REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-52/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 11. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-1699/2023-36, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb i preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1699/2023-36, od 11. ožujka 2025. te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 299- 1/21 od 02.08.2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana tužitelja vrati na radno mjesto skretničar kolodvorski radnik kolodvora Turčin.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju ĆF iz [adresa] da naknadi tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb parnični trošak u iznosu od 330,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 11. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-1699/2023-36 presuđeno je:

" I/ Utvrđuje se da tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 299- 1/21 od 02.08.2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana tužitelja vrati na radno mjesto skretničar kolodvorski radnik kolodvora Turčin.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 696,80 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan,"

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih razloga te da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

2.1. U žalbi navodi da je iz prvostupanjske odluke nejasno iz kojih razloga prvostupanjski sud pobijanu odluku temelji na nedostatku dokumentacije o servisiranju aparata za alkotestiranje i propustu tuženika da dokaže ispravnost uređaja jer tužitelj tijekom postupka nije osporavao ispravnost uređaja kojim je izvršeno alkotestiranje niti ta okolnost predstavlja činjeničnu osnovu tužbe, već je osporavao samo pouzdanost takve metode provjere koncentracije alkohola u organizmu, zatim da je netočan navod tužitelja da je na ročištu 15. prosinca 2021., osporio metodu i ispravnost alkometra, pa da stoga tuženik u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a, nije bio dužan dokazivati činjenice koje nisu istaknute u postupku pa stoga niti dostavljati dokumentaciju o uređaju kojim je vršeno alkotestiranje te se tuženik poziva na članak 299. stavak 1. ZPP-a, prema kojem su stranke dužne, već u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke pa da tužitelj u smislu članka 377. ZPP-a, u ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke, nije mogao mijenjati činjeničnu osnovu tužbe.

2.2. Nadalje u žalbi tuženik osporava zadatak koji je prvostupanjski sud dao sudskom vještaku toksikologu, a koji se odnosi na ispravnost aparata za alkotestiranje jer bi to bio zadatak za vještaka tehničke struke i da bi zadatak toksikološkog vještaka trebao biti ocjena utjecaja očitane koncentracije alkohola u organizmu ispitanika na njegove motoričke sposobnosti i na njegovo ponašanje i uspoređivanje rezultata prisutnosti alkohola u organizmu sa standardima, zatim da toksikološko vještačenje nije potrebno s obzirom na nultu stopu tolerancije na alkohol radnika na radnom mjestu i da je pogrešnom primjenom odredbi članka 219., članka 299. stavka 1. i članka 250 ZPP-a, prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, čime je ostvaren i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni.

2.3.Tuženik smatra kako je u konkretnom slučaju izostala savjesna i brižljiva ocjena dokaza zasebno i u odnosu na sve druge dokaze zajedno, kao i u odnosu na rezultate cjelokupnog dokaznog postupka pa da tako prvostupanjski sud nije analizirao ni ocijenio činjenice utvrđene tijekom postupka od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i to: da je tužitelj nakon alkotestiranja potpisao zapisnik i nije imao primjedbi, dok u ovom postupku stavlja prigovor na pouzdanost metode alkotestiranja, da je tužitelj u postupku istaknuo da je očitana koncentracija alkohola vrlo mala i da takva koncentracija nije mogla utjecati na njega i da nije došlo do nikakve ugroze sigurnosti odvijanja željezničkog prometa, zatim da je tužitelj u svojoj pisanoj obrani naveo da je dan prije alkotestiranja bio slobodan, da je obavljao poslove u polju i da je popio nekoliko alkoholnih pića, a da je na glavnoj raspravi održanoj 18. travnja 2023. naveo kako je dan prije kod kuće popio samo jedno pivo, da su svjedoci KF i ĆFŽ, kao ovlaštenici provjere alkoholiziranosti radnika, suglasno iskazali da je etilometar bio ispravan, da je baždaren u mjesecu travnju i da provjera vrijedi deset mjeseci, da je toksikološki vještak naveo da je za potpunu eliminaciju alkohola u organizmu potrebno 20 sati, a u slučaju da je izmjerena koncentracija alkohola alkotestom od 0,18 g/kg, koncentracija alkohola istodobnim testiranjem uzoraka krvi iznosila bi kod nekih osoba najmanje 0,2 g/kg, a kod nekih 0,03 g/kg, zatim da je tužitelj radio na radnom mjestu skretničara koje radno mjesto ulazi u kategoriju izvršnih radnika koji neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa, odnosno izvršnih radnika koji obavljaju izuzetno važne i odgovorne poslove za odvijanje željezničkog prometa za koje je potrebna potpuna koncentracija i usredotočenost jer greška u radu takvog radnika može dovesti do nezgoda s nesagledivim posljedicama za ljude i imovinu s obzirom da se radi o željezničkom prometu. Tuženik ističe da tužitelj tijekom postupka nije sporio da je dan prije konzumirao alkohol, da je drugi dan tijekom radnog vremena alkotestiran i da nije prigovarao očitanoj koncentraciji alkohola pa da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja je propisana člankom 108. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava i člankom 165. stavkom 1. alineja 12. Pravilnika o radu tuženika.

2.4. Osim toga navodi da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda iz točke 29. obrazloženja presude da tuženik nije imao osnovan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer tuženik do davanja otkaza nije upozorio tužitelja na povrede radne obveze niti mu je onemogućio iznošenje obrane pa da je prvostupanjska odluka zbog svega navedenog nejasna, nedosljedna, da ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu danu u pobijanoj odluci, bez vidljive povezanosti sa stvarno utvrđenim činjenicama i primjenjivim pravom, što čini prvostupanjsku presudu nerazumljivom i proturječnom pa da se ista ne može ispitati, čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točka 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o rada i vraćanje na radno mjesto: skretničar – kolodvorski radnik kolodvora Turčin.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu jer je 23. srpnja 2021., u 12:15 sati, zatečen na radnom mjestu pod utjecajem alkohola, što predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa opisanu u članku 165. stavku 1. Pravilnika o radu tuženika,

- da je koncentracija alkohola od 0,18 promila utvrđena uporabom etilometra, o čemu je sastavljen Zapisnik o provjeri prisutnosti alkohola u organizmu radnika, koji su potpisali svjedoci, ovlaštenik i tužitelj i na koji tužitelj nije imao primjedbi,

- da je tužitelju nakon utvrđene povrede obveze iz radnog odnosa omogućeno iznošenje obrane i da je tužitelj 2. kolovoza 2021. naveo da je 23. srpnja 2021. radio dnevnu smjenu kao skretničar na bloku 2, da prije početka rada u dnevnoj smjeni i tijekom rada nije konzumirao alkohol, da je 22. srpnja 2021. bio slobodan i da je obavljao poljoprivredne radove te da je prilikom obrade zemlje popio nekoliko alkoholnih napitaka, da je bio čvrsto uvjeren da će ta manja količina konzumiranog alkohola doći na nulu, da je svjestan svoje greške i zbog izrazito teške financijske i obiteljske situacije moli da ne dobije otkaz jer je vrijedan i odgovoran radnik,

- da sindikat nije bio suglasan s namjeravanom odlukom poslodavca o izvanrednom otkazu jer je tužitelj dugogodišnji zaposlenik poslodavca s radnim stažem od 42 godine, da u svom radu nije imao sličnih propusta, da je radne zadatke odrađivao bez pogovora rasporedima na više radnih mjesta i kolodvora, da je radnik u životnoj dobi od 60 godina i uskoro stječe pravo na mirovinu koju je zaslužio svojim predanim radom,

- da tužitelj u tužbi osporava pouzdanost metode utvrđivanja alkoholiziranosti aparatom etilometar, zatim ističe da je očitana količina vrlo mala i nije imala nikakav utjecaj na tužitelja, da nije došlo do nikakve ugroze sigurnosti odvijanja željezničkog prometa i ujedno osporava savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom jer je isto zaključeno 29. srpnja 2021. pa da sindikalni povjerenik u postupku nije mogao imati u vidu obranu koju je tužitelj iznio 2. kolovoza 2021.

- da do zaključenja prethodnog postupka tužitelj nije osporavao ispravnost uređaja kojim je izvršeno ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu tužitelja,

- da su svjedoci KF i ĆFŽ, ovlaštenici provjere alkoholiziranosti, suglasno iskazali da je etilometar bio ispravan, da je baždaren u mjesecu travnju i da ta provjera etilometra vrijedi deset mjeseci,

- da je tužitelj iskazao da spornoga dana nije konzumirao alkohol, a da je dan ranije bio slobodan i da je kod kuće popio pivo, da je kritičnog dana puhao u etilometar tri puta, da prva dva puhanja nisu pokazala utjecaj alkohola, a treće puhanje je pokazalo koncentraciju alkohola navedenu u odluci o otkazu ugovora o radu, da je prije alkotestiranja pušio cigarete i da ga o tome nitko ništa nije pitao,

- da je prvostupanjski sud kao zadatak toksikološkog vještaka odredio očitovati se može li se ispravnost aparata etilometar utvrđivati svjedocima, je li etilometar pouzdana metoda testiranja, je li tužitelj kritičnog dana mogao konzumirati alkohol ili mu se ta utvrđena prisutnost alkohola mogla pokazati uslijed konzumacije alkohola dan ranije i je li tužitelj navedenog dana bio pod utjecajem alkohola,

- da je stalna sudska vještakinja za toksikologiju u nalazu navela da se ispravnost aparata utvrđuje periodičkim servisiranjem i umjeravanjem u ovlaštenim laboratorijima o čemu mora postojati pisani trag, da svjedoci vizualnim pregledom ne mogu utvrditi njegovu ispravnost, osim vanjskih oštećenja aparata, ukoliko ih ima, da alkometar ne predstavlja kvantitativnu metodu utvrđivanja koncentracije etilnog alkohola u krvi, da alkometar ne daje podatak u kojoj fazi se nalazi alkohol u organizmu testirane osobe, odnosno je li u fazi resorpcije ili fazi eliminacije i da nije moguće utvrditi je li utvrđeni alkohol u izdahu potječe od popijenog pića dan ranije ili je alkoholno piće konzumirano toga dana i da je moguće i jedno i drugo i da se osoba koja u krvi ima 0,00 g/kg do 0,50 g/kg etilnog alkohola smatra trijeznom osobom,

- da je na primjedbe tuženika vještakinja objasnila da je alkometar orijentacijska metoda za utvrđivanje alkohola, ali nikako pouzdana te se njime može utvrditi je li neka osoba konzumirala alkohol ili nije, a nikako se ne može utvrditi eventualna koncentracija etilnog alkohola u krvi, a samim time niti alkoholizirano stanje i da je moguće da je alkometar pokazao prisutnost alkohola u organizmu koji je popijen dan prije samog testiranja, što ovisi o količini popijenog pića dan prije jer je eliminacija alkohola iz organizma u prosjeku 0,15 g/kg po satu pa teoretski ako je osoba popila dvije litre vina večer prije događaja, mogla je imati maksimalnu koncentraciju 2 g/kg alkohola u organizmu, a za potpunu eliminaciju alkohola potrebno je 20 sati.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, da radni odnos nije prestao i nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto skretničara – kolodvorskog radnika na kolodvoru Turčin. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da je na tuženiku teret dokaza da je otkaz dopušten i zakonit i da je aparat kojim je vršeno ispitivanje ispravan i legitiman pa da su uporni navodi tuženika da je predmetni uređaj redovito servisiran i provjeravan sukladno uputama proizvođača u najmanju ruku deplasirani jer nikakva dokumentacija o tome nije predočena niti sudu, niti vještaku i da su takvi navodi u suprotnosti sa Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio alkohola u izdahu ispitanika („Narodne novine“ broj: 60/20) pa kako u sisu nema potvrde ovlaštene osobe da dobivene vrijednosti odgovaraju vrijednostima propisanim od strane proizvođača da je logičan zaključak da provjere nisu niti provedene pa kako je riječ o aparatu starom deset godina, a tužitelj osporava svoju alkoholiziranost da je jedini mogući zaključak da izvanredni otkaz nije dopušten, kao i iz razloga da tužitelj do davanja otkaza nije imao upozorenja na povrede obveza iz radnog odnosa, a niti mu je omogućeno iznošenje obrane u postupku.

8. Na temelju članka 299. ZPP-a, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.), stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.), a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (3). Stoga, sud nije ovlašten istraživati činjenice koje tužitelj nije osporio i vezan je za činjeničnu osnovu tužbe. Sukladno članku 7. stavku 2. ZPP- a, sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

8.1. Dakle, sud je vezan činjenicama koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka, a one činjenice koje su iznijele nakon toga, a mogle su ih iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, sud neće uzeti u obzir. Prvostupanjski sud odluku temelji na nedostatku dokumentacije o aparatu etilometar i propustu tuženika da dokaže ispravnost uređaja kojim je izvršeno alkotestiranje, iako tužitelj ispravnost etilometra, kao i način provođenja alkotestiranja, uopće nije osporavao niti je to činjenična osnova tužbe, već je osporavao samo pouzdanost takve metode provjere koncentracije alkohola u organizmu pa tuženik nije imao obvezu dokazivati činjenice koje nisu bile osporene i dostavljati dokumentaciju o urednom servisiranju i ispravnosti etilometra, na što je prvostupanjski sud upozoren odlukom ovog suda poslovni broj: 4 Gž R-146/2023. Prvostupanjski sud je stoga utvrđivao činjenice koje nisu bile predmet spora jer je tužitelj do zaključenja prethodnog postupka iznio kao sporne činjenice pouzdanost metode mjerenja prisutnosti alkohola u organizmu i nepravilno savjetovanje poslodavca sa sindikalnim povjerenikom u odnosu na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te činjenicu da je utvrđena količina alkohola mala i nije mogla utjecati na sposobnosti tužitelja, kao i da spornoga dana nije došlo do ugroze željezničkog prometa, slijedom čega je prvostupanjski sud samostalno doveo u pitanje tehničku ispravnost uređaja koju tužitelj nije osporavao, iako je na temelju članka 7. ZPP-a vezan činjenicama koje stranke iznose pa je prvostupanjski sud postupio suprotno načelu dispozitivnosti parničnog postupka.

8.2. Prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto odluku temelji na činjenicama koje tužitelj nije iznio do zaključenja prethodnog postupka te prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama utvrđenim u ovom postupku i to da je tužitelj konzumirao alkohol dan ranije, da je to priznao u svojoj pisanoj obrani i da je alkotesitranjem tužitelja na radnom mjestu utvrđena prisutnost alkohola u organizmu pa osnovano tuženik ukazuje u žalbi da je obrazloženje suda prvog stupnja nedorečeno i nepotpuno i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje presude suda prvog stupnja jer je nedostatke u prvostupanjskoj odluci moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 2. i 3. ZPP-a. i pravilnom primjenom materijalnog prava, s obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze.

9. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Odredbom članka 58. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) propisano je da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije nositi na mjesto rada, a stavkom 3. istog članka da će se smatrati kako je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja.

11. Prema članku 108. stavku 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilosti željezničkog sustava ("Narodne novine" br. 63/20, dalje: ZSIŽS) izvršni radnik ne smije konzumirati alkoholna pića, droge ili psihotropne tvari za vrijeme rada, niti smije početi obavljati poslove ako je pod utjecajem bilo kojih sredstava koja bi mogla utjecati na njegovu koncentraciju, pozornost ili ponašanje, posebno ako u organizmu ima alkohola, droga ili psihotropnih tvari. Stavkom 2. istoga članka propisano je da je izvršni radnik dužan na zahtjev ovlaštenog radnika upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika te željezničkog inspektora pristupiti ispitivanju ima li u organizmu alkohola, opojnih droga ili psihotropnih tvari odgovarajućim sredstvima ili uređajima.

12. Odredbom članka 37. stavka 1. točka 15. Pravilnika o zaštiti na radu tuženika (Službenik Vjesnik HŽI 12/20, dalje: Pravilnik o zaštiti na radu), propisano je da radnik čini povrede obveza iz ugovora o radu iz zaštite na radu, između ostalog, ako tijekom radnog vremena konzumira alkoholna pića, opojne droge ili druga sredstva ovisnosti, kojima smanjuje sposobnost za rad ili dođe na rad pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili drugih sredstava ovisnosti, a stavkom 2. istoga članka propisano je da se za povrede obveza iz stavka 1. toga članka radniku može otkazati ugovor o radu, dok je odredbom članka 165. Pravilnika o radu trgovačkog društva HŽI propisano je da se povredama obveza iz radnog odnosa smatraju osobito, između ostalog, dolazak na posao u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem opojnih droga ili konzumiranje alkohola i droga za vrijeme rada.

13. Odlukom tuženika o nultoj stopi tolerancije i zabrani konzumacije alkohola, droga ili psihotropnih tvari za izvršne radnike od 26. kolovoza 2019., u točki II. propisano je da izvršni radnici sukladno odredbi članka 91.b ZSIŽS-a ne smiju konzumirati alkoholna pića, droge, ili psihotropne tvari za vrijeme rada, niti smiju početi obavljati poslove ako su pod utjecajem bilo kakvih sredstva koja bi mogla utjecati na njihovu koncentraciju, pozornost ili ponašanje, naročito ako u organizmu imaju alkohola, droga ili psihotropnih tvari, a ponašanje suprotno navedenom predstavlja osobito tešku povredu radne obveze izvršnih radnika koja potencijalno može dovesti do ugrožavanja ljudskih života i velike materijalne štete, te će beziznimno rezultirati pokretanjem postupka izvanrednog otkaza ugovora o radu pojedinog izvršnog radnika od strane nadležnih nadređenih radnika.

14. Iz citiranih zakonskih odredbi i internih akata tuženika proizlazi da je izvršnim radnicima, kao što je nesporno tužitelj, izričito zabranjeno obavljanje poslova radnog mjesta pod utjecajem alkohola, a suprotno ponašanje prema internim odlukama tuženika predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja ima za posljedicu izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

15. Tuženik je 23. srpnja 2021. u 12:15 sati, u nazočnosti dva svjedoka alkotestirao tužitelja, koji je radio u dnevnoj smjeni, pri čemu je tužitelj naveo da nije konzumirao alkohol, a alkotestiranje je izvršeno etilometrom marke Drager 7410, tvornički broj [tvornički broj]. Alkotestiranjem je kod tužitelja utvrđena prisutnost alkohola u organizmu od 0,18 promila. Na zapisnik tužitelj nije imao primjedbi, a u postupku tužitelj nije osporavao da bi alkotestiranje bilo provedeno suprotno odredbama članka 7. do 10. Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti, načinu i postupku utvrđivanja prisutnosti alkohola, opojnih droga i psihotropnih tvari u organizmu izvršnih radnika željezničkog sustava („Narodne novine“ broj: 122/16).

16. Nadalje, tužitelj je u obrani naveo da je 22. srpnja 2021. radio u polju i popio nekoliko alkoholnih pića te je bio čvrsto uvjeren da će ta količina alkohola do idućeg jutra doći na nulu. Nalazom vještaka toksikologa utvrđeno je da alkometar ne predstavlja kvantitativnu metodu utvrđivanja koncentracije etilnog alkohola u krvi, da alkometar ne daje podatak u kojoj fazi se nalazi alkohol u organizmu testirane osobe, odnosno je li u fazi resorpcije ili fazi eliminacije i da nije moguće utvrditi je li utvrđeni alkohol u izdahu potječe od popijenog pića dan ranije ili je alkoholno piće konzumirano toga dana te da je moguće i jedno i drugo, zatim da je alkometar orijentacijska metoda za utvrđivanje alkohola, ali nikako pouzdana te se njime može utvrditi je li neka osoba konzumirala alkohol ili nije, a nikako se ne može utvrditi eventualna koncentracija etilnog alkohola u krvi, a samim time niti alkoholizirano stanje i da je moguće da je alkometar pokazao prisutnost alkohola u organizmu koji je popijen dan prije samog testiranja, jer je za potpunu eliminaciju alkohola potrebno je 20 sati.

17. Dakle, kraj činjenice da je tužitelj priznao da je dan ranije konzumirao alkoholna pića, da nije imao primjedbi na zapisnik o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu, da do zaključenja prethodnog postupka, odnosno sve do ukidbene odluke ovoga suda, nije osporavao ispravnost uređaja kojim je izvršeno testiranje, kao i sam postupak proveden po ovlaštenim djelatnicima tuženika, da je alkometar orijentacijska metoda koja potvrđuje je li neka osoba konzumirala alkohol ili nije i da je za potpunu eliminaciju alkohola iz organizma potrebno 20 sati, za zaključiti je da je tuženik na pouzdan način utvrdio da je tužitelj postupio suprotno Odluci tuženika o nultoj stopi tolerancije i zabrani konzumacije alkohola, droga ili psihotropnih tvari za izvršne radnike od 26. kolovoza 2019., kao i članku 108. stavku 1. ZSIŽS i da je u vrijeme izvršenja radnih zadataka u organizmu imao prisutnost alkohola. Pri tome su osnovani žalbeni navodi tuženika da je potpuno nebitno da se radi o maloj količini promila alkohola u organizmu i da je prema mišljenju vještaka prema utvrđenoj količini alkohola od 0,18 g/kg tužitelj bio trijezan jer je izvršnim radnicima tuženika, kao što je nesporno tužitelj, izričito zabranjeno obavljanje poslova pod utjecajem alkohola pa ujedno cijeneći narav radnog mjesta tužitelja, koji kao skretničar na željezničkom kolodvoru obavlja odgovorne poslove za odvijanje željezničkog prometa, koji uključuju i obavljanje poslova u svezi sa sigurnošću željezničkog prometa, to je prema ocjeni ovog suda tužitelj obavljanjem poslova pod utjecajem alkohola počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti konkretnog slučaja i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, slijedom čega je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Revr-525/2018-3 od 1. srpnja 2020. navodi: „Kako je to prethodno navedeno, radno mjesto skretničara - kolodvorskog radnika na kojem je tužitelj radio, specifično je s obzirom na proces i tehnologiju rada te uključuje rad sa željezničkim uređajima i opremom, čijim se nepažljivim rukovanjem (očekivanim pod utjecajem alkohola) može teško ozlijediti sam radnik, dok pogreška u postupanju može ugroziti život i zdravlje potencijalnih putnika, baš kao i izazvati znatnu materijalnu štetu poslodavcu i korisnicima usluga istog. Stoga je, makar i jednokratno ekscesno ponašanje tužitelja na radu (dolazak i obavljanje poslova pod utjecajem alkohola), neovisno o tome je li tužitelj utvrđen krivim za počinjenje kakvog kaznenog djela i je li tuženiku nastala šteta uslijed te povrede, tuženik osnovano mogao ocijeniti osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a zbog koje nastavak radnog odnosa, imajući u vidu interese ugovornih strana, nije moguć.“

18. Tvrdnja tužitelja da taj radni dan nije konzumirao alkohol neodlučna je kraj činjenice da mu je na radnom mjestu utvrđena prisutnost alkohola u organizmu i da je alkoholna pića konzumirao dan ranije, tim više što je ispitivanje alkohola u organizmu provedeno u 12:15 sati iz čega proizlazi da je tužitelj i u vrijeme dolaska na radno mjesto u dnevnu smjenu, bio pod utjecajem alkohola, a uvažavajući navod vještaka da je eliminacija alkohola iz organizma u prosjeku 0,15 g/kg po satu, a na što pravilno u žalbi ukazuje tuženik.

19. Za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je dužan na nedvojben i učinkovit način utvrditi da je radnik počinio tešku povredu obvezu iz radnog odnosa i da postoje osobito važne činjenice uslijed kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, dakle povredu radne obveza koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu kao zakonom predviđene mjere za najteže slučajeve radnikovih propusta te u slučaju spora ove činjenice i dokazati. Tuženik je metodom alkotestiranja utvrdio da je tužitelj za vrijeme radnog vremena imao prisutnost alkohola u organizmu, zatim da je tužitelj u obrani priznao da je dan ranije konzumirao alkohol, da tužitelj nije osporavao provedeni postupak alkotestiranja te je bez ikakvih iznesenih primjedbi potpisao zapisnik o provjeri prisutnosti alkohola u organizmu, da je tužitelj izvršni radnik – skretničar i da obavlja poslove od presudne važnosti za zaštitu života, zdravlja i imovine te da i najmanja pogreška u njegovom poslu može dovesti do katastrofalnih posljedica zbog čega je opravdano internim aktima tuženika propisana nulta stopa tolerancije na alkohol, da je upravo u cilju zaštite ljudi i imovine i zakonskim odredbama propisana zabrana konzumiranja alkohola prije i za vrijeme radnog vremena te da je zbog utvrđene prisutnosti alkohola u organizmu tužitelja, poslodavac izgubio povjerenje u njega kao radnika pa je stoga tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a koje činjenice je tuženik dokazao i u ovom radnom sporu te osnovano na iste ukazao u žalbi.

20. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika da u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu, nije bio dužan upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa jer je ova obveza za poslodavca propisana samo u slučaju redovitog otkazivanja ugovora o radu što jasno proizlazi iz odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a, kao i navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane. Naime, iznošenje obrane tužitelju je omogućeno prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, a pisana obrana tužitelja od 2. kolovoza 2021., nalazi se u sudskom spisu (list 8). Osim toga činjenica da je tuženiku omogućena obrana prije otkazivanja nije među parničnim strankama niti sporna.

21. Postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom proveden je u skladu sa ZR- om jer su sindikalnom povjereniku dostavljeni svi relevantni podaci iz kojih bi proizlazilo kako je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze te se sindikalni povjerenik protivio odluci o otkazu ugovora o radu iz istih razloga koje je radnik naveo u svojoj obrani (kajanje, dugogodišnji radni staž, godine života, da u svom radu do sada nije imao propusta) pa to što obrana tužitelja nije dostavljena sindikalnom povjereniku, kojem su ujedno dostavljeni svi drugi relevantni podaci na temelju kojih se i očitovao, uz činjenicu da je sindikalni povjerenik, sukladno odredbi članka 150. stavak 2. ZR-a, mogao zatražiti i održavanje sastanka sa poslodavcem (tuženikom) radi dodatnih odgovora ili obrazloženja, ali to nije učinio, za zaključiti je da je savjetovanje o namjeravanoj odluci o otkazu provedeno u skladu sa zakonskim propisima.

22. Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja te je tužitelj odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom, sve na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 2. i 3. ZPP-a.

23. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 330,00 eura, koji se odnosi na naknadu troška toksikološkog vještačenja. Troškovi sudskih pristojbi nisu specificirani pa isti nisu priznati tuženiku.

24. Troškovi žalbenog postupka nisu traženi.

25. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić