REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1621/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, iz Zagreba, Mihanovićeva 12, kojeg zastupa predsjednik Uprave EZ, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, iz Zagreba, Miramarska cesta 22, radi donošenja odluke o utvrđenoj nepravilnosti, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/19-02/208, URBROJ: 538-05-3-3-1/601-22-4 od 9. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanom točkom II. izreke rješenja tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata europske unije povodom izmjene odluke o utvrđenim nepravilnostima, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-1365 od 26. ožujka 2019. u dijelu koji se odnosi na nepravilnosti iz točke 1. izmjene odluke o utvrđenoj nepravilnosti označena kao "Potencijalno diskriminacijski uvjeti sposobnosti"

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava predmetnu točku rješenja tuženika, iznosi kronologiju postupka koje je prethodio donošenju osporavanog odnosno prvostupanjskog rješenja, te u bitnome navodi kako smatra da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer SAFU kao sporne navodi odredbe iz Dokumentacije za nadmetanje (dalje: DZN) vezane uz dokaz pravne i poslovne sposobnosti, te dokaz tehničke i stručne sposobnosti, definiran točkom 6.8. DZN koje citira. Ističe kako je navedeni uvjet, propisan točkom 6.8. DZN sukladan Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina te, napominje, da se osim Zakona o javnoj nabavi moraju poštivati svi važeći propisi Republike Hrvatske vezani uz izvršenje usluge koja je predmet nabave. Smatra kako SAFU tumači odredbe Zakona o javnoj nabavi na paušalan i netočan način, odnosno, kroz prizmu revizorskih nalaza nastalih nakon razdoblja u kojoj je proveden postupak nabave. Ističe da sukladno odredbama Zakona o državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, te odredbama Zakona o općem upravnom postupku koje su bile na snazi u 2012. godini, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (dalje: DKOM) tijelo je čije je tumačenje obvezujuće za javne sektorske naručitelje. Kako je DKOM 2012. godine u rješenjima ocijenilo osnovanim pravo naručitelja da kao uvjet sposobnosti u ponudi propisuju i ovlaštenja koja su potrebna za izvođenje određenih djelatnosti sukladno posebnim propisima i zakonima, nemoguće je tumačiti odredbe tadašnjeg zakona mimo relevantnih rješenja državne komisije. Da navedeno traženje potvrde nije predstavljalo kršenje načelo tržišnog natjecanja potvrđuje činjenica da niti jedan gospodarski subjekt nije od tužitelja zatražio pojašnjenje i / ili izmjeru dokumentacije za nadmetanje vezano uz propisano niti se žalio na navedene uvjete što je dokazivo. Nadalje pobija osnovanost određivanja te iznos financijske korekcije. Ističe kako je utvrđena nepravilnost formalne prirode bez stvarnog ili čak potencijalnog ograničavajućeg učinka na nabavu i bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka na proračun EU, te se sukladno točki 1.3. Smjernica, na istu ne može primijeniti ispravak, jer ni na koji način nije bila od utjecaja na ograničenje tržišnog natjecanja u postupku nabave niti na provedbu ugovora. Suprotno tome SAFU prilikom određivanja iznosa financijskog ispravka nije ničime dokazao da je navodna nepravilnost imala utjecaj na razine tržišnog natjecanja, transparentnosti jednakog postupanja, niti je dokazao da je navodna nepravilnost imala odvraćajući učinak na potencijalne ponuditelje ili da je dovela do sklapanja ugovora s ponuditeljem s kojim nije trebalo sklopiti ugovor. Smjernicama su jasno propisani kriteriji i osnova za određivanje financijskog ispravka koje SAFU očito nije uzeo u obzir. Također se poziva na članak 1. stavak 3. Pravila o financijskim korekcijama u postupku utvrđivanja i određivanja financijskih korekcija prema kojem se primjenjuje načelo jednakog postupanja prema svim korisnicima (i partnerima) bespovratnih sredstava te načelo razmjernosti koje osigurava da svaka mjera koje nadležno tijelo primjenjuje tijekom postupka utvrđivanje i određivanja financijske korekcije ili privremene mjere bude nužna i prikladna. Sukladno članku 7. stavku 6. predmetnih Pravila, nadležno tijelo u slučaju da okolnosti to opravdavaju može donijeti odluku o smanjenju financijske korekcije čak i na stopu manju od 5% uslijed posebno olakotnih okolnosti slučaja. Kako su eventualne nepravilnosti ocijenjene kao s potencijalno mogućim diskriminatornim učinkom zapravo znači da je to samo osobna procjena bez pravnog temelja, a SAFU ničim nije dokazao da su eventualne nepravilnosti doista diskriminatorno utjecale na postupak nabave slijedom čega nije mogao odrediti financijski ispravak tužitelju. Nadalje smatra kako financijski ispravak u iznosu od 1.117.202,50 kn, što predstavlja 10% ukupnog iznosa ugovora sa svim dodacima ugovor, nije utemeljen, te napominje da su prijavljeni troškovi u navedenom iznosu nastali po predmetnom ugovoru nakon 1. siječnja 2014. te da tužitelj nije niti potraživao ukupan iznos ugovoren za predmetnu uslugu / rad, nego samo dio, što je vidljivo u analizi troškova na strani 20/132 Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje te poništiti Izmjenu Odluke o utvrđenim nepravilnostima od 26. ožujka 2019. u dijelu koji se odnosi na nepravilnosti točke 1. te poništi Obavijest o utvrđenim nepravilnostima od 25. travnja 2018. u dijelu koji se odnosi na točku 1.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi kako su navodi tužitelja u potpunosti netočni. Naime Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava potpisali su Ministarstvo mora, prometa, infrastrukture kao posredničko tijelo 1. i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije kao posredničko tijelo 2. s jedne strane, te HŽ infrastruktura kao korisnik s druge strane. Samim potpisom ugovora tužitelj je prihvatio članak 16. stavak 3. priloga II. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. do 2020. (dalje u tekstu: Opći uvjeti) koji je sastavni dio Ugovora i kojim je utvrđeno da tužitelj mora omogućiti Posredničkim tijelima, Upravljačkom tijelu, Tijelu za ovjeravanje, Tijelu za reviziju, Europskoj komisiji, Uredu Europske komisije za suzbijanje prijevara, Europskom revizorskom sudu i bilo kojim drugim revizorima ili vanjskim osobama ovlaštenima od strane posredničkog tijela razine 2., provođenje potrebnih provjera pregledavanjem dokumenata, pravljenjem preslika tih dokumenata ili vršenje postupka pune revizije, ako je potrebno, na temelju popratnih dokumenata relevantnih za financiranje projekta. U istoj odredbi Općih uvjeta ugovoreno je da se navedene provjere mogu vršiti do 5 godina nakon zatvaranja operativnog programa pod kojim se projekt sufinancira, osim ako posebnim uvjetima ugovora nije drugačije određeno. Također korisnik je pristao i na uvjete iz članka 18. stavka 7. i 8. Općih uvjeta ugovora, koje citira, kao i Članak 1. stavak 5. Pravila o financijskim korekcijama. U odnosu na pozivanje na spornu točku 6.8. DZN te navod tužitelja kako je predmetni uvjet propisan sukladno Zakonu o državnoj izmjeri, tuženik ističe da imajući u vidu odredbu članka 70. stavka 4. Zakona o javnoj nabavi tuženik navodi kako je ocijenjeno ispravnim utvrđenje SAFU prema kojem se ne može od stranog ponuditelja već u fazi podnošenja ponude zahtijevati da dokaže posjedovanje suglasnosti državne geodetske uprave, odnosno upis u imenik ovlaštenih inženjera za svaku pojedinu struku u Republici Hrvatskoj te da se predmetni dokazi mogu zahtijevati od stranog ponuditelja ako njegova ponuda bude odabrana, dok je suprotno tome, uvjetovanje dostavljanja takve potvrde prilikom podnošenja ponude diskriminirajuće u odnosu na inozemne gospodarske subjekte jer predstavlja administrativni financijski teret u trenutku kada gospodarski subjekt još ne zna hoće li s njime biti sklopljen ugovor. Tuženik se poziva na presudu Europske unije u predmetu C-195/21 od 31. ožujka 2022. prema kojem članak 8. stavka 3. Uredbe 2988/95 u vezi s Uredbom 1303/2013 treba tumačiti na način da mu se, pod uvjetom poštovanja načela proporcionalnosti, ne protivi to da nacionalna tijela koja štite financijske interese Unije različito ocjenjuju iste okolnosti u postupku dodjele ugovora o javnoj nabavi. U odnosu na prigovor tužitelja da je Državna komisija 2012. godine u rješenjima ocijenila osnovanim pravo naručitelja da kao uvjet sposobnosti u ponudi propisuju ovlaštenja koja su potrebna za izvođenje određenih djelatnosti sukladno posebnim propisima i zakonima, tuženik ističe kako su u rješenju Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (dalje: DKOM) na koje se tužitelj poziva, žalbeni navodi odnose na činjenicu da je naručitelj isključio ponudu žalitelja jer nije dokazao da su osobe koje su dostavile tražene potvrde zaposlenici žalitelja, a da Državna komisija odlučuje samo u granicama žalbenih navoda te da uvjet dokazivanja pravne i poslovne sposobnosti nije bio niti predmet meritornog odlučivanja. Nadalje, tuženik se poziva na Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. u članak 2. točku 36. koji definira "nepravilnost", te na odredbu članka 74. stavka 3. , te zaključuje da je u konkretnom predmetu tuženik u postupku povodom rješavanja po prigovoru ispitivao je li tijelo koje je utvrdilo počinjenu nepravilnost, odnosno tijelo u sustavu upravljanja i kontrole u obavljanju svojih funkcija pravilno primijenilo utvrđene procedure. Tuženik još jednom ističe da iz sadržaja definicije nepravilnosti ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosom određenog financijskog učinka na proračun Unije, već je sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Nadalje ističe kako nije zadatak SAFU niti tuženika da dokaže i kvantificira stvarni negativan učinak nepravilnosti na proračun Europske unije u vezi s čime se poziva na presudu Suda Europske unije u predmetu C-406/14 u kojem je zaključeno da članak 98. Uredbe vijeća (EZ) broj 1083/2006 u vezi s njezinim člankom 2. točkom 7. treba tumačiti na način da činjenica da je javni naručitelj u okviru postupka za javnu nabavu radova u vezi s projektom koji prima financijsku potporu Unije protivno Direktivi 2004/18 odredio to da budući uspješni ponuditelj mora vlastitim sredstvima izvršiti najmanje 25% tih radova, predstavlja nepravilnost u smislu tog članka 2. točke 7. koja opravdava potrebu da se primjeni financijski ispravak na temelju navedenog članka 98., ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnih fondova. Iz navedene presude, ističe tuženik analogijom jasno slijedi da u slučaju da nadležno tijelo utvrdi postojanje određene nepravilnosti, isto je u svakom u slučaju obvezno primijeniti financijski ispravak, bez potrebe dokazivanja nastanka odnosno specificiranja konkretne štete na proračun Europske unije već je za primjenu predviđenog financijskog ispravka dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnih fondova. Sličan stav zauzet je u predmetu suda Europske unije C-408/16. U odnosu na navod tužitelja, koji smatra da je povrijeđeno načelo razmjernosti prilikom određivanja visine financijske korekcije, tuženik ističe kako je određivanje visine financijske korekcije utvrđeno pravilima o financijskim korekcijama koja su sastavni dio Ugovora u kojemu je u članku 7. stavku 3. navedeno da nadležno tijelo određuje financijsku korekciju u paušalnom iznosu primjenom, između ostalog, Priloga 1. "Nepravilnosti u kojima se određuje financijska korekcija – obveznici Zakona o javnoj nabavi", koji čini sastavni dio Pravila. Isto tako u stavku 6. istog članka navedeno je da ako nadležno tijelo opravdano smatra da okolnosti slučaja to opravdavaju može donijeti odluku o smanjenju financijske korekcije, u slučajevima (i na stopu) u kojima je to u skladu u konkretnom slučaju, s Prilogom 1. te da navedena odluka mora biti obrazložena. Ističe kako je financijski ispravak u cijelosti određen u skladu s Pravilima o financijskim korekcijama u postotnom iznosu nabave pri čemu iznos nabave podrazumijeva vrijednost ugovora sa svim dodacima jer je riječ o jednoj cjelini, koja neovisno o izmjenama, predstavlja sklopljeni ugovor.

5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u svrhu provedbe projekta "Modernizacija i elektrifikacija željezničke pruge Zaprešić – Čakovec (R201) na dionici Zaprešić (isključivo) – Zabok (uključivo)", referentna oznaka KK.07.5.1.03.0001.

9.Tužitelj je podnio prigovor na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u daljnjem tekstu SAFU) povodom obavijesti KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-704 od 25. travnja 2018., koji prigovor je tuženik usvojio te je SAFU donio Izmjenu Odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-19-1365 od 26. ožujka 2019., protiv kojeg je tužitelj ponovno podnio prigovor, a koji je, između ostalog, točkom 2. osporavanog rješenja odbijen.

10. Naime, u prigovoru koji se odnosi na utvrđene potencijalne diskriminacijske uvjete sposobnosti, tužitelj je u bitnom naveo, a što ponavlja i u tužbi da je uvjet propisan u točki 6.8. DZN sukladan Zakonu o državnoj izmjeri katastru i nekretnina, da se osim Zakona o javnoj nabavi moraju poštivati svi važeći propisi Republike Hrvatske, da SAFU tumači odredbe Zakona o javnoj nabavi koji je u predmetno vrijeme bio na snazi na paušalan i netočan način odnosno kroz prizmu revizorskih nalaza nastalih u razdoblju nakon razdoblja u kojem je proveden postupak javne nabave te da je Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave davala za pravo naručiteljima da kao uvjet sposobnosti u ponudi propisuju ovlaštenja koja su potrebna za izvođenje određenih djelatnosti sukladno posebnim propisima i zakonima te da je nemoguće tumačiti odredbe tadašnjeg zakona mimo relevantnih rješenja Državne komisije, pri čemu se poziva na rješenje istog tijela 12. rujna 2012.

11. Prema članku 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. („Narodne novine“ 92/14.; dalje: Zakon), mjerodavnog u konkretnom slučaju, tim se Zakonom u svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 uspostavlja institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. (u daljnjem tekstu: ESI fondovi), određuju institucije koje obavljaju funkcije Koordinacijskog tijela za upravljanje ESI fondovima i Neovisnog revizijskog tijela te njihove funkcije i odgovornosti.

12. Odredbom članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 nepravilnost je definirana kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

13. Odredbom članka 143. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 propisano je da države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode i odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava.

14. Sud Europske unije je u predmetima C-406/14 i C-408/16 zauzeo pravno shvaćanje da kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu mjerodavnog propisa samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti proračun neopravdanim izdatkom i da povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj može imati posljedice za proračun. Nasuprot tomu, ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

15. U konkretnom slučaju točkom 6.8. Dokazi poslovne sposobnosti DZN-a bilo je određeno da ponuditelj mora priložiti važeću suglasnost Državne geodetske uprave za poslove državne izmjere i katastra nekretnina prema Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, sukladno Pravilniku o uvjetima i mjerilima za davanje i oduzimanje suglasnosti za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina („Narodne novine“, broj 105/07. i 116/07.)

16. Uvidom u točku 6.10. DZN-a utvrđeno je da ponuditelj mora dokazati da raspolaže osobama koje posjeduju strukovnu sposobnost, stručno znanje i iskustvo potrebno za izvršavanje usluga pri čemu ponuditelj mora imati na raspolaganju najmanje: 5 ovlaštenih inženjera građevine, ovlaštena od Hrvatske komore inženjera građevinarstva (HKIG), 4 ovlaštena inženjera elektrotehnike, ovlaštena od Hrvatske komore inženjera elektrotehnike (HKIE), 1 ovlaštenog inženjera geodezije, ovlaštenog od Hrvatske komore inženjera geodezije (HKOIG), 1 ovlaštenog inženjera arhitekture, ovlaštenog od Hrvatske komore inženjera arhitekture (HKA) te je za svakog od inženjera kao dokaz ponuditelj dužan priložiti potvrdu (ne stariju od 6 mjeseci) da su navedeni ovlašteni inženjeri aktivni članovi komore.

17. U članku 103. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj: 16/07 i 124/10) navedeno je da poslove državne izmjere i katastra nekretnina može obavljati pravna osoba registrirana za obavljanje tih poslova te ovlašteni inženjer geodezije koji ove poslove obavlja samostalno u uredu ovlaštenog inženjera geodezije ili u zajedničkom geodetskom uredu, stoga ovlaštena osoba može započeti obavljati poslove državne izmjere i katastra nekretnina iz prethodnog stavka ako ima suglasnost Državne geodetske uprave.

18. Prema članku 16. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti („Narodne novine“, broj: 152/08. i 61/11.) strane fizičke i pravne osobe koje obavljaju stručne geodetske poslove i imaju sjedište izvan Republike Hrvatske mogu obavljati stručne geodetske poslove u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da za obavljanje tih poslova ishode odobrenje, potvrdu ili odluku komore. Dalje, pravne osobe Državnoj geodetskoj upravi podnose zahtjev za izdavanje suglasnosti obavljanja poslova državne izmjere i katastra nekretnina uz prethodno ishođenje rješenja Komore ovlaštenih inženjera geodezije o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije nakon čega se donosi rješenje o upisu u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije, odnosno u odgovarajuće evidencije.

19. Sukladno odredbama Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj: 152/08) djelatnosti traženih stručnjaka mogu početi obavljati tek kada se ispune uvjeti sukladno citiranom zakonu, a koji onda upućuje na pojedini pravilnik u odnosu na konkretnu struku.

20. Sukladno gore navedenom, tuženik je zaključio da je SAFU pravilno utvrdio postojanje nepravilnosti broj 15., da Poziv za dostavu ponuda/obavijest o nadmetanju/dokumentacija o javnoj nabavi uključuje nezakonite i/ili diskriminirajuće kriterije te odredio stopu korekcije u iznosu od 10% predmetne nabave, a koji zaključak ovaj sud prihvaća kao pravilan.

21. Naime, budući da se radi o prisilnim propisima Republike Hrvatske, bilo je potrebno poštivati zahtjeve svih zakona i pravilnika, ali na način da se razlikuju faze provođenja javne nabave i kasnijeg izvršavanja posla. Uzevši u obzir relevantnu odredbu Zakona o javnoj nabavi, članka 70. stavka 4, prema kojoj ako gospodarski subjekt u državi njegova sjedišta mora posjedovati određeno ovlaštenje ili biti član određene organizacije kako bi mogao izvršiti određeni ugovor ili dio ugovora, natjecatelj ili ponuditelj mora dokazati posjedovanje važećeg ovlaštenja ili članstva za sebe i/ili za podizvoditelja, pravilan je zaključak tuženika i SAFU da se ne može od stranog ponuditelja već u fazi podnošenja ponude zahtijevati da dokaže posjedovanje suglasnosti Državne geodetske uprave, odnosno upis u imenik ovlaštenih inženjera za svaku pojedinu struku u Republici Hrvatskoj. Predmetni se dokazi mogu zahtijevati od stranoga ponuditelja ako njegova ponuda bude odabrana, dok je suprotno tome, uvjetovanje dostavljanja takve potvrde prilikom podnošenja ponude diskriminirajuće u odnosu na inozemne gospodarske subjekte jer predstavlja administrativni i financijski teret u trenutku kada gospodarski subjekt još ne zna hoće li s njime biti sklopljen ugovor.

22. Pri tome se ističe, a imajući u vidu prigovore tužitelja, da isti ničim nije dokazao da je pitanje uvjeta sposobnosti iz točke 6.8. DZN bilo predmetom žalbenih navoda o kojima je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (dalje: DKOM) iznijela svoju ocjenu, a osobito nije dokazao da bi predmetni uvjeti sposobnosti od strane DKOM-a bili ocijenjeni na način koji bi bio suprotan zaključku SAFU i tuženika. Stoga se navedeni prigovor tužitelja ocjenjuje neosnovanim.

23. Konačno, budući da je u postupanju tužitelja pravilno utvrđena nepravilnost, radi koje se određuje korekcija sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija.

24. Iz podataka spisa razvidno je da su u konkretnom slučaju tuženik i SAFU postupali u skladu sa citiranim propisima, koji imaju za cilj osigurati uspostavu sustava upravljanja i kontrole pri provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj. Analizirajući citirane propise i relevantno činjenično stanje, i prema ocjeni ovoga Suda, iz sadržaja definicije nepravilnosti iz članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom točno određenog iznosa financijskog učinka na proračun Unije, već je sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi.

25. Ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije. Naime, u ovom predmetu je nesporno da je tužitelj u predmetnoj dokumentaciji za nadmetanje propisao uvjete u odnosu da inozemne ponuditelje koji predstavljaju potencijalno diskriminacijske uvjete, u fazi javne nabave u kojoj su zahtijevani, pri čemu je financijska korekcija utvrđena u skladu sa člankom 6. i člankom 7. stavkom 3. Pravila o financijskim korekcijama. Naime, koja za predmetnu vrstu nepravilnosti predviđena je financijska korekcija od 25%, s mogućnošću umanjenja, što je SAFU primijenio, te odredio, uzevši u obzir olakotne okolnosti, stopu korekcije od 10%.

26. S obzirom da je o tužbenim navodima, tuženik osporenom rješenju te odgovoru na tužbu iznio svoje obrazloženo stajalište, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a budući da prigovori izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

27. Stoga je, temeljem članka 116. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/25) odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. HŽ Infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Zagreb, Mihanovićeva 12– e- komunikacijom

2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22- e-komunikacijom

3. U spis