REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1971/25-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužiteljice FČ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ana Galoši Comisso, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69 OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka dana 08.listopada 2025., dana 29.listopada, 2025.

presudio je

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 041-50-4736869 sklopljenom između prednika tužitelja i tuženika dana 03.03.2008.g., koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 6,75% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

-članak 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor."

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.420,76 € sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i riješio je

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 322,82 €/ 2.432,27.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-985/2024 od 18.02.2025 uvažavanjem žalbe tužiteljice ukinuta je ranija odluka ovoga suda u točkama III i IV presude, kojima je odlučeno o troškovima postupka, dijelu odbijenog zahtjeva te odbačenom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda i rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Odbacivanjem dijela deklaratornog tužbenog zahtjeva i odbijanjem dijela kondemnatornog dijela zahtjeva sud je potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj se kao ugovorna strana i potrošač pozvao na konkretne odredbe materijalnog prava kao i na javno objavljene presude. U pravu je tužitelj kada navodi da ima pravni interes da se sve nepoštene odredbe ugovora o kreditu proglase ništetnim. Žaliteljica smatra da je neobrazložen zaključak suda da tužitelj kao ugovorna stranka nije ovlašten zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku po osnovi promjenjive kamatne stope, odnosno nakon nalaza vještaka, nije tražio isplatu po toj osnovi, pa sud smatra da tužitelj nema pravnog interesa tražiti utvrđenje dijela odredbi ugovora ništetnima, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, pa je u tom dijelu odbacio tužbu. Isto se odnosi i na članak 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:

Prvostupanjski sud u obrazloženju uopće nije naveo razloge iz kojih odbija tužbeni zahtjev za iznos 322,82 €/ 2.432,27 kn, iz zapisnika od 2.svibnja 2022. proizlazi da tužitelj odustaje od potraživanja koje se odnosi na razliku temeljem promjenjiva kamatne stope, ali treba raditi razliku između deklaratornog tužbenog zahtjeva i potraživanja na temelju istog. Također nisu jasni razlozi za odbacivanje dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o prijevremenoj otplati, jer ne stoji navod da se o takvom zahtjevu ne može raspravljati ako tužitelj ne potražuje po toj osnovi novčani iznos, već potražuje povrat jednokratne naknade za obradu kredita.

2. Ranijom odlukom u ovom predmetu naloženo je tuženiku (pravomoćno) isplatiti tužiteljici na ime razlike tečaja CHF iznos od 14.079,12 kuna / 1.868,74 € sa zateznim kamatama, te na ime jednokratne naknade za obradu kredita iznos od 329,83 CHF potuvrijednost u kunama sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.10.2005.g

3. Tužiteljica nakon gore cit.odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-985/2024 od 18.02.2025, podneskom od 17. travanj 2025. uređuje tužbeni zahtjev imajući u vidu dio zahtjeva koji je postao pravomoćan na način da predlaže sudu donijeti slijedeću presudu: „Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 041-50-4736869 sklopljenom između prednika tužitelja i tuženika dana 03.03.2008.g., koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 6,75% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

-članak 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor."

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

5. Među strankama nije sporno sklapanje Ugovora o kreditu br. 041-50-4736869 sklopljenom između prednika tužitelja i tuženika dana 03.03.2008.g.

6. Tužiteljica ostaje kod navoda da je tuženik je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br.79/07, 125/07, 79/09 i 89/09; dalje u tekstu ZZP 07) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima čl.322., povrijedio prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe.

7. Navodi tužiteljica da je iz presude VTS RH Pž-7129/13 (predmet Potrošač) odnosno da je tuženik (između ostalih) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a sud je u ovom predmetu pojedinačne zaštite prava, vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude. Presudom VTS RH Pž 6632/17 od 14.06.18. pravomoćno je odlučeno da je tuženik u razdoblju od 01.11.04. d0 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije toga nije informirao potrošače o rizicima, čime je nastala neravnoteža u pravima i obvezama stranka. Također je Vrhovni sud RH dana 09.04.2015. donio presudu Revt 249/14 kojim je odbijena revizija između ostalih i tuženikova, protiv gore navedene presude VTS. Ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi znači da su nezakonita sva tuženikova jednostrana povećanja kamatnih stopa a time i mjesečnih anuiteta.

8. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava, pa je tako odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati.

9. Tužiteljici je pravomoćno dosuđeno 14.079,12 kuna / 1.868,74 € - razliku nastalu po osnovni promjene tečaja i iznos jednokratne naknade za obradu kredita 329,83 CHF potuvrijednost u kn.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, prigovora visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev pogrešno zasniva na presudama VTSRH posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. U postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, u navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze . Tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke odnose na stambene kredite

11. Tuženik smatra da je iz obrazloženja presude VTSRH posl. br. Pž-7129/13 jasno da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane, a da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija tj. parametara za promjenu kamatne stope.

12. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

13. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

14. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

15. Neosnovan je i zahtjev tužitelja kojim traži zatezne kamate tekuće kako je određeno tužbenim zahtjevom obzirom da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio nesavjesni stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO. Navedeno je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela VSRH SuIV- 222/04 od 5.3.2004. prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima.

16. Odredbom čl. 19.st.3. ZIDZPK iz primjene zakona izričito su isključeni svi ugovori koji su već bili otplaćeni do stupanja na snagu istog zakona. Uzimajući u obzir ciljeve ZIDZPK, očigledno je i sam zakonodavac smatrao da između potrošača koji su svoje kredite već otplatili (tužitelja) i banaka kao vjerovnika (tuženika) nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača.

17. Tuženik predlaže zahtjev odbiti.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za kredit (list 45), ugovor o kreditu ( list 7-11), otplatni plan (list 12-15), obavijest o promjeni kamatne stope (list 17-19) prijepis knjigovodstvene kartice (list 20-25), potvrda o podmirenju obveza (list 29), promotivne uvjete za auto kredite (list 46 proveo financijsko vještačenje po vještaku Darko Prpić (list 86-94), a punomoćnik tužiteljice je odustao od prijedloga da se sasluša tužiteljica kao stranka zbog njezinog lošeg zdravstvenog stanja. Temeljem čl. 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan . Tuženik je odustao od prijedloga da se sasluša djelatnik banke.

19. Među strankama je ostalo sporno ima li tužiteljica pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 041-50-4736869: 03.03.2008.g., koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa: Redovna kamata 6,75% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

-članak 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.", da li je osnovan takav zahjtev za utvrđenje, kao i ukupni parnični trošak.

20. Temeljem čl. 502c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14) sud je vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude TS u Zagrebu P 1401/12 u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita.

21. Treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.

22. Čl. 86 i 87, tada važećeg (u vrijeme sklapanja ugovora) Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), kao i Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, itd.) čl. 81, 82 i 90, obzirom da tuženik nije tužitelja u informirao o svim parametrima koji mogu utjecati na odluku tužitelja da sklopi ugovor, čime je narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

23. U presudi Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo je da odredbe članaka 502.a, 502.b i 502.c ZPP te odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

24. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Ista je odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. – dalje: ZZP/07). Na temelju čl. 502c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača usvojen je dio zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 041-50-4736869:

03.03.2008.g.,: -članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Kamatna stopa:

Redovna kamata 6,75% godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

25. Osnovan je i dio zahtjeva da se utvrdi ništetnom odredba čl 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor „ i to temeljem Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 - u daljnjem tekstu ZZP) kojim je propisano da ugovor o potrošačkom zajmu mora između ostalog sadržavati odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. (…)."Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

26. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, budući je odustao od prijedloga da se sasluša djelatnik banke na okolnost pregovora prije sklapanja konkretnog ugovora.

27. Odluka o cjelokupnim parničnim troškovima tužitelju temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP i čl. 155 ZPP, a prema konačnom VPS 2.069,98 € (1.868,62 € plus 201,36 € ) u kojem je tužitelj uspio u cijelosti, a trošak se odnosi na zastupanje po odvjetniku prema OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23).

28. Na ročištu 2.svibnja 2022. tužitelj odustaje od potraživanja koje se odnosi na razliku temeljem promjenjiva kamatne stope, a podneskom od 11.07.22. smanjuje tužbeni zahtjev, te potražuje iznos od 1.868,62 €/14.079,12 kn po osnovi razlike u valuti i 329,83 CHF (protuvr.u kn tečaj na dan isplate kredita 1.517,21 kn tj 201,36 €) po osnovi naknade za obradu kredita, a tuženik se djelomičnom povlačenju protivio, pa je sud u ranijoj odluci P-3561/21 toč IV odbio tužbeni zahtjev za iznos 322,82 €/ 2.432,27. Županijski sud VG u odluci Gž-985/202 ukida toč IV cit.odluke s obrazloženjem da prvostupanjski sud u obrazloženju uopće nije naveo razloge iz kojih odbija tužbeni zahtjev za iznos 322,82 €/ 2.432,27 kn, pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati, pa je o ukinutom dijelu trebalo ponovo odlučiti, pored uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 17. travanj 2025.

29. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-8 takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga je sud temeljem čl 193 ZPP odlučio kao u izreci rješenja. Tuženik nije posebno potraživao trošak za povučeni dio zahtjeva, već je predlagao da se tužitelj tog dijela zahtjeva odrekne.

30. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno zatraženom i specificiranom trošku odmjereno je za sastav tužbe – 100 bodova, podn.21.09.21 100 bodova, (podn.11.04.22 nije priznat jer nije bio potreban, jednako kao i podn. Od 23.08.22.), roč.02.05.22. 100 bodova, podnesak 11.07.22. 100 bodova, podn.14.09.22. 100 b,, pristup roč 04.12.23. 50 bodova, roč 13.05.24. 100 b, žalba 125 bodova, roč. 09.10.25. 100 bodova, čemu je dodan PDV, pristojba na tužbu u iznosu od 34,18 eura, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 € što sveukupno uz vrijednosti boda od 2,00 EUR, iznosi 2.420,76 €.

31. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 94/14), a po stopi preciziranoj u izreci.

U Zagrebu, 29.listopada 2025. g.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.