Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-8/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa zakonska zastupnica LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], majka tužitelja, a po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik iz Dubrovnika, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-89/2022 od 8. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-89/2022 od 8. studenoga 2022., ispravljena rješenjem od 10. studenoga 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je mldb. RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik prvog nasljednog reda iza pokojnog oca ŠŽ, sina ostavitelja MŽ koji je preminuo **.**.2021. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zakonski nasljednik pok. MŽ i time vlasnik 2/12 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama uz istodobno brisanje njegovog prava vlasništva.

II. Utvrđuje se da je tužitelj nositelj prava korištenja 1/2 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], Odjel muslimansko groblje, polje 01, razred 0, broj 0122, pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama uz istodobno brisanje njegovog prava vlasništva.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju:

- 18.963,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena i

- 10.066,01 kuna (.1335,99 eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplatiti iznos od 14.537,00 kuna (1.929,39 eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati na ponovni postupak ili da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 800,43 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 666,93 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tuženika, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženik budući je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su u bitnoj mjeri jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, budući je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je smatrao pravno relevantnim obzirom na predmet spora.

8. Predmet spora je nasljedno pravo tužitelja iza pok. MŽ kao zakonskog nasljednika istog u odnosu na ostavinu pok. MŽ.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da nije sporno da je tužitelj zakonski nasljednik pok. MŽ i to kao unuk istog (sin ranije preminulog sina ostavitelja),

- da također nije sporno da je tuženik rješenjem o nasljeđivanju proglašen jedinim nasljednikom pok. MŽ,

- da nije sporno da su tuženik i pok. MŽ za života ostavitelja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da je sporno što čini ostavinu pok. MŽ u pogledu vlasništva nekretnina i nepoštenje tuženika u ostavinskom postupku, kao i potreba vođenja ove parnice radi ostvarenja prava tužitelja kao nasljednika pok. MŽ,

- da iako je žalba tuženika izjavljena protiv čitave presude (odnosno protiv svih točka presude) iz sadržaja žalbe proizlazi:

- da se tuženik ne protivi tužiteljevom pravu na nasljeđivanje polovice novčanih sredstava MŽ po računima u bankama i da se tuženik ne protivi tužiteljevom pravu na nasljeđivanje prava korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa] u [adresa],

- da tužitelj u predmetnom postupku ne osporava sastav ostavine kako je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju, već svoj zahtjev temelji na utvrđenom sastavu ostavine, s tim da zahtjeva da mu pripadne samo dio utvrđene ostavine,

- da iz spisa poslovni broj O-330/21 proizlazi da je u istom vođen ostavinski postupak iza pok. MŽ, te da je u smrtovnici kao jedini nasljednik naveden tuženik koji je kao takav i dostavio podatke o nasljednicima i imovini ostavitelja matičnom uredu,

- da je na raspravi održanoj 28. travnja 2021. radi utvrđivanja rodoslovlja i uzimanja izjave nasljednika, prisustvovao isključivo tuženik koji je sa javnim bilježnikom utvrdio rodoslovlje na način da je navedeno isključivo da je ostavite bio u braku s pok. VŽ i da je iz tog braka potekao samo tuženik,

- da je tuženik na istom ročištu dostavio podatke i isprave o imovini ostavitelja, slijedom čega je javni bilježnik 28. travnja 2021. (isti dan) donio rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da ostavinu ostavitelja čini 4/12 + 4/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], 4/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vlasništvo vozila M1, marke Mercedes, broj šasije [broj šasije], reg. Oznake [registarska oznaka], cijelina korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], odjel Muslimansko groblje, polje 01, razred 0, broj 0122, pravo na potraživanje cjelokupnog iznosa na [broj] kod Erste & Steiermaerkische bank d.d., pravo na potraživanje cjelokupnog iznosa na [broj] kod Erste & Steiermaerkische bank d.d., pravo na potraživanje neisplaćenog dijela mirovine od HZMO-a,

- da je nasljednikom ove imovine proglašen tuženik kao zakonski nasljednik prvog reda, dok tužitelj nije sudjelovao u postupku niti mu je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju,

- da iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R2-72/10 i ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran u navedenom predmetu 5. svibnja 2010., proizlazi da su pok. MŽ, kao primatelj uzdržavanja i tuženik, kao davatelj uzdržavanja, sklopili ovaj ugovor kojim je pok. MŽ, na ime uzdržavanja od strane tuženika, tuženiku po svojoj smrti prenio vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s tim da je izričito navedeno da je pok. MŽ stvarni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su mu pripale dogovorom o razvrgnuću suvlasništva s UŽ kojem su pripale k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], no da dogovor o razvrgnuću nije proveden zbog spora između obitelji NŽ,

- da se u ugovoru se naglašava da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena obiteljska kuća, te je istim određeno da supruga pok. MŽ ima pravo doživotnog plodouživanja stana u prizemlju kuće, dok sin HŽ ima pravo doživotnog plodouživanja stana na prvom katu kuće. Konačno ugovoreno je da tuženik ima obvezu svog brata HŽ do njegove smrti zapošljavati u svojoj tvrtki isplaćivati mu uobičajenu plaću ili uzdržavati mjesečnim iznosom koje neće biti manji od iznosa prosječne plaće zaposlenih u RH, u godini koja prethodi godini isplate,

- da je člankom 5. ugovora pok. MŽ ovlastio tuženika da se temeljem ovog ugovora uknjiži kao vlasnik samo suvlasničkog dijela koji je tada bio uknjižen kao njegovo vlasništvo, dok će se cjelina vlasništva uknjižiti voljom ugovornih strana diobe suvlasništva,

- da se u odnosu na pravo na nasljeđivanje 2/12 dijela nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ukazuje da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. MŽ utvrđeno da ukupno 8/12 prava vlasništva iste čini ostavinu pok. MŽ, dok iz rješenje ovog suda poslovni broj Z-4826/21 od 5. listopada 2021. proizlazi da se tuženik uknjižio kao vlasnik 4/12 dijela ovih nekretnina temeljem prethodno navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

10. Na temelju tako, pravilno, utvrđenih činjenica sud prvoga stupnja izveo je pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Naime, uzimajući u obzir da je, nakon provedbe uknjižbe vlasništva po ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor tužitelj ne osporava, preostali dio nekretnina koji su utvrđeni kao ostavina pok. MŽ dijela, tužitelj je nedvojbeno nasljednik polovice ove ostavine, time 2/12 dijela, kako to zahtjeva u tužbi.

12. U odnosu na pravo korištenja grobnog mjesta, te pravo na potraživanje novčanih sredstava, tužitelj kao zakonski nasljednik polovice ostavine ima pravo zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva grobnog mjesta za 1/2 dijela prava korištenja, kao i polovicu iznosa novčanih sredstava koja su postojala na računima ostavitelja u trenutku njegove smrti.

13. Iz potvrda Erste & Steiermarkische bank d.d. te OTP banke d.d. razvidno je da je ostavitelj u trenutku smrti na računu Erste & steiermarkische bank d.d. imao 37. 927,02 eura te na računu OTP banka d.d. iznos od 20.132,02 kuna, čime tužitelju pripada polovica navedenih iznosa, kako i potražuje kada zahtjeva isplatu iznosa od 18.963,51 eura i 10.066,01 kuna.

14. Tuženik je evidentno osoba koja se aktivno legitimirala kao jedini nasljednik pok. MŽ te koji je kao takav i utvrđen jedinim nasljednikom istog, što pretpostavlja da je isti osoba legitimirana za trpljenje uknjižbe prava vlasništva nekretnina i korištenja grobnog mjesta u korist tužitelja, kao i osoba koja je dužna istom isplatiti iznose koje je stekao kao nasljednik ostavitelja preko dijela od 1/2 istih.

15. Sukladno članku 232. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN), tuženik je kao osoba koja je sudjelovala u ostavinskom postupku vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u pogledu sastava ostavine pa isti nije ovlašten pobijati sadržaj rješenja o nasljeđivanju, za razliku od tužitelja koji nije sudjelovao u ostavinskoj raspravi.

16. Između stranaka nije sporno da je tužitelj nasljednik pok. MŽ, a isto jasno proizlazi iz rodnog lista tužitelja i smrtnog lista te rješenja o nasljeđivanju iza pok. HŽ, pa kako je tužitelj unuk ostavitelja čiji je otac, sin ostavitelja, umro prije ostavitelja, te kako je tužitelj jedino dijete pok. HŽ, sukladno članku 10. ZN-a, isti je nasljednik 1/2 dijela ostavine pok. MŽ.

17. Sud prvog stupnja je za naprijed navedena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova pravna stajališta.

18. Naime, u dokaznom postupku prvostupanjski sud je izveo sve predložene dokaze, te ih je zasebno i u međusobnoj vezi obrazložio sa jasnim i logičnim razlozima.

19. Točno je da tuženik žalbenim navodima pokušava dovesti u pitanje ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda o sadržaju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između MŽ i CŽ.

20. U odnosu na te žalbene navode potrebno je istaknuti sljedeće:

- da je člankom 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju između MŽ i CŽ sklopljenog u postupku R2-70/10, ugovoreno da primatelj uzdržavanja MŽ prenosi nakon svoje smrti svoje postojeće suvlasničko pravo, dakle 1/3 dijela prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica]…“

- da je člankom 5. Ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovoreno „...kako se ova vlasnička prava, koje se trenutkom smrti primatelja uzdržavanja prenose na davatelja uzdržavanja, sve do provedbe diobe opisane u članku 2. ovog ugovora u zemljišnim knjigama, odnose samo na postojeći suvlasnički dio koji je sada uknjižen na primatelja uzdržavanja na svim nekretninama iz članka 1. ovog ugovora, ....“

- da je rješenjem o nasljeđivanju tuženik proglašen nasljednikom 8/12 (4/12 + 4/12) dijela prava vlasništva svih nekretnina koje glase na ostavitelja,

- da je pravomoćnim rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-4826/21 tuženik na svoje ime proveo uknjižbu 4/12 dijela na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju (dakle 1/3 koju je imao u trenutku sklapanja ugovora, kako i glasi članka 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju), dok je preostale 4/12 uknjižio na temelju rješenja o nasljeđivanju, kako to ispravno zaključuje sud pregledom rješenja Z-4826/21,

- da s obzirom na činjenicu da je tuženik rješenjem Z-4826/21 stekao 4/12 dijela prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavaju, a 4/12 na temelju rješenja o nasljeđivanju tužitelju kao zakonskom nasljedniku MŽ pripada 2/12 prava vlasništva nekretnina 1607/9, 1607/13, 1607/14 sve k. o. [katastarska općina],

- da negativna činjenica ne može biti predmet dokazivanja pa stoga tužitelj ne može dokazati ono što ne postoji jer ne može dokazati navodno postojanje ugovora o diobi temeljem koje bi ostavitelj MŽ bio vlasnik cjeline prava vlasništva nekretnina koje su bile predmet nasljeđivanja, jer to ne postoji,

- da je teret dokaza na tuženiku o tome da postoji odnosno da je provedena dioba suvlasničke zajednice nekretnina. Kad bi ta činjenica postojala, tuženik bi je mogao moći predložiti i dokazati, što u odgovoru na tužbu nije predložio, a ni tijekom prethodnog postupka do njegova zaključenja.

21. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično, te u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. i članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa je tuženik neosnovano osporava.

23. S obzirom na naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

25. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš