Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-401/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJA d.d. , OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-23 od 7. ožujka 2024. i dopunske presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-31 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-23 od 7. ožujka 2024., potvrđuje.

II Odbija se žalba tužitelja te se dopunska presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-31 od 11. srpnja 2025., potvrđuje.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-23 od 7. ožujka 2024., i odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe izjavljene protiv dopunske presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-31 od 11.7. 2025.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe izjavljene protiv presuda Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-23 od 7. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-23 od 7. ožujka 2024., točkom I izreke nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, da isplati tužitelju VŠ iz [adresa] na ime naknade štete iznos od 1.283,88 € , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 30.6.2020. do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 30.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 393,07 €, a točkom III izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.288,83 €/, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 7.3.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

1.1. Dopunskom presudom broj Pn-35/2021-31 od 11. srpnja 2025., točkom I, izreke za daljnji iznos od 238,90 € tužbeni zahtjev se odbija, a točkom II izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 187,50 €, u roku 15 dana.

2. Protiv presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-23 od 7. ožujka 2024., žalbu su pravovremeni izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tužitelj smatra da je prvostupanjski sud prenisko odredio iznos nakade štete, suprotno Orijentacijskim kriterijima i iznosima VSRH. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanja ne saslušavši tužitelja na okolnost troškova liječenja, a koji dokaz je predložen još u tužbi. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti i preinačiti presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-35/2021- 23 od 7. ožujka 2024. na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i tužitelju dosudi trošak prema troškovniku koji prileži spisu te trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (PDV uključen) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 EUR ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.2. Tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda ne može preispitati s obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te traži trošak žalbe. U bitnome tuženik osporava visinu dosuđenih iznosa na ime naknade štete koju potražuje tužitelj. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika sukladno odredbi iz članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne Novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) dosudom zakonskih zateznih kamata na ime naknade neimovinske i imovinske štete tužitelju na način kako je to naznačeno u izreci presude. Smatra da pravilnom primjenom odredaba članka 1103. i članka 1086. ZOO-a tužitelju ne pripada kamata od dana kako je to prvostupanjski sud utvrdio. Smatra da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja te se poziva na odluke drugih sudova koji su zauzeli takav stav. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda te predlaže preinačiti i odluku o troškovima postupka i traži trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni . Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom imovinske i neimovinske štete koja je za njega nastala u štetnom događaju 9. listopada 2019., u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog vozila, a za koju nesreću je isključivo kriv osiguranik tuženika, te tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju u ovom parničnom postupku.

8. Obzirom na žalbu žalitelja i na žalbu tuženika, i u žalbenoj fazi postupka, sporna je visina iznosa dosude na ime neimovinske i imovinske štete koja je nastala tužitelju i sporan je dan početka tijeka zakonske zatezne kamate, jer po tuženiku treba odrediti početak tijeka zateznih kamata s danom donošenja prvostupanjske odluke.

9. Prvostupanjski sud je raspravljao, utvrđivao i ocjenjivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah budući da su one u smislu članka 1100. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, ali da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, i utvrđeno je i da je tužitelju bila potreba tuđa pomoć i njega koju tužitelj potražuje kao imovinsku štetu.

10. Prema provedenom liječničkom vještačenju tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Trzajna ozljeda vratne kralježnice poznata je i kao "whiplash", te nastaje zbog naglog i snažnog pokreta glave, najčešće u automobilskim nesrećama, kao što je u ovom konkretnom slučaju zadobio tužitelj. Trzajna ozljeda vratne kralježnice uzrokuje ozljede mekih tkiva vrata poput mišića, ligamenata i tetiva. Simptomi uključuju bol u vratu, glavobolju, ukočenost, vrtoglavicu i smanjenu pokretljivost, a mogu se pojaviti odmah ili s odgodom od nekoliko sati ili dana.

11. Prema nalazu i mišljenu vještaka povrede tužitelja se očituju u povredi prava na zdravlje jer je tužitelj radi zadobivenih ozljeda – trzajne ozljede vratne kralježnice trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta još 20 dana. Nesporno je da je tužitelj trpio i strah koji je u trenutku ugroze bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, strah sekundarnog karaktera trpio je u trajanju 2 dana jakog intenziteta, intenzitet srednjeg stupnja 5 dana, a manjeg intenziteta 7 dana i kasni strah narednih 30 dana oblika zabrinutosti za ishod liječenja i sudjelovanja u prometu. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a, u vezi odredbe članka 223. ZPP-a, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda pravilno odredio ukupni novčani iznos naknade štete.

12. Prvostupanjski sud se decidirano prilikom određivanja visine nakade neimovinske štete ne poziva na Orijentacijske kriterije, već samo na odredbe ZOO- a. Međutim, kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne vežu sudove čistom matematikom, veći su polazna točka za utvrđivanje pravične novčane naknade u okviru svakog konkretnog slučaja, prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju u ovom parničnom postupku obzirom na sve okolnosti štetnog događaja, posljedice koje je tužitelji trpio i koje obzirom na njegovu životnu dob u vrijeme stradavanja (31 godina), će najvjerojatnije osjećati i ubuduće, pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući uređeni tužbeni zahtjev dosudio naknadu neimovinske štete koja je u skladu s odredbama ZOO-a, ali i s novim Orijentacijskim kriterijima donesenim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelju kao pravičnu novčanu satisfakciju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos pobijanom prvostupanjskom presudom u iznosu od 1.124,00 EUR ( na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 394,88 € i na ime pretrpljenog straha iznos od 730,00 €).

13. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati, te mu je bila potrebna pomoć za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i kod drugih svakodnevnih potreba.

14. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 1085. stavak 3. ZOO tužitelju za naknadu imovinske štete, a koja se u konkretnom slučaju ogleda u potrebi tužitelja za tuđom pomoći dosudio iznos od 159,00 € (30 dana x 2 sati x 2,65), tako da ukupan iznos naknade štete koju je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznosi 1.283,88 EUR, sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (30. lipnja 2020.).

15. Odlučujući o spornim pitanjima prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelj tuženiku obratio mirnim putem dana 29. lipnja 2020., te kako tuženik prije utuženja nije postupio po zahtjevu tužitelja, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, od tada je počela teći kamata, a i temeljem članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne Novine'' br. 9/94, 20/97, 46/97, 116/99, 151/05, 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14- dalje ZOOP).

16. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

17. Pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbom članka 12. ZOOP-a, koja se u predmetnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kako je to i zahtijevao tj. od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva, pa do isplate.

18. Obzirom se u konkretnom slučaju radi o nastanku štete prouzročene uporabom vozila koje podliježe obveznom osiguranju u prometu, zatezne kamate na iznos naknade štete dosuđuju se prema odredbi članka 12. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni dio naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. To se pravo odnosi na naknadu one štete koja je u tom trenutku nastala, kao i šteta koja je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva, neovisno o dovršetku liječenja. Time oštećenoj osobi pripadaju iznosi neisplaćene naknade štete i zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev- 365/2023 od 24. travnja 2024.).

19. Naime, člankom 12. stavak 4. ZOOP-a određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stavkom 4. članka 12. ZOOP-a upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguravatelja zbog ne postupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima.

20. Time je i obveza osiguratelja da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva, kao i zaštitu osiguravatelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknade štete koje nije bio u mogućnosti riješiti u utvrđenom roku, jer nije znao za istu, a o kojoj svrsi i cilju trebaju voditi računa sudovi.

21. Iz Zaključaka sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske održanog dana 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku, proizlazi da zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju i to u onom trenutku kada je nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva.

22. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - ZOOP, je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (članak 11.) i u članku 12., na postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravično izvršenje obveze odgovornog osiguratelja, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveza u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta te isplati naknade za štete, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima.

23. Stoga je stav prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu i na imovinsku štetu u vidu naknade na ime tuđe pomoći i njege, od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva, odnosno od 30. lipnja 2020., ispravan.

24. Prvostupanjskom presudom odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova liječenja u iznosu od 57,73 €, jer da tužitelj nije dokazao da je stvarno imao te troškove i da su bili opravdani.

25. Tužitelj je kao dokaz da je imao troškove liječenja priložio samo račun Ustanove za zdravstvenu skrb Intermed (str. 26 spisa) na ime iznos od 300,00 kn, a koji se odnosi na specijalistički pregled fizijatra od 4. studenog 2019. (nalaz je na strani 6 spisa), dok druge račune nije priložio.

26. Pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije u postupku dokazao je li specijalistički pregled fizijatra mogao obaviti na teret HZZO, niti da navedeni trošak liječenja nije mogao refundirati od HZZO.

27. Nesporno je da tužitelj na okolnost troškova liječenja nije saslušan, ali obzirom da tužitelj nije sudu pružio materijalne dokaze (osim jednog računa), da su nastali troškovi liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi bili opravdani i da on nije mogao u razumnom roku obaviti predmetni pregled fizijatra na teret HZZO-a, njegov iskaz da je obavljao preglede u privatnim zdravstvenim ustanovama bez materijalnih dokaza da je u svezi istih imao troškove i da te preglede nije u razumnom roku mogao obavljati u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi ne bi doveo do drugačijeg zaključka prvostupanjskog suda, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud, time da na zadnjem ročištu glavne rasprave tužitelj nije predlagao duge dokaze. Stoga se pravilno prvostupanjski sud poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1199/19 od 4. svibnja 2021., dajući razloge za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama.

28. Tuženik je uz žalbu stavio i prijedlog za donošenju dopunske presude kojim bi se odlučilo o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva i troškovima postupka, budući je tužitelj nakon provedenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev, a tuženik se protivio i tražio trošak na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

29. Dopunskom presudom od 11. srpnja 2025., prvostupanjski sud je za daljnji iznos od 238,90 € tužbeni zahtjev odbio i točkom II izreke nalaže tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 187,50 €, u roku 15 dana.

30. Protiv dopunske presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-31 od 11. srpnja 2025., žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, tužitelj nalazi u tome da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se uopće ne može ispitati. Izreka presude je nerazumljiva, proturječi razlozima presude, obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni ili proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

31. Iz sadržaja pobijane dopunske presude kao i iz stanja spisa proizlazi da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 14.435,00 kn / 1.915,85 EUR, a konačno određenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog liječničkog vještačenja tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 1.676,95 EUR, dakle smanjio je tužbeni zahtjev.

32. U ovoj pravnoj stvari riječ je o smanjenju tužbenog zahtjeva, a koje smanjenje, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

33. Kako se tuženik u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka, a o čemu je prvostupanjski sud u potpunosti odlučio donošenjem dopunske presude, kojom je za iznos od 238,90 EUR odbijen tužbeni zahtjev i dosudio tuženiku troškove postupka na temelju odredbi članka 158. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, pa tužitelj neosnovano napada žalbom dopunsku presudu Općinskog suda u Kutini broj Pn-35/2021-31 od 11. srpnja 2025.

34. Slijedom navedenog, a kako ovaj sud prihvaća u cijelosti dano obrazloženje prvostupanjskog suda, valjalo je žalbu i tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

35. Odbijen je zahtjev i tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe obzirom nisu u žalbenom postupku uspjeli ( članak 166. ZPP-a u svezi s člankom 154. ZPP).

U Karlovcu, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić