Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-470/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. Osijek, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika ZĐ u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić, u Osijeku i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br.: 3208472650 sklopljenog 20. veljače 2007.g. između tužitelja MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 kao kreditora sadržana u čl. 2. Ugovora kojom je ugovorena „ promjenjivost kamatne stope „ na način da je ugovoreno da je „ kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika „.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br.: 3208472650 sklopljenog 20. veljače 2007.g. između tužitelja MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 kao kreditora sadržana u čl. 6. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u „ kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatska narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja „.

III. Utvrđuje se da je od strane tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 nepropisno, nepravično i nepošteno primijenjena odredba o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u čl. 2. st. 3. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br.: 3208472650 sklopljenog 20. veljače 2007.g. između tužitelja MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 kao kreditora pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, što je tuženik Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 dužna priznati.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužitelju MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove promjene tečaja CHF u iznosu od 2.488,18 zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

na iznos od 1,65 EUR od 15. ožujka 2008.g.

na iznos od 0,80 EUR od 15. travnja 2008.g.

na iznos od 1,58 EUR od 16. listopada 2008.g.

na iznos od 4,80 EUR od 15. studenog 2008.g.

na iznos od 13,01 EUR od 16. siječnja 2009.g.

na iznos od 13,00 EUR od 16. veljače 2009.g.

na iznos od 8,77 EUR od 16. ožujka 2009.g.

na iznos od 9,75 EUR od 15. travnja 2009.g.

na iznos od 9,89 EUR od 15. svibnja 2009.g.

na iznos od 8,24 EUR od 15. lipnja 2009.g.

na iznos od 8,53 EUR od 15. srpnja 2009.g.

na iznos od 7,28 EUR od 15. kolovoza 2009.g.

na iznos od 9,13 EUR od 15. rujna 2009.g.

na iznos od 7,07 EUR od 15. listopada 2009.g.

na iznos od 8,40 EUR od 15. studenog 2009.g.

na iznos od 8,19 EUR od 15. prosinca 2009.g.

na iznos od 11,77 EUR od 15. siječnja 2010.g.

na iznos od 14,08 EUR od 15. veljače 2010.g.

na iznos od 14,05 EUR od 16. ožujka 2010.g.

na iznos od 15,87 EUR od 15. travnja 2010.g.

na iznos od 20,06 EUR od 15. svibnja 2010.g.

na iznos od 20,96 EUR od 15. lipnja 2010.g.

na iznos od 25,88 EUR od 15. srpnja 2010.g.

na iznos od 25,72 EUR od 15. kolovoza 2010.g.

na iznos od 35,93 EUR od 15. rujna 2010.g.

na iznos od 29,98 EUR od 15. listopada 2010.g.

na iznos od 31,36 EUR od 15. studenog 2010.g.

na iznos od 37,82 EUR od 15. prosinca 2010.g.

na iznos od 38,40 EUR od 15. siječnja 2011.g.

na iznos od 36,10 EUR od 15. veljače 2011.g.

na iznos od 37,49 EUR od 15. ožujka 2011.g.

na iznos od 37,56 EUR od 15. travnja 2011.g.

na iznos od 41,81 EUR od 15. svibnja 2011.g.

na iznos od 50,84 EUR od 15. lipnja 2011.g.

na iznos od 61,11 EUR od 15. srpnja 2011.g.

na iznos od 72,32 EUR od 15. kolovoza 2011.g.

na iznos od 54,62 EUR od 15. rujna 2011.g.

na iznos od 48,66 EUR od 15. listopada 2011.g.

na iznos od 49,06 EUR od 15. studenog 2011.g.

na iznos od 49,89 EUR od 15. prosinca 2011.g.

na iznos od 55,02 EUR od 15. siječnja 2012.g.

na iznos od 56,57 EUR od 15. veljače 2012.g.

na iznos od 54,88 EUR od 15. ožujka 2012.g.

na iznos od 54,63 EUR od 15. travnja 2012.g.

na iznos od 55,48 EUR od 15. svibnja 2012.g.

na iznos od 56,96 EUR od 15. lipnja 2012.g.

na iznos od 55,11 EUR od 15. srpnja 2012.g.

na iznos od 54,60 EUR od 15. kolovoza 2012.g.

na iznos od 50,07 EUR od 15. rujna 2012.g.

na iznos od 53,98 EUR od 15. listopada 2012.g.

na iznos od 55,80 EUR od 15. studenog 2012.g.

na iznos od 54,59 EUR od 15. prosinca 2012.g.

na iznos od 53,14 EUR od 15. siječnja 2013.g.

na iznos od 52,64 EUR od 15. veljače 2013.g.

na iznos od 52,12 EUR od 15. ožujka 2013.g.

na iznos od 55,73 EUR od 15. travnja 2013.g.

na iznos od 50,42 EUR od 15. svibnja 2013.g.

na iznos od 49,55 EUR od 15. lipnja 2013.g.

na iznos od 50,07 EUR od 15. srpnja 2013.g.

na iznos od 49,52 EUR od 15. kolovoza 2013.g.

na iznos od 51,47 EUR od 15. rujna 2013.g.

na iznos od 52,73 EUR od 15. listopada 2013.g.

na iznos od 53,34 EUR od 15. studenog 2013.g.

na iznos od 55,53 EUR od 16. prosinca 2013.g.

na iznos od 53,32 EUR od 15. siječnja 2014.g.

na iznos od 56,03 EUR od 15 veljače 2014.g.

na iznos od 57,40 EUR od 15. ožujka 2014.g.

na iznos od 56,05 EUR od 15. travnja 2014.g.

za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužitelju MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 149,64 EUR kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje od 08. ožujka 2007.g. do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 01. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, te parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.287,31 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od presuđenja, odnosno od 29. listopada 2025., do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 61,01 euro zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-4,34 EUR od 02.05.2007 pa do isplate,

-4,41 EUR od 02.06.2007 pa do isplate,

-5,31 EUR od 02.07.2007 pa do isplate,

-3,73 EUR od 02.08.2007 pa do isplate,

-3,74 EUR od 02.09.2007 pa do isplate,

-6,43 EUR od 02.10.2007 pa do isplate,

-3,39 EUR od 02.11.2007 pa do isplate,

-5,16 EUR od 02.12.2007 pa do isplate,

-5,16 EUR od 02.01.2008 pa do isplate,

-2,27 EUR od 02.02.2008 pa do isplate,

-4,06 EUR od 02.05.2008 pa do isplate,

-2,23 EUR od 02.06.2008 pa do isplate,

-2,37 EUR od 02.07.2008 pa do isplate,

-3,97 EUR od 02.08.2008 pa do isplate,

-4,00 EUR od 02.09.2008 pa do isplate,

-4,34 EUR od 02.12.2008 pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te se tuženikov prigovor radi prebijanja navedene tražbine odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 20. veljače 2007.g. sklopio Ugovor o kreditu broj 3208472650 kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 20. veljače 2007.g. sklopio Ugovor o kreditu broj 3208472650, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare, prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je ugovor o kreditu bio unaprijed sastavljen, da nije bilo pregovora o ugovornim odredbama, da tuženik nije tužitelja upozorio na pravne i ekonomske rizike valutne klauzule kredita u CHF, a nije upozoren niti na odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu, da tužitelju nije pojašnjeno od strane tuženika niti što čini ulaznu naknadu koju je trebao platiti, da u vrijeme realizacije kredita tužitelj nije imao niti firmu niti obrt u svome vlasništvu, da tužitelju, tuženik nije predočio nikakvu projekciju promjene anuiteta odnosno kako do iste dolazi, da mu niti javni bilježnik nije ništa objašnjavao vezano uz ugovorne odredbe ugovora o kreditu već da je samo naplatio svoju naknadu, da je ugovor o kreditu pročitao no da mu isti nije bio u potpunosti jasan već da ga je samo razumio djelomično a i inače da mu nije bila jasna odredba vezana uz valutnu klauzulu odnosno da mu ista nije niti spominjana pa stoga nije niti tražio objašnjenje od bankara.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7 od 13. lipnja 2024., sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 2.488,18 EUR, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,20 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.036,79 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.036,79 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. Iznos od 2.488,18 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od ožujka 2008. do zaključno do travnja 2014. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 2.488,18 EUR osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Glede istaknutog prigovora radi prijeboja ovaj sud smatra kako navedeni prigovor nije osnovan. Naime, manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno nije bila jasno predočena, pa tuženik stoga ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji po stavu ovoga suda niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbine tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Pod zaštitom istaknutog sud želi ukazati da prigovor radi prijeboja koji ističe tuženik ne bi bio osnovan niti iz toga razloga što tuženik tijekom postupka nije dokazao da je isplatio tužitelju ugovorom naznačeni iznos preplate. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao pod točkom VI. izreke presude.

23. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužba u ovosudnom postupku podnesena dana 11. lipnja 2023. godine to je obzirom na prednje izloženo evidentno da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Glede protivljenja tuženika uređenju tužbe od strane tužitelja podneskom od 20. rujna 2024. godine za koji podnesak tuženik smatra da se radi o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva i istomu se protivi, za istaći je da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi tužiteljice postavljenoj u smislu odredbe članka 186 b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP), te da u smislu citirane zakonske odredbe tužitelj ima pravo naknadno urediti tužbeni zahtjev, nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja te stoga takav podnesak tužitelja ovaj sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a iz gore obrazloženih razloga.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 10. prosinca 2021., 19. prosinca 2022., 8. svibnja 2024. i 20. rujna 2024. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 21. svibnja 2024. i 13. listopada 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 euro, trošak sudske pristojbe na tužbu 40,24 eura i sudske pristojbe na presudu 40,24 eura, daje konačni iznos troška od 2.287,31 euro.

Osijek, 29. listopada 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika