Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-759/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Gabriele Wahl Cesarec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1596/2019-35 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1596/2019-35 od 16. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se Tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 22694857747, Zagreb da Tužitelju DŽ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u iznosu od 10.320,44 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećeg na dan isplate, a koliko iznosi nastala šteta koja se sastoji od: troška za izmjenu stražnjeg branika sa setom parkirnih senzora u iznosu od 3.248,56 eura (predračun broj 331 001455/2), troška od 2.636,88 eura za izmjenu amortizera kojima su oštećeni selenoid ventili (predračun broj 331 001409/2), troška od 435,00 eur trošak zamjenskog vozila (račun broj 91 121450/N) i izmakle koristi od 4.000,00 eura za trošak izgubljenog radnog vremena u dijelu nadprosječno potrebnog angažmana za reguliranje posljedica štete zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 08.11.2016. pa do isplate.

II. Nalaže se Tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 22694857747, Zagreb da tužitelju DŽ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku da tužitelju podmiri parnični trošak i trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 156,00 eura, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 116,48 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužitelj u žalbi, kao i tijekom postupka, ističe da sud nije pravilno odlučio kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da se tražbina tužitelja nalazi u zastari.

7. Naime, u vezi zastare potrebno je istaknuti da je tuženik već u odgovoru na tužbu istakao da je tužitelj podnio tužbu izvan zastarnog roka, a obzirom na sadržaj odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), a koja odredaba propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osoba je štetu učinila.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 5. travnja 2016., e-mail korespodencijom obavješten o izvidu štete, a iz čega nesporno proizlazi da je isti najkasnije toga dana imao sve podatke o postojanju štete, opsegu štete i štetniku. Kako je tužitelj podnio tužbu tek 14. lipnja 2019., sasvim je jasno da je protekao zakonom određeni zastarni rok od tri godine. Pored toga sve navedeno potvrđeno je svom dokumentacijom koja prileži spisu kao i nalazu i mišljenju vještaka Berislava Šimunovića.

9. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovane prigovore tužitelja da bi za opseg štete saznao tek kasnije kada je vozilo pregledano, u autoservisu i od strane servisera u Sloveniji.

10. To i takvo stajalište tužitelja nije jasno posebno kada se uzme u obzir da su stalni sudski vještaci dipl. ing. Zvonko Ivašić (koji je preminuo tijekom postupka), te nakon njega vještak dipl. ing. Berislav Šimunović, sasvim jasno dokazali i potvrdili da u štetnom događaju nisu mogla nastati oštećenja koja bi utjecala na funkcioniranje drugih sustava u vozilu, osim onih koje je tuženik procijenio, pa tako nisu mogla nastati niti oštećenja ovjesa s obzirom na minimalni intenzitet nastalih oštećenja na stražnjem dijelu vozila tužitelja, te da su amortizeri i selenoid, izloženi znatno većim silama u svakodnevnoj vožnji prelaskom usporivača prometa i/ili neravninama na kolniku nego što su bili izloženi u predmetnom štetnom događaju.

11. Prema tome, iz svega naprijed navedenog sasvim jasno proizlazi da takva navodna oštećenja nisu, a niti su uopće mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, a koja oštećenja su prema navodima tužitelja dijagnosticirana kasnije i čije postojanje tuženik u cijelosti osporava, jer čak i da ista postoje nisu relevantna za predmetni postupak jer s istim na bilo koji način nisu niti povezani.

12. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio tužbu tužitelja u cijelosti, a s obzirom na činjenicu da tužitelj ni na koji način nije dokazao niti osnovu, a niti visinu svog potraživanja. Prema tome, neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi iz cjelokupne dokumentacije priložene spisu, kao i provedenih prometno- tehničkih vještačenja.

13. Naime, vještak Šimunović u svom nalazu i mišljenju decidirano navodi da isključuje mogućnost drugih oštećenja osim onih koje je naveo tuženik u svom izvidu štete, a što je jasno obrazložio ukazavši da između oštećenja koje navodi tužitelj i predmetnog štetnog događaja ne postoji uzročno-posljedična veza. Vještak jasno navodi i da iz računa popravka vidljivo da na vozilu nisu nastala druga oštećenja vezana za stražnji branik tj. stražnji vezni lim, poprečni nosač stražnjeg branika koji bi ukazivao na veću relativnu sudarnu brzinu od oko 5-10 km/h, stoga navedeni izvid štete tuženika i oštećenja navedena u njemu smatra realnima. Uz to navodi i da je u računu popravka vidljivo da su iz nekog razloga zamijenjeni stražnji amortizeri vozila koji se nalaze znatnije udaljeni od zone udarca (sudara), te da zbog toga tako mala sila sudara nije mogla utjecati na oštećenje amortizera. Vještak je sve irelevantne i netočne prigovore tužitelja otklonio te svoje stajalište jasno obrazložio, kako pisano tako i usmeno (kad je uostalom i odgovorio na sva pitanja tužitelja).

14. Stoga, neosnovano tuženik ukazuje da sud nije trebao odbiti njegov dokazni prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja uz uvid u vozilo kod ovlaštenog servisera i provođenje dijagnostike po njemu, a koji navodno jedini ima dijagnostičku opremu potrebnu za detekciju štete na sustavu ovjesa, amortizera i senzora specifičnih za Maserati. Prvenstveno, vještak prometne struke jasno je istaknuo da pregled vozila nije potreban jer da oštećenja koja navodi tužitelj i da postoje nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju zbog malih brzina i tek neznatne sile.

15. Također nejasno je i bespredmetno pozivanje tužitelja na to da navodno samo ovlašteni serviser ima dijagnostičku opremu potrebnu za detekciju šteta specifično na vozilu marke Maserati, čak i da je digitalna dijagnostika bila potrebna, a što je već više puta obrazloženo da nije, vještak bi svakako koristio svoju dijagnostiku i izvršio dijagnostiku na način kako on to smatra ispravnim, a kao prometno-tehnički stručnjak i stalni sudski vještak, a svakako se pregled sustava ne bi vršio putem dijagnostike nekog servisa (koji nije ustanova za provođenje vještačenja), pa je i s te strane prvostupanjski sud ispravno postupio kada je ovakav bespredmetan prijedlog tužitelja odbio. Isto tako bespredmetno je i pozivanje tužitelja da se vještak nije mogao stručno očitovati o uzročnosti kvara na amortizerima jer nije imao tehnički uvid niti potrebne alate. Takvo je stajalište u cijelosti neosnovano i neargunetirano.

16. Vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno naveo i provedenim izračunima dokazao, a usmeno, na posebna pitanja punomoćnika tužitelja, i jasno obrazložio, da kada kvar ili oštećenja kako ih navodi tužitelj, kada bi i postojali ni na koji način ne bi mogli biti povezani s predmetnim štetnim događajem.

17. Nadalje, u cijelosti je pogrešno pozivanje tužitelja da prvostupanjski sud netočno polazi od pretpostavke da je teret dokazivanja postojanja štete i uzročne veze u potpunosti na tužitelju. Upravo suprotno navodima tužitelja, teret dokaza je ovdje isključivo na tužitelju koji niti provedenim vještačenjima niti dokumentacijom dostavljenom u spis nije dokazao osnovu i visinu svog potraživanja.

18. Konačno, slijedom svega naprijed navedenog, potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno i na dokazima utemeljeno utvrdio da je tuženik prema pravilima struke i realno učinio izvid štete i procjenu, te da je kalkulacija popravka vozila tužitelja koju je izradio tuženik detaljno specificirana i u cijelosti u skladu s izvidom štete te je ista realno obračunata, da prema ovoj kalkulaciji visina štete na vozilu tužitelja iznosi 374,27 eura (s PDV-om), a da sva ostala oštećenja koja navodi tužitelj u štetnom događaju nisu mogla nastati.

19. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tužitelja u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj neosnovano osporava.

20. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, o čemu je dao jasne, potpune i određene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući ih tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu.

21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi sa člankom 151. i članka 155. stavak 1. ZPP- a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

23. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš