REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-467/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ZL pok. NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punom. Tomislavu Livajić, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. ZLO, 3. ML pok. Z, 4. ML N pok. Z, 5. ML M pok. Z, 6. NLO K pok. I, 7. NLO ML pok. ML, 8. [adresa] Z, 9. [adresa] V. L, 10. R Z, 11. R T, 12. R L. L, 13. R K pok. L, 14. Runac S. L, 15. Runac ZLO pok. T, 16. KL ž. E, 17. Runac J, 18. Runac dr. IL, 19. Runac VL, 20. Runac LL, 21. Runac RL, 22. Runac TL, 23. R E. O, 24. SL ž. ML, 25. Livajić G ž. Č, 26. R IL pok. E, 27. H D ž. A, 28. EL zv. F, 29. EL Ž, 30. JL Đ ž. C, 31. OL pok. ML, 32. GL pok. ML, 33. B U, 34. Ć P ž. E, 35. B Š pok. L, 36. B ČL pok. L, 37. B HL pok. L, 38. R DL, 39. R RL pok. E, 40. R TL pok. E, 41. SL ž. ML, 42. Livajić S pok. Z, tuženi od 2. do 42. odsutni i nepoznata boravišta zastupani po privremenom zastupniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., dana 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ZL pok. NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine ukupne površine 2386 m2 (od toga pod zgradom 149 m2 + 19 m2 + 17 m2), a koja nekretnina se sastoji od: : dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 205 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 111 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 903 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 349 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 97 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 81 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 458 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 182 m2, sve položene u k. o. [katastarska općina]; koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju vještaka Davora Bubala ing.geod. od 17. rujna na skici mjerenja M 1:500 od 17. rujna 2025.g., a koja skica je sastavni dio presude, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-G-H-I-A“. Slijedom prednjeg tužitelj se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 29. travnja 2025., tužitelj je naveo da je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina te da iste predstavljaju kuću, okućnicu, šumu i pašnjak. Ističe da je prvoopisanu nekretninu stekao darovanjem od svoga oca NL. AL da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza majke NLO kojoj je predmetna nekretnina bila dota od svog oca MLO koji je istu stekao iza smrti svog oca KLO koji da je iste stekao diobom sa svojim sunasljednicima i to Nagodbom iz veljače 1906.g. te kupoprodajom udjela od braće i diobom unutar obitelji. Tužitelj sam, a i preko pravnih prednika zasigurno da više od 150 g. drži u posjedu predmetne nekretnine te se nalazi u nesmetanom zakonitom i materijalnom posjedu nekretnina koje su predmetom ove tužbe, te ni tužitelja niti njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u upražnjavanju svih vlasničkih prava na istoj.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se 5. ožujka 2021. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 2. do 42., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. ZPP-a postavio privremenog zastupnika Zvonimira Perkušića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu navela da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 52-53 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva utuženog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer ta nekretnina u funkciji puta predstavlja javno dobro, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog upisa. Iako bi iz dokaza na koje se tužitelj pozvao u prilog svojih tužbenih tvrdnji, u prvom redu skice mjernika Davora Bubala od 16. veljače 2021. proizlazilo kako utuženi dio navedene čestice zemlje ne predstavlja put već dio dvorišnog prostora tužiteljeve kuće, iz preostalih dokaza ne može se zaključiti, je li i u kojem vremenu taj utuženi dio navedene čestice zemlje nekada predstavljao put, odnosno kada su i kroz koje vrijeme, ukoliko jesu, pravni prednici tužitelja zasnovali faktičnu vlast na tom dijelu predmetne čestice, kakva je bila kvaliteta posjeda, na koji način se koristila nekretnina i sl. Dakle, tužitelj nije pružio dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi osobno i putem svojih pravnih prednika bio u posjedu utuženog dijela predmetne čestice zemlje kroz vremensko razdoblje koje je moglo rezultirati stjecanjem njegovog vlasničkog prava na predmetnoj nekretnini makar iz temelja dosjelosti, na koji osnov stjecanja očito upire tužitelj, slijedom čega tuženik osporava tužbene tvrdnje i osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na navedenu česticu zemlje.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je nekretnina ukupne površine 2386 m2 (od toga pod zgradom 149 m2 + 19 m2 + 17 m2), a koja nekretnina se sastoji od: : dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 205 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 111 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 903 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 349 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 97 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 81 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 458 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 182 m2, sve položene u k. o. [katastarska općina]; koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju vještaka Davora Bubala ing.geod. od 17. rujna na skici mjerenja M 1:500 od 17. rujna 2025.g., a koja skica je sastavni dio presude, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-G-H-I-A“.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dostavljene skice lica mjesta, ugovor o darovanju nekretnina zaključen 24. veljače 1999. između NL i tužitelja., kupoprodajnu zajednicu zaključenu 13. svibnja 1915. između FL kao prodavatelja i ŽL kao kupca, nagodbu zaključenu 1. veljače 1906., kupoprodajni ugovor zaključen 1929., zapisnik s rasprave Sreskog suda u Imotskom održane 17. travnja 1939. u predmetu P.354/37, kupoprodajnu pogodbu zaključenu između ĐL kao prodavatelja i ŽL kao kupca, zaključak Kotarskog suda u Imotskom od 8. lipnja 1910., skupocijenjenu prodaju zaključenu 10. siječnja 1929. između CL kao prodavatelja i ŽL kao kupca, BL od 1.4.1957., ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 19. siječnja 2021. između UL i ĆL s jedne strane i ZL s druge strane, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Davora Bubala, saslušani su svjedoci JL, PL i ŠL, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Davora Bubala od 17. rujna 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 71-88 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijela predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, od 17. rujna 2025. utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi stambena kuća i dva pomoćna objekta sa dvorišnim prostorom. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena istočno od lokalne nerazvrstane ulice općine Podbablje (ulica Alojzija Stepinca). Utužena površina omeđena je od točke A-B suhozidom u vlasništvu tužitelja, zatim od točke B-C granica je omeđena suhozidom u polovičnom vlasništvu tužitelja i susjeda mejašnika. Granica od točke C-D je omeđena trajno vidljivim oznakama na terenu (mejaši) i plavom bojom, zatim od točke D-E-F granica je omeđena suhozidom u polovičnom vlasništvu tužitelja i susjeda mejašnika. Od točke F-G granica je omeđena betonskim zidom u vlasništvu susjeda mejašnika i sjevernom stranom zida susjednog pomoćnog objekta, zatim od točke G-H-I granica je omeđena plavom bojom. Granica od točke I-A je omeđena betonskim zidom i navedenom ulicom.

.

8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka JL, PL i ŠL.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 64-66 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok JL, rođen 1966., živi u blizini predmetnih nekretnina i dobro je upoznat sa stanjem na terenu. Poznato mu je da je veći dio predmetnih nekretnina starina tužitelja, da je stekao nasljeđivanjem svojih roditelja, da je tužitelj sagradio kuću koja je predmet postupka prije 30-ak godina. Sjevernoistočni dio predmetnih nekretnina da je tužitelj stekao zamjenom sa stvarnim vlasnicima ZF i NF, koji su tužiteljevi prvi rođaci. Nije viđao druge osobe na predmetnim nekretninama, a upisani zk suvlasnici mu nisu poznati. Svjedok PL je poznavao oca tužitelja kao i djeda tužitelja MF (s očeve strane). Sve navedeno potvrdila je i svjedokinja ŠL.

8.2. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu spornih nekretnina te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

8.3. Predmetna nekretnine nalaze se istočno od lokalne nerazvrstane ceste Ulice Alojzija Stepinca , međutim, "odvojena" je od ceste pa je za zaključiti da, iako je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] u funkciji puta koje predstavlja javno dobro, predmetni dio iste ne predstavlja put, a što se jasno vidi na terenu i prema samom nalazu i mišljenju predmetnog vještaka.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP- a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao na temelju darovanja od svog oca, a ovaj nasljeđivanjem iza majke KF kojoj je predmetna nekretnina bila dota od svog oca ŽL koji je istu stekao iza smrti svog istoimenog oca, te dijelom zamjenom nekretnina. Uzevši u obzir iskaze predmetnih svjedoka i pregledavajući dokumentaciju u spisu, ovaj sud je zaključio da tužitelj osobno i putem pravnih prednika uživa predmetne nekretnine preko 100 godina. Dakle, nakon provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetne nekretnine na temelju dosjelosti.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika oca NL, a ovaj od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijela predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

Imotski, 29. listopada 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Tomislav Livajić, Omiš

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj

3. Odvj. Zvone Perkušić, Imotski