Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-309/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv ovršenika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-782/2025-3 od 11. travnja 2025., dana 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika Adriatic osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 782/2025-3 od 11. travnja 2025. u točki II izreke.

II Uvažava se žalba ovršenika Adriatic osiguranje d.d., kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 782/2025-3 od 11. travnja 2025. u točki I izreke te za navedeno rješava:

Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika Adriatic osiguranje d.d. na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 25. veljače 2025. ovrhovoditelja OB, podnesenog na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-209/2011-159 od 28. lipnja 2023., djelomično potvrđene i djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-2 od 20. veljače 2024. i ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-8 od 29. listopada 2024., do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u tom postupku.

III Odbija se zahtjev ovršenika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.931,81 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-209/11 od 18. lipnja 2023., potvrđene i preinačene presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/23-2 od 20. veljače 2024., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/23-8 od 29. listopada 2024. (točka I izreke), odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (točka II izreke) i odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka (točka III izreke).

2. Protiv točke I i II izreke tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. U bitnom navodi da je dokazao mogućnost nastanka nenadoknadive štete. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i prihvati prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i naloži ovrhovoditelju da mu naknadi troškove postupka. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 2.931,81 eura.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje u tekstu: OZ). Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate s obrazloženjem da je u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava utvrđeno da je ovrhovoditelj zadobio iznimno teške tjelesne ozljede zbog kojih je njegova životna i radna sposobnost znatno smanjena (za 80 %), da on ima vrlo uočljivo naruženje i kroz duži period je trpio tjelesne boli, strah te duševne boli zbog naruženja i smanjenja životne i radne sposobnosti te da zbog toga sud smatra da ovršenik nije dokazao vjerojatnost da će njegova revizija (ako bude dopuštena) biti prihvaćena i da će ovrhovoditelju biti dosuđena naknada štete u manjem iznosu.

6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

7. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, sukladno s odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga zakona o odgodi ovrhe.

7.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jedne od zakonskih pretpostavki navedenih u odredbama čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije slijedom čega je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

9. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovršenik je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9.1. Naime, u prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik je istaknuo da ovrhovoditelj nije radno sposoban i da je umirovljenik (i da iz ovršnih isprava proizlazi da njegova mirovina iznosi 2.814,00 kuna), da u vlasništvu nema nekretnina, a da je vlasnik automobila proizvedenog 1983., drugog automobila proizvedenog 2003. i automobila proizvedenog 2008. te motocikla proizvedenog 1990. Ovršenik je kao dokaz svojih navoda dostavio uvjerenje Centra za vozila Hrvatske d.d. o vlasništvu vozila za ovrhovoditelja (stranica 148 spisa) te uvjerenje Državne geodetske uprave da ovrhovoditelj nije upisan u katastarski operat (stranica 146 spisa). Navedenim ispravama ovršenik je na razini vjerojatnosti dokazao da bi mu, u slučaju eventualnog uspjeha u revizijskom postupku, bilo nemoguće vratiti novčani iznos (110.444,93 eura). Ovrhovoditelj u očitovanju na ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osporio navedene činjenice o stanju svoje imovine nego je samo naveo da nije korektno da ovršenik nakon dugotrajne parnice za naknadu štete i dalje odugovlači isplatu.

10. Imajući u vidu visinu tražbine koju ovrhovoditelj namiruje u postupku izravne naplate (110.444,93 eura) te imovinsko stanje ovrhovoditelja, ovaj sud zaključuje da je ovršenik učinio vjerojatnim postojanje i druge zakonske pretpostavke, odnosno da s obzirom na imovinsko stanje ovrhovoditelja, postoji opasnost nastanka nenadoknadive štete za ovršenika u vidu nemogućnosti vraćanja novčanih iznosa.

11. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u ocjenu uspjeha ovršenika u revizijskom sporu (iako valja reći da je ovršenikova revizija dopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-397/2025-2 od 5. ožujka 2025.), a s obzirom na to da je prema čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a za odlučivanje o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe relevantno samo to da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, dok sud u ovršnom postupku kao postupku strogo formalnog legaliteta nije ovlašten upuštati se procjenu osnovanosti takvog pravnog lijeka.

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao djelomično osnovanu, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 25. veljače 2025. kao što je odlučeno u točki II izreke ovog rješenja.

13. Iako je preinačena prvostupanjska odluka i prihvaćen prijedlog ovršenika da se odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, ovršeniku nije dosuđen trošak sastava tog prijedloga (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja) niti trošak žalbenog postupka (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja). Naime, ovrhovoditelj ima pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku (presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-209/2011-159 od 28. lipnja 2023., potvrđenu i preinačenu presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4690/2023-2 od 20. veljače 2024.) i ovlašten je na temelju te ovršne isprave pokretati ovršne postupke (pa tako i postupak izravne naplate) radi ostvarenja svoje tražbine. Stoga je ovrhovoditelj imao legitiman interes za pokretanje postupka izravne naplate i očekivanje da će namiriti svoju tražbinu.

13.1. U konkretnom slučaju, parnični postupak iz kojeg potječe ovršna isprava je vodio oštećenik, fizička osoba, koja je stradala u prometnoj nezgodi, protiv osiguravajućeg društva, dakle, pravne osobe, čiji osiguranik je prouzročio navedenu prometnu nezgodu. Osim što je oštećenik (ovdje ovrhovoditelj) pretrpio znatnu neimovinsku štetu, postupak radi naknade štete (iz kojeg potječe ovršna isprava) je bio dugotrajan (od 2011. do 2024.). Kada bi se u ovakvoj situaciji ovrhovoditelju naložilo da plati ovršeniku trošak sastavljanja prijedloga kao i trošak žalbe, tada bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjerni teret za ovrhovoditelja, a koji i nije dao povoda za ovaj ovršni postupak. Osim toga, takva odluka o troškovima ovršnog postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit prava ovrhovoditelja na pristup sudu jer bi on, iako raspolaže ovršnom ispravom, bio u situaciji da ne pokreće ovršne postupke dok se ne donese odluka o podnesenoj reviziji. S druge strane ovršenik je osiguravajuće društvo za kojeg po stavu ovog suda, financijski teret snašanja troškova postupka, ne bi bio posebno nepravedan, niti bi predstavljao pretjerani teret.

13.2. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, treba odstupiti od mehaničke primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer bi nametanje obveze ovrhovoditelju da snosi troškove postupka, dovelo do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a u situaciji kada nije izvjesno da bi se takvim odstupanjem od primjene čl. 154. st. 2. ZPP- a, drugoj strani (ovršeniku) nametnuo pretjerani teret.

14. U nepobijanom dijelu (točka III izreke), prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 29. listopada 2025.

Sudac

Goran Škugor