Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-814/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8. ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. I, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 10. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 11. ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 12. JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 13. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 14. AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 15. IHČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 16. ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 17. SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 18. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 19. LHČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Branki Šojić - Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-826/2021-34 od 14. travnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-826/2021-43 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-826/2021-34 od 14. travnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-826/2021-43 od 11. studenog 2022. u točkama I. – XX. izreke u odnosu na sve tužitelje u odnosu na odluku o glavnoj stvari.
r i j e š i o j e
I Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida citirana presuda suda prvog stupnja u odluci o naknadi parničnog troška u točkama I. – XX. izreke u odnosu na sve tužitelje i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovan postupak.
II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška tužitelja odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, ispravljenom citiranim rješenjem prvostupanjskog suda od 11. studenog 2022. u odnosu na tijek zatezne kamate na pojedine iznose glavnog duga pobliže navedeno kao u izreci tog rješenja, tuženiku je naloženo isplatiti 1. tužiteljici iznos od 6.921,50 kn bruto sa zateznom kamatom, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.183,59 kn sa zateznom kamatom, 2. tužiteljici isplatiti iznos od 4.320,47 kn bruto i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 3. tužiteljici isplatiti iznos od 3.608,87 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 4. tužiteljici isplatiti iznos od 7.376,88 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.183,59 kn sa zateznom kamatom, 5. tužiteljici isplatiti iznos od 4.255,33 kn bruto sa zateznom kamatom, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 6. tužiteljici isplatiti iznos od 4.791,30 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 7. tužiteljici isplatiti iznos od 4.373,61 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 8. tužiteljici isplatiti iznos od 7.649,09 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.183,59 kn sa zateznom kamatom, 9. tužiteljici isplatiti iznos od 4.218,67 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 10. tužiteljici isplatiti iznos od 4.402,75 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 11. tužiteljici isplatiti iznos od 4.667,59 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 12. tužitelju isplatiti iznos od 4.431,99 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 13. tužitelju isplatiti iznos od 7.906,64 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.183,59 kn sa zateznom kamatom, 14. tužiteljici isplatiti iznos od 4.237,76 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 15. tužiteljici isplatiti iznos od 4.061,31 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 16. tužiteljici isplatiti iznos od 4.159,67 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 17. tužiteljici isplatiti iznos od 3.716,64 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 18. tužiteljici isplatiti iznos od 3.474,07 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, 19. tužiteljici isplatiti iznos od 4.643,43 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom i 20. tužiteljici isplatiti iznos od 4.656,50 kn bruto sa zateznom kamatom i naknaditi parnični trošak u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom, sve pobliže navedeno kao u točkama I. – XX. izreke pobijane presude.
2. Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke.
3. Tužitelji pobijaju citiranu presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se odluka o naknadi parničnog troška u odnosu na sve tužitelje preinači u skladu sa žalbenim navodima i tužiteljima dosudi daljnji, zatraženi parnični trošak, uz naknadu žalbenog troška ili podredno da se pobijana presuda u odluci o naknadi parničnog troška ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženik pobija presudu u odluci o glavnoj stvari i naknadi parničnog troška u odnosu na sve tužitelje, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u odnosu na sve tužitelje preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tužitelje na naknadu parničnog troška tuženiku, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari u odnosu na sve tužitelje nije osnovana, dok su žalbe stranaka u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška osnovane.
7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja 1. – 20. za isplatu razlike plaće u periodu od prosinca 2016. do siječnja 2017. u iznosima pobliže navedenim u izreci presude, pri čemu visina tužbenog zahtjeva u odnosu na svakog tužitelja nije sporna, a koje zahtjeve tužitelji temelje na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011., pri čemu tužitelji smatraju da u utuženom razdoblju imaju pravo na isplatu plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a ne primjenom osnovice od 5.108,84 kn bruto, primjenom koje je tuženik u utuženom periodu obračunao i isplatio plaću.
8. S obzirom na stanje u spisu, u ovom žalbenom postupku sporna je osnova tužbe, budući da tuženik smatra da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjeve tužitelja trebao odbiti kao neosnovane. Sporna je i odluka o naknadi parničnog troška, povodom žalbe tužitelja u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, te žalbe tuženika u odnosu na dosuđujući dio parničnog troška za sve tužitelja.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
-da su svi tužitelji u utuženom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika,
-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,
-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
-da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće po naprijed navedenom principu,
-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,
-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,
-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
10. Tužitelji tvrde da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun njene plaće u visini osnovice od 5.415,37 kn ili više, temeljem odredbe članka III Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDPa dva uzastopna tromjesečja.
11. Tuženica osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica tvrdi da su ništavi ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006. Tuženica prigovara i pravnoj valjanosti Arbitražne odluke od 7. studenog 2011. Prigovori o pravnoj nevaljanosti naprijed navedeni akata usmjereni su na tvrdnju tuženice da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Tuženica tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica ističe i da naprijed navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća.
12. U članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine. 19. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.
13. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.
14. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.
22. Stajalište je ovoga suda da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU ("Narodne novine" broj 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
15. Nije osnovan prigovor tuženice o pravnoj nevaljanosti (ništavosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Iz Odluke VS RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženica prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica nije tijekom postupka dokazala da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.
16. Osim toga, neosnovano tuženica prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III- IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV stavak V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženica počevši od 1. siječnja 2016. bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu razlike plaće su pravilno prihvaćenikao osnovan.
17. Slijedom navedenog te suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja, slijedom čega žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana.
18. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i tužiteljima odmjerio parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) koja je u to vrijeme bila u primjeni, prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva tužitelja 1. – 20. sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a za radnje poduzete do spajanja parnice, a nakon spajanja parnica cijeneći da su tužitelji zastupani po istom punomoćniku odvjetniku, utvrdio je da tužiteljima pripada pravo na trošak zastupanja za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36. Tarife, za 50% te je na taj način tužiteljima dosudio parnični trošak, nekima u iznosu od 1.183,59 kn, a nekima u iznosu od 871,09 kn sa zateznom kamatom.
19. Tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene navode kojima pobija odluku o naknadi parničnog troška, dok tužitelji u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška ističu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP-a, te navode da je sud, pravilno tužiteljima, koji su podnijeli pojedinačne tužbe za sastav tužbi odmjerio naknadu parničnog troška zavisno od vrijednosti predmeta spora svake pojedinačne tužbe (svakog pojedinog zahtjeva tužitelja). Tužitelji ističu da je sud pogrešno nakon donošenja rješenja o spajanju parnica utvrdio visinu parničnog troška koji pripada svakom tužitelju posebno u visini od 112,5 bodova, odnosno 56,25 bodova, očito uzimajući kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora onog zahtjeva koji je najveći. Tužitelji, suprotno opisanom načinu na koji je sud prvog stupnja utvrdio visinu parničnog troška, ističu da je sud bio dužan nakon spajanja parnice vrijednost predmeta spora utvrditi zbrajanjem svih tužbenih zahtjeva (utuženih glavnica), prema kojoj se vrijednost spora utvrđuje i odmjerava nagrada za poduzete radnje u postupku, ukazujući da zbroj svih utuženih glavnica iznosi 97.874,00 kn za koju je vrijednost predmeta spora propisana nagrada od 100 bodova. Uz to tužitelji ističu da je opisani način na koji je sud prvog stupnja utvrdio parnični trošak suprotan stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetom na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova prema kojem zaključku kada više osoba zastupa jedan punomoćnik radi određivanja troškova postupka zahtjevi stranaka se zbrajaju, a punomoćnik ima pravo na povišenje prema Tbr. 36. Tarife.
14. Svi opisani žalbeni navodi tužitelja su osnovani, pri čemu i ovaj sud smatra da je visinu nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku za parnične radnje poduzete nakon spajanja parnice trebalo utvrditi prema zbroju svih zahtjeva tužitelja zajedno, pri čemu bi se radilo o iznosu od 97.874,00 kn, što dakle predstavlja mjerodavnu VPS za utvrđivanje nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku.
15. Stoga, kako je prvostupanjski sud visinu parničnog troška utvrdio na suprotan način, koji nije pravilan, pobijana presuda u odluci o naknadi parničnog troška donijeta je uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju je u nastavku postupka potrebno otkloniti i u skladu s ukazanim primjedbama, sukladno navedenom stajalištu donijeti novu zakonitu odluku o naknadi parničnog troška, pri čemu je potrebno imati u vidu i preostale žalbene navode tužitelja u odnosu na poduzete parnične radnje za koje je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
16. Slijedom svega obrazloženog, žalbu tuženika protiv pobijane presude u odnosu na odluku o glavnoj stvari trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok je uvaženjem žalbi stranaka, pobijanu presudu u odluci o naknadi parničnog troška u odnosu na sve tužitelje u točkama I. – XX. izreke trebalo ukinuti primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojem će prvostupanjski sud odlučiti i o naknadi žalbenog troška tužitelja sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Rijeci 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
