REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-253/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BSE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Mirosavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate,, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Gorana Gašparona, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika BS, odvjetničkog vježbenika, dana 29. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3.1 Ugovora o kreditu br.080707482807 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama od 04.07.2008.godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koja glasi:
"KAMATNA STOPA
…s tim da je kamatna stopa promjenjiva".
II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d. (OIB 52508873833), Split, Domovinskog rata 61 isplatiti tužiteljici, BSE (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 7.182,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije nefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom
- na iznos od 33,32 EUR od 01.12.2008. do isplate
- na iznos od 56,38 EUR od 01.01.2009. do isplate
- na iznos od 56,70 EUR od 01.02.2009. do isplate
- na iznos od 56,94 EUR od 01.03.2009. do isplate
- na iznos od 57,43 EUR od 01.04.2009. do isplate
- na iznos od 57,10 EUR od 01.05.2009. do isplate
- na iznos od 56,34 EUR od 01.06.2009. do isplate
- na iznos od 83,84 EUR od 01.07.2009. do isplate
- na iznos od 94,28 EUR od 01.08.2009. do isplate
- na iznos od 94,31 EUR od 01.09.2009. do isplate
- na iznos od 93,27 EUR od 01.10.2009. do isplate
- na iznos od 92,73 EUR od 01.11.2009. do isplate
- na iznos od 93,23 EUR od 01.12.2009. do isplate
- na iznos od 93,39 EUR od 14.01.2010. do isplate
- na iznos od 93,94 EUR od 12.02.2010. do isplate
- na iznos od 93,21 EUR od 12.03.2010. do isplate
- na iznos od 93,13 EUR od 15.04.2010. do isplate
- na iznos od 93,13 EUR od 14.05.2010. do isplate
- na iznos od 92,84 EUR od 15.06.2010. do isplate
- na iznos od 94,57 EUR od 15.11.2010. do isplate
- na iznos od 95,00 EUR od 15.12.2010. do isplate
- na iznos od 95,04 EUR od 14.01.2011. do isplate
- na iznos od 95,10 EUR od 15.02.2011. do isplate
- na iznos od 94,85 EUR od 15.03.2011. do isplate
- na iznos od 94,48 EUR od 15.04.2011. do isplate
- na iznos od 94,62 EUR od 12.05.2011. do isplate
- na iznos od 94,72 EUR od 13.05.2011. do isplate
- na iznos od 94,72 EUR od 13.05.2011. do isplate
- na iznos od 94,72 EUR od 13.05.2011. do isplate
- na iznos od 95,40 EUR od 10.06.2011. do isplate
- na iznos od 94,84 EUR od 12.07.2011. do isplate
- na iznos od 95,58 EUR od 11.08.2011. do isplate
- na iznos od 96,06 EUR od 14.09.2011. do isplate
- na iznos od 96,03 EUR od 14.10.2011. do isplate
- na iznos od 96,13 EUR od 10.11.2011. do isplate
- na iznos od 96,29 EUR od 13.12.2011. do isplate
- na iznos od 96,63 EUR od 12.01.2012. do isplate
- na iznos od 97,28 EUR od 13.02.2012. do isplate
- na iznos od 96,87 EUR od 13.03.2012. do isplate
- na iznos od 95,89 EUR od 13.04.2012. do isplate
- na iznos od 96,27 EUR od 10.05.2012. do isplate
- na iznos od 96,85 EUR od 13.06.2012. do isplate
- na iznos od 96,06 EUR od 11.07.2012. do isplate
- na iznos od 96,06 EUR od 14.07.2012. do isplate
- na iznos od 95,33 EUR od 12.09.2012. do isplate
- na iznos od 95,95 EUR od 11.10.2012. do isplate
- na iznos od 96,60 EUR od 09.11.2012. do isplate
- na iznos od 96,59 EUR od 18.12.2012. do isplate
- na iznos od 97,11 EUR od 11.01.2013. do isplate
- na iznos od 97,22 EUR od 13.02.2013. do isplate
- na iznos od 97,33 EUR od 13.03.2013. do isplate
- na iznos od 97,64 EUR od 12.04.2013. do isplate
- na iznos od 97,11 EUR od 13.05.2013. do isplate
- na iznos od 96,49 EUR od 11.07.2013. do isplate
- na iznos od 96,23 EUR od 09.08.2013. do isplate
- na iznos od 96,61 EUR od 21.08.2013. do isplate
- na iznos od 95,18 EUR od 09.09.2013. do isplate
- na iznos od 94,34 EUR od 09.09.2013. do isplate
- na iznos od 94,86 EUR od 11.10.2013. do isplate
- na iznos od 94,91 EUR od 08.11.2013. do isplate
- na iznos od 95,16 EUR od 13.12.2013. do isplate
- na iznos od 94,97 EUR od 15.01.2014. do isplate
- na iznos od 85,17 EUR od 12.02.2014. do isplate
- na iznos od 81,16 EUR od 12.03.2014. do isplate
- na iznos od 80,66 EUR od 02.05.2014. do isplate
- na iznos od 80,26 EUR od 09.06.2014. do isplate
- na iznos od 80,40 EUR od 08.07.2014. do isplate
- na iznos od 80,72 EUR od 20.08.2014. do isplate
- na iznos od 76,90 EUR od 02.10.2014. do isplate
- na iznos od 63,19 EUR od 17.10.2014. do isplate
- na iznos od 63,26 EUR od 21.10.2014. do isplate
- na iznos od 63,36 EUR od 05.12.2014. do isplate
- na iznos od 63,40 EUR od 19.01.2015. do isplate
- na iznos od 63,73 EUR od 19.02.2015. do isplate
- na iznos od 59,89 EUR od 18.03.2015. do isplate
- na iznos od 48,57 EUR od 02.05.2015. do isplate
- na iznos od 48,49 EUR od 14.05.2015. do isplate
- na iznos od 48,31 EUR od 19.05.2015. do isplate
- na iznos od 48,57 EUR od 08.07.2015. do isplate
- na iznos od 48,39 EUR od 26.08.2015. do isplate
- na iznos od 45,89 EUR od 02.10.2015. do isplate
- na iznos od 35,74 EUR od 19.10.2015. do isplate
- na iznos od 35,82 EUR od 08.12.2015. do isplate
- na iznos od 35,83 EUR od 07.01.2016. do isplate
- na iznos od 35,90 EUR od 09.02.2016. do isplate
- na iznos od 35,82 EUR od 12.02.2016. do isplate
- na iznos od 32,49 EUR od 12.02.2016. do isplate
- na iznos od 21,39 EUR od 07.04.2016. do isplate
- na iznos od 21,39 EUR od 09.05.2016. do isplate
- na iznos od 21,32 EUR od 07.06.2016. do isplate
- na iznos od 21,39 EUR od 06.07.2016. do isplate
- na iznos od 21,31 EUR od 04.08.2016. do isplate
- na iznos od 16,72 EUR od 10.08.2016. do isplate
- na iznos od 2,43 EUR od 09.09.2016. do isplate
- na iznos od 2,44 EUR od 07.10.2016. do isplate
- na iznos od 2,44 EUR od 11.11.2016. do isplate
- na iznos od 2,45 EUR od 09.12.2016. do isplate
- na iznos od 2,46 EUR od 09.01.2017. do isplate.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.".
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi, koja je podnesena 12. siječnja 2023. godine, navodi da je s tuženikom dana 04. srpnja 2008. godine sklopila Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 120.000,00 EUR obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,49%. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, zbog čega je tužitelj tuženiku platio više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, te tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 07. listopada 2024. godine tužitelj traži donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 7.182,86 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare te navodi kako pravna utvrđenja iz presuda Pž-7129/13 i Revt-249/14 nisu dala subjektivna prava tužitelju. Ističe kako osporena odredba Ugovora o kreditu nije nepoštena, odnosno ništetna, te ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također, osporava visinu tužbenog zahtjeva.
4. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, pregled prometa po računu, obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate, obavijest o naplati interkalarne kamate, amortizacijski plan, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o. te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice.
5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je dana 04. srpnja 2008. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,49% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja.
7. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama, te da li tužitelj osnovano ima pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove prema čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO).
8. Također je sporno da li je potraživanje tužitelja u zastari.
9. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim Ugovorom.
10. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. godine donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
12. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-
2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. godine donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
13. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
14. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.
15. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, utvrđeno je da je tužiteljici predmetni kredit bio potreban za rješavanje stambenog pitanja te su prije obilazili različite banke i u konačnici se odlučili za OTP banku jer su oni tada imali najpovoljnije uvjete. U banci su prošli sve uvjete kredita, ali se ne sjeća da li su detaljno razgovarali o promjenjivosti kamatne stope. Nije detaljno prolazila svaku odredbu kredita, već joj je bilo bitno kolika je mjesečna rata i da li je može plaćati. Nakon što su je iz banke pozvali da je kredit odobren, otišli su na potpis. Nakon ishođenja kredita dobivala je od banke obavijesti o povećanju kamatne stope i otplatne planove. Navedeno joj je dostavljeno poštom.
16. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, te je stoga utvrđen njegov status potrošača.
17. Na tvrdnju tuženika da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom valja reći kako je već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da su ugovorne odredbe koje je tuženik sklapao s korisnicima kredita (potrošačima), uključujući i tužitelja, a u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile uočljive (jer su bile jasno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi) ali nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.
18. Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.
19. Pri tome se ne dovodi u pitanje pravo tuženika kao kreditora da u ugovorima koje zaključuje sa svojim klijentima ugovara takvu kamatu (promjenjivu), već je odlučan način na koji se ugovara promjenjivost stope te kamate, te odredaba po kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Predmetne ugovorne odredbe sastavio je tuženik kao trgovac po unaprijed formuliranom standardnom obrascu te tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a opći uvjeti ugovora ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje.
20. Međutim, sadržaj odredbe o kamatnoj stopi koji tužitelj predlaže utvrditi ništetnim odnosi se na visinu kamatne stope i na to da je promjenjiva, a navedeni sadržaj nije ništetan niti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
21. Kao što je navedeno, u postupku kolektivne zaštite ništetnim je utvrđen način na koji dolazi do promjene kamatne stope, a ne sama činjenica da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva.
22. Prema ocjeni ovog suda, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana obveza kreditora za isplatu ugovorne kamate određene visine koja je promjenjiva i ona kao takva ne podliježe testu poštenosti (čl. 84. ZZP), jer se radi o jasnoj odredbi te nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.
23. Stoga je valjalo u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti i odlučiti kao u izreci.
24. U odnosu na dio zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva isplatu više plaćenih iznosa na ime promjenjive kamatne stopa utvrđeno je da je istaknuti prigovor zastare osnovan.
25. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo je do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a.
26. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
27. U slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a, petogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO-a, počeo je teći pravomoćnošću sudske odluke u kojoj je odlučeno o ništetnosti te ugovorne odredbe, tj. od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. godine (za Novu hrvatsku banku).
28. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj ustao s tužbom 12. siječnja 2023. godine, koja se odnosi na posljedice ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da je zastara za restitucijski zahtjev zbog navedenog počela teći 14. lipnja 2014. godine, to je opći zastarni rok od 5 godina protekao prije utuženja.
29. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.
30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, za sastav podneska od 02.09.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 04.09.2024.g. i 15.09.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 800,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 200,00 eur ukupno iznosi 1.000,00 eur.
31. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Zagrebu, 29. listopada 2025. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
