1

Poslovni broj 6 Gž R-150/2023-2

 

           Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž R-150/2023-2

 

                                                   

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S KE

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, protiv tuženice J. D. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7515/2020-24 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

                                                      p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice J. D. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7515/2020-24 od 30. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I/ izreke za iznos od 407.507.87 kn / 54.085,59 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2020. do isplate, pod točkom II/ izreke za iznos od 464,53 eur/ 3.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2020. do isplate i pod točkom IV/ izreke.

 

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I/ izreke u dijelu kojim je tužitelju na dosuđeni iznos od 54.085,59 eur/ 407.507,87 kn[1] dosuđena zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 18. svibnja 2020. i pod točkom II/ izreke u dijelu kojim je na dosuđeni iznos od 464,53 eur/ 3.500,00 kn dosuđena zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 18. svibnja 2020. i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos  od 54.085,59 eur/ 407.507,87 kn od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 18. svibnja 2020. i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 464,53 eur/ 3.500,00 kn od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 18. svibnja 2020.

 

                                                        Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I/ Nalaže se tuženici J. D. da tužitelju Republici Hrvatskoj na ime naknade plaće isplati ukupan iznos od 407.507,87 kn neto (54.085,59 EUR), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 3.721,86 kn od 28. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 4.388,56 kn od 05. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 5.830,97 kn od 02. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 5.830,97 kn od 04. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 5.830,97 kn od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 5.830,97 kn od 06. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 5.835,15 kn od 09. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 17. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 05. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 05. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 02. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 06. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 03. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 02. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 04. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 03. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 02. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 05. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 5.852,92 kn od 05. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 6.051,87 kn od 08. siječnja 2015. do isplate

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 05. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 03. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 02. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 04. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 6.051,86 kn od 02. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 07. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,80 kn od 03. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 04. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 04. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 04. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 02. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 05. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 02. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,80 kn od 05. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 04. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 6.073,81 kn od 04. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 6.076,78 kn od 06. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 6.256,65 kn od 04. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 06. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 02. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 05. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 04. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 05. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 05. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 6.350,36 kn od 03. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 6.445,92 kn od 05. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 6.445,92 kn od 04. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 6.445,92 kn od 06. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 6.547,67 kn od 11. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 6.567,07 kn od 04. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 05. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 06. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 05. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,07 kn od 04. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,07 kn od 05. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,07 kn od 04. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 03. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 04. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 04. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 6.567,08 kn od 06. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 5.659,94 kn od 04. prosinca 2018. do isplate

po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a počam od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici J. D. da tužitelju Republici Hrvatskoj na ime drugih materijalnih prava na ime božićnice i dara za djecu, isplati ukupan iznos od 3.500,00 kn neto (464,53 EUR), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 500,00 kn od 04. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 500,00 kn od 05. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kn od 23. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 1.250,00 kn od 20. prosinca 2017. do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtijevanim bruto iznosom preko dosuđenog iznosa od 407.507,87 kn neto (iz toč. I izreke) te sa zahtijevanim bruto iznosom preko dosuđenog iznosa od 3.500,00 kn neto (iz toč. II izreke), kao i s iznosom od 0,10 kn neto (0,01 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,01 kn od 03. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 03. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 03. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 05. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 03. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 03. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 03. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 03. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 02. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn od 04. studenog 2015. do isplate.

IV/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR), u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica ne navodeći izričito zakonske žalbene razloge, niti stavlja prijedlog drugostupanjske odluke, već predlaže „u cijelosti usvojiti žalbu“. Po sadržaju žalbe žalba je podnesena zbog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tuženica u žalbi osporava utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Iako tuženica navodi da presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle pod točkama I/, II/ i IV/ izreke pa je u tome dijelu, sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženice ispitivana.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu neopravdano isplaćenih iznosa od 407.507,87 kn / 54.085,59 eur na ime naknade plaće i iznosa od 3.500,00 kn / 464,53 eur na ime isplaćene božićnice i dara za djecu, u razdoblju od 14. lipnja 2013. do 28. studenog 2018.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

7. Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio da je tuženica bila radnica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, da je tuženica, jer je smatrala da je na poslu izvrgnuta diskriminaciji, prekinula rad u razdoblju od 14. lipnja 2013. do 28. studenog 2018., da je tuženica kao tužiteljica protiv tužitelja kao tuženika kod Općinskog radnog suda u Zagrebu vodila spor radi zaštite od diskriminacije, pod poslovnim brojem Pr-9296/13, da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-96/13-34 od 29. rujna 2016. tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje tuženice, odbijen, a ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-795/2016-2 od 23. listopada 2018., da je tuženica pisano otkazala službu 20. studenog 2018., pisani otkaz tužitelj je primio 26. studenog 2018., a državna služba je tuženici prestala 28. studenog 2018. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme prekida rada u razdoblju od 14. lipnja 2013. do 28. studenog 2018. tuženici isplaćivao naknadu plaće i druga materijalna prava iz radnog odnosa, tj. božićnicu i dar za djecu pa je tako isplatio naknadu plaće u ukupnom iznosu od 407.507,87 kn te božićnicu i dar za djecu u ukupnom iznosu od 3.500,00 kn.

 

8. Polazeći od ovakvih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud nalaže tuženici isplatu neto iznosa od 407.507,87 kn na ime isplaćene joj naknade plaće i iznosa od 3.500,00 kn na ime isplaćene božićnice i dara za djecu, sve sa zateznim kamatama tekućim od svake izvršene pojedinačne isplate pa do isplate, s obrazloženjem da prekid rada od 14. lipnja 2013. do primitka drugostupanjske odluke nije bio neopravdani izostanak s posla, jer je tuženica tada konzumirala svoje zakonsko pravo na prekid rada, ali da je njen izostanak s posla zbog prekida rada posto neopravdan izostanak u trenutku pravomoćnosti presude kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev za zaštitu od diskriminacije i povrede dostojanstva u predmetu broj Pr-9296/13 pa da stoga tužitelj ima pravo povrata isplaćenih naknada, odnosno tuženica je dužna vratiti poslodavcu primljene iznose naknade plaće i božićnice te dara za djecu. Ovakvu odluku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl. 134. st. 7. Zakona o radu („Narodne novine,“ broj 93/14). 

 

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica dužna vratiti tužitelju kao poslodavcu isplaćene joj iznose naknade plaće i božićnicu te dar za djecu, ali je odlučujući o predmetu spora sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. No, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

9.1. Ovo stoga što je tuženica primila naknadu plaće za vrijeme dok nije radila i time stekla iznos od 407.507,87kn, a stekla je i iznos od 3.500,00 kn na ime božićnice i dara za djecu, na temelju valjane pravne osnove, ali je ta osnova naknadno otpala pa je dužna vratiti primljene iznose po pravilima vraćanja onoga što je stečeno bez osnove prema odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Naime, na odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) važeće u vrijeme prekida rada, koji je u čl. 130. st. 6. propisao da za vrijeme prekida rada iz stavka 4. i 5. toga članka, tj. za vrijeme prekida rada voljom radnika dok traje sudski postupak radi zaštite od uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvarivao da je radio. Taj Zakon o radu ne sadrži odredbe o pravnim posljedicama prekida rada kada radnik ne uspije u parnici pokrenutoj radi sudske zaštite od diskriminacije, već se o pravnim posljedicama ima odlučivati prema općim propisima obveznoga prava, sukladno odredbi čl. 6. st. 4. ZR.

 

9.2. Naime, prekidom rada radnik preuzima na sebe rizik da, ako se u sudskom postupku utvrdi da nije bio diskriminiran na radnom mjestu i da poslodavac nije povrijedio obvezu te da je prekid bio neopravdan, mora vratiti iznose koje je primio na temelju valjane pravne osnove, ali koja je naknadno otpala, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak prvi), a obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak treći).

 

10. Stoga na žalbene navode tuženice valja reći da je primila naknadu plaće za vrijeme dok nije radila te božićnicu i dara za djecu, na temelju valjane pravne osnove, ali je ta osnova naknadno otpala pa je dužna vratiti primljene iznose.

 

11. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

12. Kako se tuženica u konkretnom slučaju koristila pravom na prekid rada koje pravo propisuje zakon, na dosuđene iznose glavnice pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, koja je podnesena 19. svibnja 2020., a ne od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

 

13. Svi drugi žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje na nezakonitost odluke o radnom mjestu nisu od odlučnog značenja na odluku u ovom predmetu pa nisu posebno ocijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

 

14. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I/ izreke za iznos od 407.507,87 kn / 54.085,59 eur sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 19. svibnja 2020. do isplate i pod točkom II/ izreke za iznos od 3.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 19. svibnja 2020. do isplate, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presudu pod točkama I/ i II/ izreke preinačiti glede zakonskih zateznih kamata i odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos  od 407.507,87 kn / 54.085,59 eur od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 18. svibnja 2020. i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.500,00 kn / 464,53 eur  od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 18. svibnja 2020.

 

15. Na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući je preinačenje dijela presude suda prvog stupnja razmjerno neznatno utjecalo na omjer uspjeha stranaka u parnici i nije prouzrokovalo druge troškove, pravilnom se prihvaća odluka prvostupanjskog suda o naknadi troškova parničnog postupka donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom IV/ izreke.

 

16. U nepobijanom dijelu pod točkom III/ izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

 

U Velikoj Gorici 28. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                                          Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.