Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-4528/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1) BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Bačić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Carmen Ivančević Marinković, odvjetnica u Splitu, radi raskida ugovora i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja pod 1) i pod 2), punomoćnika tužitelja Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu te punomoćnice tuženika Carmen Ivančević Marinković, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude, dana 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Raskida se Ugovor o ortakluku zaključen dana 30. rujna 2013., ovjeren u potpisu tuženika DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod brojem OV-11953/13 dana 7.10.2013., a u potpisu tužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod brojem OV- 11986/13 dana 07.10.2013., oboje ovjerenih kod javnog bilježnika Zrinka Milić- Štrkalj, iz Splita.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 EUR, ( četrdesettisuća eura ), u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3, ( slovima: tri ), postotna poena, a sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa da isplate, a sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima pod 1) BG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku DG, OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 10.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja, dakle od 29. listopada 2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 2. listopada 2018. navodi se u bitnome da je tužitelj JG kao ortak broj 2 s tuženikom kao ortakom broj 3 sklopio ugovor o ortakluku dana 7. listopada 2013. godine u Splitu, ovjerovljen u potpisu od strane javnog bilježnika u Splitu Zrinka Milić-Štrkalj, Domovinskog rata 27 b, pod brojem OV-11954/13 od 7. listopada 2013. godine. Predmetni ugovor o ortakluku da se odnosio na nekretninu, i to baš stan u prizemlju označen brojem 2, površine 43,10 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice i hodnika koji je sastavni dio kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] anagrafskih oznaka [adresa].

1.2. Tužitelj pok. JG da je kao vlasnik predmetne nekretnine u ortački posao uložio predmetnu nekretninu, a tuženik da je prema odredbama citiranog ugovora bio u obvezi snositi troškove, te poduzeti sve pravne i tehničke mjere u cilju ishođenja građevinske dokumentacije radi izgradnje građevine-stambene kuće koju bi trebali izgraditi umjesto postojeće na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15271 K. O. [katastarska općina]. U ortačkom poslu novosagrađena kuća bila bi podijeljena na način da tužitelju pripadnu dva stana i poslovni prostor u prizemlju i na prvom katu novosagrađene građevine površine cca 120 m2. Udio tuženika kao ortaka 3 u zajedničkom poslu predstavlja vlasništvo na preostalom dijelu buduće građevine sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj da je zajedno s tuženikom u razdoblju od 7. listopada 2013. pa do listopada 2017. ishodio potrebnu tehničku dokumentaciju.

1.3. Republika Hrvatska, Splitsko-dalmatinska županija, Grad Split, Odsjek za imovinsko pravne poslove je pod poslovnim brojem 2181/01-16-02/04-17-13 dana 21. kolovoza 2017. godine donio odluku o objavi natječaja o prodaji građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu i to baš zemljišta u vlasništvu tužitelja, određujući početnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 4.851,27 kn/m2, što za površinu od 320 m2 iznosi 1.596,067, 83 kn. Tužitelj da je kao kupac izabran na predmetnom natječaju i bio je u obvezi uplatiti iznos jamčevine u iznosu od 5% od početne cijene.

1.4. Tuženik je dostavio dokaz o uplati jamčevine u iznosu od 10.800,00 eura dana 6. listopada 2017. godine, međutim da nije vidljivo da je navedeni iznos uplaćen u Gradski proračun Grada Splita. Tuženik je neistinitim prikazivanjem da je izvršio obvezu preuzetu ugovorom, doveo tužitelja u zabludu, i u nepovoljan položaj obzirom na obveze prema institucijama Grada Splita te time što je grubo prekršio obveze preuzete odredbama Ugovora. Budući su svi rokovi , predviđeni pozitivnim pravnim propisima, te uzusima i dobrim poslovnim običajima u gradnji, uzaludno protekli, a da tuženik nije priveo kraju obveze preuzete citiranim ugovorom u cilju dovršenja zajedničkog ortačkog posla, tužitelj ga je pozvao putem punomoćnika Nediljka Ivančević, odvjetnika u Splitu, da se izjasni povodom izvršenja ugovora.

1.5. Tuženik da je izbjegavao bilo telefonske, bilo osobne kontakte s tužiteljem te je tako iz njegovog ophođenja, tužitelj shvatio da isti nema namjeru izvršiti obveze preuzete odredbama ugovora. Svi pokušaji tužitelja da uspostavi kontakt s tuženikom u cilju dovršenja zajedničkog posla su bili neuspješni, budući ni punomoćnik tuženika nije mogao dati odgovore bez nazočnosti tuženika. Iz navedenog da je razvidno da je tuženik svojim ponašanjem izvršio povredu ugovornih odredbi te pokazao izostanak volje i namjere da iste izvrši, te su se time ostvarili uvjeti iz čl. 360. Zakona o obveznim odnosima za raskid ugovora od strane tuženika.

1.6. Člankom 11. Ugovora o ortakluku tužitelj i tuženik su predvidjeli ugovornu kaznu za neispunjenje obveza iz ugovora u iznosu od 40.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama, a bez obzira na osnovanost potraživanja naknade štete. Šteta koju je tužitelj pretrpio neispunjenjem ugovornih obveza od strane tuženika, je veća od ugovorene, budući je vrijeme koje je potrebno za ishođenje tehničke dokumentacije i izgradnju objekta prema pozitivnim propisima i uzusima u gradnji, davno proteklo, te se tužitelj poziva na odredbe čl. 355.st.2.ZOO i potražuje od tužitelja i razliku do potpune naknade štete. O nastaloj šteti za tužitelja potrebito je sačiniti troškovnik od strane ovlaštenog vještaka građevinske i gospodarske struke.

1.8. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će raskinuti ugovor o ortakluku sklopljen dana 7. listopada 2013. godine u Splitu, ovjerovljen u potpisu od strane javnog bilježnika u Splitu Zrinka Milić-Štrkalj, Domovinskog rata 27 b, pod brojem OV-11954/13 od 7. listopada 2017. godine (točka I izreke); kojom će naložiti tuženiku da mu u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 40.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate na ime ugovorene naknade štete za zakonskom zateznom kamatom koja se na ovaj iznos ima obračunati počev od presuđenja pa do isplate (točka II izreke); kojom će naložiti tuženiku da u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade stvarne štete iznos utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka (točka III izreke) te da mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 13. svibnja 2021., tuženik u bitnome ističe da u cijelosti pravna osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao neosnovani. Odredbom iz članka 352. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008 i 125/2011. dalje ZOO) da je propisano da sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi, dok je u stavku 2. navedeno da sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo do uzroka za koji dužnik ne odgovara. Nije sporno da iz činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev i dokazima uz tužbu koje je sam tužitelj podnio, proizlazi da je sporni Ugovor o ortaštvu već od prije prestao važiti. Naime, da su odredbom članka 7. st. 2. Ugovora o ortaštvu stranke su utanačile najdulji rok od 14 mjeseci za ostvarivanje ortačkog cilja od dana potpisivanja ugovora odnosno od 7. listopada 2013. godine.

2.2. Međutim, sve i kada bi tužitelj isticao da je predmetno ortaštvo prešutno nastavljeno nakon proteka određenog vremena, a što tuženik osporava, to bi isti opreza radi istaknuo i odredbe iz čl. 652. ZOO-a kojima je propisano da se ugovor o ortaštvu koji je nakon isteka određenog vremena prešutno nastavljen, može otkazati u svako doba, osim u nevrijeme ili na štetu ostalih ortaka. Tuženik ističe da ove okolnosti, imajući u vidu da kad je ugovor jednom prestao ili bio raskinut, oslobođenje od ugovorom predviđenih obveza postoji uvijek, neovisno o tomu postoji li ili ne postoji odgovornost jedne strane za raskid jer je raskidom ugovora otpao pravni temelj tih obveza. U ovom slučaju, da su ugovorene stranke ( op.a. navodno i "tužitelj kao ortak 2" s jedne strane) ugovorile ugovornu kaznu za slučaj neispunjenja obveze iz ugovora, ali nesporno je da je ugovor prestao i (ili) da je došlo do raskida ugovora otkazom. Stoga da je prestalo i tužiteljevo pravo na naplatu ugovorne kazne za slučaj neispunjenja, odnosno da je prestala tuženikova ugovorna obveza plaćanja ugovorne kazne tužitelju, kao realizacija pojačanja tog ugovornog odnosa.

2.3. Imajući u vidu da je u svakom slučaju, činjenicom dostave obavijesti o raskidu ugovora tuženiku, nastupio prestanak ugovora ( najkasnije tada, ali tužitelj drži da je to bilo još 7. prosinca 2014. godine) zato tužitelj nema mogućnosti ostvarivanja prava na bilo kakvu ugovornu kaznu, s obzirom da je s tim raskidom odnosno prestankom ortaštva, prestala i svrha u koju je ugovorena kazna bila ugovorena (ugovorna kazna je bila sredstvo osiguranja ispunjenja obveze iz ugovora).

2.4. Međutim, sve ovo kada bi tuženik i bio odgovoran za uzrok neispunjenja ugovorne obveze, a što se kategorički osporava, obzirom da prema predmetnom ugovoru ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ortak 2 jest preuzeo obvezu zajedno "s tužiteljem JG kao ortakom pod 2" za izgradnju novog stambenog objekta na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su do dana pisanja ovog odgovora u vlasništvu Grada Splita za cijelo. Imajući u vida da ortaci nisu uspjeli ostvariti niti preduvjet za ostvarenje konačnog ortačkog poduhvata, odnosno da nisu stekli vlasništvo na nekretninama označenim kao zk.č.br. 8276/40 i 8276/41 k. o. [katastarska općina], to da nisu ni mogli ostvariti konačni cilj ugovora o ortaštvu sklopljenog dana 7. listopada 2013. godine.

2.5. Osporava se da bi tuženikovo postupanje bilo uzročno povezano s činjenicom da potonje označene nekretnine nisu unesene kao zajednički ulog u ortaštvo. Stoga, tuženik naglašava da ni u kojem slučaju ne postoji obveza tuženika za plaćanjem utužene ugovorne kazne. Ističe se prigovor promašene aktivne legitimacije, obzirom da je kao ortak pod 2. u već raskinutom ugovoru o ortaštvu označen upravo ĆG, a ne tužitelj JG. Štoviše, iz pregleda ovjere potpisa javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj pod brojem OV-11996/13 od 7. listopada 2013. godine proizlazi kako je upravo ĆG u nazočnosti ove javne bilježnice potpisao ugovor o ortaštvu, a nigdje da nije navedeno da je barem u svojstvu opunomoćenika IG potpisao ugovor, niti da bi takva punomoć bila sastavni dio ugovora, zato tuženik ističe ovakav prigovor.

2.6. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na snošenje prouzročenih parničnih troškova zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 28. lipnja 2021., tužitelj su djelomično dopunili / ispravili navode iz činjeničnog supstrata tužbe, navodeći u bitnome da je tužitelj JG kao ortak broj 1 (ne kao ortak broj 2) sa tuženikom, kao ortakom broj 3, sklopio Ugovor o ortakluku dana 30. rujna 2013., ovjeren u potpisu tuženika pod brojem OV-11953/13 dana 7. listopada 2013., a u potpisu tužitelja pod brojem OV-11986/13 dana 7. listopada 2013., oboje ovjerenih kod javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita. Tužitelj nadalje ističe da je ortaštvo nakon isteka ugovorenog vremena od četrnaest mjeseci od dana potpisivanja ugovora prešutno nastavljeno te ističe da iz ugovorih odredbi proizlazi kako su sve financijske obveze u ugovorenom ortačkom poduhvatu bile na strani tuženika.

3.2. U cilju realizacije ugovorenog ortačkog poduhvata, da je jedan od koraka bio, a što jer razvidno iz članka 3. Ugovora, da se ortaci upišu kao zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], na način da se iste otkupe od Grada Splita. Po praktički završetku dugotrajnog postupka za otkup građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu , Grad Split da je raspisao natječaj o prodaji građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu iz kolovoza 2017., koji natječaj se objavio u dnevnom glasilu "Slobodna Dalmacija" i na web stranicama Grada Splita dana 22.rujna 2017., a po kojem okončanju postupka bi ortaci bili u vlasništvu svih nekretnina na kojim se trebala graditi stambena zgrada. Međutim, umjesto da tuženik na niz poziva tužitelja (ortaka) da se uplati jamčevina za sudjelovanje na predmetnom natječaju, doista uplati potrebnu jamčevinu, tuženik da je ortaku 2 dostavio lažnu potvrdu o uplati jamčevine, u iznosu od 10.800,00 eura od 6.listopada 2017., a koji datum je bio zadnji dan za predati ponudu i priložiti dokaz o uplati jamčevine kao njezin sastavni dio.

3.3. Povodom nepotpune ponude ortaka 1 i ortaka 2 za otkup predmetnog zemljišta, da je Grad Split dana 19. lipnja 2019. donio Zaključak o odbacivanju pisane ponude za prodaju građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu, iz razloga da nije uplaćena jamčevina u skladu sa točkom 7. Natječaja. Slijedom navedenog, da je razvidno da je u konkretnom slučaju došlo do neispunjenja ugovorne obveze iz uzroka za koji je odgovoran isključivo tuženik, stoga da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 352. st. 2. ZOO, već da je tuženik temeljem članka 11. Ugovora u obvezi isplatiti tužitelju ugovoreni iznos ugovorne kazne, jer je ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjavanja obveza ugovornih strana.

3.4 Tužitelj nadalje ukazuje da je člankom 353. st. 1. ZOO, propisano da, kada je ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu, dok je člankom 353.st. 2. ZOO, propisano da vjerovnik gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako je zatražio isplatu ugovorne kazne. Stoga da je irelevantno je li predmetni ugovor o ortakluku otkazan ili je još na snazi, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da u konkretnom slučaju ugovoreni iznos ima funkciju naknade štete vjerovniku u slučaju povrede ugovorne obveze.

4. Navedenim je podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će raskinuti Ugovor o ortakluku zaključen dana 30. rujna 2013., ovjeren u potpisu tuženika DG pod brojem OV-11953/13 dana 7.listopada 2013., a u potpisu tužitelja JG pod brojem OV-11986/13 dana 7. listopada 2013., kod javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu (točka I izreke); kojom će naložiti tuženiku da mu u roku od petnaest dana isplati iznos od 40.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (točka II izreke) te da mu naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (točka III izreke).

5. Istim je podneskom tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade stvarne štete iznos utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka (točka III izreke petita postavljenog u tužbi), kojem povlačenju tužbe se tuženik nije protivio.

6. Tužitelj JG je tijekom ovog parničnog postupka preminuo, slijedom čega je sud rješenjem broj P-4603/2018-21 od 20. rujna 2021. utvrdio da je nastupio prekid postupka radi njegove smrti, dok je rješenjem broj P-4603/2018-23 od 17. listopada 2022., pozvao njegove nasljednike, BG i FG (sada tužitelje pod 1 i pod 2), temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika Jagode Vuković pod brojem O-4491/2021 , UPP/OS-142/21, da preuzmu postupak te je istim rješenjem nastavio postupak.

7. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: ugovor o ortakluku od 7. listopada 2013. ovjeren kod javne bilježnice Zrinke Milić – Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-11996/2013 i OV- 11997/13 od 7. listopada 2013., rješenja Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-355-05/00-02/00204, Ur. broj: 2181-04-00-00-00-03/BD od 11. siječnja 2001., zaključka Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-350-05/00-02/00204, Ur. broj: 2181-04-00-00-01-04/BD od 11. siječnja 2001., kopije katastarskog plana od 24. rujna 2016., parcelacijskog elaborata, potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo Klasa: 361-08/14-01/00180, Ur. broj: 2181/01-03-02/03-14-0003 od 13. studenog 2014., rješenja o utvrđivanju građevne čestice Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-350-05/16-05/000012, Ur. broj: 2181/01-03-01- 04-16-0005 od 3. lipnja 2016., lokacijske dozvole Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-350-05/12-01/00179, Ur. broj: 2181/01-03-01/02- 13-0017 od 12. prosinca 2013., dopisa – obavijesti o raskidu, idejne arhitektonske studije, e-mail korespondencije, ugovora o ortakluku od 7. listopada 2013. ovjeren kod javne bilježnice Zrinke Milić – Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV- 11953/2013 i OV-11986/13 od 7. listopada 2013., zaključka Grada Splita, Gradskog vijeća Klasa: 944-01/15-01/00119, Ur. broj: 2181/01-09-02/01-18-25 od 19. lipnja 2018., požurnice upućene zk odjelu Općinskog suda u Splitu dana 5.svibnja 2017., Zahtjeva za otkup zemljišta koji su Gradu Splitu podnijeli ĆG i JG; zahtjeva za zaključivanje Aneksa ugovora o kupoprodaji stana podnositelja zahtjeva ĆG i JG upućenog Gradu Splitu; spisa Grada Splita broj Klasa:

UP/I-350-05/16-05/000012, Urbroj: 2181-1-10-3/4-23-0007. Nadalje, izveden je dokaz stranačkim iskazom parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka BGS.

8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja pod 1) i pod 2) za raskidom Ugovora o ortakluku od 7. listopada 2013. ovjeren kod javne bilježnice Zrinke Milić – Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-11953/2013 i OV-11986/13 od 7. listopada 2013. između prednika tužitelja, pok. JG kao ortaka broj 1 te tuženika, kao ortaka broj 3 te zahtjev tužitelja pod 1) i pod 2) za isplatom iznosa od 40.000,00 eura na ime ugovorne kazne radi neispunjenja ugovorne obveze.

11. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je između pok. prednika tužitelja, JG, u svojstvu ortaka broj 2, te tuženika, u svojstvu ortaka broj 3), zaključen ugovor o ortaštvu, dana, u kojemu su stranke ovjerile potpise kod javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj iz Splita pod brojem OV-11953/2013 i OV- 11986/13.

12. Tužbenim zahtjevom u dijelu pod točkom I izreke, tužitelji pod 1) i pod 2) od suda traže da raskine navedeni ugovor o ortakluku, pri čemu tužitelji tvrde da tuženik nije ispunio obveze predviđene navedenim Ugovorom.

13. Tužiteljima je za navesti da je raskid ugovora zbog neispunjenja uređen odredbama članka 360. – 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/.23.; dalje: ZOO). Navedenim zakonskim odredbama za slučaj neispunjenja ugovora od jedne strane nije propisano pravo druge strane zahtijevati raskid ugovora (pred sudom). Ugovor se raskida na načine navedene u tim zakonskim odredbama – po samom zakonu i prostom izjavom druge strane. Naravno, postoji i mogućnost sporazumnog raskida, u okviru odredaba ZOO.

13.2. Pravo zahtijevati konstitutivnom tužbom da sud odluči o raskidu ugovora, propisano je samo kao iznimka od pravila – primjerice kod raskida ugovora zbog izmijenjenih okolnosti iz članka 369. ZOO.

13.3. Konkludira, u situaciji u kojoj tužitelji tvrde da tuženik nije ispunio ugovorom preuzete obveze, isti nisu ovlašteni zahtijevati od suda da konstitutivnom presudom raskine ugovor. Sud bi jedino bio ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je predmetni ugovor raskinut, ali samo u slučaju ako bi bio postavljen deklaratorni tužbeni zahtjev, što ovdje nije slučaj. Naime, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. ZPP).

14. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I izreke kojim zahtijevaju da sud raskine Ugovor o ortakluku je u cijelosti neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

15. Nadalje, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 40.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate, na ime ugovorne kazne radi neispunjenja obveze koju da je tuženik preuzeo temeljem Ugovora o ortakluku od dana 30. rujna 2013., ovjerenog u potpisu tuženika DG pod brojem OV-11953/13 dana 7. listopada 2013., a u potpisu pravnog prednika tužitelja pod 1) i pod 2) JG pod brojem OV-11986/13 dana 7. listopada 2013., kod javnog bilježnika Zrinke Milić- Štrkalj u Splitu.

16. Tužitelj činjenični osnov potraživanja temelji na tvrdnji da je ortaštvo ugovoreno među strankama nakon isteka ugovorenog vremena od četrnaest mjeseci od dana potpisivanja ugovora prešutno nastavljeno te ističe da iz ugovorih odredbi proizlazi kako su sve financijske obveze u ugovorenom ortačkom poduhvatu bile na strani tuženika. U cilju realizacije ugovorenog ortačkog poduhvata, da je jedan od koraka bio, a što jer razvidno iz članka 3. Ugovora, da se ortaci upišu kao zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], na način da se iste otkupe od Grada Splita. Po praktički završetku dugotrajnog postupka za otkup građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu , Grad Split da je raspisao natječaj o prodaji građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu iz kolovoza 2017., koji natječaj se objavio u dnevnom glasilu "Slobodna Dalmacija" i na web stranicama Grada Splita dana 22. rujna 2017., a po kojem okončanju postupka bi ortaci bili u vlasništvu svih nekretnina na kojim se trebala graditi stambena zgrada. Međutim, umjesto da tuženik na niz poziva tužitelja (ortaka) da se uplati jamčevina za sudjelovanje na predmetnom natječaju, doista uplati potrebnu jamčevinu, tuženik da je ortaku 2 dostavio lažnu potvrdu o uplati jamčevine, u iznosu od 10.800,00 eura od 6.listopada 2017., a koji datum je bio zadnji dan za predati ponudu i priložiti dokaz o uplati jamčevine kao njezin sastavni dio. Povodom nepotpune ponude ortaka 1 i ortaka 2 za otkup predmetnog zemljišta, da je Grad Split dana 19. lipnja 2019. donio Zaključak o odbacivanju pisane ponude za prodaju građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu, iz razloga da nije uplaćena jamčevina u skladu sa točkom 7. Natječaja.

17. Tuženik iznesenim tvrdnjama tužitelja suprotstavlja navode da je ugovor prestao protekom ugovorenog roka za ispunjenje od četrnaest mjeseci, da isti nije prešutno nastavljen niti se mogao prešutno produžiti, a obzirom da je ispunjenje ortačkog cilja postalo nemoguće. Ističe kako iz odredbi ugovora proizlazi da je obveza unošenja spornih nekretnina u kapital ortačkog poduhvata bila na strani tužitelja (i ĆG), a ne na strani tuženika. Člankom 3. spornog ugovora da je utanačeno da će ortak 3 (tuženik) u cijelosti financirati izradu cjelokupne projektne dokumentacije, što znači da ortak 2 (ĆG) kao ni ortak 3 (JG – prednik tužitelja) nemaju nikakvih financijskih davanja u ortačkom poduhvatu, a da su u stavku 2. stranke precizirale kako prikupljanje potrebne dokumentacije naročito obuhvaća uknjižbu ortaka 1 i ortaka 2 u zemljišne knjige kao vlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], izradu projektne dokumentacije , pribavljanje odgovarajuće dozvole za gradnju, pribavljanje uporabne dozvole, pribavljanje elaborata o etažiranju i svake druge dokumentacije za kojom se ukaže potreba tijekom provedbe ortačkog poduhvata. Tuženik osporava da je isti bio u obvezi otkupiti i zemljište od grada Splita u predjelu gradskog kotara Meje, obzirom da ovakva obveza ne proizlazi iz odredaba spornog ugovora.

18. Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku 350. ZOO, kojim je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni (stavak 1). Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem (stavak 2).

18.2. Prema članku 352. ZOO, sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi (stavak 1). Sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara (stavak 2.).

19. Obzirom na navode stranaka, kao sporno je u tijeku postupka valjalo utvrditi je li ugovor prestao istekom roka; je li tuženik, kao ortak broj 3, u svrhu ostvarenja ortačkog pothvata, na sebe preuzeo ugovornu obvezu otkupa/kupoprodaje nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , od Grada Splita te posljedično, je li tuženik dužan tužiteljima isplatiti iznos od 40.000,00 eura na ime ugovorne kazne zbog neispunjenja ugovora u tome dijelu ugovorne obveze.

20. Doslovno je člankom 11. Ugovora određeno da stranke ugovaraju novčanu kaznu za neispunjavanje obveza iz predmetnog ugovora u iznosu od 40.000,00 eura , bez obzira na osnovanost potraživanja naknade štete.

21. Čitanjem Ugovora o ortakluku od 7. listopada 2013. ovjerenog kod javne bilježnice Zrinke Milić – Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-11953/2013 i OV- 11986/13 od 7. listopada 2013., proizlazi da su stranke učinile nespornim slijedeća utvrđenja:

[katastarska općina]

- da se u naravi radi o prizemnom, stambenom objektu anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od dva jednaka stana i okućnice

- da je vlasnik drugog stana sagrađenog u predmetnom objektu ĆG kao ortak 2

- da su ĆG i JG proveli parcelaciju zemljišta radi utvrđivanja oblika i površine zemljišta nužnog za redovnu uporabu postojeće građevine te je ovlašteno društvo Tripodij d.o.o sastavilo odgovarajući elaborat

- da je parcelacijski elaborat prihvatila Državna geodetska uprava te je sastavljen prijavni list za zemljišnik

- da je na temelju odobrenog parcelacijskog elaborata i prijavnog lista izvršena promjena u zemljišnim knjigama te su upisane nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su upisane kao vlasništvo Grada Splita

- da ortaci imaju zajednički interes prema odredbama iz ovog ugovora , sagraditi novi stambeni objekt na nekretninama označenima kao čest. zem. [katastarska čestica], te nakon izgradnje toga objekta izvršiti raspodjelu međusobnih ulaganja

-da se osnovno načelo kod međusobnih ulaganja sastoji u tome što ortak 3 ima obvezu da ulaže sva potrebna financijska sredstva za izgradnju objekta prema pravilima iz GUP-a Grada Splita, odnosno prema propisanoj dozvoli za gradnu izdanu od strane nadležnog tijela, a ortak 1 i 2 da imaju obvez sudjelovati u prikupljanju potrebne dokumentacije te u zajednički poduhvat unijeti naprijed opisane nekretnine radi izgradnje novog stambenog objekta.

22. Nadalje, čitanjem članka 3. proizlazi da su stranke ugovorile da će ortak 3 u cijelosti financirati cjelokupnu potrebnu dokumentaciju, što znači da ortak 1 (kao ni ortak 2) nemaju nikakvih financijskih davanja u ovom ortačkom poduhvatu.

22.2. Daljnjim stavkom 2., određeno je da prikupljanje potrebne dokumentacije naročito obuhvaća uknjižbu ortaka 1 i ortaka 2 u zemljišne knjige kao vlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], izradu projektne dokumentacije, pribavljanje odgovarajuće dozvole za gradnju, pribavljanje uporabne dozvole, pribavljanje elaborata o etažiranju , kao i svake druge dokumentacije kojom se ukaže potreba tijekom provedbe ovog crtačkog poduhvata.

23. Tužitelji pod 1) i pod 2), nasljednici pok. JG (ortaka pod brojem 1) u stranačkom iskazu u bitnome suglasno navode da je njihov pokojni otac JG i sa tuženikom zaključio Ugovor o ortakluku, kojim su se obvezali na ispunjenje određenih obveza koje su odgovarale objema stranama i da su bile u zajedničkom interesu. Obveza pokojnog oca da je bila da tuženiku ustupaju zemljište koje je bilo namijenjeno za izgradnju, a u ugovoru je bilo precizirano što bi oni trebali dobiti od te izgradnje. Tuženik da je uzeo obvezu da riješi zemljište i papirologiju sa gradom te da na zemljištu sagradi objekt, a da on od toga nije ništa napravio, da ih je rastezao otprilike 4,5 godina, stalno navodeći da će izvršavati svoje obveze pa da to toga ne bi došlo. Ugovor da u sebi sadrži klauzulu da će tuženik za slučaj neispunjenja obveza biti u obvezi isplatiti njegovome pokojnom ocu iznos od 40.000,00 eura, što da tuženik nikada nije napravio , iako da je iz ugovora sasvim jasna ta njegova obveza. Smatra da je tuženik u ispunjenju preuzetih obveza postupao prijevarno, što da je utjecalo na njihovo zdravlje i život. Nikada osobno nije komunicirao sa tuženikom, da uvijek ima neke izlike kako se ne nalazi u Hrvatskoj te da izbjegava susret. Nadalje, da o ponašanju tuženika najbolje govori činjenica da im je, u trenutku kada je trebao dostaviti dokaz o tome da je uplatio iznos od 5 % na ime vrijednosti zemljišta kao jamčevinu za otkup zemljišta, dostavio "falšu" uplatnicu. Gospodin ĆG da je također bio ortak na njihovoj strani, da su njihove obveze bile identične, i da je sve bilo ugovoreno na isti način kao i sa njihovim pokojnim ocem.

24. Tuženik u stranačkom iskazu u bitnome navodi da je u svojstvu investitora 2013. godine zaključio ugovor o ortaštvu sa JG i ĆG, poznato mu je da su JG i ĆG imali "pravo za nužnu redovnu uporabu" zemljišta na Mejama u kojemu su stanovali, a koji je bio predmet ugovora o ortakluku, dakle da nisu imali pravo vlasništva niti uredni zk izvadak. Ugovori da su zaključeni na vremensko važenje od četrnaest mjeseci, da je bilo potrebno obaviti čitav niz pripremnih pravnih radnji, da bi se ishodili čisti papiri i da bi se moglo pristupiti izgradnji, a sve prema projektu koji su imali JG i ĆG, dok da je njegova obveza bila financirati odvjetnike, geodete, te na takav način omogućiti realizaciju ugovora. Obzirom na kratko vremensko važenje ugovora od 14 mjeseci, koje vremensko razdoblje da je isteklo bez da je sređena papirologija, da je i nakon isteka toga roka nastavio poduzimati ugovorene radnje, a najvećim dijelom da je komunicirao sa gdinom ĆG, a nekada i sa JG. Tuženik nadalje navodi kako je stava da je tim svojim radnjama , u suradnji sa sada pok. odvjetnikom Ivančevićem, pomogao tužiteljima da srede svoje vlasništvo nekretnine, u trenutku kada su zaključili ugovor, da isti nisu bili upisani kao zk vlasnici predmetne nekretnine, a da su u tome procesu ishodili uknjižbu prava vlasništva predmetne kuće i jedan metar okućnice. Koliko je tuženiku danas poznato, da se na tom mjestu gradi zgrada te da će tužitelji imati znatnu zaradu obzirom da je projekt u realizaciji, a da je on svakako tome pridonio opisanim radnjama. Tuženik nadalje pojašnjava da je nejasno po čemu bi on uopće bio u obvezi uplatiti jamčevinu na račun Grada Splita, a što je bilo preduvjet za sudjelovanje u javnom natječaju , jer da je ugovor već bio istekao. Za to razdoblje da je bio u Njemačkoj te da je komunicirao sa sinom od gdina ĆG , koji je zahtijevao da uplati cjelokupni iznos za kupnju zemljišta od milijun i 600.000,00 kuna, a na što da on nije pristao. Shvatio je da su nastale prevelike nesuglasice te je odustao od svega. ĆG i JG da nikada nisu platili ni jedan trošak, trošak odvjetnika, ni trošak geodeta, a koji troškovi da su bili znatni, niti je od njih tražio da te troškove podmire. Nadalje, da je bio svjestan obveze koju je preuzeo ugovorom o ortakluku, ali da JG i ĆG nisu bili upisani zk vlasnici već da su imali samo pravo "redovnog korištenja zemljišta", da nisu bili vlasnici zemlijšta od kojega se može stvoriti građevinska parcela, a da im je Grad Split odbijao , kao i ostalim suvlasnicima , prepisati pravo vlasništva te da su pristali na to da im se prizna samo pravo vlasništva u odnosu na 1 m oko kuće, možda se radilo i o 3 m, tako da se došlo do 100 m2, a što je opet nedovoljno za formiranje građevinske parcele. Navedena činjenica da proizlazi iz teksta natječaja, u kojemu da se jasno vidi da Grad Split prodaje 320 m2 po cijeni od 4.851,72 kn/m2, ili ukupno 1.600.000,00 kn. U vremenskom razdoblju od 2015. do 2017., da su radili sa odvjetnicima i geodetima na ovoj situaciji, usmeno da su nastavili raditi, sastanci da su bili prilično napeti, a pogotovo sa obitelji ĆG koji da su prijetili novim investitorima. Nisu potpisali nikakav Aneks o daljnjem nastavku suradnje, a cijelo to vrijeme da je postupanje bilo u dobroj vjeri, u nadi da će se uspjeti riješiti situacija na korist obje strane. Iz sadržaja maila koji prileži na sudskom spisu na stranici 90, da proizlazi da je od tužitelja tražio da sačine ugovor o pozajmici. Posebno upitan, tuženik navodi da je na dan 6.listopada 2017. dao nalog banci da se sa računa njegova tvrtke Buchonija GMBH izvrši uplata iznosa od 10.800,00 eura na račun Grada Splita, ali da uplatu nije bilo moguće izvršiti bez postojanja bilo kakvog ugovora, obzirom da se radilo o deviznoj uplati izvršenoj iz Njemačke gdje je bio stranac te je trebao prilikom svake transakcije dostaviti dokaz o razlozima uplate. Nakon toga da je zatražio da se radi provođenja toga naloga sačini ugovor o pozajmici, to da je tražio i prije, ali da je gdin ĆG odbio potpisati takav ugovor. On da se naljutio i da su u to vrijeme bili napeti odnosi među njima već od ranije, kontaktirao je gdina Ivančevića i rekao mu je da odustaje od svega. Tuženik nadalje u stranačkom iskazu ističe da prilikom zaključenja ugovora o ortakluku 2013., nitko nije znao da se treba izvršiti otkup zemljišta u površini od 300 m2, a što se tek kasnije saznalo. Odvjetnik Ivančević da mu je sugerirao da zaključi ugovor o pozajmici obzirom na komplicirane odnose i otežanu komunikaciju, da se morao na neki način zaštititi jer da se radilo o prevelikim investicijama. Posebno upitan, je li u trenutku zaključenja Ugovora o ortakluku iz 2013., tuženik znao da će u nekom trenutku doći do otkupa zemljišta, po kojoj cijeni i za koliko m 2, tuženik je naveo da mu te okolnosti nisu bile poznate u trenutku zaključenja ugovora i da se radilo o jednom nesigurnom procesu. Iako u ugovoru pište da je predmetno zemljište u korištenju JG i ĆG, da oni u trenutku zaključenja ugovora nisu bili vlasnici , dakle da nisu imali nikakav povlašteni položaj i da se cijena mogla doslovno licitirati i do 5.000,00 eura po m2, a na javni natječaj da se mogla javiti bilo koja osoba, u natječaju da nije bilo navedeno da bi oni imali pravo prvokupa niti bilo kakav povlašteni status. Tuženik da je uredno ispunjavao sve ugovorne odredbe te da nije ništa prekršio, da je imao brojna ulaganja vezano za sve pripremne radnje radi ishođenja dozvola, rada odvjetnika, geodeta, parcelacije, elaborata. U trenutku zaključenja ugovora, da su tužitelji tvrdili da bi bili vlasnici predmetnog zemljišta za cijelo, da im to nitko iz Grada neće osporavati, a da bi se kasnije tijekom vremena ispostavilo da je zapravo sporno 302 m2, koji nisu bili u vlasništvu tužitelja, već su nad tim dijelom imali pravo korištenja. Od tužitelja da nikada nije zahtijevao povrat tih ulaganja, dok da su tužitelji, dijelom upravo na tim njegovim obavljenim radnjama, kasnije profitirali na način da završavaju projekt od kojeg će zasigurno zaraditi veliki iznos novca. Utoliko da mu nije jasno koja je to točna šteta tužiteljima nastala, ni što od njega mene zahtijevaju, u ovom postupku. Posebno upitan, čija je obveza, prema zaključenom ugovoru o ortakluku, tuženik navodi da prema sadržaju ugovora, to nije bila ničija obveza, niti njegova niti druge strane, već da se tek 2017. godine ispostavilo da će biti potrebno otkupiti to zemljište, od 302 m2 i pripojiti njihovom zemljištu da bi se mogla formirati građ. Parcela. Grad da je priznao tužiteljima vlasništvo jednog dijela nekretnine, a u preostalom dijelu od 302 m2 da im nije priznao pravo vlasništva, a svemu tome da je prethodila izrada elaborata radi uknjižbe, parcelacija, koje troškove da je on financirao, i bez toga da nije bilo moguće pristupiti realizaciji projekta. Kada je saznao da je potrebno otkupiti 302 m2 , 2017. godine , da je i dalje imao namjeru financirati tu gradnju jer je projekt smatrao isplativim, ali nesigurnim, međutim da je želio sačiniti novi ugovor u pisanom obliku kojim bi definirali međusobna prava i obveze. Obzirom na odnose koji su tada među njima bili napeti, pri tome prvenstveno sa sinom gdina ĆG, da nikada nisu pristupili niti su zaključili taj ugovor, a niti su se usmeno dogovorili o tome da će upravo on izvršiti plaćanje tog zemljišta, obzirom na izmijenjene okolnosti, činjenično stanje da nije imalo veze kakvo je bilo 2013. godine.

25. Svjedokinja BGS u iskazu u bitnome navodi da su joj poznati Ugovori o ortakluku koji su 2013. bili sklopljeni o ortakluku koji su 2013. bili sklopljeni između ortaka 1, ortaka 2, i ortaka 3. Ortak 1 da je bio pok. JG, prednik tužitelja pod 1 i pod 2, ortak dva da je bio njezin pok. otac ĆG, a ortak 3. da je bio tuženik DG. Međusobne obveze su dogovorene na način da ortak 1 i ortak 2 sudjeluju u ortakluku sa svojim stanovima, nekretninama, te da su dužni rješavate sve administrativne poslove vezano za ispunjenje ugovora, dok je obveza tuženika bila financijske prirode, on je nastupao u svojstvu investitora i trebao je financirati gradnju. Radilo se o nekretnini na Mejama, gdje su ortak jedan i ortak dva bili vlasnici stana i pripadajuće okućnice, dok je jedan dio tog zemljišta, površine 329 m2, bio u vlasništvu grada Splita, slijedom čega je bilo nužno otkupiti taj prostor od grada, kako bi se moglo započeti sa gradnjom. Cijela procedura vezana za otkup tih 329 m2 zemljišta od grada trajale je od 2013. do 2017. godine, ovdje prisutni tužitelji pod 1 i pod 2 poduzimali su potrebne radnje, zajedno sa tadašnjim pun. tuženika, sada pok, odvjetnikom Nedjeljkom Ivančevićem. U listopadu 2017. od strane Grada Splita da je raspisan javni poziv za otkup tih 329 m2, rok za podnošenje prijave da je bio 15 dana, a ponuditelji da su bili dužni uplatiti na ime jamčevine iznos od 5% procijenjene vrijednosti zemljišta. Zemljište je bilo procijenjeno na 1 560.000,00 kuna odnosno oko 212.000 eura, dakle od tog iznosa, a sukladno ugovoru o ortakluku, upravo je na tuženiku bila obveza uplate 5% na ime jamčevine. Za vrijeme trajanja natječaja, unutar tih 15 dana, ni tužitelj pod 1 i pod 2, niti ja, a niti tadašnji pun. tuženika, nisu uspjeli stupiti u kontakt s tuženikom, što je stvaralo jednu veliku neizvjesnost glede ispunjenja obveze. Zadnji, 15-ti dan, oko 13,00 sati, dok smo bili u uredu pok. VG, na mail pok. odvjetnika VG je tuženik poslao potvrdu o uplati iznosa od 5%, te su hitno požurili do Grada Splita da protokoliraju prijavu za natječaj te potvrdu o uplati. Negdje u lipnji 2018. godine, od strane komisije zadužene za provedbu tog natječaja, da su obaviješteni da prijava ne ispunjava uvjete jer uz istu nije priložen dokaz da je uplaćen iznos jamčevine, odnosno tek u tom trenutku da su saznali da je potvrda o uplati bila falsificirana. Oni da su tu bili jedini ponuditelji, jedine zainteresirane osobe. Nakon toga, da je uputila dopis tadašnjem pun. gdinu. VG te tuženiku osobno, na adresu na koju je tada bio prijavljen da nije ispunio svoju obvezu, a oni da su svoje ispoštovali. Vezano za taj ugovor o ortakluku koji je zaključio moj pok. otac, pred ovim sudom vodim parnični postupak koji je još uvijek u tijeku. Sjećam se da je u ugovoru o ortakluku ugovoreno da onaj tko ne ispuni obvezu plaća penale odnosno ugovoreni iznos od 40.000 eura. Na poseban upit, svjedokinja odgovara da nije točno da je tuženik tek 2017. godine saznao da će morati otkupiti zemljište, već da je to saznao prije nego što je ugovor o ortakluku potpisan, da je to bilo najvažnije reći investitoru i obavijestiti ga o obvezi otkupa. Da se radilo o javnom natječaju i da se bilo tko mogao javiti , neovisno o tome što su B i F tu živjeli više od šezdeset godina. Posebno upitana, svjedokinja ističe da nikada nije bila tema da se sklopi Aneks ugovora, da se radilo o samo jednom ugovoru iz 2013, a da je dogovor bio da na nekretninama, nakon što se obavi otkup, vlasnik istih bude investitor.

26. Kao sporno je valjalo utvrditi je li došlo do prestanka važenja ugovora o ortakluku zaključenog među strankama 2013, istekom roka od četrnaest mjeseci, te je li tuženik u obvezi isplatiti ugovornu kaznu iz članka 11. Ugovora, koja je ugovorena kao ugovorna kazna radi neispunjenja obveze.

27. Čitanjem članka 7. Ugovora o ortakluku, proizlazi da su stranke u stavku 2. ugovorile da rok za ostvarivanje ortačkog cilja ne može biti dulji od četrnaest mjeseci od dana potpisivanja Ugovora, dok je stavkom 3. ugovoreno da, ukoliko se zbog sporosti administracije produlji vrijeme za pribavljanje dozvole (rješenja) za gradnju, tada ovaj rok od četrnaest mjeseci može biti i dulji, ali ne dulji od devet mjeseci od pravomoćnosti dozvole (rješenja) za gradnju. Obzirom da je tuženik u stranačkom iskazu učinio nespornim da je i nakon isteka ugovorenog roka nastavio poduzimati radnje koje su bile ugovorene, to je ovaj sud stava da je iz ponašanja parničnih stranaka došlo do prešutnog nastavljanja ugovora o ortaštvu, i nakon isteka ugovorenog roka.

28. Čitanjem Ugovora o ortkaluku, i to dijela koji se odnosi na nesporna utvrđenja, proizlazi da su stranke učinile nespornim da je temeljem Parcelacijskog elaborata i odobrenog prijavnog lista koji je izrađen na zahtjev prednika tužitelja, izvršena promjena u zemljišnim knjigama, pa da su u zemljišnim knjigama upisane novonastale čestice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 420 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 23 m2, koje da su u vlasništvu Grada Splita.

29. Čitanjem zahtjeva za zaključivanje aneksa Ugovora o kupoprodaji stana, podnositelja zahtjeva ĆG i prednika tužitelja, pok. AG (list 128), oboje zastupanih po punomoćniku VG, proizlazi da su se isti dana 11. ožujka 2015. obratili Gradu Splitu sa zahtjevom za zaključivanje Aneksa ugovora o kupoprodaji stana, navodeći u bitnome da je pok. tužitelj JG sa [adresa] kao pravnim prednikom Grada Splita, zaključio Ugovor o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo od 9. ožujka 1993., kojim je JG kupio stan u [adresa], prizemlje, stan broj 1, površine 43,10 m2, sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , temeljem kojega je postigao i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te predlažući da se, primjenom članka 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u članak 1.toč. 3. ugovora, doda riječ "i zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]" te dopuna članka 6. Ugovora, na način da se dodaju riječi: "prodavatelj također ovlašćuje kupce da bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja prodavatelja zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na zemljištu označenom za redovitu upotrebu zgrade, i to baš na zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], uz istodobno brisanje toga prava sa imena prodavatelja."

30. Nadalje, čitanjem zahtjeva za otkup zemljišta, podnositelja ĆG i prednika tužitelja, pok. AG (list 103), proizlazi u bitnome da se Grad Split oglušio na zahtjev citiran pod ranijom točkom, ističući u bitnome da su izradili skicu terena iz koje je razvidno koje nekretnine i u kojoj površini mogu predstavljati nužno i neupitno zemljište za redovnu uporabu zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], iz koje da se vidi koja površina zemljišta predstavlja zemljište koje je 3,00 m udaljeno od ruba zgrade, te koliku površinu i koje nekretnine moraju otkupiti da bi formirali jedinstvenu i zasebnu građevinsku parcelu. Stoga su podnositelji zahtjeva predložili Gradu Splitu zaključiti ugovor temeljem kojega će Grad Split kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje čine lik S,M,L,Y,U,T,O,N,S podnositeljima zahtjeva ustupiti vlasništvo dijelove nekretnina koje čine naprijed opisani lik u skici terena koju je izradio ing. geod. ZG, u ukupnoj površini od 172 m2 označen rozom bojom, jer je to površina zemljišta koje je udaljeno 3,00 metara od vanjskih rubova postojeće zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te će Grad Split kao zemljišnoknjižni vlasnik podnositeljima ovog zahtjeva prodati dijelove nekretnina koje čine lik B1, B2, A2, V1, U1, S1, R1, O1, N1, M1, L1, K1, J1, i B1 ukupne površine 365 m2, na skici terena koju je izradio dipl. geod. ZG označeno isprekidanom zelenom crtom, jer je to zemljište nužno za formiranje građevinske parcele.

31. Člankom 637. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, dok je člankom 639. ZOO propisano da se ulog može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima (st 1.) te da ako se ulaže cijela imovina, pod njom se razumijeva samo sadašnja imovina, ali ako ugovor obuhvaća i buduću imovinu, pod njom se razumijeva samo stečena, a ne i naslijeđena imovina, osim ako su obje izrijekom ugovorene (stavak 2.).

32. Iako se tužitelji tijekom postupka (i u Ugovoru o ortakluku) legitimiraju kao vlasnici nekretnina koje su predmet Ugovora o ortakluku (čest. zem. [katastarska čestica]) , iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazilo bi da je njihov prednik JG bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], dok je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bio Grad Split (nesporna utvrđenja iz ugovora).

33. Jasno proizlazi i da se prednik tužitelja po punomoćniku, sada pok. VG, 2015. godine obratio Gradu Splitu sa zahtjevom da se njemu i ĆG omogući sklapanje Aneksa Ugovora o kupoprodaji stana, temeljem kojega bi im se omogućilo da, primjenom članka 367. ZV, koji reguliraju uspostavu jedinstva zemljišta i zgrade u korist vlasnika zgrade, jer je zgrada izgrađena na društvenom vlasništvu, na način da će u dijelu ugovora koji se odnosi na predmet ranije kupoprodaje, dodati i riječi "i zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]."

34. Stoga slijedi zaključak da Grad Split očigledno nije postupio po podnesenom Zahtjevu te da nije pristupio sklapanju Ankesa Ugovora o kupoprodaji stana prednika tužitelja, već je u odnosu na predmetno zemljište, postupajući prema zahtjevu prednika tužitelja i Ivana Mandića 2017. godine raspisao Natječaj za prodaju građevinskog zemljišta na predjelu Meje u Splitu, na koje zemljište se odnosi sporni ugovor o ortakluku. Spisu predmeta ne prileži tekst samog natječaja, ali među strankama tijekom postupka nije ni bilo sporno da se radi o natječaju za otkup zemljišta u površini od 320 m2, po cijeni od 4.851,57 kn/m2.

35. Dakle, za ugovorenu realizaciju ortačkog ugovora bilo je potrebno vlasništvo zemljišta (nekretnine označene kao 8276/40 i 8276/41 K. O. [katastarska općina] ) koje je očigledno bilo u predmnijevanom, a ne i zemljišnoknjižnom vlasništvu prednika tužitelja, sada pok. JG, a Grad Split nije pristupio zaključenju Aneksa prema kojemu bi i taj dio zemljišta, u naravi okućnica, bio predmet već ranije izvršene kupoprodaje (koje nekretnine su predmet ugovora o ortakluku).

36. Člankom 319. ZOO propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (st.1.) te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (stavak 2.).

37. Kako je već ranije istaknuto, tuženik je člankom 3. st. 1. Ugovora preuzeo na sebe obvezu da će u cijelosti financirati izradu cjelokupne potrebne dokumentacije, što znači da ortak 1 (pok. JG) i ortak 2 (ĆG) nemaju nikakvih financijskih davanja u ortačkom pothvatu.

37.2. Samo značenje među strankama ugovorene terminologije "financirati izradu cjelokupne potrebne dokumentacije" koje su stranke imale namjeru ugovoriti (a koja ugovorna volja tijekom postupka nije bila sporna), dano je u stavku 2., gdje jasno stoji da prikupljanje potrebne dokumentacije naročito obuhvaća:

-uknjižbu ortaka 1 i ortaka 2 u zemljišne knjige kao vlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica],

- izradu projektne dokumentacije,

-pribavljanje odgovarajuće dozvole za gradnju ,

-pribavljanje uporabne dozvole,

-pribavljanje elaborata o etažiranju kao i svake druge dokumentacije za kojom se ukaže potreba tijekom provedbe ovog ortačkog poduhvata.

38. Dakle, protivno navodima tužitelja iz činjeničnog osnova tužbe, među strankama nije ugovoreno da bi obveza tuženika kao ortaka 3, u izvršenju ortačkog pothvata bio otkup zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (na koje se odnosi ortački ugovor) od Grada Splita (kao zk vlasnika), iako je strankama bilo poznato u trenutku zaključenje ugovora da su navedene nekretnine vlasništvo treće osobe Grada Splita (nesporna utvrđenja iz ugovora). Ovdje je za navesti da, prema stavu ovog suda, dio ugovorne obveze tuženika / ortaka 3 u vidu "uknjižbe ortaka 1 i ortaka 2 u zemljišnim knjigama" u sebi ne uključuje i obvezu otkupa, odnosno kupoprodaje tih nekretnina od vlasnika istih (Grada Splita), obzirom da se radi o drugačijim pravnim poslovima, a samim tim i o drugačijoj obvezi.

39. Dovodeći u vezu sadržaj utvrđenja iz isprava koje prilože sudskom spisu, sa stranačkim iskazom tuženika, u kojemu je podudarno opisao kronologiju događanja, istovjetno sadržaju tih isprava, te sa mail-komunikacijom u kojoj se obraća BGS sadržaja "Čujemo se u ponedjeljak, pošaljite mi podatke na koga da prebacim novac za uplatu za natječaj, uplatiti ću pola na D, pola na J, treba mi broj računa ime prezime Ć pa da vam pošaljem Ugovor o pozajmici…." , sud zaključuje da su ugovorne stranke ugovor o ortakluku iz listopada 2013. zaključile polazeći od pretpostavke da će Grad Split zaključenjem Aneksa priznati tužiteljima (njihovom predniku JG) pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama oznake 8276/40 i 8276/41), a koje u naravi predstavljaju okućnicu njihove kuće i kuće ĆG, te da su u cilju realizacije ortačkog pothvata od strane prednika tužitelja tijekom 2015. upućeni spisu priloženi dopisi Gradu Splitu sa takvim sadržajem. Međutim, nakon saznanja da Grad tako neće u cijelosti priznati pravo vlasništva tužiteljima nad tim dijelom nekretnina, nastupile su nove, izmijenjene okolnosti te se ukazala potreba za otkupom toga dijela zemljišta (320 m2 po cijeni od 4.851,57 kn/m2), a o kojim novim okolnostima stranke nisu zaključile Aneks ugovora o ortakluku i definirale međusobne obveze već su i dalje nastavile pregovarati o eventualnom načinu realizacije.

40. Ne bi trebalo biti sporno da pregovori ne obvezuju, te da je ugovor o ortkluku neformalan ugovor, jer ZOO ne propisuje njegov oblik. Međutim, cijeneći činjenični osnov tužbe (potraživanje s osnova ugovorne kazne radi neispunjenja ugovorne obveze iz Ugovora o ortakluku iz listopada 2013.) te činjenicu da iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da tuženik zaključenjem Ugovora o ortakluku iz 2013. nije preuzeo obvezu u vidu otkupa / kupoprodaje od Grada Splita nekretnina koje su nužne za ortački pothvat označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (320 m2 po cijeni od 4.851,57 kn/m2), a svim strankama ugovora je u trenutku zaključenja Ugovora o ortakluku bilo poznato da su nekretnine vlasništvo treće osobe (Grada Splita), to je jasno da u konkretnom slučaju tuženik nije ni dužan platiti ugovornu kaznu radi neispunjenja ugovora iz članka 11. Ugovora.

41. Konkludira, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da, suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, Ugovorom o ortakluku iz 2013. obveza tuženika u vidu otkupa / kupoprodaje zemljišta radi ostvarenja ortačkog pothvata među strankama nije ni bila ugovorena.

41.2. Za navesti je da tužitelji tijekom postupka kao činjenični osnov potraživanja nisu ni isticali tvrdnje da bi se stranke kasnije, u trenutku saznanja da Grad Split neće predniku tužitelju dobrovoljno priznati pravo vlasništva nad tim nekretninama, usmeno sporazumjele oko bitnih sastojaka novog, izmijenjenog ugovora o ortaštvu, prema kojima bi, obzirom na promijenjene okolnosti, među strankama nastao novi dogovor oko bitnih sastojaka ugovora o ortakluku (određenje doprinosa ortaka i zajednički cilj), i kojim bi bila ugovorena ugovorna kazna za slučaj neispunjenja obveza. Naime, tužitelji činjenični osnov temelje isključivo na tvrdnji da je tuženik povrijedio odredbu članka 3. Ugovora o ortakluku iz listopada 2013., što ovaj sud smatra u cijelosti neosnovanim.

42. Zbog navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

44. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 280.000,00 kn / 37.162,39 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

45. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 13. svibnja 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 1.000,00 eura;

-sastav obrazloženog podneska od 14. rujna 2021. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 7. veljače 2023. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 29. ožujka 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife), iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 2. rujna 2024. na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 6.studenoga 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 19. veljače 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 30. travnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura;

-sastav podneska od 28.srpnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 15.rujna 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.000,00 eura;

-za pristup na ročište radi objave presude od 29. listopada 2025. (Tbr 9/3 Tarife), iznos od 100,00 eura, odnosno ukupni iznos od 8.700,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (2.175,00 eura), daje iznos od 10.875,00 eura.

46. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 12. rujna 2025., jer je isti , protivno članku 299.a.st.3. ZPP, podnesen sudu tri dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu od 15.rujna 2025., za koje je tuženiku priznat trošak zastupanja.

47. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.875,00 eura, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP-a), po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO..

U Splitu 29. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima pod 1) i pod 2) po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis