REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pn 71/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Cvitko Tomić, odvjetnica u Labinu, Matije Vlačića 2, protiv tuženika Adriatic osiguranje d. d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnici u Rijeci, Riva 8, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te punomoćnika tuženika, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 8.300,00 eura (osam tisuća tristo eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu u kojem tužitelj zahtijeva naknadu štete od tuženika u iznosu 4.260,00 eura (četiri tisuće dvjesto šezdeset eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena odbija se tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 682,45 eura (šesto osamdeset dva eura i četrdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2025. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete isplatom 12.560,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2024. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da je zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi, koja se je dogodila 4. srpnja 2023. Do nezgode je došlo kada je UL upravljajući teretnim automobilom državnom cestom Rogovići – Baderna naletio na njega dok je upravljao motociklom. Bio je zastavljen na prometnoj traci radi vršenja radnje skretanja u lijevo na sporednu cestu. Zbog neprilagođene brzine teretno vozilo je prednjim dijelom udarilo u stražnji dio njegovog motocikla uslijed čega je odbačen na kolnik. UL je isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode te je i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K 411/2023-2 od 13. studenog 2023. proglašen krivim da je iz nehaja na opisani način počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Teretno vozilo, kojim je upravljao UL je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. U prometnoj nezgodi zadobio je prijelom 3. i 4. vratnog kralješka, trzajnu povredu vratne kralježnice, kontuziju leđa, ozljede trbušne šupljine, zdjelice, ramena, lijeve ruke i lijeve noge. Po nezgodi je bio zaprimljen na hitni pregled u Općoj bolnici u Puli. Suprotno navodima u medicinskoj dokumentaciji, neposredno po nezgodi, pa sve do okončanja obrade, nije bio pri svijesti. Tijekom liječenja odlazio je više puta na liječničke preglede kod neurokirurga i fizijatra, bio podvrgnut dijagnostičkim postupcima i odlazio na fizikalnu terapiju. Nosio je Schanzov ovratnik preko dva mjeseca. Tijekom liječenja i rehabilitacije trpio je niz neugodnosti i bolove, kao i strah. Kod njega je nastupilo trajno umanjenje životne i radne aktivnosti, kao posljedica prijeloma 3. i 4. vratnog kralješka. Trpi i dalje bolove u ramenima i leđima. Više ne može obavljati teže fizičke poslove, saginjati se bez napora i boli, dizati teret, voziti traktor i motor, pripremati si drva za ogrjev ni obavljati poljoprivredne poslove. Otežano hoda i šepa. Zbog zadobivenih ozljeda ne može u cijelosti, već samo polovično podignuti palac lijeve ruke. Kako trpi bolove u leđima ne može dobro spavati, ujedno je uznemiren i nervozan jer više ne može obavljati poslove koje je ranije mogao. Nakon nezgode ostalo mu je naruženje jakog stupnja odnosno lako uočljivi ožiljci na lijevoj ruci, desnom ramenu, lijevom ramenu, ispod koljena, iznad koljena te dva ožiljka na lijevom stopalu. S obzirom na navedeno, s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje na ime pretrpljenih fizičkih bolova te neugodnosti u postupku liječenja i rehabilitacije 3.800,00 eura, pretrpjeli strah 1.200,00 eura, trajno umanjenje životne i radne aktivnosti 6.000,00 eura, duševne boli zbog naruženosti 4.000,00 eura. Tijekom liječenja bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na niz ozljeda koje je zadobio i intenzitet bolova, prvih mjesec i pol dana boravio je kod sestre CL, koja se o njemu brinula. Pomagala mu je s oblačenjem, održavanjem osobne higijene, kuhala, prala rublje, davala lijekove i drugo. Njegov nećak SL ga je vozio na liječničke preglede u Pulu i kod obiteljskog liječnika. Stoga po toj osnovi potražuje naknadu u iznosu 1.000,00 eura. Potražuje i troškove putovanja u Pulu na specijalističke preglede te trošak prijevoza iz bolnice u Puli na dan ozljeđivanja. Udaljenost do Pule je 60 kilometara u jednom smjeru. Za pet odlazaka u Pulu, odnosno 600 kilometara potražuje naknadu u iznosu 160,00 eura. Prije pokretanja ovog postupka tuženiku se obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 26. siječnja 2024., koji je tuženik zaprimio 31. siječnja 2024. Tuženik je djelomično udovoljio njegovom zahtjevu i isplatio mu na ime neimovinske štete 3.350,00 eura te tuđe pomoći i njege 250,00 eura. Stoga od tuženika potražuje naknadu po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 15.000,00 eura te po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove putovanja 1.160,00 eura, što umanjeno za ranije isplaćenih 3.600,00 eura, iznosi 12.560,00 eura.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je točno da se je 4. srpnja 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod njega sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu. Nije sporno ni da je njegov osiguranik odgovoran za prometnu nezgodu. Po toj osnovi je tužitelju isplatio 3.350,00 eura s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti te 250,00 eura s naslova tuđe njege i pomoći. Osporio je visinu tužbenog zahtjeva imajući u vidu zadobivene povrede te dostavljenu medicinsku dokumentaciju. Kod tužitelja su, neovisno o nezgodi, postojale uznapredovale degenerativne promjene vratne kralježnice. Osporio je da bi kod tužitelja zaostalo naruženje jakog stupnja. Tužitelj je neosnovano zatražio suviše visok iznos naknade s naslova tuđe pomoći i njege. Osporio je i visinu zatraženih troškova putovanja na liječničke preglede. Za putovanje kod liječnika koji je udaljen više od 50 kilometara tužitelj je imao pravo na naknadu troškova od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Osporio je i zatraženi tijek zatezne kamate s obzirom na to da je postupio u skladu s čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.).

3. U dokaznom postupku pročitani su presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. K 311/2023-2 od 13. studenog 2023. s potvrdom pravomoćnosti (str. 13-19), medicinska dokumentacija (str. 25-31, 34-36, 84-85), dopis upućen elektroničkom poštom od 8. veljače 2024. i odgovor (str. 32-33), zahtjev za mirno rješavanje spora od 26. siječnja 2024. s povratnicom (str. 46-52), obavijest tuženika o isplati naknade od 26. ožujka 2024. (str. 53), prigovor na obrazloženu ponudu (str. 54-55), obrazložena ponuda tuženika od 22. travnja 2024. sa sporazumom (str. 58-61), dopis od 22. travnja 2024. (str. 62), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. studenog 2024. (str. 86), nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Karla Houre od 8. travnja 2025. (str. 103-106), zdravstveni karton tužitelja. Pregledane su fotografije na str 20-24 i 37- 45. Saslušani su svjedoci CL, ČL, SL i tužitelj (str. 91-94) te je vještak prof. dr. sc. Karlo Houra usmeno iznesao nalaz i mišljenje na ročištu glavne rasprave 22. rujna 2025. (str. 142-146).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova putovanja u ukupnom iznosu 12.560,00 eura koja mu je nastala povodom prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Između stranaka nije sporno da se je 4. srpnja 2023. u 10:05 dogodila prometna nesreća na način da je UL, dok je upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], krećući se kolnikom državne ceste br. 48, iz smjera Rogovići u smjeru Baderna, dolaskom do preglednog raskrižja na odvojku za mjesto [adresa], naišao na motocikl reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj. Tužitelj se u tom trenutku nalazio zaustavljen u raskrižju radi vršenja skretanja u lijevo na sporednu cestu. Uslijed neprilagođene brzine vozač teretnog vozila nije uspio pravovremeno zaustaviti vozilo te je udario u stražnji dio motocikla zbog čega je tužitelj pao s motocikla i zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl. br. K 311/2023-2 od 13. studenog 2023. izdan je kazneni nalog kojim je vozač teretnog vozila UL oglašen krivim da je opisanim postupanjem, iz nehaja, počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu.

6. 1. Teretno vozilo kojim je upravljao UL je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, stoga nije sporna ni pasivna odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari.

6. 2. Tuženik je prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju 3.350,00 eura s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i 250,00 eura s naslova tuđe pomoći i njege.

7. Između stranaka sporna je visina neimovinske i imovinske štete koja je tužitelju nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, kao i da li tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od podnošenje odštetnog zahtjeva.

8. Tužitelj smatra da mu po osnovi naknade neimovinske štete pripada daljnji iznos 11.650,00 eura, dok tuženik u odgovoru na tužbu ističe da težina ozljeda koje zadobio tužitelj, ne opravdavaju dosudu više zatražene naknade od one isplaćene prije pokretanja ovog postupka.

9. Tužitelj je u postupku iskazao da se ne sjeća ničega u vezi sudara. Prvo čega se sjeća da se probudio u bolnici. U tom trenutku nije se mogao micati, vidio je da mu je krvava lijeva ruka, sve ga je boljelo. U bolnicu su ga došli uzeti nećak SL i šogor ČL. Odvezli su ga kod sebe kući te je kod njih ostao boraviti neprekidno oko dva mjeseca. U tom razdoblju nije se mogao sam dignuti iz kreveta, sve ga boljelo, kretao se uz pomoć štaka. 60 dana je nosio i plastični ovratnik oko vrata zbog čega nije mogao pomicati glavu. Pio je lijekove za smirenje i analgetike za bolove koje mu je prepisao liječnik. To mu je bilo propisano jer je imao problema sa spavanjem. Tijekom liječenja bio je na rehabilitaciji u Pazinu i to dva puta po 10 dana. Nakon sudara ostale su mu modrice po prednjem dijelu trupa, na leđima, ramenima i nogama. I danas osjeća posljedice od sudara, teško se digne s kreveta i stolice, otežano se kreće, ne može podignuti palac na lijevoj ruci. Pokazao je da mu je kao posljedica nezgode zaostalo ograničenje kretnje palca lijeve ruke. Ostali su mu ožiljci na oba ramena, iznad zgloba lijeve noge i u području zgloba desne noge. Prije sudara je sam obavljao sve poljoprivredne poslove, vozio je traktor, obavljao mehaničarske i građevinske radove. Sada to više ništa ne može raditi. Ne vozi više traktor ni motor, samo auto. Jedva hoda. Prije sudara nije imao problema s vratnom kralježnicom.

10. Svjedokinja CL je iskazala da se tužitelj nakon sudara osjećao grozno, imao je ovratnik, ozlijeđenu nogu i ramena, šavove na ručnom zglobu, leđa i ramena su mu bila puna masnica, kao i stopala. Trpio je jake bolove zbog čega je pio analgetike. Prije sudara bio je aktivan i sam se brinuo o sebi, sada to više ne može. Stoga mu pomažu ona i njezina obitelj. Tužitelj se sada teško digne iz stolice, nema više motivacije, bezvoljan je. Žali joj je se da i dalje osjeća u leđima nekakvo ograničenje, da mu je ograničena pokretljivost. Uočila je promjene u hodu, sada on otežano hoda, odnosno šepa. Ranije se bavio poljoprivrednim poslovima, znao si je posaditi vrt, vozio je traktor, pripremao si je drva, sada nakon sudara više ne može obavljati te poslove. Ne može više voziti motor, što je prije jako volio, kao ni traktor.

11. Navode svjedokinje CL u bitnom se u potvrdili i svjedoci ČL (šogor tužitelja) i SL (nećak tužitelja) da je tužitelj nakon nezgode boravio kod njih u kući, da je bio sav natučen i trpio bolove. Zbog pretrpljenih ozljeda u nezgodi kod njega su zaostale brojne posljedice zbog kojih sada više ne može obavljati poslove koje je ranije obavljao primjerice voziti motor, traktor, obavljati poljoprivredne poslove i drugo. ČL je primjerice tako navodio da je tužitelj mjesec dana prije sudara pomogao mu s radovima na krovu kuće, kao i vozio motor od 600 kubika, a da sada ne može raditi nikakve teže fizičke poslove što ga jako pogađa.

12. Iskaz tužitelja cijenjen je pozitivno jer je navodio uvjerljivo, životno i logično, u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu. Jedino nisu prihvaćeni njegovi navodi da je ograničena pokretljivost palca lijeve ruke posljedica prometne nezgode, kao i da bi mu zbog pretrpljenih ozljeda zaostali ožiljci na ramenima i nozi jer je to proturječno zaključcima iz nalaza i mišljenja vještaka. Glede navoda tužitelja da nije bio pri svijesti u trenutku prometne nezgode što zaključuje iz činjenice da se ne sjeća prometne nezgode i da prvo čega se sjeća je da se je probudio u bolnici, valja reći da su u tom dijelu prihvaćeni kao vjerodostojni podaci iz nalaza Hitne medicinske pomoći. Okolnost da se tužitelj ne sjeća nezgode ne znači da on nije bio pri svijesti, već je životno da se on zbog traume (težine pretrpljenih ozljeda) ne sjeća samog događaja. Prihvaćeni su kao vjerodostojni i iskazi svjedoka CL, ČL i SL koji su međusobno podudarno iskazivali o tome kakvo je bilo zdravstveno stanje tužitelja nakon nezgode u odnosu na razdoblje prije nezgode.

13. Na temelju medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona tužitelja i nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Karla Houre od 8. travnja 2025. utvrđeno je da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede prijeloma trupa C3 i C4 kralješka te gnječno-razderotnu ranu lijeve podlaktice. Radilo se o mehanizmu nastanka trzajne ozljede vrata s prijelomom dva vratna kralješka te pogoršanjem kliničke slike mijelopatije. Tužitelju je pružena inicijalna medicinska pomoć na hitnom prijemu u Općoj bolnici Pula 4. srpnja 2023. Pri prvom pregledu na hitnom prijemu konstatirano je da tužitelj nije gubio svijest i da se sjeća događaja, žalio se na bolove u području lijeve podlaktice, manje VLC u području ručnog zgloba, oguljotina lijevog stopala. RTG vratne kralježnice ukazao je na prijelom trupa C3 i C4 kralješka. Nije utvrđena koštana trauma lijevog ručnog zgloba. Upućen je na nošenje Philadelphia ovratnika. Dalje je učinjena indicirana dijagnostička obrada i provedeno ambulantno liječenje po kirurgu, neurologu, neurokirurgu i fizijatru u trajanju od deset mjeseci. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice trzajne ozljede vrata i prijeloma dva vratna kralješka u smislu bolnog cervikalnog sindroma, smanjene pokretljivosti vratne kralježnice te cervikalne mijelopatije čiji su simptomi pogoršani nakon predmetne ozljede. Pri procjeni je uzeto u obzir i premorbidno stanje tužitelja – degenerativne promjene vratne kralježnice. Postojala je izražena stenoza spinalnog kanala na razini C3 – C4 i manje izražene stenoze na C4-C6 uzrok je sporo progredirajuće degenerativne bolesti kralježnice koje nije u vezi s predmetnim štetnim događajem. Navedena stenoza spinalnog kanala može i ne mora biti klinički manifesna odnosno uzrokovati simptome. Međutim, trauma vratne kralježnice iz predmetnog štetnog događaja u tako stisnutom spinalnom kanalu dovela je do mijelopatije odnosno ozljede kralježničke moždine s edemom lijeve polovice medule, koja je opisana na MR-u vratne kralježnice. Za subjektivne navode tužitelja da nakon predmetnog štetnog događaja ne može potpuno izravnati lijevi palac nema dokaza u medicinskoj dokumentaciji. Liječenje tužitelja trajalo je do 10. svibnja 2024., kada je tužitelj završio drugi ciklus ambulantne fizikalne terapije. Opisane posljedice umanjile su opću, životnu, kao i radnu sposobnost tužitelja za 15 % i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja. Tužitelj je tijekom liječenja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju tri dana do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta još mjesec i pol dana. Utvrdio je da je pretrpio kratkotrajan primarni strah jačeg intenziteta koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah i to jačeg intenziteta u trajanju tri dana, srednjeg intenziteta pet dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) te manjeg intenziteta još šest tjedana. Kod tužitelja nije nastupilo naruženje kao posljedica ozljede nastale u štetnom događaju. Za ozljede koje je tužitelj pokazao na dan pregleda nema potvrde u medicinskoj dokumentaciji da su povezane s predmetnim štetnim događajem.

13. 1. Po zaprimanju nalaza i mišljenja, obje stranke su dostavile prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga je pozvan vještak na ročište glavne rasprave 22. rujna 2025. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja. Vještak je u odnosu na primjedbe tužitelja vezane za pokretljivost palca lijeve ruke ostao kod navoda iz pisanog nalaza i mišljenja da u medicinskoj dokumentaciji nije našao potvrdu da bi tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu palca lijeve ruke. Učinjeni RTG ručnog lijevog zgloba isključio je koštanu traumu. Nalaz Hitne medicinske pomoći ne pokazuje dijagnozu koja bi ukazivala na ozljedu lijeve šake – palca. Kratica iz nalaza HMP: "VLC" u području ručnog zgloba znači razderotnu-gnječnu ranu u području ručnog zgloba. U spisu na listu 24 je slika lijeve podlaktice i ručnog zgloba koja je zamotana zavojem gdje se vidi palac bez rane i bez imobilizacije. Po njegovom mišljenju da je postojala povreda koja bi utjecala na pokretljivost šake odnosno palca lijeve ruke tada bi to bilo evidentirano u medicinskoj dokumentaciji. Prilikom pregleda tužitelja utvrdio je da kod tužitelja postoji smanjena pokretljivost palca lijeve ruke. U zdravstvenom kartonu tužitelja evidentirano je da je zadobio „reznu ranu lijevog palca", na njegov upit tužitelj je rekao da se tog događaja ne sjeća. Također iz zdravstvenog kartona je utvrđeno da je tužitelj potom 1998. zadobio reznu ranu četvrtog prsta lijeve ruke. Iz toga je vidljivo da je tužitelj pretrpio dvije ozljede lijeve šake. Rez vjerojatno nije djelovao na zglob, nego se je radilo o oštećenju tetiva mišića koje je dovelo do smanjene pokretljivosti. Prema tome, nema potvrde u medicinskoj dokumentaciji da bi pitanje pokretljivosti palca lijeve ruke moglo biti dovedeno u vezu s ručnim zglobom posebice jer je u jednom od nalaza navedeno da nema neuroloških tegoba glede ekstremiteta - glede obiju noga i ruka. Ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja glede ocijene trajanja i intenziteta fizičkih bolova koji su utvrđeni u skladu sa zadobivenim ozljedama, medicinskom dokumentacijom i dugogodišnjom kliničkom praksom liječenja takvih bolesnika. Trajanje fizičkih bolova iskazano je kumulativno, pri čemu je uzeto u obzir i razdoblje rehabilitacije. Bolovi koji su kod tužitelja prisutni nakon završetka liječenja spadaju u trajne posljedice. Otklonio je navode tuženika da je trajanje bolova trebalo iskazati u satima. U sudskoj praksi nije običaj bolove isticati u satima s obzirom na to da ne može znati kada je bolesnik uzeo analgetik, koliko dugo je taj lijek trajao, koliko dugo je spavao i drugo. Ostao je i u cijelosti kod ocijene trajanja intenziteta straha iskazanog u pisanom nalazu i mišljenju kumulativno. Tužitelj do predmetnog štetnog događaja nije bio liječen u vezi vratne kralježnice. Glede iskazane ocijene smanjenja životne aktivnosti pojasnio je da se trajne posljedice očituju u smanjenoj pokretljivosti vratne kralježnice, dijelom i u otežanom hodanju. Primjerice to bi se očitovalo u podizanju ruku u položaj iznad ramena, gibanje glave, obavljanje težih fizičkih poslova. Postotak smanjenja životne aktivnosti raspodijelio je na 50:50 s obzirom na to da je tužitelj i prije štetnog događaja imao degenerativne promjene kralježnice. Trajne posljedice bile bi iznesene u većem postotku da tužitelj nije imao od ranije postojeću bolest kralježnice, a s obzirom na to da se ne može jasno razlučiti koje su posljedice vezane za degenerativnu bolest, a koje isključivo za predmetni događaj. Stoga je nalazu i mišljenju uzeo da su jedno i drugo sudjelovali podjednako odnosno 50:50 time da se iskazanih 15 posto u nalazu i mišljenju odnosi samo na predmetni štetni događaj. Kada bi se iskazivalo u postotku i posljedice vezane za degenerativnu bolest taj postotak bi bio veći. U medicinskoj dokumentaciji iz osobnog zdravstvenog kartona nema podataka o degenerativnoj bolesti kralježnice s obzirom na to da tužitelj taj dio kralježnice nije slikao. Međutim, 23. rujna 2023 učinjena je magnetska rezonancija te su u tom nalazu evidentirane degenerativne promjene koje su nastajale godinama ranije. Iz medicinske dokumentacije jasno je vidljivo da je predmetni štetni događaj pogoršao kliničko stanje tužitelja s obzirom da degenerativne promjene koje su bile prisutne prije predmetnog događaja. Kod tužitelja je smanjena pokretljivost vratne kralježnice u srednjem stupnju. Ocjena smanjenja životne aktivnosti u visini 15 % cijenjena je ne samo uzimajući u obzir ozljedu vratne kralježnice, nego i miopatiju koja je u visini 50 posto posljedica štetnog događaja. Miopatija utječe na hod.

13. 2. Prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja vještak je u odnosu na zaostalo naruženje kod tužitelja prihvatio prigovore tužitelja. Utvrdio je da u pisanom nalazu i mišljenju kod tužitelja nije utvrđeno naruženje kao posljedica štetnog događaja i to na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju. Međutim, točno tužitelj navodi da šepanje predstavlja vid naruženja i to srednjeg stupnja. Kod tužitelja je utvrdio da šepa zbog posljedica povrede vratne kralježnice i degenerativnih promjena vratne kralježnice. Iz nalaza Hitne medicinske pomoći vidljivo je da je kod tužitelja postojala rana koja je šivana. Po pokazivanju navedenog ožiljka od strane tužitelja utvrdio je je da on predstavlja kozmetski defekt koji je vidljiv trećim osobama kada tužitelj nosi kratke rukave, i to predstavlja naruženje blagog stupnja. Vezano za ožiljke na ramenima prikazanim na fotografijama na str. 38 i 39 spisa naveo je da je prilikom kliničkog pregleda tužitelja evidentirao ožiljke na oba ramena sa stražnje strane u dužini oko tri centimetra, koji nisu bili kiruški obrađeni. Navedeno se podudara s medicinskom dokumentacijom. U kliničkoj praksi uobičajeno je da se rane u toj veličini sašiju s nekoliko šavova. Navedene rane ne mogu sa sigurnošću dovesti u vezu s predmetnim događajem. U nalazu fizijatra od 7. rujna 2023. se navodi se da su ramena natučena, dok se ne navode rane. Na priloženim fotografijama se vidi da su to kronični ("stari") ožiljci, moguće stari 5-6 mjeseci.

13. 3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, konkretan i jasan, kao i njegovo usmeno iznošenje nalaza i mišljenja. Vještak je argumentirano i detaljno obrazložio kako je došao do zaključaka iznesenih u nalazu i mišljenju te je u cijelosti odgovorio na sve prigovore stranaka.

13. 4. Tuženik je ustrajao na svim iznijetim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, posebice u dijelu u kojem je vještak ocijenio smanjenje životne i radne aktivnosti u visini 15 %, a s obzirom na ranije opisane postojeće degenerativne promjene opisane po vještaku. Osporio je i da bi šepanje tužitelja predstavljalo naruženje srednjeg stupnja u situaciji kada se tužitelj ne koristi štapom ili štakom. Predložio je da se u postupku provede obnova medicinskog vještačenja po osobi drugog vještaka.

13. 4. 1. Tužitelj se usprotivio provođenju novog medicinskog vještačenja.

13. 4. 2. Kako je vještak u cijelosti argumentirano odgovorio na sve prigovore stranaka te kako u njegovom nalazu i mišljenju nisu pronađene proturječnosti s medicinskom dokumentacijom, to je odbijen kao neosnovan dokazni prijedlog tuženika da se u ovoj pravnoj stvari odredi obnova medicinskog vještačenja po osobi drugog vještaka.

14. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede prijeloma trupa C3 i C4 kralješka te gnječno- razderotnu ranu lijeve podlaktice. Radilo se o mehanizmu nastanka trzajne ozljede vrata s prijelomom dva vratna kralješka te pogoršanjem kliničke slike mijelopatije. Kod tužitelja je postojalo premorbidno stanje – degenerativne promjene vratne kralježnice Prva obrada izvršena je na Hitnom prijemu Opće bolnice Pula. Potom je učinjena indicirana dijagnostička obrada i provedeno ambulantno liječenje po kirurgu, neurologu, neurokirurgu i fizijatru u trajanju ukupno deset mjeseci. Liječenje je dovršeno 29. travnja 2024. Nakon nezgode tužitelj je trpio bolove i strah u intenzitetu i trajanju opisanom u nalazu i mišljenju vještaka. Zaostale su mu trajne posljedice zbog čega mu je umanjena životna i radna aktivnost za 15 %. Pri utvrđenju stupnja trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti cijenjeno je stanje isključivo u odnosu na posljedice prometne nezgode. U taj postotak nisu ubrojene posljedice zbog ranije postojeće degenerativne bolesti. Kod tužitelja je zaostalo naruženje i to šepanje srednjeg stupnja. S time da je utvrđeno da tužitelj šepa zbog posljedica povrede vratne kralježnice u prometnoj nezgodi, kao i zbog ranijih degenerativnih promjena vratne kralježnice. Ostao mu je i ožiljak na lijevom ručnom zglobu vidljiv trećim osobama samo povremeno što predstavlja naruženje blagog stupnja.

14. 1. Protivno navodima tužitelja, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da ograničena pokretljivost palca lijeve ruke, nije povezana s ozljedama koje je tužitelj pretrpio u predmetnoj prometnoj nezgodi. Vještak je jasno obrazložio da gnječna-razderotna rana lijeve podlaktice nije mogla uzrokovati utjecati na pokretljivost palca ruke. Nisu prihvaćeni kao osnovani ni navodi tužitelja da mu je zaostalo naruženje kao posljedica prometne nezgode u vidu ožiljaka na desnom i lijevom ramenu, ispod i iznad lijevog koljena te dva ožiljka na lijevom stopalu. Vještak je argumentirano obrazložio da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi da bi tužitelji ti ožiljci zaostali kao posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Tužitelj i svjedoci u postupku su iskazivali da je tužitelj bio natučen i pun masnica nakon nezgode, ali sama okolnost da je tužitelj bio prekriven masnicama ne znači da su mu kao posljedica toga zaostali pokazani ožiljci. Stoga u postupku nije izvjesnošću utvrđeno da bi tužitelju nakon nezgode zaostali upravo ožiljci prikazani na fotografijama na str. 23,40-42 spisa, ujedno i pokazani sudu neposredno prilikom iskazivanja tužitelja.

15. U čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

15. 1. Prema čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će oštećeniku dosuditi pravičnu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Uzimajući u obzir težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi, trajanje liječenja i oporavka, neugodnosti u tijeku liječenja (što uključuje i nošenje Philadelphia ovratnika), trajanje i intenzitet fizičkih bolova, trajanje i intenzitet straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti, posljedice koje je uslijed toga pretrpio te ograničenja koja su mu trajno zaostala, sud je ocijenio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti. Po toj osnovi nastala mu je neimovinska šteta u iznosu 10.000,00 eura. Nesporno je da mu je tuženik po toj osnovi prije pokretanja postupka isplatio 2.350,00 eura, pa mu je tuženik dužan isplatiti po toj osnovi daljnji iznos 7.650,00 eura.

17. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete i to na ime troškova puta i liječenja te pružene tuđe pomoć i njege.

18. Prema čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. U čl. 1093. ZOO-a određeno je da je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove oštećenika u vezi s tim, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

19. Tužitelj je zatražio naknadu troškova prijevoza na tri specijalistička pregleda u Pulu te pritom nije specificirao kada su mu ti troškovi točno nastali. Ujedno je zatražio trošak prijevoza na dan nezgode kada ga je nećak SL došao povesti doma iz Opće bolnice u Puli.

19. 1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obavijestio je sud u dopisu od 12. studenog 2024. da su tužitelji izdavani putni nalozi dana 10. srpnja 2023., 23. kolovoza 2023. i 20. rujna 2023. od strane izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite radi liječenja u Općoj bolnici u Puli te su mu u vezi toga isplaćeni putni troškovi od strane Zavoda (za njega i pratnju) u ukupnom iznosu 97,80 eura. Iz njegovog zdravstvenog kartone ne proizlazi da izdani putni nalozi ne bi bili u vezi liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi.

19. 2. Stoga nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza na tri specijalistička pregleda u Pulu. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj bio na tri pregleda u Puli i upravo su mu izdana tri putna naloga. Njegov zahtjev osnovan je jedino u dijelu u kojem potražuje trošak prijevoza na relaciji [adresa]) – [adresa]) na dan ozljeđivanja 4. srpnja 2023. U postupku nije utvrđeno bi mu takvi troškovi bili naknađeni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Iz iskaza tužitelja i njegovog nećaka SL te šogora ČL, koji su svi u tom dijelu prihvaćeni kao vjerodostojni, utvrđeno je da su SL i ČL odveli tužitelja svojoj kući u [adresa]) po otpuštanju s Hitnog prijema na dan prometne nezgode. Opće poznato je da udaljenost od [adresa] ([adresa]) do Pule u jednom smjeru iznosi najmanje 60 kilometara kako to označava tužitelj u tužbi, pa mu toj osnovi pripada naknada troška u iznosu 60,00 eura (60 kilometara x 2 smjera x 0,5 eura).

20. Preostalo je odlučiti o osnovanosti zahtjeva za pružanja tuđe pomoći i njege.

20. 1. Tužitelj je iskazao, a čiji je iskaz u tom dijelu prihvaćen kao uvjerljiv i životan, da je prva dva mjeseca nakon prometne nezgode neprekidno boravio kod sestre CL u [adresa], Kamena Vas. Nakon toga vratio se u svoju kuću gdje je s njim tjedana dana boravila druga sestra B, koja mu je pomagala. Poslije toga nastavio je boraviti u svojoj kući, s time da je svaki dan odlazio kod sestre CL. Od nezgode mu ona stalno kuha i pomaže sa svime što treba. Dok nije mogao voziti, nećak SL ga je vozio kamo god je trebalo, a nekad i šogor ČL.

20. 2. Svjedoci CL, ČL i SL u svojim iskazima potvrdili navode tužitelja da od prometne nezgode pomažu tužitelju u svim aktivnostima koje zahtijevaju veći fizički napor. CL je prva dva mjeseca dok je boravio kod nje u kući pomagala mu kod higijene, previjala mu rane, masirala ga, kuhala i drugo. I nakon toga, kad se tužitelj vratio svojoj kući, nastavio je svakodnevno dolaziti kod nje jer mu kuha i brine o njemu. SL i ČL su ga vozili na liječničke preglede. Njihovi iskazi su i u ovom dijelu ocijenjeni pozitivno.

20. 3. Vještak je u nalazu i mišljenju, koji je i u tom dijelu prihvaćen kao objektivan i argumentiran, utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih kućanskih te fizioloških i higijenskih potreba u trajanju četiri sata dnevno u trajanju četiri tjedna te potom u smanjenom opsegu dva sata dnevno kroz iduća četiri tjedna. U tom razdoblju tužitelju je bilo otežano kretanje, ali je bio samostalno pokretan, no za pripremu obroka, nabavu namirnica te nekih težih kućanskih poslova bila mu je potrebna tuđa pomoć. Nakon osam tjedana mogao je sam upravljati vozilom.

20. 4. Tuženik ni u tom dijelu nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer da je vještak cijenio trajanje i opseg tuđe pomoći u previsokom opsegu. Njegovi prigovori su i u tom dijelu ocjenjeni neosnovanim jer je vještak jasno obrazložio zašto je cijeno tuđu pomoć i njegu u navedenom opsegu.

20. 5. Na osnovi čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da je cijena za pružanje usluge tuđe pomoći i njege u vrijeme liječenja i oporavka tužitelja iznosila 5,00 eura za sat. S obzirom na vremensko razdoblje tijekom kojega je tužitelju pružena pomoć te dnevno trajanje takve pomoći, tužitelju je nastala imovinska šteta u ukupnom trajanju 168 sati, što iznosi 840,00 eura.

20. 6. Kako je tuženik po osnovi tuđe pomoć i njege isplatio tužitelju prije pokretanja ovog postupka 250,00 eura, to tužitelju po toj osnovi pripada pravo na isplatu daljnjeg iznosa 590,00 eura. Stoga tuženik je dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu po osnovi troškova prijevoza (60,00 eura) te troškova tuđe pomoći i njege (590,00 eura) u ukupnom iznosu 650,00 eura.

21. Prema čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013.) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u zakonom određenom roku oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zateznih kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. U skladu sa sudskom praksom tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku neovisno od činjenice da je vještak utvrdio da je njegovo liječenje završeno s danom 10. svibnja 2024., dakle, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom radi naknade neimovinske i imovinske štete, koji je taj zahtjev uredno zaprimio 31. siječnja 2024., to mu u skladu s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od tog dana.

22. 1. Nisu osnovani navodi tuženika da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate od tog dana jer je postupio po zahtjevu tužitelja. Naime, tuženik je samo djelomično udovoljio odštetnom zahtjevu tužitelja, pa stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate na dosuđenu štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

23. U skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/03.) visina stope zateznih kamata određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

24. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 8.300,00 eura sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 31. siječnja 2024. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen kao neosnovan (t. I. i II. izreke).

25. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

26. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

27. Između stranaka sporna je bila visina tužbenog zahtjeva. Tužitelj je uspio s 66,08 % zahtjeva, što znači da uspjeh tuženika u sporu iznosi 33,92 %. Razlika njihovih uspjeha iznosi 32,16 % u korist tužitelja. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju 32,16 % nastalih troškova postupka.

28. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, sastava odgovora na obrazloženu ponudu 200,00 eura, sastava tužbe 200,00 eura, pristupa ročištima 24. listopada 2025., 7. veljače 2025. i 22. rujna 2025. po 200,00 eura te sastava podnesaka od 26. travnja 2025. i 5. rujna 2025. po 200,00 eura, uplaćene troškove za medicinsko vještačenje 750,00 eura te sudske pristojbe na tužbu 86,03 eura i presudu.

28. 1. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju su priznati troškovi zastupanja kod sastava odštetnog zahtjeva od 26. siječnja 2024. 200,00 eura (tbr. 32. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), sastava tužbe od 26. travnja 2024. 200,00 eura (tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), sastava podnesaka od 26. travnja 2025. (očitovanje na pisani nalaz i mišljenje vještaka) 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), kod pristupa ročištima 24. listopada 2024. (omaškom u troškovniku naznačeno 2025.), 7. veljače 2025. i 22. rujna 2025. po 200,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e). Pored toga, priznati su mu i nastali troškovi medicinskog vještačenja u iznosu 750,00 eura te sudske pristojbe na tužbu u podmirenom iznosu 86,03 eura skladu s tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019.), te na presudu 86,03 eura u skladu s tar. br. 2. st. 1. u vezi s tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sve u vezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018. i 51/2023.). Time su mu odmjereni troškovi u ukupnom iznosu 2.122,06 eura.

28. 2. U skladu s čl. 155. ZPP-a tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na obrazloženu ponudu tuženika jer se radi o podnesku sastavljenom za potrebe izvansudskog mirnog rješenja predmeta spora, u kojem je tužitelj prigovorio dostavljenoj ponudi tuženika. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 5. rujna 2025., u kojem je u bitnom izrazio neslaganje s primjedbama tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, jer je te navode mogao iznijeti na ročištu glavne rasprave 22. rujna 2025.

28. 3. Dakle, tužitelju pripada 32,16 % odmjerenih troškova postupka (2.122,06 eura), što iznosi 682,45 eura. Na priznate troškove postupka pripadaju mu i zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena.

29. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 682,45 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2025. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok su zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i zahtjev tuženika u cijelosti odbijeni (t. III.-V. izreke).

U Pazinu 29. listopada 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p.,

2. tuženik p. p.