REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kžzd-9/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća te Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AČ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika AČ, izjavljenoj po branitelju Hrvoju Krišto, odvjetniku iz Splita podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-63/2020-4 od 14. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-63/2020-4 od 14. veljače 2024. optuženi AČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženiku GČ izrečena je i posebna obveza da u roku od 18 (osamnaest) mjeseci od pravomoćnosti presude na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka po osnovi uzdržavanja na račun zakonskog zastupnika malodobnog oštećenika KČ isplati iznos od 3.370,69 eura uz upozorenja da se izrečena uvjetna osuda može opozvati ako optuženik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) zakonski zastupnik malodobnog oštećenika KČ je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za isplatu iznosa od 3.370,69 eura upućen na pokretanje parnice.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 1. i stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženik AČ oslobođen je dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi AČ po branitelju Hrvoju Krišto, odvjetniku iz Splita, uvodno najavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da optuženik bude oslobođen optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi AČ, branitelj Hrvoje Krišto i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Na istu sjednicu nisu pristupili branitelj optuženika Hrvoje Krišto, odvjetnik iz Splita, kao ni optuženik AČ, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni, te je branitelj optuženika telefonski ispričao nedolazak i predložio održavanje sjednice u njihovoj odsutnosti, a nije pristupilo ni ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanoj dostavi pa je sjednica održana u odsutnosti optuženika, branitelja i ŽDO u Slavonskom Brodu u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi AČ obrazlaže pozivajući se na odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 budući se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i iznesenim razlozima i to iz razloga jer je prvostupanjski sud optuženiku izrekao posebnu obvezu da u roku od 18 (osamnaest) mjeseci od pravomoćnosti presude na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka po osnovi uzdržavanja isplati iznos od 3.370,69 eura i da se izrečena uvjetna osuda može opozvati ako u roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu, a s druge strane prvostupanjski sud oštećenika s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za isplatu identičnog iznosa od 3.370,69 eura upućuje na pokretanje parničnog postupka. U ovom slučaju radi se o nepridržavanju obveze uzdržavanja iz pravomoćne i ovršne odluke suda, presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj POb-439/14 od 31. ožujka 2017. koja je postala pravomoćna 11. srpnja 2017. i ovršna 19. rujna 2017., pa je ustvari o imovinskopravnom zahtjevu odlučeno u postupku građanske naravi i ne postoji zakonski razlog ponovno o istom odlučivati u kaznenom postupku jer bi time postojale dvije sudske odluke o istoj materijalnoj obvezi, a budući odredba Zakona o kaznenom postupku kod donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu predviđa odluke dosuđenja imovinskopravnog zahtjeva ili upućivanja u parnicu, u skladu s odredbom članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Stoga okolnost da je optuženiku izrečena posebna obveza iz članka 62. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom koja se počinitelju može izreći uz uvjetnu osudu, a da je istovremeno u ovom slučaju oštećena sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu ne čini izreku presude nerazumljivom, proturječnom samoj sebi i iznesenim razlozima pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju ukazuje žalitelj.

9. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je u dokazne svrhe pročitan pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu rada i športa dr. med. LČ od 05. veljače 2020. s prilozima, a optuženik je mišljenja da je u protekle 4 (četiri) godine od provedenog vještačenja njegovo zdravstveno stanje moglo biti pogoršano pa da je trebalo provesti dopunsko vještačenje na okolnost ne samo je li bio radno sposoban u inkriminirano vrijeme već i nakon njega kada je radom mogao nadomjestiti obvezu s osnova uzdržavanja. Činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije utvrđivao koliko je odjeće i obuće te eventualno drugih potrepština optuženik kupovao te je optuženika trebalo pozvati da dostavi dokaze o tome te potom po potrebi provesti financijsko vještačenje. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao uobziriti okolnost da u radijusu kretanja i prebivališta okrivljenika nema poslodavaca spremnih zaposliti invalida sa 80% oštećenja organizma pa je i to jedan od razloga nemogućnosti podmirivanja obveze s osnove uzdržavanja. Žalitelj smatra da s obzirom na da ni optuženikovi roditelji niti on sam nemaju imovine, a ni primanja dostatna da nakon generiranja osnovnih životnih troškova generiraju bilo kakav višak, sve to u vremenu korona virusa kada je optuženik kao plućni bolesnik trebao izbjegavati kontakte u svojoj je ukupnosti dalo osnova za primjenu odredbe članka 172. stavak 3. KZ/11.

