Poslovni broj: Povrv-12/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Saši Javoranu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika OLEO DORATO D.O.O., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 40975774718, zastupanog po punomoćniku Marku Babiću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-7388/2022, UPP/OS-Ovrv-666/2022 od 27. listopada 2022. i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku OLEO DORATO D.O.O., OIB: 40975774718, da plati tužitelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, iznos od 122,62 eur (prije 923,90 kn[1] ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 39,20 eur (prije 295,39 kn) od 16. srpnja 2021. te

- na iznos od 83,42 eur (prije 628,51 kn) od 17. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

Ovrv-7388/2022, UPP/OS-Ovrv-666/2022 od 27. listopada 2022. i to u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku OLEO DORATO D.O.O., OIB: 40975774718, da tužitelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 49,77 eur (prije 375,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju postupovni trošak u iznosu od 125,54 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. listopada 2025. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu postupovnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv tuženika kao ovršenika 15. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - Izvoda otvorenih stavki za dužnika, radi naplate iznosa od 923,90 kn (sada 122,62 eur). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-7388/2022, UPP/OS-Ovrv-666/2022 od 27. listopada 2022., određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika. Protiv navedenog Rješenja o ovrsi podnesen je pravodobni prigovor kojim se isto u cijelosti pobija te je predmet proslijeđen ovome sudu u smislu članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022; u daljnjem tekstu: OZ) na nadležni postupak. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-12/2023-4 od 17. kolovoza 2023., koje je postalo pravomoćno 2. studenog 2023., u cijelosti je stavljeno van snage citirano Rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u svom prigovoru navodi da je osporio fakture Iskon Interneta d.d. te se obratio Hrvatskoj agenciji za mrežne djelatnosti koja je donijela odluku KLASA: UP ll- 344-08121 -0 1 / l 194, URBROJ: 37 6-05-2-22-4 od 21. veljače 2022. kojom je naložio tom operateru da u roku od 8 dana stornira sva potraživanja koje ima prema korisniku a koja se odnose na broj 38552350385. HAKOM je utvrdio da između navedenih stranaka nije sklopljen ugovor pa prema tome ni obveza plaćanja. Postupajući po navedenoj odluci, Iskon Internet d.d. je izvršio otpis svih potraživanja za usluge BIZ.NET. TV i to 4. travnja 2022. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu Iskon Internet d.d. kao ni Agencija za naplatu potraživanja (Ovrhovoditelj) nisu imali prema ovršeniku osnovano potraživanje. Kao dokaz predmetnih navoda, tuženik je dostavio citiranu odluku i očitovanje HAKOM-a te obavijesti o knjiženju.

2.1. Tužitelj se na poziv suda u zakonskom roku očitovao na prigovor tuženika, na način da je naveo da je temeljem Okvirnog Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018 sklopljenog sa društvom Iskon Internet d.d. (OIB: 36779353407), od dana 01.08.2018. godine te aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi da je tuženik obaviješten o ustupu sukladno čl.80. ZOO- a najkasnije pokretanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave, međutim da sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.) te da je Ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj nadalje pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Iskon Internet d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji te da je riječ o nepodmirenim računima za lipanj i srpanj 2021., na ime mjesečne pretplate te naknade za prijevremeni raskid ugovora po ugovorenoj tarifi BIZ.NET.TV koju je tuženik ugovorio s društvom Iskon Internet d.d. temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 09.10.2020. godine u obveznom trajanju od 24 mjeseca uz minimalnu mjesečnu naknadu od 179,90 kn uvećano za PDV. Nadalje, sukladno računu br. 20210717765971646581 od 31.07.2021. godine zbog tuženikovog neplaćanja je došlo do prijevremenog raskida u 07. mjesecu 2021. godine, a po kojem računu tužitelj potražuje naknadu iznosu od 500,00 kn, na koju ima pravo sukladno članku 18.t.5. Općih uvjeta poslovanja te članku 41. st.5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Naime, sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja te članku 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, pretplatnik ovdje tuženi je u slučaju prijevremenog raskida dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije. Prema stajalištu koje je zauzeo Županijski sud u Varaždinu u svojoj Presudi od 10.09.2019. godine, poslovni broj Gž-1273/19, naknada za prijevremeni raskid ugovora ne predstavlja nepoštenu i ništetnu odredbu ukoliko se ista sastoji od popusta na usluge i popuste na uređaje, sve uređeno Općim uvjetima poslovanja pružatelja usluga te sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama, a što je i ovdje slučaj. Dakle, prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa tuženik je ostvario popust na tarifu u iznosu od 50,00 kn mjesečno s obzirom da je puna cijena tarife 229,90 kn mjesečno, a tuženik ju je ugovorio za 179,90 kn mjesečno, čime je za 10 mjeseci korištenja usluge (od 10/2020 do raskida 07/2021) ostvario popust u iznosu od 500,00 kn (10x50,00kn). Slijedom navedenog, tuženiku je osnovano naplaćena naknada za prijevremeni raskid ugovora u visini označenog popusta jer je ista svakako za tuženika povoljnija od plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja za preostalih 12 mjeseci (od raskida 07/2021 do isteka ug. obveze 10/2022) iznosi 2.158,80 kn (12x179,90kn). U odnosu na prigovor tuženog kojim isti ne spori ugovorni odnos, već tvrdi kako je predmetno dugovanje osporio te prilaže odluku HAKOM-a, tužitelj ističe kako je upravo iz odluke HAKOM-a koju dostavlja tuženik vidljivo da su stornirana sva dugovanja koja je tuženik imao prema Iskon Internetu d.d. temeljem korisničkog ugovora broj 9042740 koji se odnosi na uslugu BIZ.NET i telefonski priključak 052/350385 te se ista odluka ne odnosi na ovdje utuženo dugovanje nastalo temeljem ugovora broj 1776597 kojim je ugovorena usluga BIZ.NET.TV i telefonski priključak 052/521855. Tužitelj nadalje napominje kako je iz označene odluke HAKOM-a od 19.10.2022. godine vidljivo da su predmetni računi ustupljeni tužitelju za iznos od 923,90 kn, a koji iznos tužitelj upravo potražuje ovim postupkom. Nadalje, s obzirom da je tuženik dana 16.08.2021. godine tužitelju na ime predmetnog dugovanja izvršio uplatu u iznosu od 18,91 kn, tužitelj povlači tužbeni zahtjev u iznosu od 18,91 kn u dijelu u kojem po računu broj 20210617765970624987 djelomično potražuje naknadu za pružene usluge, dok po istom računu ostaje pri tužbenom zahtjevu u iznosu od 276,48 kn. Također tužitelj ističe kako je tuženik svojom uplatom priznao osnovanost predmetnog dugovanja. Sukladno svemu navedenom, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev preostao nakon djelomičnog povlačenja tužbe, djelomično održi na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-7388/2022, UPP/OS-Ovrv-666/2022 od 27. listopada 2022. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 120,11 eur sa pripadajućim zateznim kamatama te da naloži tuženici da tužitelju naknadi postupovni trošak u iznosu od 187,47 eur. Kao dokaz svojih navoda tužitelj je podnesku priložio preslik Okvirnog Ugovora o cesiji, preslik Aneksa, preslik Dodatka Ugovora o cesiji, Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, račune Iskon Internet d.d. za lipanj i srpanj 2021., Opće uvjete korištenja (poslovanja – op.a.) Iskon Internet d.d. i analitičku karticu – karticu prometa na dan 4. travnja 2023.

2.2. Tuženik se na podnesak tužitelja očitovao podneskom od 21. prosinca 2023., na način da se izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, ustvrdivši da ni tužitelju, ni njegovom pravnom predniku Iskon Internet d.d. nije izvršio uplatu 16. kolovoza 2021. po spornom obveznom odnosu te da iz priložene (djelomično skenirane) dokumentacije nije posve jasno koju tražbinu je tužitelj otkupio od tvrtke ISKON Internet d.d. U svakom slučaju, za utuženu tražbinu ne postoji ugovorni odnos, pa slijedom toga, tužitelju kao ni njegovom predniku, ne pripada pravo na naknadu zbog prijevremenog raskida tog odnosa. Iz dostavljene dokumentacije (pet Obavijesti o knjiženju) jasno proizlazi da je ISKON Internet d.d. izdao odobrenja (otpis potraživanja) i za usluge pod nazivom „BIZ.NET.TV“. Slijedom navedenog tužitelj nema aktivne legitimacije za naplatu predmetnog potraživanja, pa te se predlaže da nadležni sud u cijelosti stavi izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv- 7388/2022 ((UPP/OS Ovrv-666/2022) od 27. listopada 2022. koji je donijela javna bilježnica Fabiana Kliman iz Rovinja, te da se tužitelj obveže na plaćanje troškova postupka. Tuženik traži trošak za sastav ovog podneska u iznosu od 99,54 EURA.

3. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu, izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja – Izvod otvorenih stavki dužnika 14. rujna 2022., Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-7388/2022, UPP/OS-Ovrv-666/2022 od 27. listopada 2022., prigovor tuženika, Odluku HAKOM-a od 21. veljače 2022., predstavku tuženika HAKOM-u od 19. listopada 2022., obavijest o knjiženju Iskon Internet d.d. u korist br. 883856156 od 4. ožujka 2022., obavijest o knjiženju Iskon Internet d.d. u korist br. 883856157 od 4. ožujka 2022., obavijest o knjiženju Iskon Internet d.d. u korist br. 883856158 od 4. ožujka 2022., obavijest o knjiženju Iskon Internet d.d. u korist br. 883856159 od 4. ožujka 2022., obavijest o knjiženju Iskon Internet d.d. u korist br. 883856160 od 4. ožujka 2022., podnesak tužitelja od 26. travnja 2023., Aneks broj 1 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018, od 30. rujna 2019., Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018, od 3. kolovoza 2018., Aneks broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018, od 24. siječnja 2021., Aneks broj 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018, od 3. studenog 2021., 80. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018 od 3. kolovoza 2018. i Aneksu broj 3 – izvadak iz specifikacije prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 21. srpnja 2022. u odnosu na tražbine prema tuženiku u iznosu od 295,39 kn i 628,51 kn, Zahtjev za izmjenom pretplatničkog ugovora od 9. listopada 2020., račun Iskon Internet d.d. broj 707339/POSL3/1 od 31. srpnja 2021. za srpanj 2021., račun broj 554413/POSL3/1 od 30. lipnja 2021. za lipanj 2021., Opće uvjete korištenja Iskon Internet, Karticu prometa na dan 4. travnja 2023. za dužnika Oleo Dorato d.o.o. te podnesak tuženika od 21. prosinca 2023.

4. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelih, a neplaćenih računa za lipanj i srpanj 2021., u ukupnom iznosu od 122,62 eur (prije 923,90 kn) na ime mjesečne pretplate te naknade za prijevremeni raskid ugovora po ugovorenoj tarifi BIZ.NET.TV, a koju je tražbinu tužitelj otkupio od društva Iskon Internet d.d. Zagreb. Sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog (tužitelj), odnosno u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska (tuženik) iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sukladno odredbi stavka 6. istog članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. istog članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 6. ovoga članka to nije moguće. (članak 461.a stavak 8. ZPP-a).

7. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

8. Sukladno odredbi članka 461.a stavka 4. ZPP sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

8.1. S obzirom da su stranke u ovoj pravnoj stvari vezane rokovima propisanima odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP, te kako su isti istekli, to su iste prekludirane u pravu na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza. U tom smislu, a s obzirom na navode i dokaze u spisu predmeta, stav je ovog suda da su činjenice u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljene za donošenje odluke o glavnoj stvari.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja te pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvodno je sud ispitao aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika te je utvrdio da iste proizlaze iz od tužitelja dostavljenih isprava - Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018, od 3. kolovoza 2018., Aneksa broj 1, Aneksa broj 2 i Aneksa broj 3. tome ugovoru te 80. Dodatka Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj: PP-01/2018 od 3. kolovoza 2018. i Aneksu broj 3 – izvatka iz specifikacije prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 21. srpnja 2022. u odnosu na tražbine prema tuženiku u iznosu od 295,39 kn sa datumom dospijeća 15. srpnja 2021. i 628,51 kn sa dospijećem 16. kolovoza 2021., iz kojih isprava je razvidno da je predmet cesije potraživanje društva Iskon Internet d.d. Zagreb prema tuženiku navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu. Pri tom se u pogledu notifikacije tuženika o izvršenoj cesiji naglašava da je nesporno da je neispunjenjem svoje obveze (bilo tužitelju, bilo njegovom pravnom predniku Iskon Internet d.d.), pri čemu tuženik ni ne tvrdi da je podmirio utuženu tražbinu, tuženik dao povoda pokretanu postupka u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, a i nadalje, aktivno legitimiran upravo tužitelj kao cesionar. Sve da notifikacija i nije izvršena prije utuženja, navedena bi činjenica samo osiguravala tuženiku zaštitu u smislu prava na ispunjenje utužene tražbine pravnom predniku tužitelja – cedentu (dakle društvu Hrvatski Telekom d.d.), a kojim ispunjenjem bi se tuženik oslobodio svoje obveze i prema ovdje tužitelju kao cesionaru. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svom Rješenju Broj: Rev 4590/2019-3 od 1. veljače 2023. te se tako u istome navodi: "11. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti, prema odredbi čl. 82. ZOO. Dakle, iz sadržaja navedenih odredbi za zaključiti je da za perfekciju ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika cesusa, ali je cedent dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Obavijest, notifikacija, nema konstitutivni učinak na nastanak samog ugovora o cesiji, već je njen značaj u tome da dužnik (cesus) dozna da se vjerovnik njegova duga promijenio te da mora tražbinu ispuniti primatelju cesionaru. Njome se on štiti tako da se ispunjenjem oslobađa svoje obveze čak i onda kad je došlo do cesije, ali on o njoj nije bio obaviješten niti je o njoj na drugi način doznao. Dužnik putem notifikacije doznaje kome je zapravo dužan jer nakon cesije cjelokupne tražbine dotadašnji vjerovnik i dužnik više nisu u pravnom odnosu te cedent više nema aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje dužne činidbe od dužnika. Svi učinci zaštite dužnika neposredno su vezani uz njegovo znanje o cesiji. Dakle, posljedica notifikacije je da dužnik gubi pravo pozivati se na zaštitna pravila koja mu omogućuju da se oslobodi ispunjenjem pogrešnoj osobi. Neznanje dužnika o izvršenoj cesiji na temelju zakonskih odredbi se pretpostavlja, a dužnost dokazivanja suprotnog, tj. da je dužnik bio obaviješten o izvršenoj cesiji, leži na primatelju (cesionaru). Podmiri li cesus, nakon što je bio obaviješten o cesiji, tražbinu cedentu umjesto cesionaru, da bi se oslobodio svoje obveze, morat će dokazati da je cesija ništetna ili da postoje drugi razlozi zbog kojih nije došlo do prijenosa tražbine na cesionara. U protivnome morat će još jednom istu tražbinu ispuniti primatelju cesionaru."

10.1. Osnovanost pravne osnove utužene tražbine proizlazi iz Zahtjeva za izmjenom pretplatničkog ugovora, od 9. listopada 2020., iz kojega je razvodno da su pravni prednik tužitelja Iskon Internet d.d. i tuženik dana 9. listopada 2020. sredstvima daljinske komunikacije sklopili ugovor o pružanju usluga BIZ.NET.TV, kojim su zasnovali pretplatnički odnos sa trajanjem ugovorne obveze na razdoblje od 24 mjeseca, kojom se tužitelj obvezao platiti mjesečni naknadu (pretplatu) u iznosu od 179,90 kn (sada 23,88 eur) uvećano za PDV. Nadalje, uvidom u račun br. 20210717765971646581 od 31.07.2021. utvrđeno je da se isti odnosi na naknadu za prijevremenog raskid do kojeg je došlo u srpnju 2021. (što tuženik ne soporava), a po kojem računu tužitelj potražuje naknadu iznosu od 500,00 kn (sada 66,36 eur) sukladno članku 18.t.5. Općih uvjeta poslovanja te članku 41. st.5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Naime, sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja te članku 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, pretplatnik ovdje tuženi je u slučaju prijevremenog raskida dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije. Prema stajalištu koje je zauzeo Županijski sud u Varaždinu u svojoj Presudi od 10.09.2019. godine, poslovni broj Gž-1273/19, naknada za prijevremeni raskid ugovora ne predstavlja nepoštenu i ništetnu odredbu ukoliko se ista sastoji od popusta na usluge i popuste na uređaje, sve uređeno Općim uvjetima poslovanja pružatelja usluga te sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama, a što je i ovdje slučaj. Dakle, prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa tuženik je ostvario popust na tarifu u iznosu od 50,00 kn mjesečno s obzirom da je puna cijena tarife 229,90 kn mjesečno, a tuženik ju je ugovorio za 179,90 kn mjesečno, čime je za 10 mjeseci korištenja usluge (od 10/2020 do raskida 07/2021) ostvario popust u iznosu od 500,00 kn (10x50,00kn). Slijedom navedenog, tuženiku je osnovano naplaćena naknada za prijevremeni raskid ugovora u visini označenog popusta jer je ista svakako za tuženika povoljnija od plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja za preostalih 12 mjeseci (od raskida 07/2021 do isteka ug. obveze 10/2022) iznosi 2.158,80 kn (12x179,90kn). U odnosu na prigovor tuženog kojim isti ne spori ugovorni odnos, već tvrdi kako je predmetno dugovanje osporio te prilaže odluku HAKOM-a, u pravu je tužitelj kada ističe kako je upravo iz odluke HAKOM-a koju dostavlja tuženik vidljivo da su stornirana sva dugovanja koja je tuženik imao prema Iskon Internetu d.d. temeljem korisničkog ugovora broj 9042740 koji se odnosi na uslugu BIZ.NET i telefonski priključak 052/350385 te se ista odluka ne odnosi na ovdje utuženo dugovanje nastalo temeljem ugovora broj 1776597 kojim je ugovorena usluga BIZ.NET.TV i telefonski priključak 052/521855. Naime, predmetnom odlukom odlučeni je: "Usvaja se zahtjev za rješavanje spora između korisnika OLEO DORATO d.o.o., Partizanski put 130, 52200 Pula i operatora javnih komunikacijskih usluga Iskon Internet d.d., Garićgradska 18, 10 000 Zagreb, te se nalaže operatoru da u roku od 8 dana od primitka ove odluke stornira sva potraživanja koja ima prema korisniku, a koja se odnose na broj 38552350385.". Valja napomenuti da tuženik tijekom postupka nije dokazao plaćanje utužene tražbine, bilo pravnom predniku tužitelja, bilo tužitelju, već je naprotiv ustvrdio da ni tužitelju, ni njegovom pravnom predniku Iskon Internet d.d. nije izvršio ni uplatu 16. kolovoza 2021. po spornom obveznom odnosu, u iznosu od 18,91 kn (sada 2,51 eur) na koju se poziva tužitelj u svom podnesku od 26. travnja 2023., a za koji je iznos tužitelj djelomično povukao tužbu, međutim uz protivljenje tuženika.

10.2. Ispitujući visinu tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio kako je ista specificirana Izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i računima pravnog prednika tužitelja Iskon Internet d.d. za lipanj i srpanj 2021., sa specifikacijom obračunatih naknada i popusta. Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i računi se sukladno čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 12/12), smatraju vjerodostojnom ispravom, a tuženik u konkretnom slučaju nije osporio vjerodostojnost navedene isprave. Dakle, kod činjenice da tuženik nije osporio autentičnost i sadržaj vjerodostojne isprave kojoj Zakon daje posebnu dokaznu snagu, smatrajući istinitim sve što je u njoj navedeno, dok se ne dokaže suprotno, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 221. ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i u pogledu visine utužene tražbine. Ista, nota bene, proizlazi i iz Zahtjeva za izmjenom pretplatničkog ugovora od 9. listopada 2020., u kojemu su sadržani svi biti elementi ugovora (pa tako i naknade i popusti za pojedinu uslugu iz ugovorenog paketa ulsuga), uz primjenu članka 18.5. Općih uvjeta korištenja Iskon Internet d.d. u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

10.3. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Članak 65. stavak 1. ZOO određuje da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

10.4. Tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu na utužene tražbine od dospijeća do isplate. Naime, odredba članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, po stopi propisanoj u odredbi stavka 2. članka 29. ZOO koja se odnosi na ostale odnose.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, sud smatra da je tužitelj u cijelosti dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Sukladno navedenom, valjalo je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

13. Odluka o trošku izreke temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP (koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu: OT). Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., objavljenom na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II izreke.

13.1. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka određen Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-7388/2022, UPP/OS-Ovrv-666/2022 od 27. listopada 2022. u iznosu od 49,77 eur.

13.2. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka i to trošak sastava podneska od 26. travnja 2023. kojim se očituje na prigovor tuženika u iznosu od 62,50 eur sa uračunatim PDV-om temeljem Tbr. 7/1, 46, 52 i 54 OT te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur sukladno sukladno Tar. br. 1. st. 1. u vezi sa Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/2019, 92/2021). Tužitelju je dakle, priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 75,77 eur.

13.3. Dakle, tužitelju je priznat ukupni postupovni (ovršni i parnični) trošak u iznosu od 125,54 eur, dok je isti odbijen sa ostatkom zahtjeva za postupovni trošak preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim (točka III izreke).

13.4. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

13.5. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana, sukladno članku 328. ZPP-a.

13.6. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa nema pravo na naknadu troška. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci IV izreke.

U Puli-Pola, 29. listopada 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku.