Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-30/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika AKD – Zaštita d.o.o., Zagreb, Savska cesta 28, OIB: 09253797076, zastupan po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, Gredička 23, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj PR-6158/2018-52 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj PR-6158/2018-52 od 28. travnja 2025. (točka I i II izreke).
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se kako je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom – poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 12.XI.2018.g. te se utvrđuje kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem navedene odluke.
2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od petnaest dana.
3. Utvrđuje se kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom donošenja ove presude.
4. Nalaže se tuženiku platiti u roku od petnaest dana tužitelju iznos od 10.000,00 EUR po osnovi naknade štete, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.
5. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje opisno ukazuje s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Tuženik je odgovorio na žalbu i tražio naknadu parničnih troškova za sastav tog podneska.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da su tijekom prvostupanjskog postupka počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je izvedene dokaze analizirao sveobuhvatno, ocijenio ih je pojedinačno i u međusobnoj vezi po slobodnoj ocjeni ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i prihvatljivim razlozima. Imajući u vidu činjenice utvrđene na temelju takve ocjene dokaza utemeljeno je otklonio izvođenje preostalih dokaza koje je predložio tužitelj.
7. Tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za logistiku i upravljanje voznim parkom na temelju ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 30. lipnja 2017. Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 12. studenog 2018. tuženik je otkazao ugovor o radu jer je prestala potreba za obavljanjem poslova ranog mjesta stručnog suradnika za logistiku i upravljanje voznim parkom zbog organizacijskih razloga, s tim da je tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto zaštitara.
8. Tužitelj nije prihvatio izmijenjeni ugovor o radu.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanje na rad, utvrđenje da je radni odnos tužitelja prestao danom donošenja presude (zahtjev za sudski raskid ugovora o radu) te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
10. Tužitelj tvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita:
- jer je obnašao dužnost sindikalnog povjerenika Republičkog sindikata radnika Hrvatske (dalje: RSRH) a tuženik nije ishodio suglasnost sindikata za donošenje odluka o otkazu ugovora o radu što je protivno odredbi članka 188. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 u daljnjem tekstu: ZR)
- jer nije prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja budući se ti poslovi obavljaju u okviru ranog mjesta referent nabave
11. Navedene činjenice (obnašanje dužnosti sindikalnog povjerenika i prestanak potrebe za obavljanje poslova tužitelja) su sporne među parničnim strankama.
12. Nakon što je utvrdio:
- da je tužiteljevo radno mjesto bilo sistematizirano u okviru organizacijske jedinice službe nabave i logistike, a pored tog mjesta postojala su i radna mjesta voditelja službe nabave i logistike, skladištar, stručni suradnik za nabavu, referent nabave i sistem administrator;
- da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnika mjesta od 4. lipnja 2018. ukupno sistematizirano 4 radna mjesta i to voditelja službe nabave i logistike, referent nabave, skladištar i sistem administrator, dakle ukinuta su radna mjesta stručnog suradnika za logistiku i upravljanje voznim parkom i stručnog suradnika nabave;
- da je temeljni posao tužitelja bio briga o voznom parku tuženika koji se sastojao od 55 vozila;
- da je tuženik zbog starosti voznog parka kod zamjene vozila sklopio ugovor s leasing kućom s kojom je ugovorena nabava vozila, održavanje, registracija, servisiranje, zamjena guma čime su postignute uštede;
- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu stručnog suradnika za logistiku i upravljanje vozilima;
- da je dopis od 25. svibnja 2018., kojim tuženik pokušavao dokazati da je bio sindikalni povjerenik, potpisao ČZ;
- da ČZ nije bio ovlašten zastupati RSRH;
- da je ČZ bio isključen iz RSRH, prije nego je potpisao dopis od 25. svibnja 2028.;
- da je tužitelj bio član radničkog vijeća i da se vijeće suglasilo s otkazom;
- da su poslovi radnog mjesta stručni suradnik za logistiku i upravljanje vozilima i radnog mjesta referenta nabave bili različiti;
- da referent nabave nije preuzeo poslove koje je obavljao tužitelj;
prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik izvršio organizacijske promjene tako što je ukinuo radno mjesto tužitelja, koji je bio jedini izvršitelj pa ga nije trebao uspoređivati sa drugim radnicima, da referent nabave nije preuzeo poslove radnog mjesta tužitelja, te je odbio postavljeni tužbeni zahtjev jer je našao da su se ostvarili opravdani razlozi za poslovno uvjetovani otkaz iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZPP-a. Kod toga je pošao od činjenica da je tuženik proveo zakonit postupak savjetovanja s radničkim vijećem.
13. Ta odluka suda je pravilna.
14. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloga koji nisu dovedeni u putanje navodima žalbe.
15. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZPP-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, između ostalih, ako prestane po potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.
16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je prestala potreba za obavljanjem tužiteljevog posla jer je zbog starosti voznog parka, a tužiteljev temeljni posao je bio briga oko vozila, tuženik sklopio ugovor o poslovnoj suradnji sa leasing kućom koja je osigurala (nabavila) vozila, preuzela poslove tužitelja tj. registraciju vozila, koordinaciju ugovaranja termina za servis, koordinaciju rada servisne mreže, redovne servise, korištenja zamjenskih vozila, sveukupnu brigu o gumama, uslugu dovoza i odvoza na servis na udaljenosti do 35 km, a budući je tužitelj bio jedini izvršitelj nije imao obvezu ga uspoređivati sa drugim radnicima. U ovakvoj pravnoj situaciji, kada je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, pravilno je bilo odbiti i preostale zahtjeve (vraćanje na rad, sudski raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu).
17. Ocjenjujući žalbene navode valja reći slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).
18. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka a te su da je on imao status sindikalnog povjerenika i tvrdi da stajalište prvostupanjskog suda odstupa od stajališta sudskih odluka glede osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH, te da nije prestala potreba za radom tužitelja jer je jedini cilj tuženika bio dati otkaz tužitelju.
19. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije imao status sindikalnog povjerenika RSRH, a razlozi navedeni pod točkom 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. su opširni i utemeljeni, koje ovaj sud prihvaća pa se žalitelj upućuje na te razloge radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbena tvrdnja da su stajališta prvostupanjskog suda u suprotnosti sa stajalištima drugih sudskih odluka je paušalna jer se ne navodi u kojem dijelu postoji suprotnost, za donošenje zaključka o tome je li tužitelj imao status povjerenika odlučno je bilo utvrditi je li ČZ bio ovlašten zastupati RSRH, a to ne proizlazi iz spisa.
20. Isto tako ni tvrdnje da je tuženik promijenio sistematizaciju s ciljem da otkaze ugovor o radu tužitelju nema utemeljenja u raspravnoj građi.
21. U odnosu na navod žalbe da nije prestala potreba za radom tužitelja žalitelji se upućuju na razloge iznesene u točki 16. ovog obrazloženja.
22. Budući je u cijelosti izgubio spor pravilno je naloženo tužitelju platiti parnične troškove (točka II izreke prvostupanjske presude).
23. Zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana, a tuženikov odgovor na žalbu je ocijenjen kao nepotreban u smislu odredbi članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP.
24. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.
Dubrovnik, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
