REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: P-274/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru protiv tuženika Grada Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, OIB 84060189362 , radi utvrđenja vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 24. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te je tuženik Grad Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, OIB 50041264710 dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u cijelosti, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Vukovar, OIB:50041264710, Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, da tužiteljici JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.017,14 eura (slovima: jednutisućuisedamnaesteuraičetrnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. srpnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika Grada Vukovara radi utvrđenja vlasništva. U tužbi navodi da je vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 18 u [adresa]. i dvor. sa 332 m2, dok je tuženik upisan kao vlasnik susjedne čestice kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 279 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Dalje navodi da su predmetne nekretnine koje su sada u vlasništvu tuženika nekada bile objedinjene kao jedna čestica, a koja čestica je 1971.g. nacionalizirana kao građevinsko neizgrađeno zemljište, te nakon toga djelomično deposedirana od djeda tužiteljice, sada pok. HP. Međutim dio kč. br. [katastarska čestica] nisu deposedirane, odnosno posjed istih nikada nije bio oduzet kako od prednika tužiteljice, tako niti od tužiteljice, te su cijelo vrijeme u mirnom i nesmetanom posjedu navedenih čestica od 1959. godine, kada je kuća sagrađena, pa do danas, tj. 65 godina, a u samostalnom posjedu od njezinog rođenja 1963.g. Tuženik predmetne nekretnine koje su u njegovom vlasništvu nikada nije priveo svrsi (izgradnja objekta od javnog interesa i sl.) budući se na dijelu kč. br. [katastarska čestica] nalazi i dio kuće u kojoj tužiteljica stanuje, a sve u okviru dvorišta kojeg koristi tužiteljica i koje dvorište je skupa sa spornom česticom ogradom odvojeno od ulice, a što je vidljivo iz katastarskog plana.

1.1. Tužiteljica nadalje tvrdi da sve do nekog vremena nije imala nikakvih saznanja da bi nekretnina koju ona uživa, kako za vrijeme života njezinog djeda HP, njezinih roditelja J i EP, tako i nakon njihove smrti, bila u formalnom vlasništvu tuženika, jer nikada nije niti provjeravala zemljišnoknjižno stanje, tako da je bila u uvjerenju kako je nasljeđivanjem naslijedila i česticu koja je u vlasništvu tuženika. Prednici tužiteljice joj nikada nisu govorili da bi ta nekretnina bila izuzeta iz njihovog vlasništva, pogotovo iz razloga što pravni prednik tuženika nikada nije izvršio bilo kakovo plaćanje za tu oduzetu nekretninu, niti im je bio posjed oduzet. Prema odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji oduzeta imovina je morala biti privedena svrsi u roku od 2 godine, odnosno na toj nekretnini su morali makar biti izvedeni znatni radovi, a nakon toga je prijašnji vlasnik imao pravo potraživati povrat oduzete imovine. Evidentno je kako na nekretninama nikada nisu privedene svrsi niti su ikada bile u posjedu tuženika.

1.2. S obzirom na izloženo, tužiteljica je prinuđena podnijeti ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću budući da ju do sada nitko nije uznemiravao u njezinom posjedu niti joj osporavao vlasništvo, te da su u cijelosti ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. i čl. 160., a u svezi čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Djed tužiteljice, a nakon njega i majka tužiteljice je bio u samostalnom posjedu kako prije oduzimanja vlasništva nad spornom česticom, tako i nakon oduzimanja 1971.g. pa do svoje smrti, a nakon toga njezini pravni slijednici, te je slijedom toga posjed i istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, odnosno zloupotrebom povjerenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik da je točna tvrdnja tužiteljice da je upisana kao vlasnica nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], površine 332 m2 u k. o. [katastarska općina], te da je u posjedu nekretnine upisane na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], površine 279 m2 u k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog suda upisana kao oranica [adresa] u vlasništvu Grada Vukovara. Nadalje navodi da ne osporava činjenično stanje iznijeto u tužbi, odnosno da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine te da Grad Vukovar ne raspolaže dokazima niti ima saznanja o pokretanju postupka predaje posjeda predmetne nekretnine ili postupka radi smetanja posjeda.

2.1. Tuženik se protivi predloženoj primjeni materijalnog prava, odnosno čl. 159. ičl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) i utvrđenju prava vlasništva dosjelošću jer tužiteljica nije dokazala odlučujuću činjenicu, odnosno je li osobnim posjedom i posjedom putem prednika ispunila uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 01. siječnja 1997 god. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i 17. studenog 1999. god. dana kada je ukinut članak 388. st. 4. tog Zakona Od strane Ustavnog suda. odnosno je li osobno ili putem svojih prednika, do najkasnije 17. studenog 1999. godine, bila u poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina i time ispunila uvjet iz 159. st. 4. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem i uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] (list 5 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] (list 6-18 spisa), izvod iz katastarskog plana – kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 19 spisa), proveo je dokaze saslušanjem svjedoka GP, DP i ĆP i tužiteljice JP u svojstvu parnične stranke.

4. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

5. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 18 u [adresa]. i dvor. sa 332 m2, dok je tuženik upisan kao vlasnik susjedne čestice kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 279 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a kako to i slijedi iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] (list 5 spisa) i zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] (list 6-18 spisa).

5.1. Nesporno je i da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 279 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

6. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na navode tuženika da tužiteljica nije dokazala odlučujuću činjenicu, odnosno je li osobnim posjedom i posjedom putem prednika ispunila uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 01. siječnja 1997 god. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i 17. studenog 1999. god. dana kada je ukinut članak 388. st. 4. tog Zakona Od strane Ustavnog suda.

7. Uvidom u izvod iz katastarskog plana – kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 19 spisa) utvrđeno je da se predmetna čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi odmah u nastavku nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužiteljice i da do predmetne nekretnine ne postoji prilaz s javne površine.

8. Iz iskaza tužiteljice slijedi da je predmetnu nekretninu kupio njezin djed 1954. godine te je djedova kuća bila do ulice i to zemljište je bilo oko 600 m2. Kada se mama udala iza kuće je napravila još jednu kuću gdje može živjeti sa svojom obitelji pa su tako i brat tužiteljice i tužiteljica tu rođeni i odrasli. U predmetnoj nekretnini tužiteljica živi danas sa svojim suprugom i djecom. Nakon djedove i ujakove smrti otkrili su da je dio tog zemljišta u vlasništvu Grada Vukovara, a oni su cijelo vrijeme mislili da je djed upisan kao vlasnik svih tih 600 m2 zbog toga je i pokrenula ovaj postupak jer su ona i njezina obitelj stvarni vlasnici te nekretnine odnosno posjeduju je dugi niz godina tj. od 1954. godine do dan danas. Nitko ih nije smetao u posjedu predmetne nekretnine niti je itko od djelatnika tuženika ikada pristupao na tu nekretninu.

9. Iz iskaza svjedoka ĆP slijedi da mu je poznata nekretnina koja je predmet postupka, ista se nalazi u [adresa] u [adresa], a on živi 50- ak metara dalje u [adresa]. U kući koja se nalazi na predmetnoj nekretnini žive rođaci tužiteljice, a tužiteljica živi u kući iza te i to je sve jedna cjelina. Poznato mu je da obitelj tužiteljice živi i koristi tu nekretninu već dugi niz godina, sigurno i prije 80-ih godina. On živi u [adresa] od 1960. godine, dakle od rođenja. Misli da je nekretnina koja je predmet postupka u vlasništvu tužiteljice i njezine obitelji, zna da su njezini preci živjeli na toj nekretnini, njezini mama i tata, baka i djed. Sve ih je poznavao te mu nije poznato da bi netko osporavao tužiteljici i njezinoj obitelji pravo vlasništva i posjed predmetne nekretnine.

10. Iz iskaza svjedoka GP proizlazi da ista živi u [adresa] u [adresa] te joj je poznata predmetna nekretnina jer se nalazi u njezinom susjedstvu odnosno malo dalje preko puta njezine kuće. Svjedok navodi da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužiteljice i njezine obitelji sigurno otkad se tužiteljica rodila jer ona tamo živi cijelo vrijeme pa joj je to poznato, u predmetnoj nekretnini su živjeli i roditelji i baka i djed tužiteljice. S predmetnom nekretninom dogodilo se isto što i s njezinom, odnosno Grad Vukovar je to oduzeo radi izgradnje vrtića, pošte no nije nikada ništa napravljeno. Tužiteljicu nije nikad nitko smetao u posjedu predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina čini jednu cjelinu gdje se nalazi dva stambena objekta te je sve ograđeno ogradom.

11. Iz iskaza svjedoka DP slijedi da joj je poznata nekretnina koja je predmet postupka, jer ista graniči s njezinim vrtom, da ona tu živi odmalena, odnosno od 1955. godine te joj je poznato da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužiteljice i njezine obitelji oduvijek, odnosno tu su živjeli i njezini roditelji, baka i deda, ujak. Nitko im nije osporavao posjed i vlasništvo te nekretnine te Grad Vukovar nikada nije pristupio na navedenu nekretninu. Napominje da je nekretnina ograđena kao jedna cjelina te da se istoj ne može ni pristupiti s javne površine.

12. Na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Sukladno odredbi članka 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik (stavak 1.). Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (stavak 2.). Svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako (stavak 3.).

14. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o vlasništvu ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

15. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVSP) propisano je da se dosjelošću se stječe pravo vlasništva samostalnim posjedovanjem stvari ako posjedovanje ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

15.1. Odredbom čl. 159. st. 2. ZVSP propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a odredbom stavka 3. istoga članka da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

15.2. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVSP propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

16. Člankom 18. stavkom 1. ZVSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

16.1. Člankom 18. stavkom 2. ZVSP propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

16.2. Člankom 18. stavkom 3. ZVSP propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (stavak 5.).

17. Odredbom članka 160. ZVSP propisano je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (stavak 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (stavak 3.)

18. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti i dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama proizlazi osnovanost tužbenih navoda tužiteljice o tome da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću.

19. Ovo stoga što tužiteljica u konkretnom slučaju ima pravni status barem poštenoga posjednika u smislu odredbe članka 11. te članka 18. stavka 3. u vezi s člankom 17. stavkom 1. ZVSP.

20. Naime, iz provedenih dokaza, koji su međusobno sukladni i nadopunjujući, posebice iz uvjerljivih i životnih iskaza tužiteljice i svjedoka DP, ĆP i GP, u čiju istinitost sud nije imao razloga posumnjati, proizlazi kako je predmetna nekretnina u vlasništvu i posjedu tužiteljice, kao što je bila i u vlasništvu i posjedu njezinih predaka, odnosno oca i majke, djeda i bake. Iz iskaza tužiteljice slijedi da je istu nekretninu kupio njezin djed 1954. godine, a svi saslušani svjedoci imaju neposredna saznanja da je navedena nekretnina u posjedu tužiteljice i njezinih prednika, s obzirom na činjenicu da isti žive dugi niz godina u blizini predmetne nekretnine i to svjedok GP od 1955., a svjedok ĆP od 1960. Nadalje, iz njihovih suglasnih iskaza slijedi i da su i prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu, da im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo istih, da ista nekretnina zajedno s nekretninom u vlasništvu tužiteljice čini jednu cjelinu i da joj se ne može pristupiti s javne površine, te da Grad Vukovar nije nikada pristupio na premetne nekretnine niti ih obrađivao, odnosno da nije stupio u posjed predmetnih nekretnina. Također, iz navedenih iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da niti tužiteljici niti njezinim prednicima prije toga nitko nije osporavao pravo vlasništva niti pravo na posjed predmetne nekretnine.

Dakle, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tužiteljice, a ranije njezinih prednika odnosno roditelja te bake i djeda.

Stoga je sud utvrdio da posjed tužiteljice barem pošten i takav posjed traje cijelo vrijeme dosjelosti odnosno posjedovanja, koje se računa počevši od stjecanja te nekretnine kupoprodajom odnosno 1954. godine. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su tužiteljica, kao i njezini prednici na spornoj nekretnini izvršavali svoju faktičnu vlast iz čega se zaključuje da je njihov posjed bio samostalan.

21. Za istaknuti je da se prema Ustavu iz 1974. (Službeni list 9/74) nije se moglo dosjelošću stjecati pravo korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu u klasičnom smislu privatnog građanskog prava. Zakonom o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. , odredbom čl. 29. izričito je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Nakon donošenja Ustava RH (1990) ne postoji više društveno vlasništvo, a odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (NN 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., stavljena je izvan snage navedena odredba čl. 29 ZOVO- a o zabrani stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ukinuo tadašnju odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP koja je propisivala da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. (prije 1999. g. ).

22. Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu H protiv RH od 11. lipnja 2009. dovela je do ponovne djelomične promjene sudske prakse u vezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. U navedenom predmetu ESLJP je u bitnom zaključio: „Podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“ Dakle, ESLJP je u predmetu Trgo protiv RH zaključio da se radi o povredi prava na mirno uživanje vlasništva iz. čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i zapravo zauzeo pravno shvaćanje da su posjednici u odnosu na koje su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 1. siječnja 1997. (kao dana stupanja na snagu ZV-a) na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a pa do ukidanja te odredbe od strane Ustavnog suda RH 17. studenog 1999., stekli pravo vlasništva nekretnine ukoliko ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes. Dakle, sudska praksa VSRH morala se u tom smislu izmijeniti, što je i učinjeno u kasnijim odlukama VSRH.

23. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-291/14 od 17. travnja 2018., zauzeo shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388 st. 4 ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinile državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je USRH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Takvo shvaćanje VSRH zauzeo je i u odluci broj Rev- 2771/13 od 13. kolovoza 2019.

24. Za zaključiti je da je nakon odluke ESLJP u predmetu Trgo protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

25. Činjenica što sporna nekretnina prednicima tužitelja niti tužitelju nije izuzeta iz posjeda i privedena namjeni, upućuje na zaključak da deposediranje faktično nije ni provedeno, pa slijedom toga da su prednici tužiteljice i tužiteljica nakon njih bili vlasnici cijelo vrijeme posjedovanja. Navedena utvrđenja upućuju da su tužitelj i njegovi prednici bili u poštenom i samostalnom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

26. Kako se tužitelj poziva na dosjelost kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, a ima pravo na posjed, pošteni je posjednik i primjenom odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP stekao je pravo vlasništva predmetnih nekretnina protekom 40 godina koji rok se računa počevši najmanje od 1954. godine pa je pravo vlasništva stekla 1. siječnja 1994.

27. Odredbom čl. 129. st. 1. ZVDSP propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka, a temeljem st. 2. istog članka stjecanjem vlasništva temeljem zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari u konkretnom slučaju prestalo je pravo vlasništva Grada Vukovara. U odnosu na nekretnine odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina temeljem zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, a stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originaran način stjecanja prava vlasništva na nekretnini.

28. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio istu vlasnicom predmetne nekretnine kako je to odlučeno pod točkom I. izreke.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. , a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29.1 Tužitelju, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: OT) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška, trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 7.1. OT, trošak za sastav podneska od 22. srpnja 2025. sukladno Tbr. 8. t. 4. OT u iznosu od 50,00 eura (jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. t. 1. OT, nego podnesku kojim tužiteljica uređuje izreku tužbenog zahtjeva u pogledu označavanja OIB [osobni identifikacijski broj]a tuženika), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 4. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na glavnoj raspravi od 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), te trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100 eura (Tbr. 9. t. 3. OT), odnosno ukupno 750,00 eura, sve uvećano za PDV od 25% odnosno 187,50 eura što ukupno daje 937,50 eura.

29.2. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 1.017,14 eura.

29.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Vukovaru 29. listopada 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika Stjepana Šporčića, odvjetnika u Vukovaru

2. Tuženiku Gradu Vukovaru