Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-504/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Ovr-1050/2025-4 od 25. lipnja 2025., dana 29. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Ovr-1050/2025-4 od 25. lipnja 2025., u točki II. izreke.

Obrazloženje

1.Citiranim rješenjem naloženo je ovršeniku platiti ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 28,12 eur (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 62,50 eur odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. izreke citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj, predlažući da se rješenje preinači na način da mu se dosudi trošak u preostalom iznosu.

3. Žalba nije osnovana.

4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je dana 25. travnja 2025. zaprimljen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, odnosno izravne naplate kod Financijske agencije. Naime, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca, broj: Ovrv-1704/2024 od 15. travnja 2024. ovrhovoditelj da je zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

4.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) i utvrđuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi trošak u iznosu od 28,12 eura koji se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 12,50 eura i trošak sastava zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 15,62 eura. Ovrhovoditelju nije dosuđena naknada troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, u skladu sa čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ.

5. Prvostupanjski sud je pravilno primjenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ-a odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe, te su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja.

6.1. Naime, sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a, javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. U situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.

6.2. Pregledom spisa je utvrđeno da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdao dana 23. srpnja 2024. bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja, zbog čega trošak za ovrhovoditelja nije niti nastao. Nije sporno da se postupak izvansudske ovrhe ne može s uspjehom pokrenuti i voditi bez pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, no kako ovrhovoditelj žalbom ne spori da je primio rješenje o ovrsi javnog bilježnika s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, to i prema ocjeni ovoga suda nije postojala potreba vršiti izvid i zahtijevati izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga je, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova pribave pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave.

6.3. U odnosu na dostavljenu sudsku praksu valja reći da se ona odnosi na razdoblje do 27. studenog 2020. kada je čl. 283. stavak 1. OZ-a bio drugačijeg sadržaja, odnosno nije propisivao dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje, već je javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja stavljao potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Slijedom obrazloženog, riješeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavka 1. OZ-a.

8. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno u točki I. izreke.

U Rijeci 29. listopada 2025.

Sudac

Ksenija Dimec