Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-727/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja GJ (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], i 2. tužiteljice GJD iz [adresa], zastupana po punomoćnici Mileni Bjelajac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Javne ustanove Nacionalni park Plitvička Jezera iz Plitvičkih Jezera, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, zastupan po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-92/2016- 91 od 25. srpnja 2025. u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba 1. tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-92/2016-91 od 25. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, ispravljena rješenjem poslovni broj P-92/2016-94 od 28. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev 1. tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja 1. GJ (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Javnoj ustanovi Nacionalni park Plitvička jezera iz Plitvičkih Jezera, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, predati u suposjed tužitelju GJ 6/8 dijela prava vlasništva nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 970 kv.hv., upisanu u zknj.ul.br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja 1. GJ (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], koji glasi: „I. Utvrđuje se da je tuženi Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera iz Plitvičkih Jezera, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, faktički devlastirao tužitelja GJ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] – [adresa] na dijelu parcele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1.000 m2 za izgradnju asvaltiranih puteva, pa se isti obvezuje da na ime tržišne vrijednosti suvlasničkog dijela tužitelja isplati tužitelju ukupan iznos od 375.000,00 eura, sa pripadajućom zakonskom kamatom, počev od presuđenja do konačne isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. II. Obavezuje se tuženi da tužitelju naknadi nastale troškove parničnog postupka prema priloženom specificiranom pismenom troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom koja se ima računati od izvršnosti presude do konačne isplate u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu 2. GJD iz [adresa], kao neosnovan, slijedom njenog odricanja od tužbenog zahtjeva.

IV. Nalaže se tužitelju GJ (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], platiti tuženiku JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA iz Plitvičkih Jezera, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, iznos od 48.517,74 eura (slovima: četrdeset osam tisuća petsto sedamnaest eura i sedamdeset četiri centa) na ime parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik za daljnji trošak od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura).“.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i IV. u pravovremenom roku žali se 1. tužitelj (dalje: tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu u cijelosti, pobijanu presudu prienači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti o obaveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka koje je tužitelj imao tijekom parnice, koje je precizno dostavio prvostupanjskom sud, kao troškove drugostupanjskog postupka, ili da presudu ukine i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje žalbeni trošak u visini sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje žalbeni trošak u iznosu od 7.050,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, a ovo iz razloga jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, te u cijelosti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 190. i članka 191. ZPP-a na koju povredu se poziva tužitelj. Naime, odredbom članka 190. ZPP-a propisano je da sud može dopustiti preinaku tužbe ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a što pak s druge strane znači da sud ne mora dopustiti preinaku tužbe ako smatra da to ne bi bilo svrsishodno. Prvostupanjski sud je u točki 34. obrazloženja presude detaljno obrazložio zbog čega je smatrao da preinaka tužbe učinjena podneskom tuženika od 9. svibnja 2025. nije svrsishodna. U svezi s navedenim potrebno je istaknuti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi se dopuštenjem preinake tužbe, podredni tužbeni zahtjev izmijenio na način da bi bio neodređen, te bi se moralo postupati u svezi naknada za ograničenja korištenja predmetne nekretnine, za koje prvostupanjski sud nije nadležan, budući bi se o navedenom moralo odlučivati u upravnom postupku. Dakle, naknade za izvlaštenje nekretnine predmet su upravnog a ne parničnog postupka kako to smatra tužitelj.

8. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja usmjeren na predaju u suposjed 6/8 dijela prava vlasništva nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 970 čhv, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], upisane u k. o. [katastarska općina], te podredni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva isplatu na ime tržišne vrijednosti suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u iznosu od 375.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom zbog devastacije predmetne nekretnine od strane tuženika.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima se poziva na svoj iskaz dan na ročištu održanom 4. svibnja 2023., kao i na prijedlog da se na okolnosti da mu nije dopušten pristup parceli saslušaju DJ i EJ, potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud u točki 16. obrazloženja obrazložio zbog kojih je razloga odbio provođenje pojedinih dokaznih prijedloga tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je sasvim pravilno utvrdio da su svi dokazni prijedlozi tužitelja, koje sud nije proveo u tijeku predmetnog parničnog postupka, predloženi na okolnosti koje se ne odnose na tužbeni zahtjev, a koji zahtjev je prvostupanjski sud u cijelosti odbio, a okolnosti na koje se poziva tužitelj nisu niti tražene tužbenim zahtjevom budući se odnose na naknadu za nemogućnost korištenja nekretninom koja je predmet spora bez ograničenja. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ničim nije dokazao, a niti je predlagao dokazne prijedloga iz kojih bi se moglo utvrditi da tuženik ometa tužitelja u posjedu, odnosno suposjedu dijela nekretnine koja je predmet spora budući iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj oduvijek bio u mogućnosti posjedovati predmetnu nekretninu, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed u cijelosti odbijen kao neosnovan.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je zahtjev za isplatu naknade po osnovi ograničenja kojima je podvrgnut zbog režima zaštite u Nacionalnom parku Plitvička jezera postavljen sukladno odredbi članka 169. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23) u svezi članka 32. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) potrebno je odgovoriti sljedeće:

- odredbom članka 169. Zakona o zaštiti prirode propisano je da pravna i fizička osoba kojoj se zbog ograničenja i zabrana iz navedenog Zakona ili na temelju njega izdanih akata o zaštiti bitno pogoršaju postojeći uvjeti za stjecanje prihoda, a to nije moguće nadoknaditi dopuštenom djelatnošću u okviru propisanog režima zaštite u zaštićenom području, ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnuta, te se navedena naknada može isplatiti ako ministarstvo ili upravo tijelo prethodno utvrdi da pravna i fizička osoba koja je podvrgnuta ograničenjima, provodi propisane uvjete zaštite prirode,

- dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je isplata takve vrste naknade predmet upravnog, a ne parničnog postupka, slijedom čega se ističe da tužitelj čak i da ima pravo na takvu naknadu istu ne može ostvarivati u parničnom postupku već u upravnom postupku.

12. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka Grge Kostelca, kao i sukladno dopuni nalaza i mišljenja istog vještaka pravilno utvrdio da obje ceste, dakle sjeveroistočno državna cesta D-429 Selište Drežničko - Prijeboj (državna cesta Da Zagreb – Plitvička jezera – Split), kao i Korenica omeđuju predmetnu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (sa sjeveroistočne i jugozapadne strane) ali da predmetna k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] niti jednim dijelom nije zahvaćena navedenim cestama, te da navedene ceste ne mogu biti dijelom predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su navedene ceste, koje omeđuju predmetnu cestu, javno dobro u općoj uporabi sukladno Zakonu o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 144/22, 114/22, 4/23 i 133/23, dalje: ZC), slijedom čega navedene ceste ne mogu biti dio predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je na njima nositelj prava vlasništva Republika Hrvatska.

14. Dakle, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na članak 3. stavak 1. i stavak 2. ZC-a koji propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, zatim na članak 101. stavak 1. i stavak 2. ZC-a koji propisuje da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem području se nalaze, zatim na članak 131. stavak 1. ZC-a, koji propisuje da ceste koje se na dan stupanja na snagu ZC-a koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste postaju nerazvrstane ceste.

15. Iz navedenog dakle proizlazi da tužitelj u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da se nije trebao pozvati na Zakon o cestama već na Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade.

16. Nadalje, prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio, a kako je to naveo vještak Grga Kostelac da su obje naprijed navedene ceste, koje omeđuju predmetu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već 1968. (od osnivanja katastarskog operata u katastarski plan), postojale na terenu, a što je utvrđeno uvidom u digitalni ortofoto geodetske uprave iz 1968.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi dijelove sadržaja Zapisnika o uvođenju u posjed od 13. listopada 1980. potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud utvrdio sve pravno relevantne činjenice iz navedenog Zapisnika za donošenje odluke u konkretnom parničnom postupku, tako je utvrdio da geodetska izmjera mjerama odgovara navedenom Zapisniku, te je u tom dijelu utvrđeno odstupanje od površine sukladnu članku 93. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine broj 12/18, 39/22 i 152/24), te da same granice utvrđene geodetskom izmjerom odstupanju od položaja međa na katastarskom planu zbog metoda i načina prikupljanja podataka prilikom izrade plava grafičke izmjere u 19. stoljeću, a zbog čega ih je nužno interpretirati od strane ovlaštenih geodeta.

18. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka i u pobijanoj presudi raspravio na pravilan i adekvatan način sve prigovore tužitelja (koje tužitelj ponavlja sada i u žalbi) o čemu je dao jasne, određene i logične razloge, slijedom čega je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja.

19. Prema tome, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

20. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

21. Dakle, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a ista se žalbom posebno niti ne pobija.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

24. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

25. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić