- 1 -              Rev 1215/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1215/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz Š., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. K. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. H. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica B. Č., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-418/2020-2 od 9. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4116/2018-20 od 24. veljače 2020., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 7. svibnja 2018. radniku S. T. te je naloženo tuženiku tužitelja vratiti na rad i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 3.200,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način na tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i za vraćanje na rad.

 

7. Prvostupanjski sud tužbu ocijenio je dopuštenom, a tužbeni zahtjev osnovanim uz obrazloženje

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga dana 7. svibnja 2018.;

- da je navedenu odluku o otkazu ugovora o radu tuženik uručio tužitelju 7. svibnja 2018. i da je od tada počeo teći rok iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu  („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR), a ne od dana pokušaja dostave nacrta neke ranije odluke (26. travnja 2018.) kada je tužitelj obaviješten da je za njegovim radom prestala potreba;

- da tuženik na temelju raspoloživih dokaza nije dokazao da je prestala potreba za radom tužitelja jer u spis, iako kao razlog za otkaz ugovora o radu, navodi ukidanje radnog mjesta tužitelja, nije dostavio bilo kakvu odluku iz koje bi neposredno proizlazio i sa sigurnošću moglo zaključiti da je radno mjesto tužitelja (stručni suradnik za kontinuiranu inventuru) doista i ukinuto.

 

8. Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjene po oba suda.

 

11. Suprotno tvrdnji revidenta ni jedan od sudova nije počinio navedenu povredu.

 

11.1. Prvostupanjski sud za svoje utvrđenje o pravodobnosti zahtjeva za zaštitu prava, pri kojem odlučnim za početak tijeka roka za podnošenje zahtjeva smatra dan primitka odluke, a ne dan kad je radnik obaviješten o prestanku potrebe za njegovim radom, dao je dostatne, logične i uvjerljive razloge.

 

11.2. Jednako tako ni drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer su u istoj, za zaključak o prihvaćanju razloga prvostupanjske presude, a prema kojem tuženik na temelju priložene dokumentacije, nije dokazao postojanje razloga za poslovno uvjetovani otkaz, dani dostatni i razumljivi razlozi.

 

11.3. Okolnost da se revident, osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava i utvrđenog činjeničnog stanja, ne slaže sa zaključivanjem suda presudu ne čini nerazumljivom i nepodobnom za ispitivanje.

 

12. Sadržajno, uz tvrdnju da prvostupanjski sud nije odgovarajuće cijenio i sadržaj obavijesti zavodu ... i očitovanje Sindikata na provedeno savjetovanje o kolektivnom višku od 16. ožujka 2018., tuženik ukazuje i na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a.

 

12.1. Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud je ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP-a, te i po ocjeni ovog suda, na temelju naprijed navedenih dokaza, kojima se tek posredno dokazuje prestanak potrebe za radom tužitelja, nije mogao sa sigurnošću zaključiti da je radno mjesto tužitelja ukinuto.

 

12.2. Nisu stoga počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a.

 

13. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

14. Pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava zaključak sudova da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz - ukidanje radnog mjesta tužitelja-, dakle, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

15. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 133. i 115. ZR-a.

 

16. Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od  petnaest dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

 

17. Kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, 26. travnja 2018., upoznavanjem tužitelja s nacrtom neke odluke o otkazu, još nije bilo povrijeđeno njegovo pravo, već je do povrede njegovog prava došlo donošenjem odluke o otkazu kasnijeg datuma (7. svibnja 2018.), koja odluka je tužitelju i uručena, i utvrđenje nedopuštenosti koje je predmet spora u ovom postupku.

 

18. Na utvrđeno činjenično stanje da tuženik nije dokazao da je radno mjesta tužitelja ukinuto i da je zbog toga prestala potreba za njegovim radom, na kojoj činjenici tuženik temelji odluku o otkazu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a kada su otkaz ocijenili nedopuštenim, a tužbeni zahtjev osnovanim.

 

19. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.