Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-213/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, posl. br. Pr-82/2020-36 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća dana 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Pr-82/2020-36 od 22. ožujka 2024.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 865,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 724,15 eur (točke I. i III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).
2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke; tužiteljica protiv odbijajućeg dijela, a tuženik protiv dosuđujućeg dijela, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužiteljica).
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom plaće na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka za razdoblje od ožujka 2015. do travnja 2020. Sporno je što ulazi u redovni mjesečni fond sati jer tužiteljica smatra da u redovni mjesečni fond sati ne ulaze blagdani i praznici (koji su kao takvi određeni čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11; dalje ZB) koji padaju od ponedjeljka do petka, dok tuženik smatra da ti dani ulaze u redovnu mjesečnu radnu satnicu, sukladno Zaključku br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Nadalje, sporno je ima li tužiteljica pravo na dodatke na prekovremeni rad. Sporno je da li je tužena ispravno obračunavala plaću tužiteljice u utuženom razdoblju temeljem Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje KU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje TKU) i to pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada iz čl. 94. Zakona o radu, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi čl. 59. a Dodatka I KU iz 2015. i čl. 57. KU iz 2018., naknadu plaće za godišnji odmor čl. 36. KU iz 2013. i čl. 34. KU iz 2018. kao i sve te dodatke za sate odrađene u vrijeme prekovremenog rada.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra i da radi, ovisno o potrebama posla, u turnusima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima i prekovremeno. Sudski vještak Zorica Unukić izradila je dvije varijante nalaza i mišljenja. Prema prvoj varijanti, da je redovni mjesečni fond radnih sati na bazi 40-satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati, te s obračunom prekovremenih sati uvećanjem osnovne bruto satnice za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužiteljica da bi primila veću bruto plaću za prekovremeni rad u iznosu od 2.157,44 eur i razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 328,46 eur, odnosno ukupno iznos od 2.485,90 eur. Prema drugoj varijanti, sačinjenoj primjenom Zaključka br. 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od ožujka 2015. do 20. prosinca 2015. godine, te primjenom zaključka 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do travnja 2020., na način na koji ih tumači Vrhovni sud RH te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužiteljica da bi primila veću bruto plaću u ukupnom iznosu od 865,23 eur, od čega za prekovremeni rad 305,19 eur, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 416,50 eur i za razliku naknade za godišnji odmor 143,54 eur.
6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da se Zaključak broj 153 razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. da se primjenjuje novo tumačenje. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i prekovremenih sati tužiteljice, do 21. prosinca 2015. uzeto je u obzir tumačenje iz Zaključka broj 148, a nakon toga tumačenje iz Zaključka broj 153.
6.3. U prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještak da je prilikom izračuna broja prekovremenih sati tužiteljice za cijelo utuženo razdoblje, dakle i nakon 21. prosinca 2015., primjenjivao tumačenje iz Zaključka broj 148, dok je u drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještak mjesečni fond radnih sati, a posljedično i broj prekovremenih sati, obračunao primjenom Zaključka broj 153 za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. Prvostupanjski sud je prihvatio drugu varijantu nalaza i mišljenja. Ujedno utvrđuje da tužiteljica opravdano potražuje dodatke na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada na sate odrađene u prekovremenom radu jer da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59.a KU/13 (čl. 58. KU/18), te se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom.
6.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, na temelju druge varijante nalaza i mišljenja, dosudio tužiteljici iznos od 865,23 eur, a preko tog iznosa do iznosa od 2.485,90 eur odbio je tužbeni zahtjev.
7. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 47. stavka 2., 51. stavka 1., 54., 57, 58. stavka 9. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13), članka 54. stavka 2. i 3. i 59. stavka 1. i 8. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11) i članka 45. stavka 2. i 3. i 49. stavka 1., 9. i 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), odlučujući o tužbenom zahtjevu, te je za to dao pravilne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te su stoga neosnovani svi žalbeni navodi stranaka.
8.1. Tuženik u žalbi u bitnome osporava pravo tužiteljice na dodatke uz obrazloženje da se dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi računaju na osnovnu plaću, a u što ne ulazi prekovremeni rad, odnosno da tužiteljica ima pravo na dodatke na prekovremeni rad tek od travnja 2020. Ti žalbeni navodi su neosnovani.
8.2. Naime, člankom 47. KU propisano je: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Prema odredbi čl. 57. st. 2. KU, radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća, dok prema čl. 59. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke u tom KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU). K tome i Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 93/14), kao općim propisom o radu (čl. 1.), propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama, moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi. Slijedom iznesenog, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU, ukoliko su u prekovremenom radu radili pod posebnim uvjetima rada i ukoliko su u prekovremenom radu radili na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, imaju pravo pored 50%-tnog uvećanja osnovne plaće na ime uvećanja plaće za prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Ujedno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU 88/13 imaju pravo na dodatno i preko redovnog mjesečnog fonda sati plaćene sate na ime slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom (Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.br. Rev 3566/2018 od 21. svibnja 2019.).
9.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je trebalo dosuditi cjelokupni zatraženi iznos, odnosno presudu temeljiti na prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka na način da se u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana.
9.2. S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli zaključak broj 148 prema kojem, u bitnome, redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13, te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015., primjenjuje se to novo tumačenje. Vještak je na navedeni način izradio drugu varijantu nalaza i mišljenja, na kojoj je prvostupanjski sud pravilno temeljio presudu. Napominje se da je takav stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-789/2022, Rev-768/2021 i Rev-872/2021.
10. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i 155. stavka 1. ZPP-a odlučio o parničnom trošku, te su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno.
11. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
