REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-979/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VZ iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1874/2021-2 od 21. rujna 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna Služba u Korčuli poslovni broj Pn-3/2020-19 od 26. veljače 2021. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3/20 od 16. ožujka 2021., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 3/20 od 16. ožujka 2021., suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi d.d., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587 isplatiti tužiteljici VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade za uporabu suvlasničkog dijela od 7/10 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 19m2, u vremenu od 01. veljače 2008. godine pa do 01. veljače 2013. godine iznos od 34.650,00 kuna (trideset četiri tisuće i šesto pedeset kuna) sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (28. veljače 2013. godine) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. ožujka 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 23.705,89 kn (dvadesettri tisuće sedamstopet kuna i osamdesetdevet lipa) roku od 15 dana sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate i koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-1562/2022-2 od 21. prosinca 2022., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"U situaciji kada nadležno upravno tijelo (građevinska inspekcija) donese pravomoćno rješenje o uklanjanju objekta koji je izgrađen na nekretnini tužiteljice i kojom gradnjom je oduzet posjed(suposjed) tužiteljici je li sudski postupak radi predaje posjeda (suposjeda) predmetne nekretnine uperen prema graditelju nepoštenom posjedniku condicio sin qua non kako bi tužitelj u sudskom postupku ostvario naknadu zbog uporabe svoje nekretnine od strane tuženika?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za uporabu njenog suvlasničkog dijela od 7/10 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 20 m2 utemeljen na činjeničnim navodima tužbe da je tuženik na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice izgradio trafostanicu pa da joj pripada pravo na naknadu od 1. veljače 2008. do 1. veljače 2013. jer se tuženik neosnovano obogatio za visinu zakupnine koju bi morao platiti za takvo postavljanje postrojenja.

8. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženik tijekom 2002. i 2003. na zahtjev stanovnika [adresa] radi poboljšavanja u distribuciji električni energije sagradio trafostanicu jednim dijelom na površini k. č. br. [katastarska čestica], a jednim dijelom na površini susjedne k. č. br. [katastarska čestica], i to uz posredovanje predsjednika mjesnog odbora i uz suglasnost tadašnjih suvlasnika ovih čestica BZ, ŽZ i prednika tužiteljice KZ;

- da je tužiteljica suvlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 7/10 dijela stekla od svog prednika ABC 2006.;

- da se u naravi radi o površini koja se jednim dijelom nalazi pod asfaltiranom površinom dvije javne ceste i to županijske i nerazvrstane te prilaznog puta do tužiteljičine kuće;

- da se trafostanica nalazi jednim dijelom na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] izvan površine faktičnog javnog dobra te zauzima površinu od 20 m2 od iste čestice;

sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) s obrazloženjem da tuženik u svoju korist neovlašteno upotrebljava dio nekretnine koja je u suvlasništvu tužiteljice te da tužiteljici pripada pravo na naknadu, jer se tuženik neosnovano obogatio za visinu zakupnine koju bi morao platiti za takvo ili slično postavljanje svojih postrojenja i to u visini najniže određene mjesečne zakupnine od 825,00 kn mjesečno na temelju Odluke o visini zakupnine za korištenje javne površine Grada Korčule.

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev polazeći od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013., a koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.", u bitnom s obrazloženjem:

- da "stvar" koju je u predmetnom slučaju upotrijebio tuženik predstavlja dio nekretnine tužiteljice i to onaj dio koji je izvan površine faktičnog javnog dobra, a koje nekretnine je tužiteljica suvlasnica samo jednog dijela, jer su njeni značajni dijelovi po zakonu faktično javno dobro, to jest površina nekoliko javnih cesta kroz [adresa];

- da postavljanjem predmetne male trafostanice na jednom dijelu tužiteljičine nekretnine nije izmijenjen identitet tužiteljičine stvari, jer je ona i dalje (dio koji je faktično vlasništvo i posjed tužiteljice) neobrađeno poljoprivredno zemljište u jednom i prilazni put do tužiteljičine kuće u drugom dijelu;

- da je uklanjanje trafostanice moguće jer ona ionako nema građevinsku dozvolu te je naloženo njeno rušenje i da njeno premještanje na drugo mjesto nije gospodarski neopravdano jer se glavna vrijednost iste, po prirodi stvari, sastoji od montažnih uređaja u njoj, a sam objekt je u građevinskom smislu malen i skroman;

- da tužbeni zahtjev nije osnovan jer nisu ispunjene pretpostavke za nastanak kvazikontraktne obveze "naknade koristi koju je tuženik imao od upotrebe tužiteljičine stvari", neovisne od poštenja ili nepoštenja tuženika;

- da se u situaciji kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje prema odredbi čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), ali samo u slučaju kada tužitelj uz isplatu koristi tužbenim zahtjevom traži predaju nekretnine u posjed i ako dokaže da je tuženik nepošten posjednik;

- da tužiteljica nije zatražila i predaju suposjeda, niti je tijekom postupka tvrdila da je protiv tuženika pokrenula neki drugi sudski postupak za predaju suposjeda predmetne stvari, niti je dokazala nepoštenje tuženika pa u takvoj situaciji tužiteljici ne pripada tražena naknada.

10. Prije svega valja reći da odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

11. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

12. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

14. Prema odredbi čl. 1120. ZOO-a kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

15. Imajući na umu sadržaj i pravni doseg navedenih zakonskih odredaba, valja zaključiti da kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok se u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

16. To u osnovi znači da je za primjenu odredbe čl. 165. ZVDSP-a odlučno pitanje kvalitete posjeda, za primjenu koje je odlučno je li tužiteljica postavila zahtjev za posjed nekretnine i brani li tuženik tužiteljici stupanje u posjed nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3288/2014-2 od 21. studenoga 2018., Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019., Rev-1089/2022-2 od 6. lipnja 2023. i dr.).

17. Polazeći od naprijed navedenog pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO-a (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a u pobijanoj presudi pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev s obzirom da tužiteljica nije dokazala nepoštenje tuženika niti je u postupku utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet, dok je utvrđeno da je uklanjanje trafostanice moguće i da njeno premještanje na drugo mjesto nije gospodarski neopravdano te s obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku).

18. Postavljenim pitanjem tužiteljica polazi od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa, jer u postupku nije dokazano da bi tuženik bio nepošteni posjednik dok činjenica da je nadležno upravno tijelo (građevinska inspekcija) donijelo pravomoćno rješenje o uklanjanju objekta koji je izgrađen na nekretnini tužiteljice ne utječe na poštenje tuženika u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP-a. Stoga u konkretnom slučaju, a s obzirom na utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (tužiteljica nije zatražila i predaju suposjeda, niti je tijekom postupka tvrdila da je protiv tuženika pokrenula neki drugi sudski postupak za predaju suposjeda predmetne stvari, niti je dokazala nepoštenje tuženika) ne dolazi do primjene ni pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. prema kojem "nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.".

19. Kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena to je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić