Republika Hrvatska

Županijski sud u

Poslovni broj Gž-1475/2025-2

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Nikolić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2210/2022-18 od 18. srpnja 2025., 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2210/2022-18 od 18. srpnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Senije Škrinjak Kos iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-592/2022 od 7. lipnja 2022. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 700,69 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i s dospijećem kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju daljnji iznos od 413,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2020. do isplate te u dijelu u kojem je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 659,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), pobijajući toč. I. i III. izreke, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, treba navesti da je u pitanju spor male vrijednosti pa se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenoj tvrdnji tuženice, presuda suda prvog stupnja nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora u žalbenom stadiju je isplata tražbine u iznosu od 700,69 eura, a odnosi se na naknadu za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa s pružateljem usluga Telemach Hrvatska d.o.o. (prethodno Tele2) i mjesečnih naknada do raskida ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da se predmetna tražbina odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze za pretplatnike po računu broj 1000002839/R024/900 od 31.8.2021. u kojem su obračunati iznos naknade za prijevremeni raskid ugovornih obveza za pretplatničke brojeve [broj telefona] i [broj telefona] pružatelja usluga Telemach Hrvatska d.o.o. koji iznosi 2.703,05 kn, te dug po prethodnim razdobljima na dan 4.9.2021. (kao pretpostavljeni dan raskida ugovora) koji iznosi 2.576,29 kn, odnosno ukupno 5.279,34 kn / 700,69 eura, pri čemu tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tijekom postupka ne osporava postojanje tog dugovanja prema pružatelju usluga, međutim ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da s tužiteljem nije u ugovornom odnosu, niti da je pristala da se tražbina prenese na njega. U vezi toga, prvostupanjski sud utvrđuje da je Telemach Hrvatska d.o.o. prenio na tužitelja Ugovorom o cesiji od 24. veljače 2022. predmetnu tražbinu, koja okolnost da je poznata i suprugu tuženice, slijedom čega ocjenjuje neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženica u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu te primjenom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje: ZOO) dosuđuje tužitelju naznačeni iznos sa zateznom kamatom od izdavanja računa. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa).

10. Osporavajući zakonitost pobijane presude, tuženica u žalbi ustraje u tvrdnji da nije sklopila ugovor s tužiteljem, da nije pristala da se potraživanje prenese na tužitelja i da nije obaviještena o prijenosu potraživanja, te da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

11. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno cijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije, pri utvrđenju da je vjerovnik Telemach Hrvatska d.o.o. prenio predmetnu tražbinu na tužitelja kao primatelja Ugovorom o cesiji od 24. veljače 2022., u smislu čl. 80. st. 1. ZOO-a i za sklapanje tog ugovora nije potreban pristanak dužnika. U odnosu na daljnje tvrdnje tuženice da nije obaviještena o ustupu predmetnog potraživanja, treba navesti da iz odredaba čl. 82. st. 1. ZOO-a koji propisuje da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju i čl. 82. st. 2. ZOO-a koji propisuje da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti, proizlazi da je jedina posljedica neobavještavanja dužnika o ustupanju mogućnost pravovaljanog ispunjenja obveze dužnika ustupitelju do trenutka saznanja za ustupanje. Budući da tuženica ne osporava da nije ispunila svoju obvezu isplatom prema Telemachu Hrvatska d.o.o kao ustupitelju tražbine, neobavještavanje tuženice o ustupu predmetne tražbine nema utjecaja na zakonitost pobijane presude te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 9. ZOO-a obvezao tuženicu na isplatu predmetnog potraživanja tužitelju u ukupnom iznosu od 700,69 eura.

12. Odluka o troškovima postupka tuženika donesena je u pravilnoj primjeni čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

13. Slijedom izloženog, žalbu tuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Tuženici nije priznat trošak u povodu žalbe jer nije uspjela u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

15. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. listopada 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner