Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe KONZUM plus d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe BD, zastupani po odvjetničkom društvu Mraz, Šuti & partneri j. t.d. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 67. stavak 1. točka 6. i stavak 2. Zakona o mjeriteljstvu ("Narodne novine", broj: 74/2014, 111/2018, 114/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 10. veljače 2025., broj: Pp-3019/2023-6, na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2025. i 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe KONZUM plus d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe BD i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba KONZUM d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba BD proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu 2500,00 eura te II okrivljenica odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 eura zbog prekršaja iz članka 67. stavak 1. točka 6. i stavak 2. Zakona o mjeriteljstvu.
2. Istom presudom okrivljenici su obavezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 14,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja, podnijeli žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističu da nisu počinili prekršaj jer sporna vaga nije služila za naplatu, već samo kao informacija kupcu. Prava masa robe mjeri se na ovjerenim vagama na blagajni. Imaju i mišljenje državnog tijela koje ih u tome podržava. Također, brzo su zamijenili vagu i poduzeli potrebne mjere. Sud, po njihovom mišljenju, nije uzeo u obzir sve ove okolnosti te je zato donio pogrešnu odluku. Pozivaju se na odluku Ustavnog suda (U-III/5989/2013) protiv mehaničke i formalne primjene zakona. Sud nije pravilno cijenio: činjenice iz spisa, mišljenje Državnog zavoda za mjeriteljstvo, postupke okrivljenika nakon inspekcije (brza zamjena vage i zahtjev za ovjeru). Zbog toga je došlo do povrede članaka 195., 196. i 197. Prekršajnog zakona (koji se tiču zakonitog vođenja prekršajnog postupka i donošenja presude na temelju pravilno utvrđenih činjenica). Predlažu da se pobijana presuda preinači i okrivljenike oslobodi od optužbe, podredno oslobodi od kazne, odnosno vrati prvostupanjskom sudu na ponovni poostupak.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, već predstavljaju parafraziranje zakonskog teksta iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, a bez navođenja koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.
8. Nadalje, okrivljenik u žalbi sadržajno ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava jer smatra da nije ostvario zakonska obilježja prekršaja te da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju iz čl. 196. Prekršajnog zakona navodeći da vaga nije bila namijenjena za točno mjerenje robe radi naplate, već samo da kupci dobiju otprilike informaciju o težini, dok se prava težina robe, mjeri na ovjerenoj blagajničkoj vagi (tzv. vaga skener), o čemu postoji stručno mišljenje koje ih podržava Državnog zavoda za mjeriteljstvo koje kaže da nije nužno da takve vage budu ovjerene, ali uz njih mora stajati jasna oznaka da su "informativnog karaktera", a stvarna masa robe da se mjeri na blagajni, zbog čega po mišljenju okrivljenika nisu ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja, niti oni mogu biti proglašeni krivim za predmetni prekršaj. Međutim, okrivljenik u žalbi bezuspješno pokušava nametnuti zaključak da nije imao predodžbu o tome da čini nešto što je zabranjeno, te da je pravilno postupio.
9. Naime, po stavu ovo suda, okrivljenici su s obzirom na djelatnost koju obavljaju mogli spoznati da je njihovo postupanje zabranjeno te s obzirom na djelatnost trgovine bili dužni upoznati se i informirati s propisom kojima se reguliraju obveze vlasnika mjerila, odnosno u konkretnom slučaju što kao vlasnik zakonitog mjerila mora činiti pri korištenju mjerila u prometu robe ili usluga, a to je upotrebljavati ovjerena zakonita mjerila, što ovdje nije slučaj jer je pravna osoba Konzum plus d.o.o. kao vlasnik vage, koristila vagu bez važeće ovjere (ovjera istekla 31.12.2017.).
10. Suprotno žalbenim navodima kojima se paušalno navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ovaj sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrđeno i to na temelju obrane okrivljenika u kojoj su okolnosno priznali sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz članka 67. stavak 1. točka 6. i stavak 2. Zakona o mjeriteljstvu, kao i iskazom svjedoka VD, te priloženih materijalnih dokaza (zapisnik o inspekcijskom nadzoru, fotografije), da je predmetno mjerilo neovjereno i da je korišteno u poslovnim prostorima okrivljenika. Provedeni dokaz prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
11. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
12. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena svakom okrivljeniku znatno ispod zakonom propisanog minimuma, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja ublaženu minimalno propisanog iznosa za prekršaj iz članka 67. stavak 1. točka 6. i stavak 2. Zakona o mjeriteljstvu za koji je propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 13.270,00 do 26540,00 eura i odgovornu osobu od 3980,00 do 9290,00 eura, te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