9.1.Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud nije počinio opisnu povredu jer činjenično stanje nije ostalo niti nepotpuno niti pogrešno utvrđeno. Optužnim aktom optuženiku se stavljalo na teret da u razdoblju od 19. rujna 2017. do 19. prosinca 2019. nije doprinosio za uzdržavanje djeteta mlt. JČ u mjesečnom iznosu od 940,61 kunu. Prema nalogu za vještačenje zadatak vještačenja je bio utvrditi stupanj radne sposobnosti optuženika u razdoblju od 17. rujna 2017. pa nadalje i stalni sudski vještak za medicinu rada i športa dr. med. LČ je u vještačkom nalazu temeljenom na pregledu optuženika i svoj medicinskoj i nemedicinskoj dokumentaciji koja se nalazila u spisu dala zaključak da kod optuženika postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, da je od 17. srpnja 2014. (kada je nestala obveza uzdržavanja mlt. djeteta) trajno radno nesposoban za poslove koji uključuju teški fizički rad, a da je radno sposoban za poslove frizera, kao i sve ostale jednostavnije poslove koji ne iziskuju stručnu spremu i koji isključuju teški fizički rad. Je li kod optuženika došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, a koje bi moglo utjecati na njegovo radnu sposobnost u vrijeme presuđenja nije od odlučnog značenja jer se optuženiku stavljalo na teret da nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja prema djetetu u točno određenom inkriminiranom periodu te je i njegova radna sposobnost u tom periodu bila predmet vještačenja pa i nije bilo potrebe provoditi dopunsko vještačenje radi utvrđenja zdravstvenog stanja optuženika i njegove radne sposobnosti za period koji nije obuhvaćen optužnim aktom.

9.2. Budući je obveza uzdržavanja djeteta prioritetna zakonska obveza roditelja koji ne živi s djetetom time što optuženik ništa nije plaćao za uzdržavanje svog maloljetnog djeteta u inkriminiranom periodu pokazao je krajnje negativan stav prema svojoj zakonskoj obvezi uzdržavanja, iako je bio svjestan te svoje obveze i nije u potpunosti radno nesposoban jer ima samo djelomičan gubitak radne sposobnosti, te je uz ograničenja za obavljanjem poslova koji iziskuju teški fizički rad, obavljanjem raznih poslova pa i u svojoj struci (po struci je frizer) mogao doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta.

9.3. Kupovina odjeće, obuće i drugih potrepština djetetu ne smatra se ispunjenjem obveze uzdržavanja jer se uzdržavanje plaća u novcu. Uzdržavanje mora biti pruženo „na način, u visini i u rokovima“ određenim ovršnom ispravom i obveznik plaćanja uzdržavanja ne može sam birati kada će, kako i na koji način tu obvezu ispuniti stoga nije bilo potrebno utvrđivati koliko je odjeće i obuće te eventualno drugih potrepština optuženik kupovao i kolika je bila vrijednost kupljenog, a zatim i provoditi financijsko vještačenje na te okolnosti, jer za ostvarenje bića djela dovoljno je da počinitelj povrijedi jedan od propisanih triju elemenata (način, visinu ili rokove).

10. Prvostupanjski je sud pravilno, nakon što je detaljno analizirao sve provedene dokaze zaključio da je optuženik u razdoblju od 19. rujna 2017. do 19. prosinca 2019. imao obvezu da na ime uzdržavanja svog djeteta mlt. JČ mjesečno doprinosi iznosom od 940,61 kunu, a po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu broj POb-439/14 od 31. ožujka 2017.. Protivno takvoj obvezi optuženik nije ispunjavao svoju obvezu, nije uplaćivao dužan iznos na koji način je u tom razdoblju uskratio uzdržavanje za sina JČ u iznosu od 3.370,69 eura (25.396,47 kuna), pa je postupajući na takav način, iako je bio svjestan da se protupravno ponaša i da će nastupiti zabranjene posljedice, svjesno i namjerno propustio postupiti na način kako mu je to bilo određeno pravomoćnom i ovršnom ispravom. Prema tome na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11 u odnosu na svoje maloljetno dijete, odnosno da se u ponašanju optuženika stječu obilježja kako subjektivna tako i objektivna kaznenog djela povrede dužnsoti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

11. Ispitujući odluku o kazni, u smislu odredbe članka 478. ZKP/08, a s obzirom da je žalba izjavljena u korist optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio i vrednovao u smislu članka 47. KZ/11 sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakšavajuću okolnost na strani optuženika cijenio narušeno zdravstveno stanje i neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

11.1. Kada se sve istaknute olakotne, u nedostatku otegotnih okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu ličnost optuženika, njegovu životnu dob, način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. Slijedom navedenog, kako optuženi AČ nije osnovano osporio zaključke prvostupanjskog suda o počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odbijena je njegova žalba kao neosnovana.

U Slavonskom Brodu, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić