Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-361/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HRŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tatjani Žarković odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5428/2021-20 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5428/2021-20 od 12. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 368,90 EUR, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i pristojbe u iznosu 281,30 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-5428/2021-20 od 12. srpnja 2024. suđeno je:

"I Nalaže se tuženom HR iz [adresa], da tužiteljici HRŠ iz [adresa] preda u posjed terasu površine 64,49 čm u potkrovlju zgrade u [adresa] upisanu kao dio njezine etaže (E- 1) upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da joj preda ključeve od stubišnih vrata na prvom katu i vrata u potkrovlju kojima se izlazi na terasu u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženom HR iz [adresa], da tužiteljici HRŠ iz [adresa] nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.475,39 eura sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu u iznosu od 1.849,77 eura zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/1997., 06/1999., 14/2002., 13/2003., 09/2005., 01/2006., 02/2010. i 13/2017. – dalje: Konvencija), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu svih troškova postupka tuženiku, uključivo trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 56,40 EUR, što ukupno iznosi 368,90 EUR.

2.1. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu porekla navode žalbe, predložila istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 200,00 EUR i sudske pristojbe u iznosu 81,30 EUR, što ukupno iznosi 281,30 EUR.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed terase površine 64,49 čm u potkrovlju zgrade u [adresa], upisane kao dio etaže (E-1) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da tuženi njoj preda ključeve stubišnih vrata na prvom katu i vrata u potkrovlju kojima se izlazi na terasu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži valjano obrazloženje o odlučnim činjenicama.

6. Počevši od utvrđenja da je na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i dvorište površine 210,5 čhv odnosno 757 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedeno etažiranje zgrade i tužiteljica upisana kao vlasnica etažno vlasništvo (E-1) trosobnog stana oznake S1 u prizemlju i predmetne terase površine 64,49 čm u potkrovlju te zgrade, da je pravni prednik tužiteljice etažno vlasništvo te nekretnine stekao pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7574/11-57 od 4. svibnja 2015. u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u kojem je sudjelovao i tuženik kao jedan od suvlasnika, te da se tuženik bez valjane pravne osnove nalazi u posjedu predmetne terase koju odbija predati u posjed tužiteljici, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. – dalje: ZV) i odredbu članka 162. stavak 1. ZV-a, kad je u točki I izrijeke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa, iz kojeg proizlazi silogistički zaključak suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, proizlazi od normativnog sadržaja odredbi o vlasničkoj tužbi iz članka 161. stavak 1. ZV-a prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, pri čemu vlasnik mora sukladno odredbi članka 162. stavak 1. ZV-a dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a što je tužiteljica nedvojbeno dokazala tijekom postupka.

8. Odredbom članka 163. stavak 1. i 2. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari ili ako svoje pravo na posjed izvodi iz posrednog posjednika koji ima pravo na posjed te stvari.

8.1. Tuženik suprotno odredbi članka 163. stavak 1. i 2. ZV-a, u postupku pred sudom prvog stupnja nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, niti da svoje pravo na posjed izvodi iz posrednog posjednika koji ima pravo na posjed te stvari.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja se u odlomcima 21., 22. i 23. obrazloženja pobijane presude, izjasnio o tuženikovom prigovoru povrede članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010. - dalje: Konvencija) u smislu poštivanja prava na dom i prava na privatnost, koji prigovor nije prihvatio, pravilno ocijenivši da tužiteljica ima pravo na zaštitu svog prava vlasništva koje je zagarantirano člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju i prema kojoj svaka fizička osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, te nitko ne može biti lišen svog vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete utvrđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

10. Iz provedenih dokaza u spisu predmeta i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je utvrdio da stan tužiteljice u prizemlju s predmetnom terasom površine 64,49 čm u potkrovlju zgrade, čini jedinstveni cjelinu jer je pristup terasi moguć bez prolaska kroz stan tuženika u potkrovlju, budući da je originalnom građevinskom dozvolom predviđen izlazak na terasu iz zajedničkog prostora kojeg je tuženik uzurpirao i prisvojio na način da je stanu dodao zajedničko stubište i zajedničku prostoriju iz koje se izlazilo na terasu bez ikakvog legalnog akta o građenju i etažnim elaboratom iz navedenog predmeta razvrgnuća Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7574/11 je uspostavljeno prethodno stanje identično onom iz projekta građevinske dozvole.

10.1. Budući da je tuženik uzurpiranjem i prisvajanjem zajedničkog stubišta i zajedničke prostorije iz koje se izlazilo na predmetnu terasu, kao i predmetne terase, bio svjestan mogućnosti pokretanja postupka od strane vlasnika radi predaje u posjed iste terase, to u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale na konvencijskopravno neprihvatljivo zadiranje u tuženikovo pravo na dom i privatnost, pa nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti.

11. Pritom valja navesti da zaštita navedenog konvencijskog prava na dom i prava na privatnost, nije apsolutna, niti primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se radi o sporu između jedne privatne fizičke osobe – tužiteljice i druge fizičke osobe – tuženika, a mehanizam vaganja suprotstavljenih interesa stranaka utjelovljen je već u citiranim mjerodavnim odredbama ZV-a koje služe legitimnom cilju zaštite tužiteljičinog prava vlasništva zajamčenog i odredbom članka 48. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014. – dalje: Ustav). Tužiteljici je povrijeđeno njezino pravo vlasništva predmetne terase time što tuženik istu bespravno drži u posjedu, pa tužiteljica ima pravo putem suda ishoditi da joj tuženik istu preda u posjed, dok nije odlučno što predmetna terasa ide u krug oko cijelog stana tuženika i s nje se jasno vidi u prostorije stana tuženika.

12. Tuženik i u žalbi, kao i u postupku pred sudom prvog stupnja, navodi da bi pravomoćnošću presude tužiteljica bez ikakvog ograničenja mogla 24 sata dnevno kršiti njegovo pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, da bi mogla na terasi boraviti danju i noći i ne samo gledati kroz prozore u sve moguće aspekte njegovog privatnog života, već i prisluškivati razgovore njega i supruge za blagovaonskim stolom ili u krevetu. Međutim, te pretpostavke tuženika ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja, kao ni zauzeta pravna stajališta o predmetu spora.

12.1. Žalbeni navodi tuženika o tome da tužiteljica nije niti pokušala doći na predmetnu terasu i da nema nikakav interes odlaska na istu, ne mogu se prihvatiti kao osnovani jer ne proizlaze iz provedenih dokaza u spisu predmeta, te je promašeno njegovo pozivanje u žalbi na susjedsko pravo iz članka 31. ZV-a.

13. U odnosu na pozivanje žalitelja na članak 12. Opće deklaracije o ljudskim pravima, članak 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članak 7. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, valja navesti da u konkretnom slučaju iste nije moguće primijeniti u korist tuženika.

14. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci.

15. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 368,90 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točci II izrijeke ove presude.

16. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, pa je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe u iznosu 281,30 EUR kao neosnovan, te je odlučeno kao u točci III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec