Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: P-488/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, OIB 85077656753, F. Hefelea 57, Sisak protiv I. tuženika LI, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice MI, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], I. [adresa], zastupani po punomoćniku Josipu Dizdaru, odvjetniku iz Siska, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 17. rujna 2025. u prisutnosti zz tužiteljice i punomoćnika I. i II. tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude, dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske koji glasi:

"Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, Zemljišnoknjižnog odjela u Petrinji broj Z- 4987/2023-21 od 9. studenog 2023. donesenog u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, na način da se na nekretnini u zemljišnoj knjizi označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], I. odvojak površine 132 m2, dvorišna zgrada u [adresa], I. odvojak površine 21 m2 i dvorište u ulici andrije petračića, I. odvojak površine 444 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, Zemljišnoknjižnog odjela u Petrinji broj Z-4987/2023-21 od 9. studenog 2023., te se određuje uknjižba brisanja prava suvlasništva I. tuženika LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Dr. [adresa] L, I. desni odvojak 10 u 1/2 dijela i II. tužene MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], I. [adresa] u 1/2 dijela, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) na k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], I. odvojak površine 132 m2, dvorišna zgrada u [adresa], I. odvojak površine 21 m2 i dvorište u ulici andrije petračića, I. odvojak površine 444 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela."

II Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženicima LI i MI naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska podnijela je ovome Sudu tužbu protiv tuženika LI i MI, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa. U tužbi je navela kako je pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnoj službi u Petrinji, Zemljišnoknjižnom odjelu u Petrinji pod brojem Z-4987/2023 (ranije Z-8633/2022) vođen pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu predlagatelja LI i MI, ovdje I. i II. tuženika, u kojem su postupku predlagatelji, ovdje tuženici, zahtijevali uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, ovdje tužiteljice, ranije upisane: u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], I. odvojak 132 m², dvorišna zgrada u [adresa], I. odvojak 21 m² i dvorište u [adresa], I. [adresa]². Po provedenom pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, Zemljišnoknjižni odjel u Petrinji donio je 9. studenog 2023. rješenje broj Z-4987/2023-21, a kojim rješenjem je udovoljeno prijedlogu I. i II. predlagatelja, ovdje I. i II. tuženika, te je određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se određuje brisanje uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na prethodno navedenoj nekretnini, te se određuje uknjižba prava vlasništva za korist I. i II. tuženika svakog u 1/2 dijela. Prije provedbe upisa prava vlasništva za korist I. i II. tuženika temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, Zemljišnoknjižnog odjela u Petrinji broj Z- 4987/2023-21 od 9. studenog 2023. u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine bila je upisana ovdje tužiteljica na temelju prijedloga Republike Hrvatske od 10. prosinca 2010. broj IpH-DO-1039/2009, a sve to sukladno odredbi članka 23. stavka 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine 92/2010.), na način da je nadležni zemljišnoknjižni odjel uknjižio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist Republike Hrvatske pod brojem Z-3135/2010. Prije prelaska predmetne nekretnine iz točke I. ove tužbe u vlasništvo Republike Hrvatske bila je upisana kao Općenarodna imovina s pravom korištenja Drvna industrija "Finel" Petrinja, RO za proizvodnju proizvoda od drveta S.P.O. [adresa], dok je iz zbirke isprava broj Z- 3135/2010 razvidno da predmetna nekretnina nije bila procijenjena u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Finel" te se na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja, pa je predmetno građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društveni kapital u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u smislu odredbe članka 23. stavka 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine 92/2010.), ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske. Tužiteljica nadalje ističe da tuženici i njihovi pravni prednici nikada nisu bili upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi iz čega proizlazi da tuženici nikada nisu imali pošten posjed sporne nekretnine za koju su bili podnijeli prijedlog za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka s daljnjim prijedlogom da se isti upišu kao vlasnici predmetne nekretnine, a upravo je Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, Zemljišnoknjižni odjel u Petrinji donoseći rješenje broj Z-4987/2023-21 od 9. studenog 2023. odredio uknjižbu prava vlasništva za korist I. i II. tuženika zapravo temeljem instituta dosjelosti pozivajući se pritom u obrazloženju samo na posjed i Ugovor o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996., bez drugih isprava koje bi bile temelj prava vlasništva i prava posjeda tuženika predmetne nekretnine cijelom površinom, jer takve isprave tuženici nisu niti dostavili, a niti istima raspolažu. Nepoštenje I. i II. tuženika razvidno je iz činjenice da je tužiteljica Republika Hrvatska bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, a kako je zemljišna knjiga javna isprava, I. i II. tuženiku navedene činjenice vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini nisu mogle ostati nepoznate, čime se isti ukazuju u potpunosti nepoštenim. Tuženici u pojedinačnom ispravnom postupku nisu niti dokazali pravnu osnovu stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini u cijeloj njenoj površini, nisu dokazali da posjeduju ispravu koja bi im davala pravo na posjed, ispravu iz koje proizlazi zakonitost posjeda, te i nakon provedenog ispravnog postupka ostaje nejasno temeljem koje bi osnove/isprave tuženici stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti, jer tuženici nisu dostavili niti jednu ispravu temeljem koje bi proizlazilo izvanknjižno pravo njihovog vlasništva, jer nisu dostavili niti dokazali postojanje isprava koja bi se odnosila na cjelokupnu predmetnu nekretninu. Tuženici nisu niti dokazali da je protekao zakonom propisani rok za dosjedanje. Jedini dokaz koji je cijenio zemljišnoknjižni sud, i to pogrešno cijenio, je Ugovor o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996., koji nikako ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u cijeloj njenoj površini d 579 m². Naime, uvidom u Ugovor o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996. razvidno je da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje stan na adresi [adresa] u prizemlju sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, wc i hodnika u ukupnoj površini od 52,83 m², dok je uvidom u ugovor o korištenju stana Komunalnog poduzeća Petrinja razvidno da se isti također odnosi isključivo na stan ukupne stambene površine od 53 m². Stoga tuženici nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti čija je ukupna površina 579 m², obzirom da je prodaja izvršena isključivo za stan na kojem je postojalo stanarsko pravo u površini od 52,83 m², a koja je površina manja za 526,17 m² od ukupne površine od 579 m². Tuženicima je bilo poznato, odnosno moralo biti poznato da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja društvenog poduzeća "Finel" i to u površini od 579 m², a koja im je činjenica morala biti poznata u vrijeme sklapanja ugovora uzimajući u obzir vrijeme sklapanja ugovora i javnu funkciju zemljišnih knjiga i katastarskog operata. Naime, nitko ne može prenijeti neko pravo niti stvoriti neko pravo drugome kojima ne raspolaže obzirom da je prodavatelj sklapanjem navedenog ugovora od 9. lipnja 1996. prodao kupcu stan na kojem postoji stanarsko pravo u ukupnoj površini od 52,83 m², a nije mu prodao ostatak površine predmetne nekretnine, a koja površina prema stanju u zemljišnoj knjizi obuhvaća stambenu površinu u razlici od 79,17 m², površinu dvorišne zgrade od 21 m² i površinu dvorišta od 444 m², pa samim time predmetni ugovor ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva tuženika glede površine predmetne nekretnine od 526,17 m². Iz uporabne dozvole od 18. lipnja 2015. jasno je vidljivo da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi građevina u kojoj su građevini prema uporabnoj dozvoli sagrađena dva stana uz potkrovlje, dok se ugovor o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996. odnosi isključivo na jedan stan ukupne površine od 52,83 m². Nadalje, uvidom u povijest promjena od 29. prosinca 2022. razvidno je da je predmetna nekretnina od 1979. do 25. ožujka 2011. u katastarskom operatu označena kao kuća površine 132 m², dvorište površine 445 m² i zgrada površine 21 m2 upisana u PL 3174 k. o. [katastarska općina] u posjedu Tvornice furnira Petrinje, dok je temeljem zapisnika od 25. ožujka 2011. ista upisana kao posjed Republike Hrvatske u novi PL 8217 k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog razvidno je da se predmetna nekretnina i u katastarskom operatu u naravi sastoji od više građevina i dvorišta, a ne samo od stana. Uzimajući u obzir navedeno činjenično stanje i oblik predmetne nekretnine u naravi tužiteljica ističe da je odredbom članka 20. (ranije članak 23.) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo određen način upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu na stanovima koji su prodani temeljem navedenog zakona, a koja se odredba obzirom na oblik predmetne nekretnine u naravi (jer sadrži ostale građevine i okolno zemljište koje nije niti obuhvaćeno Ugovorom o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996.) ne može primijeniti na konkretan slučaj. Također tužiteljica ističe odredbu članka 30.o stavka 1. (ranije članak 54.) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kojom je određeno da kupac stana prema odredbama ovog zakona ne može steći vlasništvo pripadajućeg zemljišta, stoga tuženici temeljem Ugovora o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996. ne mogu steći pravo vlasništva na dvorištu površine 444 m², dok dvorišna zgrada površine 21 m² i kuća preostale površine od 79,17 m² nisu niti bili obuhvaćeni navedenim ugovorom. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u cijeloj njenoj površini u korist tuženika na temelju ugovora od 9. lipnja 1996. Samim time tuženici nisu pošteni posjednici, jer su isti znali da im ne pripada predmetna nekretnina u cijelosti, pa samim time tuženici dosjedanjem ne mogu steći vlasništvo ostalog dijela predmetne nekretnine, a na koju okolnost ne utječe niti jedinstvo nekretnine, dok su prilikom sklapanja ugovora o prodaji od 9. lipnja 1996. znali, odnosno morali znati da sklapaju ugovor isključivo za stan u površini od 52,83 m², a ne za cjelokupnu površinu predmetne nekretnine. Stoga se tuženici imaju smatrati nepoštenim posjednikom, slijedom čega nisu pretpostavke poštenja posjeda, a tko je nepošten ne može niti se pozivati na dosjelost. U prilog navedenom dostavlja se preslika presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Zk-335/2020-2 od 15. srpnja 2020. koja je odluka donesena u parničnom postupku na temelju istovrsnih činjenica. Nadalje, da bi se vlasništvo nekretnine moglo steći dosjelošću, među ostalim, mora biti ispunjena i kvaliteta posjeda, odnosno posjed mora biti barem pošten. Člankom 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje u tekstu: ZV) propisano je kada je posjed zakonit, istinit i pošten. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu to pravo na posjed ne pripada. Tuženici nikako nisu pošteni posjednici predmetne nekretnine u njenoj površini od 579 m². U pogledu vremena potrebnog za stjecanje nekretnina dosjelošću ističe se da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti shvaćanja iz predmeta „Trgo protiv Hrvatske“ te „Radomilja i drugi protiv Hrvatske“, odnosno ne bi se moglo smatrati da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću protekom roka od 40 godina poštenog posjedovanja nekretnine do 17. studenoga 1999., jer taj rok na strani I. i II. tuženika od 1988. do 1999. nije nastupio. U obrazloženju rješenja broj Z- 4987/2023-21 od 9. studenog 2023. Sud navodi da su predlagatelji, ovdje tuženici, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekli posjedom pozivajući se na Ugovor o prodaji stana broj 222/97 od 9. lipnja 1996., ne navodeći niti jednu drugu ispravu koja bi predstavljala osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini cijelom njenom površinom, te ne uzimajući u obzir da od 1996. do 1999. nije prošlo 40 godina, a koliko je potrebno proći za dosjedanje u predmetnom slučaju, a niti je taj rok bio prošao do dana podnošenja prijedloga ovdje I. i II. tuženika za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. Stoga, tužiteljica ističe da I. i II. tuženici nisu mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijeloj njenoj površini temeljem samog posjeda obzirom da isti, a niti njihovi pravni prednici nisu bili upisani kao vlasnici niti kao nositelji prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na predmetnoj čestici u zemljišnoj knjizi, a niti kao posjednici iste, dok sam posjed nema kvalitete kvalificiranog posjeda, a niti je prošlo zakonom određeno vrijeme za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću od 1996. do 1999., pa niti do podnošenja prijedloga ovdje I. i II. tuženika za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. U zemljišnoknjižnom ispravnom postupku I. i II. tuženici nisu dokazali, odnosno nisu dostavili isprave kojima bi učinili vjerojatnim da im pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u cijeloj njenoj površini, niti ne navode niti dostavljaju ikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama da im je posjed samostalan, pošten, zakonit i istinit. Naime, ističe se da posjed nije dokaz da nekome pripada pravo vlasništva, nego eventualno pravo posjeda, a što ne znači samo po sebi da je posjed zakonit i da postoji pravna osnova za posjed. II. i II. tuženici su bili dužni dokazati da predmetnu nekretninu posjeduju kao samostalni i pošteni posjednici kroz zakonom određeno vrijeme i to 40 godina, a koje vrijeme je moralo isteći prije 1999., a rok za dosjedanje na strani I. i II. tuženika nije do 1999. niti istekao, a koje im je činjenice ovdje tužiteljica osporila prigovorom protustranke, te su iste činjenice kao sporne I. i II. tuženici bili ovlašteni dokazivati isključivo u parničnom postupku. U odnosu na zakonom određeno vrijeme posjedovanja, iz dostavljene katastarske dokumentacije je razvidno da je tužiteljica isključiva posjednica predmetne nekretnine i to od 2011., dok je ranije bilo kao posjednik upisano društveno poduzeće Tvornica Furnira Petrinja, a prema sadašnjoj sudskoj praksi isti je rok morao isteći do 1999., pa se niti navedeno vrijeme posjedovanja ne uračunava u tijek vremena za dosjelost. Dapače rok dosjedanja od 40 godina nije istekao niti u momentu podnošenja prijedloga za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. S obzirom da tuženici nisu dokazali niti jedno obilježje kakvoće svog posjeda, a osobito zakonitost i istinitost, a niti poštenje, razvidno je da predmetnu nekretninu u cijeloj njenoj površini u svakom slučaju nisu posjedovali kroz zakonom određeno vrijeme za stjecanje dosjelošću. Nadalje, da bi utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti bilo osnovano tuženici moraju dokazati da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću propisane odredbama članka 159. i 160. ZV-a. Te su pretpostavke: a) sposobnost osobe koja dosjeda da može stjecati putem dosjelosti, b) da stvar (objekt) koju samostalno posjeduje može biti predmet toga njezina dosjedanja, c) da je riječ o samostalnom posjedu zakonom određene kakvoće i d) da taj posjed neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Tužiteljica ističe da na strani I. i II. tuženika nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane odredbama članka 159. i 160 ZV, te da njihov posjed kao niti pravnih prednika istih nije kvalificiran. Naime, prema članka 159. stavka 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; stavkom 3. propisanom je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je u posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; stavkom 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Odredbom članka 160. stavka 1. i 2. ZV propisano je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stoga I. i II. tuženici nisu imali samostalan i pošten posjed predmetne nekretnine u cijelosti, budući da im nije moglo ostati nepoznato da nemaju pravo na posjed cijele nekretnine već samo stana, a niti su isti bili ikada upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama, stoga je njihov posjed nepošten, te je isti posjed nezakonit. Naime, da bi se nekretnina mogla steći dosjelošću, među ostalim, mora biti ispunjena i kvaliteta posjeda, odnosno, posjed mora biti barem pošten. Člankom 18. ZV-a propisano je kada je posjed zakonit, istinit i pošten. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu to pravo na posjed ne pripada. Tuženici nikako nisu pošteni posjednici predmetne nekretnine u cijeloj njenoj površini. Stoga kako su I. i II. tuženici nepošteni posjednici, nepošteni posjednici ne mogu steći pravo vlasništva dosjelošću. Vlasništvo na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu može steći dosjelošću onaj koji je nekretninu držao u posjedu kao pošten posjednik 40 godina, a sve prema propisima koji su važili do 06. travnja 1941. godine (pravno pravilo paragrafa 1472. OGZ-a). Također, i prema sada važećoj odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, a na koju se pozivaju i tuženici, za stjecanje dosjelošću vlasništva nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske traži se pošten samostalan posjed u trajanju od 40 godina. Također, opetovano se ističe da I. i II. tuženik u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nisu naveli niti dostavili ikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama o kakvoći posjeda iz kojih bi bilo razvidno da im je posjed cijele nekretnine samostalan, pošten, zakonit i istinit. Stoga tužiteljica ističe da su I. i II. tuženici nepošteni posjednici i da se u odnosu na njih nisu ispunile pretpostavke za stjecanje suvlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, jer njihov posjed nije trajao zakonom predviđeno vrijeme od 40 godina do 1999., niti 40 godina nakon 1999. Zaključno, kako su I. i II. tuženici mogli i trebali znati da im predmetna nekretnina ne pripada u površini od 579 m², on nisu niti bili pošteni posjednici tih nekretnina (članak 18. stavak 3. ZV-a) pa slijedom toga se zaključuje da I. i II. tuženici nisu niti mogli dosjelošću steći vlasništvo predmetne nekretnine, dok i u svijetlu odluka Europskog suda za ljudska prava nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer u vremenskom periodu od 1988. do 17. studenog 1999. nije niti isteklo razdoblje od 40 godina, slijedom čega se za vlasništvo predmetne nekretnine rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani I. i II. tuženika ima računati isključivo počev od 8. listopada 1991. pa nadalje, ali koje vrijeme niti nije relevantno kada su I. i II. tuženici nepošteni posjednici, a niti je rok od 40 godina nastupio u razdoblju od 1991. do dana podnošenja prijedloga I. i II. tuženika za pokretanjem pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. Tužiteljica ističe kako smisao i svrha pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka nije rješavanje sporova o vlasničkim ili o kojim drugim pravima na nekretninama, stoga se u tom postupku ne može utvrđivati ničije pravo vlasništva na temelju dosjelosti, bez postojanja valjanih isprava podobnih za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Ako su I. i II. tuženici smatrali da su stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću, kako su to tvrdili u prijedlogu za pokretanje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, odnosno posjedovanjem, to svoje pravo su trebali potraživati u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva pred nadležnim sudom. Navedeno proizlazi i iz članka 99. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/2019., dalje u tekstu ZZK) kojim je određeno da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka ako Zakonom nije što drugo određeno. Prema Zakonu o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934. (Sl. novine 175-XLV od 01.08.1934.), koja pravna pravila se primjenjuju u Republici Hrvatskoj na temelju odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/1991.), sud ne može u izvanparničnom postupku rješavati sporna pitanja koja se pojave. Obzirom da je iz prigovora tužiteljice broj Ip-DO-996/2022-16 od 5. siječnja 2023. razvidno da postoji spor u svezi predmetne nekretnine, to je Zemljišnoknjižni odjel u Petrinji u navedenoj pravnoj stvari trebao obustaviti pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u odnosu na spornu nekretninu te I. i II. tuženika (predlagatelja) sa predmetnim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva uputiti na pokretanje parničnog postupka, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, podredno odbiti podnesenih zahtjev predlagatelja. Naime, tužiteljica je svojim prigovorom u pojedinačnom ispravnom postupku sporila pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine u cijelosti, budući da drugi pravni temelj predlagatelji, ovdje I. i II. tuženici, nisu niti navodili, međutim, Zemljišnoknjižni sud je isključivo na utvrđenju stanja posjeda odredio uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja, ovdje I. i II. tuženika, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužiteljice. Stoga je Zemljišnoknjižni odjel u Petrinji, upustivši se u utvrđivanje prava vlasništva stečenog dosjelošću doveo tužiteljicu u nepovoljan položaj budući je ista morala braniti svoje pravo vlasništva po pravilima izvanparničnog postupka, umjesto po pravilima parničnog postupka gdje bi I. i II. tuženici, između ostalog, morali dokazati da su se ispunile sve pretpostavke potrebne za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću. Navedeno pravno stajalište potvrđeno je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž Zk-419/15 od 05. rujna 2016. Ujedno u prilog istaknutih navoda dostavlja se presuda Općinskog suda u Sisku broj Psp-121/16 od 13. srpnja 2017., a koje ja presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1271/2017 od 17. prosinca 2018. Stoga u konkretnom se slučaju radi o spornom imovinskopravnom odnosu koji se treba rješavati kroz parnični postupak kako je to i propisano člankom. 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno prethodno kroz postupak mirnog rješenja spora sukladno odredbi članku 186. a istog Zakona, a ne kroz pojedinačni ispravni postupak koji je predviđen za sređivanje zk stanja u nespornim situacijama, jer je obzirom na navode prijedloga, navode iz prigovora, činjenice koje su razvidne iz dostavljenih isprava i svih izvedenih dokaza, razvidno da između stranaka, ovdje tužiteljice te I. i II. tuženika, u pojedinačnom zemljišnoknjižnom postupku postojao spor oko prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i spor o pravnoj osnovi stjecanja prava vlasništva. Slijedom navedenog, pojedinačni ispravni postupak kao izvanparnični postupak namijenjen je sređivanju zemljišno-knjižnog stanja u nespornim situacijama ispravljanjem postojećih zemljišnoknjižnih upisa. Međutim, ukoliko su uknjiženi vlasnik ili njegov pravni slijednik poznati i dostupni, te ukoliko oni u stvarnosti navodnom vanknjižnom vlasniku osporavaju pravo vlasništva, tada nema mjesta ispravljanju postojećih zemljišnoknjižnih upisa u smislu članka 208. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama već se taj sporni imovinski odnos treba riješiti kroz parnični postupak sukladno članka 1. Zakona o parničnom postupku. Kako zemljišno knjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a prema Zakonu o sudskom izvanparničnom postupku (Sln 45-175/1934. od 01. kolovoza 1934.) čija pravna pravila se primjenjuju u Republici Hrvatskoj temeljem članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941., sud u izvanparničnom postupku ne može rješavati sporna pitanja koja se u postupku pojave, već se takva pitanja rješavaju kroz parnični postupak. Ujedno se ističe da je u istovrsnom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-346/202-2 od 13. lipnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da u situaciji ako određena osoba smatra da je dosjelošću stekla određenu nekretninu, a nema adekvatne isprve koje ima u vidu odredba članka 200. stavka 3. Zakona o zemljišnim knjigama, svoje pravo može ostvarivati u parnici, što znači da u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku ne može se dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj dokazuje osim ispravama i drugim dokazima kao što su svjedoci, očevid i sl. Kako protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, Zemljišnoknjižnog odjela u Petrinji broj Z-4987/2023-21 od 9. studenog 2023. tužiteljica nije mogla uložiti žalbu, već svoje pravo može ostvarivati pred sudom sukladno odredbi članka 213. Zakona o zemljišnim knjigama, to tužiteljica temeljem članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama podnosi ovu tužbu i predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka, makar i zbog ogluhe (izostanka) udovolji njenom tužbenom zahtjevu.

2. U svom odgovoru na tužbu, tuženici LI i MI ističu kako u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljen i ističu nespornim da je među strankama pred naslovnim sudom z.k. odjel [adresa], vođen pojedinačni ispravni postupak pod brojem: Z-8633/2022 i Z-4987/2023. Predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove upisane su na Republiku Hrvatsku. Potvrdom o kućnom broju Ispostave za katastar nekretnina Petrinja potvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa]. Nekretninu iz točke 2 ovoga odgovora na tužbu Ugovorom o prodaji stana br. 222/97 na kome postoji stanarsko pravo Grad Petrinja kao prodavatelj prodao je Držaj MI i LI iz [adresa]. kao kupcu stana na kome postoji stanarsko pravo u [adresa] u zgradi [adresa] u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, WC-a i hodnika ukupne površine 52,83 m². Prethodno su tuženici ugovorom o korištenju stana između predlagatelja i Komunalnoga poduzeća Petrinja Stambeni pogon od 19.12.1966.g. na predmetnoj nekretnini stekli stanarsko pravo. Odlukom od 11.3.1997.g. stanovi čiji je davatelj na korištenje FINEL d.o.o. iz [adresa] predaju se na gospodarenje Gradu Petrinji. Potvrdom Grada Petrinje od 08.06.2022.g. potvrđeno je da su MI i LI u cijelosti isplatili iznos kupoprodajne cijene iz Ugovora br. 222/97 o prodaji stana na kome postoji stanarsko pravo zaključen 09.06.1996.g. za zgradu koja čini jednu samostalnu uporabnu cjelinu stambene namjene označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uporabnom dozvolom za građevine izgrađene, rekonstruirane, obnovljene ili sanirane u provedbi propisa o obnovi, odnosno propisa o područjima posebne državne skrbi Upravnoga odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada Petrinje Klasa: UP/I-361-05/14-01/397 od 18.06.2015.g. utvrđuje se da je stambena građevina u [adresa] I desni [adresa]. na k. č. br. [katastarska čestica] (3990/2) k. o. [katastarska općina] obnovljena u provedbi propisa o obnovi te se za istu izdaje uporabna dozvola. Nadogradnju stambenoga prostora na predmetnoj nekretnini izvršili su tuženici 1983./84. godinu uz projektnu dokumentaciju APB-a Petrinja i projekta koji je izradio projektant ŽI sukladno propisima koji su tada bili na pravnoj snazi. Prije Domovinskoga rata, a i danas, u nadograđenom dijelu živi sin predlagatelja ŠI sa suprugom i dvoje djece. U Domovinskom ratu stambena zgrada je znatno oštećena i tuženici nakon povratka u [adresa] zajedno s obitelji ostvaruju pravo na obnovu. Dio građevine koji nije (bio u otkupu) tuženici su sami izgradili, a tuženik je gradnju odobrio svojim projektima rješenjima i dozvolama, odnosno nije je zabranio niti spriječio tako da su i po toj pravnoj osnovi tuženici stekli pravo vlasništva. Glede navoda iz tužbe vezano za svrhu i cilj pojedinačnog z.k. ispravnog postupka tvrdnje tužiteljice da je sud u pojedinačnom z.k. ispravnom postupku dužan utvrditi da li je u ispravom postupku bilo ili nije bilo uvjeta za udovoljenje prijavi upisa prava vlasništva, odnosno da li je ispravni postupak proveden zakonito, a ne utvrđivati pravo vlasništva tuženika i na te okolnosti provoditi dokaze. Navedene tvrdnje su neutemeljene jer je sudska praksa zauzela stajalište da u postupku za ispravak sud provodi dokaze radi utvrđivanja činjenica glede postojanja određenog knjižnoga prava i njegovog nositelja i na činjenično stanje utvrđeno svim raspoloživim dokazima primjenjuje materijalno pravo koje uređuje stjecanje, promjenu, prestanak i zaštitu prava na koja se odnosi. Odredbe članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrđeno je izvorno stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti kao i propisan tijek vremena te je određeno da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari. Sukladno navedenome kod tuženika postoji zakonitost posjeda u odnosu na Republiku Hrvatsku. Smatraju da su temeljem provedenoga postupka postojali uvjeti za uknjižbu prava vlasništva, na tuženika. Tijekom pojedinačnog z.k. ispravnog postupka (očevidom na licu mjesta u nazočnosti sudskoga vještaka geodetske struke saslušanjem svjedoka i dr., nesporno je utvrđeno da predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini stan u kući koji su predlagatelji (u ovome postupku tuženici) ugovorom o korištenju stana iz 1966.g. stekli kao i dio zgrade koji su sami nadogradili osamdesetih godina prošloga stoljeća, uz postojeću kuću, te da drugih stambenih prostora niti drugih vlasnika na predmetnom zemljištu nema. Sukladno navedenome činjeničnom stanju smatraju da su mjerodavne i odredbe ZV-a o uspostavi pravnoga jedinstva nekretnine…. (zemljišta i zgrade). Sukladno navedenome tužbu i tužbeni zahtjev predlažu u cijelosti odbiti kao neutemeljene.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 13-15 spisa), prijedlog (str. 16-17 spisa), uvjerenje o statusu čestice (str. 18-20 spisa), prigovor (str. 21-28 spisa), povijest promjena na katastarskoj čestici (str. 29-30 spisa), zapisnik katastra (str. 31-32 spisa), izvod iz posjedovnog lista (str. 33 spisa), obavijest (str. 34 spisa), dopise (str. 35-37 spisa), potvrdu (str. 38 spisa), uporabnu dozvolu (str. 39-41 spisa), preslik posjedovnog lista (str. 42-43 spisa), ugovor broj 222/97 (str. 85-88 spisa), ugovor o korištenju stana (str. 89-90 spisa), identifikaciju čestica (str. 96 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 97-98 spisa), uvjerenje (str. 99- 100 spisa), kopiju snimke iz zraka (str. 101 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 102 spisa), potvrdu o kućnom broju (str. 103 spisa), odluku (str. 110 spisa), potvrdu (str. 111 spisa), saslušani su tuženici i svjedok ČI (str. 118-120 spisa), te je izvršen uvid u ovosudni spis predmeta Z-1398/2025.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od dana 19. prosinca 2022. utvrđeno je kako je prije tužiteljice Republike Hrvatske na utuženoj nekretnini bila upisana općenarodna imovina s pravom korištenja Drvne industrije "Finel" Petrinja, RO za proizvodnju proizvoda od drveta S.P.O., [adresa]. Republika Hrvatska uknjižena je kao vlasnik spornih nekretnina 14. prosinca 2010. na temelju odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije.

5. Uvidom u uvjerenje o statusu čestice Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne djelatnosti Grada Petrinje, od dana 28. prosinca 2022., utvrđeno je kako se sporna nekretnina (čest. kat. br. 3990/2) na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja naselja, a i s danom 28. prosinca 2022. se nalazi unutar granica građevinskog područja naselja.

6. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostave za katastar nekretnina Petrinja proizlazi kako u katastarskom operatu od 1979. do 25. ožujka 2011. u k. o. [katastarska općina] na kč. [katastarska čestica] kuća od 132 m², dvorište od 445 m², zgrada od 21 m², vodi se Tvornica furnira Petrinja. Na temelju pravomoćnog rješenja od 24. ožujka 1997. i prijavnog lista kč. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvorište od 598 m², mijenja se tako da glasi 1175/2 dvorište od 445 m², kuća od 132 m², zgrada od 21 m², ostaje u istom posjedovnom listu, na istom posjedniku. Na temelju zapisnika od 25. ožujka 2011. na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisanoj u pl- 3174 k. o. [katastarska općina], briše se Tvornica furnira Petrinja, [adresa] i upisuje Republika Hrvatska (vlasnik) upisana u novi pl. 8217 k. o. [katastarska općina].

7. Uvidom u posjedovni list broj 8217 od dana 28. prosinca 2022. utvrđeno je kako je kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana Republika Hrvatska.

8. Iz obavijesti Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostave za katastar nekretnina Petrinja, od dana 13. siječnja 2023. utvrđeno je kako je izvršenim očevidom utvrđeno da se na kčbr. [katastarska čestica] (kčbr. [katastarska čestica] – u katastarskom operatu) nalazi građevina (kuća i zgrada) i dvorište.

9. Iz odgovora Grada Petrinje od dana 16. siječnja 2023., a na upit ODO u Sisku, utvrđeno je da je predmet ugovora o kupoprodaji stana na kojem je postojalo stanarsko pravo (broj ugovora 222/97) stan koji se nalazi u predmetnoj zgradi koja je u zemljišnoj knjizi označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Cijena stana je utvrđena sukladno tada važećim propisima o uvjetima i postupku prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo.

10. Iz potvrde Grada Petrinje od dana 8. lipnja 2022. utvrđeno je kako su MI i LI u cijelosti isplatili iznos kupoprodajne cijene iz ugovora broj 222/97 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen 9. lipnja 1996. (predmet kupoprodaje bila je zgrada koja čini jednu samostalnu cjelinu stambene namjene, označena kao kat. čestica broj [katastarska čestica] u [adresa], 1. odvojak, ukupne površine 597 m², upisana u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]). Ova je potvrda izdana na temelju podataka iz evidencije o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo koju vodi Grad Petrinja, Upravni odjel za financije i nabavu.

11. Iz uporabne dozvole od dana 18. lipnja 2015. utvrđeno je da je stambena zgrada u [adresa], 1. [adresa], na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] (3990/2) k. o. [katastarska općina], obnovljena u provedbi propisa o obnovi.

12. Uvidom u ugovor broj 222/97 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo utvrđeno je kako je isti sklopljen dana 9. lipnja 1996. između Grada Petrinje, kao prodavatelja i MI i LI, kao kupaca, a predmet kojeg ugovora je stan na kojem postoji stanarsko pravo u [adresa] u zgradi [adresa], prizemlje, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji nije upisan u zemljišne knjige, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a stan je predan na upravljanje i održavanje Fondu u stambeno-komunalnoj djelatnosti, odnosno Gradu Petrinji. Stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, WC i hodnika, u ukupnoj površini od 52,83 m². Cijena stana iznosi 36.528,24 kn. U toč. VII istog ugovora navedeno je kako stranke utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz točke I ovog ugovora te je prodavatelj ovlastio kupca da na temelju ovog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva na stanu polaganjem ovog ugovora u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Petrinji. U toč. X ugovora navedeno je da danom zaključenja ovog ugovora stanaru prestaje stanarsko pravo i i istovremeno kupac stana preuzima sva prava i obveze vlasnika stana te se obvezuje plaćati naknadu za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, a dužan je plaćati i ostale obveze vezane uz vlasništvo stana sukladno odlukama Gradskog vijeća Grada Petrinje donesene na temelju zakona. Potpisi na ugovoru su ovjereni kod Javnog bilježnika.

13. Iz ugovora o korištenju stana utvrđeno je kako je dana 19. prosinca 1966. Komunalno poduzeće Petrinja – Stambeni pogon iz Petrinje, na temelju akta Drvnog industrijskog poduzeća Sisak dalo na korištenje AI iz [adresa] stan u stambenoj zgradi u [adresa] od ukupne površine 53 m².

14. II. tuženica MI u svom je iskazu navela kako se sporni stan nalazi u kući prizemnici u kojoj su izgrađena dva stana s dva zasebna ulaza. Taj stan su suprug LI i ona dobili 1965. godine kao stanarsko pravo, odnosno, ona ga je dobila od Finela budući je u Finelu bila zaposlena. Poslije toga Finel joj je ponudio otkup tog stana, ne sjeća se točno koje je to godine bilo, što je prihvatila, a otkup je bio u ratama, do danas u potpunosti otplaćen. Do 1965. godine u tom stanu živio je GI s obitelji, koji se te godine onda iselio budući su si izgradili kuću. Ova kuća je izgrađena 1956. ili 1958., ne sjeća se točno. Od 1965. godine, kada je dobila stanarsko pravo na ovom stanu, njena obitelj i ona neprekidno u njemu žive. Iza ove kuće su izgradili još jedan stambeni objekt koji je povezan s ovom kućom, a sastoji se od dvije etaže, prizemlja i potkrovlja, ne zna točno koje stambene površine. U ovaj objekt postoji ulaz s dvorišne strane ali i iz njihove kuće. Ovaj objekt je od njenog sina. Misli da su od Finela dobili odobrenje da mogu izgraditi taj objekt. Također je napravljen projekt za ovaj objekt koji je izradio ŽI. U njihovom susjedstvu postoje još dvije iste kuće kao njihova. Nikada ih nitko nije smetao u posjedu ove njihove nekretnine i nikada si nitko nije svojatao prava na istoj. Stan, kada su ga dobili na korištenje 1965. godine, imao je 52 m² i bio je zapušten. Ne zna kako je došlo upisanih 123 m² stambene površine stana. Dvorišni objekt koji su naknadno izgradili manje je površine od njihovog stana.

15. Svjedok II iskazao je kako se doselio u stan u kojem danas živi 1997. godine, a radi se o stanu u kući u kojoj stan imaju tuženici. U njegovom stanu do tada je živio djelatnik Finela. Uselio se u stan 1968. godine i tada je počeo otplaćivati otkup stana budući je imao stanarsko pravo. Kada se doselio u ovaj stan, tuženica i njen suprug već su živjeli u susjednom stanu. Tuženici su u dvorištu njihove kuće, na svom dijelu, uza samu među izgradili pomoćnu zgradu. Ova pomoćna zgrada je velika koliko je velik i njihov stan. Također u njihovom dijelu dvorišta postoji i garaža koja se odmah nadovezuje na tu pomoćnu zgradu. U stanu tuženice i dograđenoj zgradi žive tuženici i njihov sin s obitelji. Pretpostavlja da su tuženici dobili dozvolu za dogradnju isto kao što je on dobio za dogradnju svog dijela stana. Zna da tuženike nitko nije smetao u posjedu njihove nekretnine.

16. Svjedok ČI iskazao je kako poznaje tuženike, s tužiteljicom je radio u Finelu, a i susjedi su u istoj ulici, zgrada preko puta zgrade. U svoju zgradu je uselio 1968. godine. Misli da se tužiteljica u svoj stan doselila dvije godine prije njega, i u tom istom stanu živi do danas. I on i tuženici dobili su stan od drvene industrije Finel kao stanarsko pravo. Poslije Finela vlasnik stana je postao Grad Petrinja koji je onda predao vlasništvo Republici Hrvatskoj. Ugovor o otkupu stanarskog prava sklopio je s Gradom Petrinjom. Zna da je tuženica otkupila također svoj stan, a pretpostavlja, budući ugovor nije vidio, da je isti ugovor sklopila s Gradom Petrinjom. Zna da je tuženica s obitelji neprekidno živjela u tom stanu, izuzev vremena rata nakon kojeg je ponovno došla živjeti u taj stan. Zna da je tuženica prije Domovinskog rata iza svog stana u dvorištu dogradila jedan stambeni objekt u kojem živi njen sin s obitelji. Stan tuženika bio je oštećen u ratu, 5. kategorija pa je stoga nakon rata obnovljen. Pravo na obnovu ostvarili su tuženici. Nitko nikada nije tuženicima branio korištenje sporne nekretnine niti ih smetao u posjedu iste. Također im nitko nije branio dograđivanje objekta, čak misli da su imali odobrenje za isto. Uz taj dograđeni dio tuženici imaju drvarnu i garažu. Oba ta objekta su zidana, sve je skupa povezano, odnosno sve čini jednu cjelinu.

17. Iz činjeničnih navoda tužbe, a i cjelokupnog postupka proizlazi da je tužiteljica Republika Hrvatska podnijela tužbu sukladno čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22; dalje: ZZK) koja tužba je posljedica činjenice da se protiv odluka zemljišnoknjižnog suda na raspravi za ispravak ne može podnijeti žalba (čl. 202. st. 3. ZZK). Na osnovi odluke suda donesene na raspravi za ispravak kojom je sud prihvatio prijavu za upis ili usvojio prigovor o upisu ili njegovu prvenstvenom redu provest će se njime naređeni upisi u zemljišnoj knjizi (čl. 204. st. 1. ZZK).

18. Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: - osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja, - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. (čl. 205. st. 1. i 2. ZZK).

19. Prema tome, u ovoj parnici Sud utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje ove tužbe te je li navedeni pojedinačni ispravni postupak proveden na zakonit i pravilan način. U sudskom postupku koji se vodi po tužbi za ispravak Sud ocjenjuje pravilnost zemljišno knjižnog upisa prava vlasništva koje je upisano u ispravnom postupku temeljem navedenih zakonskih odredaba Zakona o zemljišnim knjigama.

20. Nakon provedenog dokaznog postupka, Sud je utvrdio kako su tuženici LI i MI u poštenom posjedu sporne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], I. odvojak površine 132 m², dvorišna zgrada u [adresa], I. odvojak površine 21 m² i dvorište u [adresa], I. odvojak površine 444 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. . Ovakav zaključak Sud temelji na materijalnim dokazima iz ovog spisa predmeta, točnije ugovora o korištenju stana od dana 19. prosinca 1966. kojim je Komunalno poduzeće Petrinja - Stambeni pogon iz [adresa] dalo na korištenje AI stan u stambenoj zgradi u [adresa] od ukupne površine 53 m². Dakle, II. tuženica MI je još od 1966. u posjedu utužene nekretnine na temelju valjane pravne osnove. Nadalje je temeljem ugovora broj 222/97 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljenim dana 9. lipnja 1996. između Grada Petrinje, kao prodavatelja i MI i LI, kao kupaca, tuženici su postali vlasnici stana u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Da su tuženici u neprekidnom posjedu utužene nekretnine od 1966. godine potvrdili su i svi saslušani svjedoci, kojima je Sud poklonio svoju vjeru jer su iskazivali identično kao i tuženica te su međusobno bili suglasni, a također su potvrdili kako tuženici posjeduju, osim stana, i nadograđeni dio stambenog prostora na predmetnoj nekretnini, a koju nadogradnju su izvršili tuženici 1983./84. godine uz projektnu dokumentaciju APB-a Petrinja i projekta koji je izradio projektant ŽI sukladno propisima koji su tada bili na pravnoj snazi, i uz suglasnost tadašnjeg vlasnika nekretnine. Naime, predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini stan u kući koji su tuženici ugovorom o korištenju stana iz 1966.g. stekli kao i dio zgrade koji su sami nadogradili osamdesetih godina prošloga stoljeća, uz postojeću kuću, te da drugih stambenih prostora niti drugih vlasnika na predmetnom zemljištu nema. Da se na kčbr. [katastarska čestica] nalazi građevina (kuća i zgrada) i dvorište proizlazi iz obavijesti Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostave za katastar nekretnina Petrinja, od dana 13. siječnja 2023. koji je navedeno utvrdio izvršenim očevidom na terenu.

21. Sud smatra dokazanima navode tuženika da spornu nekretninu osobno imaju u posjedu dulje od 50 godina, a što proizlazi iz dostavljene dokumentacije i što su potvrdili i saslušani svjedoci.

22. Da se radi o građevinskom zemljištu također je dokazano materijalnom dokumentacijom u spisu predmeta, a svoje navode kako tuženici nemaju pravo na posjed cijele nekretnine već samo stana tužiteljica nije ničim dokazala jer dokaz očevidom na licu mjesta uz građevinsko vještačenje, radi utvrđivanja što čini stambenu jedinicu tuženika, a što dograđeni objekti odnosno radi utvrđivanja razlike u površini iz ugovora o kupoprodaji stana od površine upisane u zemljišnim knjigama, nije proveden budući da tužiteljica nije postupila po nalogu Suda i uplatila potreban predujam za podmirenje troškova vještačenja i očevida u danom roku, pa je Sud postupio u skladu s odredbom čl. 153. st. 3. ZPP-a kojim je propisano da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

23. Slijedom svega navedenog, Sud smatra kako je na nedvojben način provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su tuženici u posjedu utužene nekretnine dulje od 50 godine, te je u pojedinačnom ispravnom postupku Sud pravilno utvrdio da posjed nekretnine koja je bila predmetom pojedinačnog ispravnog postupka posl. br. Z-4987/2023 drže predlagatelji (ovdje tuženici), što proizlazi iz ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, uporabne dozvole za građevine izgrađene, rekonstruirane, obnovljene ili sanirane u provedbi propisa o obnovi odnosno propisa o područjima posebne državne skrbi od 18. lipnja 2015., dopisa Grada Petrinje od 31. siječnja 2023., očevida na licu mjesta i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zlatka Gloca, uvjerenja Područnog ureda za katastar od 24. ožujka 2023., rješenja Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 10. kolovoza 1998. i 13. prosinca 1996. Dakle, u pojedinačnom ispravnom postupku Sud je utvrdio kako se predlagatelji (tuženici) nalaze u posjedu predmetne nekretnine, a koju su stekli ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo koji je zaključen 9. lipnja 1996, na kojoj se nalazi samostojeća kuća s okućnicom, pomoćnom zgradom i garažom te dvorištem i predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu. Dakle, ne radi se o stambeno poslovnoj zgradi već se radi o kući prizemnici koju su predlagatelji (ovdje tuženici) digli za jedan kat iz svojih vlastitih sredstva. Kuća predstavlja dvojni objekt gdje se sa njegove desne strane gledajući s ceste nalazi kuća njegovog susjeda i saslušanog svjedoka II koji se također temeljem ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo upisao kao samovlasnik na susjednoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Zaključak je ovog suda kako je u postupku dokazano da su tuženici MI i LI utuženu nekretninu stekli na temelju instituta dosjelosti temeljem čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP). Naime, odredbom članka 160. ZVDSP-a, propisano je, i to u st. 1., da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Utvrđeno je da je njihov posjed bio zakonit, istinit i pošten, obzirom da je nekretnina stečena zakonito - pravnim poslom između I. tuženice i Komunalnog poduzeća Petrinja – Stambeni pogon (ugovor o korištenju stana od 19.12.1966.), potom pravnim poslom između tuženika i Grada Petrinje (ugovor broj 222/97 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo). Zatim, posjed nekretnine je istinit jer nije stečen silom, potajno niti prijevarom ili zlouporabom povjerenja, te je pošten obzirom da tuženici nisu znali, niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, budući je njihov posjed bio uredno evidentiran kod Grada Petrinje u evidenciji o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a temeljem odluke "Finela" od 11. ožujka 1997., a i u naravi su neprekidno i bez smetanja posjedovali utužene nekretnine. Sud smatra posjed tuženika poštenim jer tužiteljica Republika Hrvatska ničim nije dokazala suprotno. Posjed je, naime, pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP).

25. Ocjenjujući pravilnost zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva tuženika na utuženoj nekretnini u pojedinačnom ispravnom postupku u predmetu broj Z- 4987/2023, Sud smatra kako je isti upis prava vlasništva tuženika u potpunosti pravilan jer je utvrđeno kako su tuženici vlasnici ovih nekretnina koje pravo vlasništva nije bilo upisano u zemljišnim knjigama. Zemljišnoknjižni sud je pravilnom primjenom prava, i to odredbe čl. 203. st. 3. ZZK, kako stranke nisu postigle sporazum, odlučio po pravičnoj ocjeni i odredio uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje tuženici posjeduju dugi niz godina - kao svoje vlasništvo. Stoga tužiteljica Republika Hrvatska neosnovano prigovara nezakonitosti postupanja zemljišnoknjižnog suda koji je pravilno i zakonito proveo zemljišnoknjižni ispravni postupak.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Tuženicima su stoga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 eura temeljem Tbr.7.1. Tarife, za zastupanja na ročištima 23.10.2024., 03.03.2025. i 17.09.2025. u iznosu od 220,00 eura za svako ročište temeljem Tbr. 9.1. i 40.1. Tarife, što ukupno s PDV-om iznosi 1.100,00 eura.

U Petrinji, 29. listopada 2025.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužiteljica po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku

2. Tuženici po punomoćniku Josipu Dizdaru, odvjetniku iz Siska