REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4499/24-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužiteljice RR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 3, 23 000 Zadar, OIB:52508873833 koju zastupa Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Proglašava se nedopuštenim prijenos i pljenidba na temelju zahtjeva tuženika od 31.5.2024. za izravnu naplatu kod FINA-e na temelju zadužnice br. Z-104/08 od 28.7.2008. na kojoj je javni bilježnik Ivan Pavlov iz Zagreba ovjerio potpis tužiteljice pod brojem Ov-214556/08 dana 29.7.2008.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se VPS sa iznosom od 1.327,01 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Zaključkom ovoga suda Ovr-2355/24-4 od 01.07.2025.g. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe temeljem ovršne isprave- zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ivanu Parlovu iz Zagreba pod brojem OV-214556/08 od 29.07.2008. iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7 i 11. Ovršnog zakona. Predmetna zadužnica izdana je kao osiguranje naplate tražbine po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava br. 6325017105 od 28.07.2008. , koji je raskinut 23.03.2015. a tuženik učinio cjelokupno dugovanje dospjelim. Naplata pokrenuta na temelju raskinutog ugovora nije dopuštena jer je u trenutku aktiviranja zadužnice za ugovor za koji je izdana, isti više ne postoji.

2. Tužiteljica tvrdi da je potraživanje temeljem Zadužnice u zastari iz razloga što je planom otplate Ugovora ugovoreno vraćanje kredita u povremenim, mjesečnim iznosima, pa neovisno o tome što se radi o tražbini utemeljenoj na javnobilježničkom aktu ista zastarijevaju u roku od 10 g određenom čl. 226. st. 1. ZOO-a i to za svaki dospjeli anuitet. Međutim st 2 cit. čl određeno je da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe odnosno jb akta dopijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina odnosno 3 godine za svaki dospjeli anuitet prema otplatnom planu. Zadužnica je izdana 29.07.2008., a naplata pokrenuta 12.11.2011.

3. Također, tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu br. 6325017105 od 28.07.2008 suprotne načelu savjesnosti i poštenja pa sud treba utvrditi ništetnost Ugovora 6325017105 po službenoj dužnosti (stajalište Su IV 87/22) u postupku ovrhe na temelju isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (zadužnice, javnobilježničke isprave). Radi se o potrošačkom ugovoru u kojem kamatna stopa nije određena niti odrediva, ugovorena je naknada za obradu kredita, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i o njima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno čl. 81 ZPK

4. Sukladno navedenom, tužiteljica smatra da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, predlaže da sud proglasi nedopuštenom prijenos i pljenidbu na temelju zadužnice ovjerene 29.7.2008. po javnom bilježniku Ivanu Parlovu br. Ov-214556/08.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, navodi da nije nastupila zastara tražbine sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) jer je točan navod tužitelja da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, ali odredbom čl. 241. ZOO-a je propisano da se zastara prekida, podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom čl. 245. ZOO-a je propisano da zastara počinje teći iznova nakon prekida, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u Zakonom određen rok za zastaru. Napominje da otkazom Ugovora ugovorni odnos prestaje isključivo pro futuro, dakle više ne stvara nove obveze za stranke, pa sukladno odredbi čl. 212. st. 6. ZOO-a, vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala otkazom. Tražbina je u cijelosti dospjela na naplatu dana 23.05.2015. godine, odnosno od tog trenutka tražbina se više ne tretira kao povremena davanja .

6. Tuženik je dana 10.11.2016. prekinuo zastarni rok od pet godina podnošenjem prijedloga za ovrhu Ovr-11369/2016, od na nekretnini Založnog dužnika, a koji je postupak i dalje u tijeku, dakle zastara predmetne tražbine još nije počela teći iznova. Slijedom navedenog, zastara predmetne tražbine nije nastupila zbog čega nije ostvaren razlog za proglašenje nedopuštenom prisilne naplate iste u postupku izravne naplate.

7. Pitanje ništetnosti Ugovora smatra prethodnim pitanjem, te da je pred naslovnim sudom u tijeku parnični postupak pokrenut tužbom tužitelja, a koji se vodi pod posl. br. P- 12632/2019. Naime, tužitelj je u navedenom postupku istaknuo deklaratorni tužbeni zahtjev. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zaključak ovoga suda Ovr-2355/24 od 1.7.2024. (list 4-6), zahtjev za izravnu naplatu od 31.5.2024. (list 7-8), zadužnicu od 28.7.2008. (list 9-10), Ugovor o kreditu br. 6325017105 (list 11-15), obavijest o raskidu Ugovora o kreditu (list 17, 39-42), zahtjev za aktiviranje zadužnice od 12.10.2011. (list 16) te je zaključio temeljem čl.8. i 219. ZPP-a da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Stranke su suglasne da je među njima sporno pravno pitanje, a ne činjenice. Tuženik ističe djelomični prigovor dvostruke litispendencije (spis ovoga suda P-12632/19). Sporno je među strankama da li je nastupila zastara tražbine iz zadužnice od 28.7.2008.

10. Sud je postupajući u skladu sa čl. 40 ZPP-a utvrdio VPS sa iznosom od 1.327,01 eura, a obzirom da je tužiteljica suviše nisko naznačila VPS.

11. Uvidom u predmetnu zadužnicu utvrđeno je da je izdana 28.07.2008. na način da je javni bilježnik samo ovjerio potpis tužiteljice na zadužnici. Iz potvrde OTP d.d. (list 17) proizlazi da je Ugovor o kreditu 6325017105 raskinut od strane tuženika na dan 23.03.2015. i da je tada cijela tražbina dospjela na naplatu.

12. Nadalje iz zahtjeva Banco Popolare Croatia (od 1. prosinca 2014. integrirana u OTP) od 12.10.2011. upućenog FINI (list 16) proizlazi da je zadužnica OV 214556/08 u originalu dostavljena FINI sa zahtjevom za naplatu preostalog potraživanja 6.169,79 kn, time da se tuženik nije očitovao da li je postupljeno po tom zahtjevu, kao niti zbog čega je u zadužnici postupala druga pravna osoba, različita od one koja je sklopila Ugovor o kreditu, a sve s obzirom da tuženik tvrdi da je 12.10.2011. prekinut zastarni rok kada je prvi puta pokrenut zahtjev za izravnu naplatu, da bi isti bio reaktiviran 31.5.2024. (čl 219 ZPP). Za ove činjenice nisu predloženi odgovarajući dokazni prijedlozi (čl 219 ZPP)

13. Iz zahtjeva za izravnu naplatu od 31.05.24. proizlazi da je tuženik iznova istu zadužnicu OV 214556/08 dostavio na naplatu FINA-i, sa napomenom da se original zadužnice već nalazi kod FINA-e.

14. Također iz prvog zahtjeva za aktiviranje zadužnice od 12.10.2011. proizlazi ukupno dospjelo dugovanje u iznosu od 6.169,79 kn da bi u obavijesti od 23.3.2015. o raskidu Ugovora, bilo navedeno ukupne dospjele ili nedospjele obveze sa iznosom od 39.528,22 eura, a radi se o istoj zadužnici i istom Ugovoru o kreditu.

15. Prema pravnom stavu sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, a to su zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 233. ZOO-a. Kako se u konkretnom slučaju radi o zadužnici koja je sastavljena prije 1. siječnja 2011. i koja nije potvrđena odnosno solemnizirana od strane javnog bilježnika i na kojoj je samo ovjeren potpis tužiteljice kao dužnika, zastarni rok za tražbinu iz te zadužnice iznosi 5 godina od kada je zadužnica mogla biti predana radi naplate.

16. Prema priloženoj povratnici u spisu tužiteljica je 09.04.2015. zaprimila obavijest o otkazu ugovora o kreditu. Kako je predmetna zadužnica mogla biti predana radi naplate 10. 04. 2015., odnosno prvi dan nakon otkaza ugovora o kreditu, proizlazi da je tražbina po toj zadužnici u trenutku kada je tuženik zatražio izravnu naplatu temeljem te zadužnice kao ovršne isprave dana 31.05.24. u tom trenutku zastarjela. Stoga je osnovana tvrdnja tužiteljice da je nastupila zastara tražbine po predmetnoj zadužnici, i stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

17. Prema Zaključcima VSRH pod brojem Su IV-87/22 od 11.03.2022.g. sa sastanka Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH prvostupanjski sud je dužan u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih Ugovora, Ovršni sud je dužan po službenoj preispitati sadrži li potrošački Ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

18. U konkretnom slučaju se radi o proglašenju nedopuštenosti ovrhe koja se provodi kod FINE temeljem zadužnice izdane 28.07.2008 na kojoj je potpis ovjeren kod JB pod br. OV 214556/08, radi se dakle o parničnom postupku. Odredba čl. 327. st. 1. ZOO ne daje ovlaštenje sudu da suprotno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva koje su stranke u postupku istaknule, ali to ne znači da sud prvog stupnja nije ovlašten u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, ali i u tom slučaju samo na temelju činjeničnih navoda stranaka, procijeniti valjanost spornog pravnog posla. Pritom se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021.).

19. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je čl. 7. ZPP propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Do prekoračenja tužbenog zahtjeva može doći na dva načina i to na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo ili da je dosuđeno više od onoga što je traženo (čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 394. st. 1. alineja 3. ZPP).

20. Nije sporno da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak pokrenut tužbom tužitelja, a koji se vodi pod posl. br. P-12632/2019. i u navedenom postupku istaknut je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijelova predmetnog ugovora o kreditu pa je u tom smislu prigovor djelomične litispendencije osnovan. Dakle o tom činjeničnom supstratu se već vodi drugi postupak, a iz tog razloga (ništetnost) tužiteljica nije upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske već je izrazio shvaćanje u odlukama Rev 1119/2015 od 29. siječnja 2020. i Rev 4049/2019 od 12. veljače 2020. da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi, već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća na upravo onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev. Povredom takvog postupanja sud tužbeni zahtjev prekoračuje. Zbog ovoga sud nije obrazlagao iznešene činjenice koje se ne odnose na konkretan tužbeni zahtjev u ovom postupku.

21. Tužiteljica nije imala troškova zastupanja odnosno troškove postupka nije tražila, pa o troškovima tužiteljice koja je uspjela u sporu sud nije odlučivao. Tuženiku ne pripadaju troškovi zastupanja po odvjetniku, budući da je spor izgubio (čl.154. ZPP-a).

U Zagrebu, dana 29. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelj uz rj pristojba tužba 53,09 i presuda 53,09

- pun. tuženika