet godina za zastaru tražbine po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno nastupila je zastara tražbine po toj osnovi, dok po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli do podnošenja tužbe zastara nije nastupila. Pravni stav o pitanju nastupanja zastare u konkretnom slučaju sadržan je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., prema kojemu u slučaju ustanovljenja ništetnosti u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetn ih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 361,86 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, a koji iznos se temelji na ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Sud je u cijelosti prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.583,48 EUR, koji se temelji na ništetnim odredbama ugovora o valutnoj klauzuli u CHF-u.

26. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a., kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U kolektivnom sporu utvrđeno je da se tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije pridržavao odredbi Zakona o zaštiti potrošača jer se prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF- u nije vodio načelom savjesnosti i poštenja te je prilikom svake uplate znao da prima nešto što mu ne pripada. Slijedom navedenog, tuženik je kao nepošteni stjecatelj tužitelju dužan platiti kamate tekuće od dana svake pojedine mjesečne uplate tečajnih razlika od strane tužitelja, pa sve do isplate.

27. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev. Vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom eventualnom tužbenom zahtjevu iznosila je 1.945,34 EUR, od čega je tužitelju dosuđen iznos od 1.583,48 EUR, što je 81,40% njegovog ukupnog zahtjeva. Uspjeh tuženika iznosi 18,6%. Takvom kvantitativnom uspjehu stranaka jednak je i njihov kvalitativni uspjeh, odnosno uspjeh u pogledu osnove, koju je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao, a sud je utvrdio da je tužiteljeva tražbina za isplatu po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi neosnovana, jer je nastupila zastara iste. Odbijanje dijela deklaratornog tužbenog zahtjeva u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli ne mijenja tužiteljev uspjeh u pogledu osnove, jer je ionako utvrđeno da je ugovorna odredba u tom dijelu ništetna, osim što je zbog različitog tumačenja suda i tužitelja o smislu ništetnosti te ugovorne odredbe sud odbio deklaratorni zahtjev u odnosu na čl. 1. ugovora. Uspjeh u pogledu osnove ne mijenja niti prihvaćajući dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer po toj osnovi nije prihvaćen kondemnatorni tužbeni zahtjev. Imajući u vidu tako utvrđen uspjeh stranaka u postupku, sud je tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku u visini razlike između njegovog postotka uspjeha u parnici i tuženikovog postotka uspjeha (81,40-18,6), što iznosi 62,80% troškova zastupanja koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

27. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.), kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 22. ožujka 2024. 8. travnja 2025. i 14. kolovoza 2025. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za sastav podnesaka od 23. kolovoza 2023. i 8. travnja 2025. po tbr. 8./4. u visini od 25 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 11. ožujka 2025., 2. lipnja 2025. i 17. rujna 2025. po tbr. 9. t. 1. u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 750 bodova ili 1.500,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 375,00 EUR.

27. 3. Napominje se da su tužitelju dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku tijekom cijelog postupka prema vrijednosti predmeta spora eventualnog tužbenog zahtjeva kako je konačno postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja.

27. 4. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR te troškovi plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,04 EUR, pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 2.378,04 EUR, u kojem iznosu je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove postupka.

27. 5. Napominje se da je prema podacima u predmetu tužitelj dva puta platio sudsku pristojbu na tužbu i to prvi puta 13. lipnja 2024., a drugi puta 23. kolovoza 2024., s time da je svaki puta plaćena polovica iznosa sudske pristojbe, koja bez oslobođenja temeljem čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18 i 51/23 – u daljnjem tekstu: ZSP) iznosi 53,04 EUR. Kako tužitelj u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a pristojbu na tužbu nije platio u trenutku podnošenja tužbe, već dan nakon toga, nema pravo na oslobođenje u visini polovice iznosa pristojbe, pa stoga niti ne ostvaruje pravo na povrat više uplaćenog iznosa, jer je tužiteljeva obveza plaćanja sudske pristojbe temeljem navedene odredbe ZSP-a iznosila 53,10 EUR, koliko je on to ukupno i platio (u dva navrata po 26,55 EUR).

27. 6. Sud tužitelju nije dosudio naknadu troškova postupka s osnova sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, jer je tužitelj u međuvremenu temeljem odredbe čl. 11. st. 1. t. 20. ZSP-a oslobođen od plaćanja navedene pristojbe.

28. 1. Punomoćnik tužitelja zatražio je i naknadu troškova delegacije predmeta po tbr. 39. Tarife zbog izbivanja pisarnice u trajanju od tri sata za pristup na svako ročište te putnih troškova za pristup na ročišta u ovoj stalnoj službi na relaciji Zagreb – Zabok-Zagreb za ukupno 46,22 prijeđena kilometra u jednom smjeru za svako ročište i to po cijeni goriva u visini 30% cijene 1 l goriva Eurosuper 98, koju cijenu je naznačio s iznosom od 1,69 EUR. Sud je zahtjev punomoćnika tužitelja u tom dijelu ocijenio zahtjevom za naknadu troškova delegacije predmeta.

28. 2. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23) predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova, a prema odredbi st. 4. i 5. istoga članka, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Naknada troškova isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

28. 3. Rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, broj Su -IV- 223/2023 od 25. rujna 2023. određen je Općinski sud u Zlataru kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

28. 4. Sud je prihvatio zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu putnih troškova, prema cijeni putne karte za vlak, koja prema javno objavljenom cjeniku HŽ putničkog prijevoza d.o.o. na relaciji Zagreb, Glavni kolodvor – Zabok u jednom smjeru iznosi 3,24 EUR, odnosno u oba smjera 6,48 EUR. Putni troškovi nisu odmjereni prema prijeđenim kilometrima jer takav način obračuna putnih troškova u slučaju delegacije predmeta nije predviđen Zakonom o sudovima.

28. 5. Slijedom navedenog, putni troškovi nastali zbog delegacije predmeta za punomoćnika tužiteljice, radi pristupa na tri ročišta iznose 19,44 EUR.

28. 6. Punomoćniku tužiteljice nisu dosuđeni troškovi za izbivanje iz pisarnice jer putovanje od Zagreba do Zaboka i natrag traje kraće od tri sata.

28. 7. Preko dosuđenih troškova delegacije predmeta, sud je odbio zahtjev punomoćnika tužiteljice kao neosnovan.

29. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 29. listopada 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ljiljana Maravić-Pirš, Zagreb, Kneza Branimira 5

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4

3. ODO u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14a, u odnosu na točke VI. i VII. izreke

Po pravomoćnosti:

Ministarstvo financija, Zagreba, Katančićeva 5, u odnosu na točke VI. i VII. izreke

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte