- 1 -              Rev 1386/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1386/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. pok. A. iz S. D., i na adresi T., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i P. iz Š., protiv prvotuženika J. C., sin A., iz K. N., rođen … drugotuženika A. C. sin J., K. N., i trećetuženika T. P. pok. V. iz S. D., OIB …, koje zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & V. d.o.o. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-147/2020-2 od 2. travnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6039/2015-44 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-147/2020-2 od 2. travnja 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6039/2015-44 od 31. listopada 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 270.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 26.302,50 kuna sve u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, a žalba tuženika je djelomično prihvaćena kao osnovana i djelomično odbijena kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom I. izreke), a preinačena u točki II. izreke tako da je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 75.000,00 kuna u roku 15 dana. Nadalje, pod točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2303/2020-2 od 8. lipnja 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-147/2020-2 od 2. travnja 2020. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Ima li sud ovlasti otkloniti primjenu odredbe čl. 186. st. 3. ZPP-a i suđenje primjenom odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.), a na temelju shvaćanja da je riječ o zahtjevu za naknadu štete, visinu koje tužitelj nije dokazao – kada je tužitelj kao osnovu svoga tužbenog zahtjeva naznači „radi isplate“ – bez navođenja da se ova odnosi na isplatu svih „koristi koje je posjednik imao za vrijeme svojega posjedovanja“, ali naveo da su tuženici koristili utuženom razdoblju njegovu nekretninu bez valjane pravne osnove - a bez da su za to plaćali ikakvu naknadu, te pozivom na te činjenice traži obvezivanje tuženika isplatiti mu određene iznose za razdoblje takvog neosnovanog korištenja nekretnine u visini iznosa za koje smatra da bi ostvarivao da mu je bio omogućen vlasničkopravni posjed, u vidu zakupnine koja se u istome razdoblju za isti prostor mogla postići?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP/2019) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj u tužbi naveo da je vlasnik zidane kamene kuće –palače C. C. u T. koju bez valjanog pravnog osnova drže u posjedu A. C. i T. P. i koriste ju za ugostiteljsku djelatnost po odobrenju J. C. te ju odbijaju predati tužitelju u posjed, da je tužitelj podnio vlasničku tužbu protiv J. C. za predaju nekretnine u posjed te kad tuženici ne bi držali nekretninu bez pravnog osnova u posjedu, tužitelj bi nekretninu dao u zakup od 1. travnja 2008. uz zakupninu od 22.500,00 kuna mjesečno zbog čega traži da mu tuženici solidarno isplate iznos od 270.000,00 kuna za razdoblje od 1. travnja 2008. do podnošenja tužbe,

 

- da je tužitelj 26. travnja 2004. potpisao punomoć kojom je ovlastio J. C. da u njegovo ime, čuva i koristi se, održava, uređuje zastupa kod svih pregovora o iznajmljivanju čestica spornu nekretninu te da s njegovim vlasništvom može raditi po želji osim prodaje, najma i opterećenja, kreditom, koristiti ga u svoje ime do daljnjeg tj. dok I. M. i J. M. ne dovedu zgradu u funkciju namjene, da J. C. može neograničeno boraviti na njegovom vlasništvu, P. C. C., te da se nitko drugi osim J. C. i T. P. ne može koristiti navedenom nekretninom u vlasništvu tužitelja te je navedeno da u slučaju prodaje I. M. povlači ovu punomoć,

 

- da je tužitelj 26. travnja 2006. opozvao punomoć,

 

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-190/12 od 20. prosinca 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru broj P- 162/11 od 28. rujna 2011., naloženo J. C. da spornu nekretninu preda tužitelju u posjed, a da u trenutku donošenja prvostupanjske presude u tom postupku tužitelju nekretnina nije vraćena u posjed,

 

- da su prvotuženik i trećetuženik bili u posjedu nekretnine.

 

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je predmet spora naknada štete zbog izmakle koristi iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) koja se sastoji od izgubljenog iznosa najamnine zbog nemogućnosti davanja nekretnine u zakup. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 1089. ZOO navodeći da "tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka nije ponudio dokaze za utvrđenje ovih bitnih činjenica tj. da je postojala objektivna okolnost da sklopi ugovor o zakupu prostora između zidina i uz navedenu cijenu a koja se izjalovila zbog odbijanja tuženika da mu nekretninu predaju u posjed." Drugostupanjski sud dalje navodi da: „Tužitelj je bio dužan već u tužbi navesti te bitne činjenice i ponuditi dokaze za njihovo utvrđenje (čl. 7 i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku -„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 - dalje ZPP), što je izostalo.“ Nadalje isti sud navodi: „Sud u parničnom postupku može odlučivati samo o postojanju činjenica navedenih u tužbi i u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva pa je u ovom parničnom postupku neodlučan žalbeni prigovor da su tuženici držeći nekretninu u posjedu kao nesavjesni posjednici nakon opoziva ovlaštenja stekli nepripadnu imovinsku korist (stjecanje bez osnova), a da je sud to propustio cijeniti.“

 

10. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP je propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106). Stavkom 3. istog članka je propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

 

11. Prema odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13 i 152/14 - dalje: ZVDSP) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

 

12. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj na ročištu 13. svibnja 2019. naveo i da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu na ime bespravnog korištenja nekretnine u njegovom vlasništvu od strane tuženika koji su ju koristili bez plaćanja ikakve naknade tužitelju, a isto je naveo i u žalbi protiv prvostupanjske presude te sada i u reviziji.

 

13. Budući da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 15. svibnja 2009., dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014., izmijenjena odredba čl. 299. ZPP/2013 se ne primjenjuju u ovom predmetu te je tužitelj i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze pa je sud trebao uzeti u obzir i navode tužitelja s ročišta održanog 13. svibnja 2019.

 

14. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao činjeničnu osnovu tužbe naveo i isplatu zbog toga što tuženici bespravno koriste nekretninu tužitelja bez plaćanja ikakve naknade tužitelju, a sud je dužan postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu, a ako ju je naveo, nije njome vezan, kako proizlazi iz čl. 186. st. 3. ZPP.

 

15. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Sud je sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZPP dužan postupiti po tužbi kada je tužitelj kao osnovu svog zahtjeva naznačio isplatu i odlučivati primjenom odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13 i 152/14 - dalje: ZVDSP) ako iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj traži isplatu zato jer tuženici koriste njegovu nekretninu bez valjane pravne osnove i bez plaćanja ikakve naknade tužitelju.

 

16. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP budući da iz njegovih činjeničnih navoda iznesenih tijekom postupka proizlazi da tužitelj traži isplatu i na temelju ove pravne osnove što proizlazi iz njegovih proširenih činjeničnih navoda tužbe, čime su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 186. st. 3. ZPP koja je bila od utjecaja na pravilnost odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

17. Budući da zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno (poštenje ili nepoštenje posjednika), nema uvjeta za preinaku presude.

 

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

19. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.