Broj: Ppž-6133/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UOM, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 47. stavka 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika UOM, podnesenoj po braniteljici Milici Đurđević, odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-6602/2025, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UOM i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik UOM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim okrivljenik da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 47. stavka 3. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona. Okrivljeniku je za prekršaj iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana u koju mu je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja od 11. svibnja 2025. u 18,50 sati do 12. svibnja 2025. u 16, 45 sati, kao 2 dana zatvora, tako da okrivljenik ima za izdržati 8 dana zatvora. Za prekršaj iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 160,00 eura.
2. Istom presudom, temeljem članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona uz svezi s člankom 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku je određeno trajno i bez naknade oduzimanje vozila reg. oznake [registarska oznaka] s pripadajućim ključem navedeno u potvrdi o privremenom oduzimanju vozila ser. broj [serijski broj], marke BMW, plave boje, broj šasije: [broj šasije] koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se po pravomoćnosti ove presude stavlja na raspolaganje tužitelju MUP-u, PUZ-u, II. PPrP Zagreb, radi postupanja sukladno Pravilniku o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima koju su postali vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 38/14).
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, troška izrade skice mjesta prometne nesreće u iznosu od 27,00 eura te troška otežanog utovara vozila s ceste u iznosu od 242,03 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
5. U žalbi okrivljenik navodi da mu je za djelo pod točkom I. izreke izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, te mu je pod III. izreke trajno oduzeto vozilo. Po stavu okrivljenika za djelo pod točkom I. izreke ističe da je navedenu kaznu zatvora trebalo pretvoriti u rad za opće dobro iz razloga jer se radi o mladoj osobi te da bi se radom za opće dobro postigla opća i specijalna svrha kažnjavanja. Ističe da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, jer da treba imati na umu načelo razmjernosti koje se primjenjuje u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljenih prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koje je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisane pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
10. Prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
11. Vezano za navode žalbe osuđenika da mu se zatvor zamijeni radom za opće dobro valja navesti da je odredbom članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna iznad 265,45 eura koja nije u cijelosti ili djelomično naplaćena ni prisilno u roku od dvije godine od podnesenog zahtjeva za prisilnu naplatu zamijeniti radom za opće dobro osuđenoj fizičkoj osobi, pa je sukladno navedenoj odredbi rad za opće dobro institut koji se može primijeniti samo pod navedenim uvjetima.
12. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).
13. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući se radi o povratniku, koji je u dva navrata počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je već kažnjavan i za prekršaj iz članka 282. stavka 12. cit. Zakona, te na kojeg do sada izricane sankcije nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom, a što je sve detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi sa kojim razlozima se u cijelosti slaže i ovaj sud, pa se stoga neosnovanim ukazuju žalbeni navodi da sud nije imao na umu načelo razmjernosti.
14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.
15. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana koja se propisuje u navedenom trajanju za najteže oblike prekršaja (članak 35. stavak 1. Prekršajnog zakona) pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio dosadašnju raniju prekršajnu kažnjavanost za prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaja iz članka 286. stavaka 12. cit. Zakona, što ga nije odvratilo od daljnjeg činjenja prekršaja. Stoga mu je pravilno za prekršaj pod tokom I. izreke izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena kazna zatvora u navedenom trajanju.
16. Izrečena novčana kazna ne ukazuje se prestrogom, pogotovo ako se ima u vidu da je okrivljenik višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja, kao posebno otegotnih okolnosti, a prvostupanjski sud mu je unatoč tome za djelo pod točkom II. izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma.
17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.
