REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-286/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja CG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba CGM, radi invalidske mirovine, 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/03537532882, URBROJ: 341-99-06/2-24-6959 od 21. veljače 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-02/24-03/03537532882, URBROJ: 341- 14-06/2-24-24981 od 17. listopada 2024., odbijen je zahtjev tužitelja (pripadnika Hrvatskog vijeća obrane), podnesen 27. kolovoza 2024., za priznavanje prava na invalidsku mirovinu po osnovi članaka 141. i 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta: ZHB).
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/24-03/03537532882, URBROJ: 341-99-06/2-24-6959 od 21. veljače 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoj ratni angažman i s time povezano stradanje, te smatra da ispunjava pretpostavke propisane za usvajanje predmetnog zahtjeva. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, u spisu ovosudnog upravnog spora vođenog pod poslovnim brojem Us I-1441/2020, te u spisu ovoga spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 29. listopada 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema članku 142. stavku 1. ZHB-a, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po tome Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ZHB-a temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. U stavku 2. navedenoga članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ZHB-u i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.
8. Među kumulativnim je pretpostavkama za usvajanje ove vrste zahtjeva, dakle, činjenica da je dotičnoj stranci pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva. Negativne odluke javnopravnih tijela mirovinskog osiguranja u konkretnom se slučaju temelje na utvrđenju da je navedeni status tužitelju prestao s danom 31. kolovoza 2010., te da mu taj status nije novim pravomoćnim rješenjem ponovno priznat trajno. To utvrđenje proizlazi iz spisa predmeta upravnog postupka, te je ono valjano obrazloženo u osporavanim rješenjima. Tužitelj u ovome sporu nije dokazao drukčije, tj. nije dokazao da ima priznat spomenuti status u vrijeme rješavanja predmetnog zahtjeva.
9. Postojanje važećeg pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine kojim je priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva kogentno je propisana pretpostavka za priznavanje prava na invalidsku mirovinu po predmetnoj osnovi. Bez postojanja te činjenice hrvatska tijela mirovinskog osiguranja dužna su odbiti zahtjev stranke. U tom pogledu tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
10. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 29. listopada 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Opunomoćeniku za primanje pismena DG, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
