Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1691/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupana po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, pod poslovnim brojem P-82/2025 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, pod poslovnim brojem P-82/2025 od 30. lipnja 2025. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9013866638, od dana 1. srpnja 2008. sklopljenog između stranaka u čl. 12.3. Ugovora koja glasi 3,10% od iznosa kredita, naknada, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.". U točki II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 893,65 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2008. pa do isplate, dok je u točki III izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 903,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i da se naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude kao i troškove žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Utvrđeno je da nije počinjenja niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Protivno žalbenim navodima, presuda nije nerazumljiva niti proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Sud prvog stupnja je raspravio i utvrdio sve bitne okolnosti za donošenje zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza postupio sukladno čl. 8. ZPP-a te je pravilno primijenio i materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

7. Protivno žalbenim navodima temeljem pravilnog utvrđenja primijenjene su mjerodavne odredbe čl. 96. st. 1. do 4., čl. 99. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07 - dalje ZZP) a ne čl. 81. st. 1. i 2., čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) jer je ugovor o kreditu zaključen 1. srpnja 2008. u vezi s čl. 4., čl. 7., čl. 270., čl. 295., čl. 323. st. 1. čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), jer da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i da je kao takva ništetna.

8. Stoga je pravilno naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 893,65 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 7. srpnja 2008. pa do isplate, pravilno utvrđujući da tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbe koja je unaprijed sastavljena po standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da postoji značajna neravnoteža u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je unaprijed sastavio navedenu odredbi predmetnog ugovora u kojoj je trošak obrade kredita trebala platiti tužiteljica kao potrošač jer tužiteljicu nije obavijestio o plaćanju ulazne naknade i o tome se nije pregovaralo.

10. Naime, prema odredbi čl. 12. ZOO-a stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa, dužne su se pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da kao sudionici obveznih odnosa su dužni međusobno postupatiobvezno i uvažavati interese obe strane, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je navedenim načinom ugovaranja postupljeno protivno tom načelu na način da je zaštitio svoje interese, a narušivši time ugovornu ravnotežu.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije pročitala ugovor jer da bi čitanjem sadržaja ugovorne odredbe mogla utvrditi na što se odnosi ta naknada jer je prema presudi suda Europske unije pod poslovnim brojem C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 2. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već potrošaču mora na transparentan način biti objašnjeno o razlozima i pojedinosti ugovornog mehanizma, tako da na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a tuženik u pregovorima nije spominjao tu naknadu.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita niti ju je, u izostanku ikakvih parametara vezanih za troškove obrade, učinio odredivom, što je rezultiralo time da navedena odredaba nije jasna niti lako razumljiva. Nadalje u ugovoru nisu navedeni razlozi plaćanja tih troškova, koje je tuženik imao pri obradi zahtjeva za kredit niti se o tome sa tužiteljicom prigovaralo, a sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određen u postotku odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju veću naknadu, što govori u prilog tome da takvom ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu pokriveni stvari troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.

13. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ta odredaba ništetna jer da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista već unaprijed formulirana od strane tuženika, a posebno cijeneći da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa su stranke dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidbi iz odredbe čl. 7. ZOO-a, a uzimajući u obzir da u ugovoru nije jasno određeno navedeno koje je troškove banka imala i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade.

14. Slijedom svega se napominje da je teret dokazivanja bio na tuženiku da dokaže da se pojedinačno pregovaralo o toj naknadi kao i o njezinoj visini, da tuženik tu činjenicu nije dokazao niti osnovanost žalbenih navoda da je s tužiteljicom pregovarao ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

15. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također se ističe da i u predmetima C- 609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 sud EU je obrazložio kako Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ne dopušta zastarijevanje utvrđenja nepoštenosti ugovorne obveze odnosno da stav prema kojem bi zastarni rok za restituciju zbog nepoštenosti ugovorne odredbe istekao prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost odredbe, ne može ni u kom slučaju biti u skladu s Direktivom.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojim osporava utvrđenje i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata, jer sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer je isplata izvršena temeljem ugovora kojeg je sam sastavio a na koji tužiteljica nije imala utjecaja.

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-s jer tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u utuženom iznosu.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a jer kada je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku pripadaju joj troškovi parničnog postupka koji su bili potrebni radi vođenja ovog postupka, te su i troškovi sastava podneska od 31. ožujka 2025. i pristup na ročište za objavu presude bili potrebni radi vođenja ovog postupka, sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I, II i III izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić