Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-474/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Središnji ured Zagreb, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, protiv ovršenika ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tihomir Filaković, odvjetnik u Osijeku, radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-463/2025-2 od 27. svibnja 2025., 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-463/2025-2 od 27. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je predložena ovrha na nekretninama ovršenice i to na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-408/2021-24 od 30. kolovoza 2024. i ovrhovoditelju dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 9.906,02 EUR

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi pravovremenu žalbu izjavila je ovršenica pobijajući ga u cijelosti i to zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022; 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP-a). U žalbi posebno ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje o ovrsi ne sadrži obrazloženje u pogledu toga da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 75. st. 1. i 5. i čl. 80. b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje: OZ). Također ukazuje i na povrede čl. 41. st. 4. i čl. 94. OZ-a. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivio žalbenim navodima ovršenice.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, postupak koji mu je prethodio, žalbene navode ovršenice i navode ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja određena je ovrha na nekretninama ovršenice i to na temelju pravomoćne i ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-408/2021- 24 od 30. kolovoza 2024.

6. Kako je rješenje o ovrsi određeno na temelju pravomoćne sudske odluke koja sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti i kao takva predstavlja ovršnu ispravu na temelju čl. 23. toč. 1. u vezi s čl. 24. i čl. 25. st. 1. OZ-a, te kako ista ovršna isprava nije niti ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, to nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 50. st. 5. OZ-a.

7. Također neosnovano u žalbi ovršenica ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. u vezi s čl. 75. st. 1. i 2. OZ-a, odnosno da je ovrha određena na predmetima ovrhe koji su izuzeti od ovrhe jer iste nekretnine služe za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice.

7.1. Naime, u konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja presuda donesena u postupku radi pobijanja pravnih radnji dužnika, na temelju koje presude je ovršenica dužna trpjeti prodaju nekretnina koje su navedene u ovršnoj ispravi radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelj koju on ima prema svom dužniku ĆL. Zbog toga se na temelju takve ovršne isprave ovrha može isključivo odrediti i provesti prodajom nekretnina koje su navedene u istoj ispravi te zbog toga nema mjesta primjeni odredbe čl. 75. OZ-a koja ograničava mogućnost provedbe ovrhe radi ostvarenja novčane tražbine prodajom nekretnina koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

7.2. Osim toga, pobijanim rješenjem o ovrsi nije niti određena ovrha na cjelokupnim nekretninama ovršenice koje su obuhvaćene ovršnom ispravom već na samo manjem broju nekretnina u vlasništvu ovršenice.

7.3. Nadalje, iz navedenih razloga nema mjesta primjeni niti odredbe čl. 80. b. st. 2. OZ-a i ispitivanju da li je narušena pravična ravnoteža s obzirom da ovrhovoditelj radi namirenja svoje tražbine može provoditi jedino ovrhu na nekretninama na koje se odnosi ovršna isprava. Osim toga, uzimajući u obzir iznos novčane tražbine ovrhovoditelja radi koje je određena ovrha, odnosno da se radi o iznosu od 658. 611,96 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama a da je ovrha određena na nekretninama koje u naravi predstavljaju oranice manjih površina, te da ovrhovoditelj u ovom postupku s obzirom na sadržaj ovršne isprave ne može niti pokušati dokazivati da bi ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, kao i da predmet ovrhe uopće nisu nekretnine koje služe za stanovanje, te da ovrha nije niti određena na svim nekretninama koje su navedene u ovršnoj ispravi, očito je da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 80. b. st. 2. OZ-a.

7.4. Neosnovano u žalbi ovršenica ukazuje i na pogrešnu primjenu čl. 94. OZ-a smatrajući da je već u ovoj fazi određivanja ovrhe sud prvog stupnja imao obvezu dostaviti prijedlog za ovrhu založnom vjerovniku koji po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja kako bi isti eventualno isticao prigovor nedostatka pokrića, s obzirom da iz st 1. istoga članka proizlazi da se takav prigovor može istaknuti tek kada se utvrdi vrijednost nekretnina koje su predmet prodaje i ako tako utvrđena vrijednost ne pokriva niti djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja.

8. S obzirom na navedeno, neosnovan je i žalbeni navod ovršenice da se pobijano rješenje nije moglo donijeti primjenom odredbe čl. 41. st. 4. OZ-a, odnosno da je moralo biti obrazloženo u smislu da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 75. st. 1. i 2. i čl. 80. b. OZ-a.

9. Naime, s obzirom da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenice koji sadrži sve potrebno prema odredbi čl. 39. i čl. 80. OZ-a, pa tako između ostalog i nalog zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši upis zabilježbe ovrhe na nekretninama koje su predmet ovrhe, nije bilo potrebe da ga posebno obrazlaže pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje ovršenica.

10. Odluka o troškovima ovršnog postupka također je pravilna i zakonito donesena u skladu s čl. 14. st. 4. OZ-a i sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa).

11. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 29. listopada 2025.

Sudac

Jelena Bušić