REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1241/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv prvotuženika BALKAN EXPRESS d.o.o., Ivana Banjavčića 22, Zagreb, OIB: 78181040863 i drugotužene AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku RN, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja KN, Su-50/25, zakonskog zastupnika prvotuženika CN, te punomoćnika prvotuženika i drugotužene RN, odvjetnika, dana 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su sklopili BALKAN EXPRESS d.o.o., Ivana Banjavčića 22, 10000 Zagrebu, OIB: 78181040863 i AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su drugotužena i prvotuženik sklopili ugovor o radu na četiri dana s isključivim ciljem da bi drugotužena ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, na teret tužitelja, jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe Zavoda.
2. Navodi kako je cilj tuženih bio ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju).
3. Dalje navodi kako čl.122.st.4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.
4. Nadalje, čl.285.st.1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa. Navodi i kako je životno nelogično da osoba sklapa ugovor o radu na četiri dana, a posebno ako prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe, da bi poslije prestanka ugovora o radu, stakla status zdravstveno osigurane osobe kao nezaposlena osoba. Također, sukladno čl.187. ZPP-a, tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe.
5. Stoga predlaže utvrditi da je Ugovor o radu, kojeg su sklopili prvotuženik i drugotužena, ništetan.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, pa predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.
7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz registra, Zaključak HZZO od 18.1.2022., preslike povratnice i osobne, ispis iz evidencije tužitelja o statusu osiguranja drugotužene, saslušan je zakonski zastupnik prvotuženika CN, izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23.12.2021., potvrdu, te su cijenjeni navodi obiju parničnih stranaka.
8. Sud nije uzeo u obzir Izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja predano na ročištu 17.10.2025., obzirom je isto predano sudu nakon zaključenja prethodnog postupka, a pribavu istoga stranke nisu do tada predlagale. Također, sud nije provodio dokaz saslušanjem drugotužene AN kao stranke, budući je ista poziv za saslušanje putem punomoćnika uredno zaprimila, no nije pristupila sudu radi saslušanja, a izostanak nije opravdala.
9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
10. Iz ispisa iz evidencije HZZO o statusu osiguranja drugotužene, proizlazi da je ista u razdoblju od 24.12.2021. do 27.12.2021. bila prijavljena po osnovi osobe u radnom odnosu, za koju je obveznik uplate osiguranja prvotuženik.
11. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 23.12.2021. proizlazi da je isti sklopljen između prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnice, za obavljanje poslova čistačice, i to u trajanju od šest mjeseci, počevši od 24.12.2021. Pritom je u čl.4. istoga ugovora navedeno da će radnica poslove čistačice obavljati kod prvotuženika, Zagreb, Ivana Banjavčića 22, a u slučaju potrebe i na nekom drugom mjestu na području RH. Isti su ugovor potpisali prvotuženik kao poslodavac i drugotužena kao radnica.
12. Iz iskaza zakonskog zastupnika prvotuženika NN u bitnome proizlazi da ima u vlasništvu dvije građevinske firme te sad trenutno ima 290 zaposlenih u njima, a u proteklih pet godina zaposlio je oko 3400 stranih radnika, pa i nekoliko hrvatskih, a obavio je oko 5000 razgovora u tih proteklih pet godina s radnicima za posao. Naveo je kako se sjeća AN jer je jedan od radnika spomenuo da je poznaje te predložio da se ista zaposli, to je bilo negdje pred Božić kada se prazni smještaj za radnike koji on ima, a oni su smješteni u prostorima koje on ima u Mraclinu, također mu je bila potrebna za čišćenje njegovog prostora u Tomićevoj ulici gdje ima studio za sunčanje i ured u Banjavčićevoj ulici. Čuo se s njom telefonom i prihvatio je da ona bude zaposlena kao čistačica kod prvotuženika, sve su dogovorili, knjigovođa mu je pripremio ugovor o radu koji je on potpisao, radilo se o ugovoru koji je predan u spis, a ona ga je došla potpisati negdje u popodnevnim satima ne zna točno koji dan, on ju nije osobno vidio. Uglavnom, naveo je da su sklopili taj ugovor na određeno vrijeme, ona se trebala pojaviti u ponedjeljak na posao, no nije se pojavila, kontaktirao ju je a ona je tada rekla da su sada praznici pa da možda ne bi došla još koji dan, a kako se nije pojavila niti do 27.12.2021. rekao je knjigovođi da ju odjavi jer je našao drugo rješenje odnosno drugu radnicu i nije imao vremena baviti se s drugotuženom. Za nju je platio sva davanja temeljem tog sklopljenog ugovora o radu, plaću joj nije isplaćivao jer nije imao čak niti njezin broj računa, platio je sve doprinose i ona je odjavljena od prvotuženika, to je sve rješavao knjigovođa misli da je kao razlog odjave bio naveden otkaz zbog nedolaska ali to ne zna jer on osobno nije to radio. Navedeni ugovor o radu s drugotuženom sklopio je s namjerom da ona kod prvotuženika obavlja posao čistačice, no ona se kao što je već naveo nije pojavila pa su ju morali odjaviti. Na upit suca navodi da nije komunicirao s drugotuženom na način da bi ona od njega tražila eventualno sklapanje ugovora zbog ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje, ona njemu to nije rekla, nije ju toliko niti poznavao, nije ju čak ni vidio a koje su njezine namjere bile on to ne zna, uglavnom njemu je rekla da želi sklopiti ugovor o radu radi obavljanja poslova čistačice kod njega.
13. Iskaz zakonskog zastupnika prvotuženika sud je prihvatio u cijelosti, jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te u skladu s dokumentacijom spisa, te iz istog nedvojbeno proizlazi da je između prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnika postojala isključiva namjera zasnivanja radnog odnosa radi obavljanja rada, a kako je to i navedeno u Ugovoru o radu sklopljenom dana 23.12.2021.
14. Sud je poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika prvotuženika i u dijelu u kojem je naveo da nije komunicirao s drugotuženom na način da bi ona od njega tražila eventualno sklapanje ugovora zbog ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje, ona njemu to nije rekla, nije ju toliko niti poznavao, nije ju čak ni vidio a koje su njezine namjere bile on to ne zna, uglavnom njemu je rekla da želi sklopiti ugovor o radu radi obavljanja poslova čistačice kod njega.
15. Prema tome, namjera i cilj prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnice nije bila isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, kao to neosnovano tvrdi tužitelj, neovisno o tome što je radni odnos drugotužene trajao kod prvotuženika svega četiri dana, odnosno od 24.12.2021. do 27.12.2021., već je istoj radni odnos prestao kod prvotuženika iz razloga što se nije pojavila na posao, uslijed čega ju je prvotuženik odjavio, te platio za nju pripadajuća davanja.
16. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi Ugovor o radu sklopljen između prvotuženika i drugotužene bio prividan i da kao takav ne bi imao pravnog učinka među ugovornim stranama, sukladno čl.285.st.1. ZOO-a.
17. Upravo suprotno, iz provedenih je dokaza utvrđeno da je između prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnika postojala isključiva namjera zasnivanja radnog odnosa radi obavljanja rada, a kako je to i navedeno u Ugovoru o radu sklopljenom dana 23.12.2021.
18. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da bi Ugovor o radu sklopljen između prvotuženika i drugotužene bio ništetan, neosnovan u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadu troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), pa su tuženiku priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.7.2. OT za četiri parnične radnje (sastav odgovora na tužbu, pristup na ročišta 3.12.2024.,7.3.2025., 10.9.2025.), te pristup na ročište 17.10.2025. - 50 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 750,00 eura.
20. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Sudac:
Lidija Repar Habulinec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. tužitelju
2. punomoćniku I i II tuženika
