Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-226/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, 10000 Zagreb, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Peronja u Splitu, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4221/2021-26 od 14. svibnja 2024. ispravljenih rješenjem toga suda posl.br. 4221/2021-27 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I.Prihvaća se žalba tuženika te se ukidaju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4221/2021-26 od 14. svibnja 2024. ispravljeno rješenjem toga suda posl.br. Pr-4221/2021-27 od 15. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima nastalim povodom žalbe odluči u konačnoj odluci.

III. Odbacuje se dopuna žalbe tuženika od 5. lipnja 2024. podnesena protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4221/2021-26 od 14. svibnja 2024. ispravljenog rješenjem toga suda posl.br. Pr-4221/2021-27 od 15. svibnja 2024., kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da Otkaz ugovora o radu tužitelju ŽC nije dopušten i da radni odnos prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme br. DIR-09-13-2481/02 od 3. travnja 2013. nije prestao, radi čega se poništava Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Klasa: ST/20-01/1894, Ur.broj: 00-07-01/01-20-08 od 28. prosinca 2020.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb da tužitelja ŽC vrati na posao na radno mjesto stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, a ako tog radnog mjesta više nema na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur za zakonskom zateznom kamatom.

3. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem istog poslovnog broja i datuma ispravljenog rješenjem istog suda od 15. svibnja 2024. prihvaćen je zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere te je pod točkom I. izreke pobijanog rješenja određena privremena mjera kojom se nalaže tuženiku da u roku od 3 dana od dostave ovog rješenja, privremeno do okončanja spora vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb koje je obavljao sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme prema Ugovoru o radu br. DIR-09-13-2481/02 od 3. travnja 2013., u točki II. izreke naloženo je tuženiku tužitelju za vrijeme trajanja ove privremene mjere odnosno ovog radnog spora plaćati naknadu u visini plaće prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme prema Ugovoru o radu br: DIR-09-13-2481/02 od 3. travnja 2013. a u točki III. izreke određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drukčije odluke suda.

4. Protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu ukazuje da je podnesena žalba tuženika neosnovana smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je odluka tuženika o otkazu nezakonita te posljedično tome pravilno prihvatio zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje o Odluke o otkazu ugovora o radu tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Klasa: ST/20-01/1894, Ur.broj: 00-07- 01/01-20-08 od 28.12.2020. te utvrđenje da otkaz ugovora o radu tužitelju ŽC nije dopušten i da radni odnos prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme br. DIR-09-13-2481/02 od 3. travnja 2013. nije prestao uz zahtjev tužitelja za vraćanje na posao na radno mjesto stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, a ako tog radnog mjesta više nema na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima tužitelja.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom između stranka nije bilo sporno;

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 3. travnja 2013. na radnom mjestu u Hrvatskim šumama d.o.o., Upravi šuma Podružnica Split, na poslovima stručnog suradnika za unutarnji nadzor,

- da je navedeni Ugovor o radu od 3. travnja 2013. tuženik otkazao Odlukom o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskih razloga i istovremeno tom Odlukom predložio tužitelju kao radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima ( otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) na radnom mjestu stručnog suradnika za iskorištavanje šuma u Odjelu za proizvodnju UŠP Split,

- da je sadržaj ponuđenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta stručnog suradnika za iskorištavanje šuma u Odjelu za proizvodnju UŠP Split tužitelju dostavljen uz sam Otkaz ugovora o radu od 28. prosinca 2020.,

- da je tužitelj to drugo ponuđeno radno mjesto odbio,

8. U postupku pred prvostupanjski sudom te u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je pitanje postojanje opravdanih razloga za redovno, poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu tužitelju imajući u vidu razloge iz odluke tuženika od 28. prosinca 2020.

9. Prvostupanjski sud u odnosu na te među strankama sporne činjenice po provedenom postupku nakon što je saslušao tužitelja i svjedokinju KC te izvršio uvid u spisu priležeću dokumentaciju utvrđuje;

- da tuženik spornu odluku - Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. prosinca 2020. prema sadržaju iste temelji na činjenici da radno mjesto Stručnog suradnika za unutarnji nadzor na koje je raspoređen radnik ŽC Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta u HŠ d.o.o. od 21. prosinca 2018. a koji se primjenjuje od 2020., nije predviđeno za UPŠ Split,

- da tuženik obrazlaže da je prilikom donošenja Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta Uprava Društva sukladno radnom materijalu koji je izradila radna skupina utvrdila potreban broj izvršitelja na radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor, tako da je od 17 podružnica utvrđeno da potreba za ovim radnim mjestom postoji u 11 podružnica. Za 6 podružnica među kojima se nalazi i UŠP Split da nije utvrđena potreba za ovim radnim mjestom pa da zbog manjeg obujma poslova u slučaju potrebe unutarnjeg nadzora isti mogu obaviti stručni suradnici iz susjednih podružnica te da se tužitelju zbog tih poslovno uvjetovanih razloga otkazuje ugovor o radu,

- da je tužitelj protiv te Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. na radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Uredu voditelja UŠP Split a kojom mu je ujedno ponuđeno sklapanje ugovora o radu na radnom mjestu stručnog suradnika za iskorištavanje šuma u UŠP Split koju ponudi tužitelj nije prihvatio, podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,

- da je tuženik kako poslodavac odlučujući o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava tužitelja Odlukom od 8. veljače 2021. istog djelomično prihvatio i to samo u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje otkaznog roka na način da je tom Odlukom utvrdio da otkazni rok tužitelju počinje 12. siječnja 2021. a završava 12. svibnja 2021. kada tužitelju prestaje radni odnos, dok je u ostalom dijelu podneseni zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. kao neosnovan odbio smatrajući da su ispunjene pretpostavke za redovno otkazivanje ugovora o radu tužitelju,

- da je tužitelj, budući je njegov zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. u dijelu kojim je utvrđeno postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu drugostupanjskom Odlukom tuženika od 8. veljače 2021. odbijen, sudsku zaštitu u ovoj pravnoj stvari zatražio pravovremeno u roku propisanim odredbom čl. 133. st.2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR),

- da je tužitelj prije donošenja sporne Odluke o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. dopisom od 16. prosinca 2020. zatražilo od Radničkog vijeća savjetovanje vezano uz namjeravanu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu stručnog stručnog suradnika za unutarnji nadzor u UŠP Split te da je podružnica Radničkog vijeća u Splitu dala suglasnost na namjeravano otkazivanje Ugovora o radu tužitelju,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da je Radničko vijeće podružnice u Splitu dalo suglasnost na namjeravani otkaz Ugovora o radu po nalogu Voditelja UPŠ Split, po čijem nalogu da je ta suglasnost potpisana, tvrdeći da suglasnost na otkazivanje mu Ugovora o radu nije dalo Glavno radničko vijeće tuženika,

- da je tuženik donio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. time da je prije njegova donošenja tuženik Glavnom radničkom vijeću dostavio radi savjetovanja prijedlog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji te prijedlog Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih zadataka u HŠ d.o.o. te da je Glavno radničko vijeće na oba prijedloga Pravilnika dalo negativno mišljenje,

- da prema tom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. i nadalje postoji 11 radnih mjesta stručnog suradnika za unutarnji nadzor u 11 podružnica sa 11 izvršitelja te da tuženik tim Pravilnikom nije proveo nikakve značajne promijene u odnosu na radno mjesto tužitelja- stručnog suradnika za unutarnji nadzor budući da je tim Pravilnikom na području UŠP Split i dalje određeno 11 izvršitelja,

- da je tuženik tijekom cijele 2018., 2019. i 2020. godine do donošenja sporne Odluke o otkazu ugovora o radu izdavao tužitelju radne naloge obavljanja kontrola na područjima raznih šumarija na njegovom radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor koje kontrole je tužitelj obavljao,

- da tuženik nije pružio dokaz o tome da je pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja tužitelja propisanih odredom čl. 115. st.2. ZR,

- da se u postupku saslušana svjedokinja KC nije izjasnila o tome je li poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju uzeo u obzir trajanje radnog odnosa, starost obveze uzdržavanja tuženika u smislu naprijed citirane zakonske odredbe pri čemu da niti iz sporne Odluke o otkazu ugovora o radu nisu razvidni jasni kriteriji na temelju kojih je otkaz ugovora o radu dobio baš tužitelje budući u podružnici u kojoj je on radio uz tužitelja ima još 10 izvršitelja kojima tuženik nije otkazao ugovor o radu,

- da je svjedokinja KC istakla da je kod tuženika 11 radnih mjesta stručnog suradnika za unutarnji nadzor u 11 podružnica sa 11 izvršitelja te da neposredni voditelj podružnice i Uprava odlučuje o eventualnim viškovima.

10. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice prvostupanjski sud zaključuje da je Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštena te da tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje iste u smislu odredbe čl. 115.st.1. ZR. Zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije dokazao postojanje ikakvih organizacijskih promjena koje su dovele do toga da je u potpunosti prestala potreba za radom tužitelja. Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. na kojem tuženik temelji opravdanost Odluke o otkazu ugovora o radu tuženik da nije proveo nikakve značajnije promjene u odnosu na radno mjesto tužitelja-Stručnog suradnika za unutarnji nadzor budući je tim Pravilnikom na području UŠP Split i dalje određeno 11 izvršitelja. Iz navedenog Pravilnika da je razvidno da je broj izvršitelja u Upravi Šuma Podružnice Split završio na broju 11 predviđenih izvršitelja a koje stanje da je u pogledu broja izvršitelja ostalo nepromijenjeno. Navedenu činjenicu da utvrđuje i temeljem iskaza tužitelja koji da u svom stranačkom iskazu ističe da je neposredno prije donošenja Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 21.12.2018. bilo 11. izvršitelja.

11. Nadalje obrazlaže prvostupanjski sud da se je tuženik u pogledu razloga zbog kojih više ne postoji potreba za radom tužitelja u UŠP Split na radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji nadzor pozvao na činjenicu manjeg obujma poslova na tom radnom mjestu a kojeg da u slučaju potrebe mogu obaviti stručni suradnici iz susjednih podružnica. Međutim, unatoč navedenom utvrđenju iz Odluke o otkazu, tuženik da je tužitelju tijekom cijele 2018. i 2019. te 2020. do otkazivanja izdavao tužitelju radne naloge obavljanja kontrola na područjima različitih šumarija, na njegovom radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji nadzor koje kontrole da je tužitelj i obavljao po nalogu tuženika kao poslodavca pa da se ne može smatrati da je njegovo radno mjesto stručnog suradnika za unutarnji nadzor u UŠP Split bilo nepotrebno. Ističe da nije dvojbeno da je tužitelj u razdoblju od 2018., 2019. i 2020. do otkazivanja imao manji broj kontrola međutim, utvrđuje prvostupanjski sud a sve uvidom u predmet koji se je između stranka vodio pod posl.br. Pr-1152/2020-54 da je isto posljedica toga što tuženik kao poslodavac nije na vrijeme tužitelju dostavljao dokumentaciju potrebnu za provedbu radnih naloga poslodavca a ne zbog stvarnog smanjenja obima posla na radnom mjestu tužitelja. Međutim, ovo da ne umanjuje utvrđenu činjenicu da je tužitelj cijelo vrijeme do otkaza izvršavao radne naloge koje mu je davao tuženik i da je njegov rad u UŠP Split bio predviđen operativnim nalozima za 2018, 2019. i 2020. Slijedom svega navedenog da je više nego očito da je tužitelj prema raspoloživim mogućnostima izvršavao radne naloge tuženika kao poslodavca za cijeli period od 2017. do otkazivanja ugovora o radu.

12. Nadalje smatra prvostupanjski sud da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tuženik proveo savjetovanje i da mu je po nadležnom radničkom vijeću odobren prijedlog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta donesen 21. prosinca 2018. u smislu odredbe čl. 150. ZR-a, a da upravo na takvom Pravilniku o sistematizaciji temelji svoje navode o organizacijskim promjenama kod tuženika i prestanku potrebe rada tužitelja na radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor. Također tuženik da nije pružio dokaz o tome koje je kriterije primijenio prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju niti je dokazao da je prilikom davanja otkaza tužitelju vodio računa o onome što je propisano odredbom članka 115. st. 2. ZR-a budući nije dokazao da je prilikom otkazivanja vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja niti takav dokaz prileže spisu. Glede obveze savjetovanja tuženika s Radničkim vijećem u pogledu donesene Odluke o otkazu ugovora o radu prvostupanjski sud zaključuje da iako među strankama nije sporna činjenica, a što utvrđuje i uvidom u dopis tuženika od 16. studenog 2020. da je tuženik zatražio od Radničkog vijeća tuženika Podružnice Split savjetovanje vezano uz namjeravanu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor te iako je to Radničko vijeće dalo suglasnost na otkazivanje ugovora o radu, sporna Odluka o otkazu ugovora o radu da nije donesena sukladno odredbi čl. 150. ZR jer ta tuženik kao poslodavac prije donošenja Odluke o otkazu nije proveo savjetovanje s Glavnim radničkim vijećem tuženika niti je isto dalo suglasnost na otkazivanje ugovora radu tužitelju pa prvostupanjski sud slijedom naprijed obrazloženog smatra da Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. nije valjana.

13. Kako smatra da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 28. prosinca 2020. nezakonita prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje da Otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten i da radni odnos prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 3. travnja 2013. nije prestao radi čega poništava Odluku o otkazu ugovora o radu tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb od 28. prosinca 2020. te tuženiku nalaže da tužitelja vrati na posao na radno mjesto stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, a ako tog radnog mjesta više nema na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima te odlučuje kao u točki I. i II. izreke dok o parničnom trošku temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a odlučuje kao u točki III. izreke.

14. Prvostupanjski sud kao osnovan prihvaća i prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere te po njegovu zahtjevu određuje privremenu mjeru kojom nalaže tuženiku da u roku od tri dana od donošenja rješenja privremeno do okončanja ovog spora vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb koje je obavljao sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme prema Ugovoru o radu od 3. travnja 2013., da tužitelju za vrijeme trajanja privremene mjere plaća naknadu i u visini plaće prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 3. travnja 2013. trajanje koje određuje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda. Opravdanost prijedloga za određivanje privremene mjere te donesenog rješenja pozivom na odredbu čl. 124. st.2. ZR u svezi s čl. 435 ZPP-a i čl. 346.st.1. Ovršnog zakona (''NN'' 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje OZ) obrazlaže činjenicom da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine budući isti osporava dopuštenost danog mu otkaza ugovora o radu čime da je učinio vjerojatnim i opasnost da bi tuženik- protivnik osiguranja mogao promijeniti sanje stvari i istome nanijeti štetu pa budući da je tužitelj dostavio dokaz da je nezaposlen , da ima dvoje djece studenata koje uzdržava, te da mu je zbog spornog otkazivanja ugovora o radu onemogućeno obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka za šumarstvo smatra da su u ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere slijedom čega prijedlog tužitelja za određivanje iste prihvaća te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

15. U postupku donošenja pobijane presude te postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

16. Odredbom čl. 115.st.1.t.1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga ( poslovno uvjetovani otkaz)-

17. Prema odredbi čl. 150. st.1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika.

18. Naime, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti danog mu otkaza ugovora o radu u smislu naprijed citirane odredbe čl. 115.st.1. ZR prvostupanjski sud je proveo uvid u spisu priležeću dokumentaciju, saslušano tužitelja i svjedokinju KC te nakon tako provedenog dokaznog postupka u bitnome zaključio da tuženik kao poslodavac nije dokazao da su postojali poslovno uvjetovani razlozi koji bi opravdavali otkazivanje tužitelju ugovora o radu iz odredbe čl. 115.st.1.t.1. ZPP-a niti je dokazao da je prilikom donošenja te odluke vodio računa o kriterijima propisanim odredbom čl. 115.st.2. ZR- a kao i da je spornu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donio bez prethodno valjanog provedenog obveznog savjetovanja u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

19. Međutim ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je da osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a kao i na apsolutno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. t.11. ZPP-a.

20. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Međutim, prvostupanjski sud dokaze provedene u postupku nije cijenio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

21. Prvostupanjski sud nije proveo ocjenu svih provedenih dokaza, napose iskaza saslušane svjedokinje KC što je njegova dužnost sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Iako prvostupanjski sud u sadržaju pismeno izrađene presude citira sadržaj iskaza tužitelja kao i sadržaj iskaz saslušane svjedokinje KC prvostupanjski sud ne daje ocjenu iskaza saslušane svjedokinje KC što je njegova dužnost sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te s tim u vezi utvrđenih ili neutvrđenih činjenica odlučnih za presuđenje. Iskaz ove svjedokinje prvostupanjski sud ne dovodi u vezu sa sadržajem Ugovora o radu kojeg je tužitelj imao sklopljenog s tuženikom za obavljanje poslova radnog mjesta Stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Upravi šuma Podružnica Split te sadržajem Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. koji za tuženika kao poslodavca predstavlja podlogu donošenja pobijane Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 28. prosinca 2020., pa osnovano tuženik sadržajem žalbe upire, da iskaza ove svjedokinje, protivno razlozima prvostupanjske presude ukazuje na kod tuženika provedenu reorganizaciju poslovanja koja je zahvatila Upravu šuma Podružnicu Split u kojoj je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta na način da u toj podružnici kao ni u nekim drugim podružnicama nisu više bili predviđeni izvršitelji za obavljanje poslova radnog mjesta stručnog suradnika za unutarnji nadzor.

22. Osim toga prosuđujući razloge prvostupanjske presude, ovaj sud nalazi kako prvostupanjski sud nije pružio valjan temelj za ocjenu pravilnosti i zakonitosti svoje odluke, budući da obrazloženje te razlozi prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju isprava i provedenih dokaza pa pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje žalitelj.

23. Naime, Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor kod kojeg je poslodavac obvezan u radnom odnosu dati radniku posao, te mu za obavljeni rad isplaćivati plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca osobno obavljati preuzeti posao, a sve prema odredbama ugovora o radu.

24. Cijeneći sadržaj među strankama sklopljenog Ugovora o radu ( čl. 2. Ugovora) od 3. travnja 2013. kojim je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme proizlazilo bi da je isti sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta Stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Upravi šuma Podružnica Split, a da se je u slučaju potrebe procesa rada uz uvjete utvrđene općim aktima poslodavca, tužitelj kao radnik obvezao privremeno obavljati poslove svog radnog mjesta i stručne spreme na cjelokupnom području kojim gospodari tuženik kao poslodavac.

25. Prema stanja spisa proizlazilo bi da tuženik gospodari šumama na području cijele Republike Hrvatske time da svoje poslovanje u gospodarenju istima na nivou cijele države ima organizirano kroz više organizacijskih dijelova Uprava šuma Podružnica i to njih ukupno 17, da je prije donošenja Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. u svakoj od tih Uprava šuma Podružnica imao po jednog predviđenog izvršitelja na radnom mjestu Stručnog suradnika za unutarnji nadzor od kojih je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu u Upravi šuma Podružnica Split.

26. Nadalje bi proizlazilo da je donošenjem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. na odredbama kojeg tuženik kao poslodavac temelji postojanje opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju i to priloga br. 3. kojeg je u sudski spis dostavio sam tužitelj (list 154 spisa), za razliku od ranije, tim Pravilnikom u Upravi šuma Podružnica Split nije predviđen izvršitelj, a da su izvršitelji ostali predviđeni u ostalih 11 podružnica Uprava šuma, ali ne više u podružnici Split u kojoj je tužitelj obavljao poslove tog radno mjesta kao ni u podružnicama UŠP Buzet, Požega, Nova Gadiška, Karlovac i Slatina.

27. S obzirom da prvostupanjski sud unatoč naprijed navedenom zaključuje da tuženik Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. na kojem temelji opravdanost Odluke o otkazu ugovora o radu u Upravi šuma Podružnica Split, nije proveo nikakve značajnije promjene u odnosu na radno mjesto tužitelja-Stručnog suradnika za unutarnji nadzor te da je tim Pravilnikom na području Uprave šuma Podružnica Split i dalje određeno 11 izvršitelja, koje stanje da je u pogledu broja izvršitelja u toj Upravi šuma ostalo nepromijenjeno, to je evidentno da su razlozi koji sadrži prvostupanjska presuda o odlučnim činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud izveo zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja, u proturječju sa sadržajem isprava koje prileže spisu, budući tim Pravilnikom u Upravi šuma Podružnica Split za to radno mjesto uopće nije predviđen izvršitelj, čime je u donošenju prvostupanjske presude obzirom razlozi iste proturječe sadržaju isprava ostvarena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP,

28. S tim u vezi, činjenično stanje, vezano uz zaključak da na strani tuženika nisu postojali opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelju poslovno uvjetovanim otkazom ovaj sud za sada ne može kao pravilan prihvatiti, napose kada se isto dovede u vezu s iskazom u postupku saslušane svjedokinje KC ali i sadržajem Odluke o otkazu ugovora o radu koji tuženik temelji na činjenici da Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018 u odnosu na Upravu šuma Podružnica Split za razliku od ranije nije predviđen izvršitelj a da su izvršitelji ostali predviđeni u ostalih 11 podružnica uprava šuma, ali ne u Upravi šuma podružnici Split u kojoj je tužitelj obavljao poslove svog radno mjesta kao ni u Upravi šuma podružnicama Buzet, Požega, Nova Gadiška, Karlovac i Slatina.

29. Kako prvostupanjski sud nije proveo ocjenu svih izvedenih dokaza niti je isto doveo u vezi sa sadržajem priležećih isprava, napose sadržaja sklopljenog Ugovora o radu te Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 21. prosinca 2018. na odredbama kojeg tuženik temelji opravdanost Odluke o otkaz to je u postupku donošenja pobijane presude učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju u žalbi upućuje žalitelj budući pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

30. Za navesti je da osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na nepravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tuženik o namjeravanoj Odluci o otkazu nije proveo savjetovanje u smislu odredbe čl. 150. ZR-a- te je po ocjeni ovoga suda nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da je na strani tuženika kao poslodavca vezano uz namjeravanu Odluku o otkazu postojala obveza savjetovanja s Glavnim radničkim vijećem u situaciji kao što je konkretna kada je isto zatraženo od Radničkog vijeća podružnice Split te kada je prema odredbi čl. 15. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma, društva s ograničenom odgovornošću ("Narodne novine" br. 37/18.) tuženik kao poslodavac prije donošenja Odluke o otkazu dužan savjetovati s radničkim vijećem organizacijske jedinice u kojoj je radnik zaposlen.

31. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

32. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu mu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će nakon savjesne ocjene svih provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku pri čemu će u okviru predloženih i provedenih dokaza u ponovljenom postupkuocijeniti jesu li na strani tuženika kao poslodavca bile ispunjene sve pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju poslovno uvjetovanim otkazom u smislu odredbe čl. 115.st.1. ZR-a.

33. Prilikom donošena odluke u nastavku postupka prvostupanjski sud mora imati na umu da je osnovni uvjet da bi radnik mogao dobiti poslovno uvjetovani otkaz da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga ali i da je pravo poslodavca izvršiti operativni i organizacijski preustroj unutar organizacijski dijelova podrazumijeva i smanjenje broja izvršitelja a koji može opravdano dovesti do prestanka potrebe za radom pri čemu treba voditi računa da komparativni radnici za primjenu kriterija iz odredbe čl. 115.st.2. ZR-a mogu biti radnici zaposleni na istom radnom mjestu unutar iste organizacijske cjeline.

34. S tim u vezi potrebno je navesti da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu kojeg je otkazao poslodavac, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu (čl. 135. st. 3. ZR), što konkretno znači da je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje postojanja opravdanih razloga za otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga dok je teret dokazivanja postupanja poslodavca suprotno odredbi čl. 115. st. 2. ZR glede nepoštivanja kriterija na radniku (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-605/16 od 5. rujna 2017., Revr-1095/15-2 od 8. lipnja 2016., Revr-162/2018 od 14. studenog 2018.).

35. Za napomenuti je da je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja od tuženika kao poslodavca na kojem je u ovom sporu u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu potrebno pribaviti i cjelokupni Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskim šumama d.o.o od 21. prosinca 2018. zajedno sa svim Izmjenama i dopunama istog iz kojih će biti razvidno kada je isti konačno stupio na pravnu snagu, zajedno sa svim prilozima koji su sastavni dio toga Pravilnika a to su Prilog 1 koji sadržava popis radnih mjesta sistematiziran po organizacijskim jedinicama, Prilog 2 koji sadržava opis poslova radnih mjesta i prilog 3 koji sadrži predviđen broj izvršitelja, budući su isti u sudski spis dostavljeni samo u parcijalnom sadržaju.

36. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 369.st.1. ZPP-a uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

37. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o privremenoj mjeri pri čemu osnovano tuženik sadržajem žalbe upire da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije učinio vjerojatnim postojanje svih pretpostavki pretpostavki o kojima ovisi njeno donošenje (članak 346. Ovršnog zakona, „Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ).

38. Da bi sud osnovano odredio privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine do stupnja vjerojatnosti moraju biti dokazane sve pretpostavke iz odredbe članka 346. OZ-a a to su vjerojatnost tražbine ali i opasnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanka nenadoknadive štete.

39. Iako je u konkretnom slučaju tužitelj protiv tuženika pokrenuo ovu parnicu u kojoj osporava dopuštenost otkaza tuženika te iako traži da sud privremeno, do okončanja te parnice naloži njegovo vraćanje na rad, pokretanje takvog postupka te vođenje parnice s tuženikom u kojoj tuženik kao poslodavac osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja samo po sebi po ocjeni ovoga suda ne znači da će tuženik kao protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje nenovčane tražbine tužitelja.

40. Nadalje, iako tužitelj u sadržaju prijedloga za određivanje privremene mjere navodi da je nezaposlen te da ima obvezu uzdržavanja dvoje djece – studenata i starog oca, te da zbog dobivenog otkaza ugovora o radu više ne obavlja dužnost sudskog vještaka za šumarstvo, navedeno samo po sebi po ocjeni ovoga suda ne ukazuju da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanaka nenadoknadive štete, u situaciji kao što je konkretna kada prvostupanjski sud nije ni ispitivao okolnosti koje tužitelj navodi u svom prijedlogu u prilog opravdanosti svojih tvrdnji za određivanje iste.

41. S obzirom na navedeno opravdano tuženik u žalbi upire da predlagatelj osiguranja u konkretnoj pravnoj stvari u dosadašnjoj fazi postupka nije učinio vjerojatnim da je predložena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete, a što je nedvojbeno propisano kao jedan od uvjeta propisanih člankom 346. stavak 1. točka 2. OZ-a.

42. Stoga imajući u vidu naprijed navedeno, po žalbi tuženika temeljem odredbe čl. 380.t.3. ZPP-a valjalo je ukinuti i rješenje prvostupanjskog suda o privremenoj mjeri te predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te odlučiti kao u izreci ove odluke.

43. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda od 14. svibnja 2024. ispravljenih rješenjem toga suda posl.br. Pr-4221/2021-27 od 15. svibnja 2024. tuženik je podnio dopunu žalbe 5. lipnja 2024. a koja dopuna žalbe je podnesena nepravovremeno.

44. Naime, pobijana i rješenje prvostupanjskog suda od 14. svibnja 2024. sadrže valjanu uputu o pravnom lijeku kojom je tuženik upozoren da žalbu protiv istih može podnijeti od 15 dana od dana izvršene dostave. (čl. 348. st. 1. ZPP-a)

45. S obzirom na to da su pobijana presuda i rješenje prema stanju spisa tuženiku dostavljeni 14. svibnja 2024. jer isti iako o tome uredno obaviješten putem punomoćnika nije pristupio na ročište za objavu presude održano tog dana ( čl. 335.st.9. ZPP-a) a da je tuženik dopunu žalbu protiv istih podnio elektronskim putem 5. lipnja 2025. to je evidentno da je dopuna žalbe tuženika podnesena izvan zakonom predviđenog roka od 15 dana za njezino podnošenje.

46. Naime, dopuna žalbe mora biti predana sudu unutar propisanog roka za žalbu koji je u konkretnom slučaju s obzirom na izvršenu dostavu presude i rješenja za tuženika izvršenu mu 14. svibnja 2014. istekao s danom 29. svibnja 2024. pa je, s obzirom na navedeno, temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a, dopunu žalbe tuženika kao nepravovremenu valjalo odbaciti te odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

47. Slijedom svega obrazloženog na temelju odredbe čl. 369.st.1. i čl. 380.t.3. odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

48. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odluči prvostupanjski sud u končanoj odluci pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja dok je o dopuni žalbe tuženika na temelju odredbe čl. 358.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.

U Rijeci, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković