REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6673/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, zastupan po ČR, prema generalnoj punomoći, Su-50/12, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, po generalnoj punomoći Č1660/17 radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025., održane u nazočnosti ČR,zaposlenice tužitelja po generalnoj punomoći, Su-50/12 i Marka Anić, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o. u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-1660/17, dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 3.940,15 EUR, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 12. studenog 2024. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Dana 11.11.2024. godine tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je osiguranik HZMO FR stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 20.06.2009.g. koju je skrivio osiguranik tuženika ZR upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police]. Protiv ZR vođen je prekršajni postupak, te je isti proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom. Obvezni prekršajni nalog pravomoćan je s danom 19.09.2009.g.

2. Na osnovu navedene nesreće rješenjem HZMO broj 294570 od 06.12.2010.g osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem 60% (ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nezgode).

3. Za razdoblje od 01.12.2022.g. do 30.09.2024.g. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 6.566,91 eura. Budući je uzrok invalidnosti 60% ozljeda izvan rada, šteta koju tužitelj potražuje iznosi 3.940,15 eura.

4. Prethodna razdoblja postupka naknade štete koji se vodi između istih stranaka, a iz iste činjenične i pravne osnove po istom štetnom događaju okončana su presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-351/2015 od 15.04.2016. i rješenjima istog suda o povlačenju tužbe o povlačenju tužbe, broj P-1361/16 od 09.05.2019. i P- 624/18 od 01.03.2019. budući je tuženik podmirio tražbinu u cijelosti. Nastavna razdoblja podmirena su u mirnom postupku te je zadnja uplata bila 15.12.2022.

5. Tužitelj je u mirnom postupku pokušao namiriti štetu, te je dana 29.11. 2022.g. uputio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu štete. Zahtjev je tuženik zaprimio, ali je odbio podmiriti dug. Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže ovom sudu da nakon održane glavne rasprave, a na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) donese sljedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 3.380,10 eura, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. Siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, u roku 15 dana.“

6. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka, nakon tuženikova odgovora na tužbu, očituje se svojim podneskom od 02.06.2025. godine, te ističe da se pravo na mirovinu i isplatu iste vrši sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), pa tako tužitelj i svoje pravo na naknadu štete u ovom slučaju potražuje temeljem članka 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju. Pravo na mirovinu i isplatu iste vrši sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), pa tako tužitelj i svoje pravo na naknadu štete u ovom slučaju potražuje temeljem članka 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju.

7. Tužitelj navodi kako tuženik neosnovano smatra da bi se u konkretnom slučaju trebale primijeniti odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer u slučajevima kada tužitelj potražuje naknadu štete od npr. trgovačkog društva u kojem se dogodila ozljeda na radu također primjenjuje odredbe ZOMO-a, a ne posebne zakone tog poduzeća, jer bi po takvom shvaćanju svako trgovačko društvo trebalo imati neki svoj lex specialis, a nema.

8. Tužitelj opetovano navodi da je osiguranik HZMO stradao u prometnoj nezgodi dana 20.06.2009., te da nije bilo prometne nesreće tužitelj ne bi niti potraživao naknadu štete od tuženika iz navedenog štetnog događaja. Nadalje, da nije bilo prometne nesreće tužiteljev osiguranik bi tužitelju godinama uplaćivao doprinose temeljem obveznog mirovinskog osiguranja, a umjesto svega toga dogodila se prometna nesreća i tužitelj isplaćuje mirovinu, umjesto da od njega prima novčana sredstva temeljem obveznog mirovinskog osiguranja.

9. Slijedom gore navedenog tužitelj smatra kako je pozivanje tuženika na odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu neosnovano budući se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju iz ranije navedenih razloga, a što potvrđuje dosadašnja dugogodišnja sudska praksa.

10. Svrha Zakona o obveznim osiguranjima u prometu je naknada pretrpljene štete, a u čl. 27. tog zakona je istaknuto da se Zavodu za mirovinsko osiguranje naknađuje stvarna šteta prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju, a ti propisi određuju pravo na razmjerni dio koji se određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu, te je prigovor tuženika u pogledu nepostojanja njegove odgovornosti temeljem čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije osnovan.

11. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te navodi da je tužiteljevo potraživanje spram tuženika s naslova plaćenog po tužitelju osiguraniku tužitelja s naslova invalidske mirovine u omjeru od 60% koji je omjer nastao ozljeđivanjem osiguranika tužitelja u štetnom događaju, smatra da je dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva temeljem dostavljene dokumentacije kao i da je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku u utuženom iznosu te tvrdi da su obračuni tužitelja javne isprave i da ih tuženik može osporavati samo u posebnom postupku, što tuženik nije učinio.

12. Tužitelj je podneskom od 21.07.2025. godine ispravio i uredio svoj tužbeni zahtjev, tako da istim podneskom predlaže da sud donese slijedeću presudu: „Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 3.940,15 eura, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.“, a kod kojeg tužbenog zahtjeva tužitelj ustraje do zaključenja glavne rasprave.“

13. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

14. Tuženik navodi da nije sporno da je Rješenjem tužitelja, Klasa: UP/I 141-02/10- 01/OB: 03387139519, Urbroj: 341-25-05/3-10-092568, od 6. prosinca 2010. godine, osiguraniku tužitelja FR priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevog regresnog potraživanja s osnove invalidske mirovine navodno isplaćene u razdoblju od 1. prosinca 2022. godine do 30. rujna 2024. godine u visini od potraživanih 3.380,10 EUR, i to prvenstveno jer je sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene pojedine isplate mirovina.

15. Tuženik navodi da se tužitelj u tužbi neosnovano poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), jer u predmetnoj pravnoj stvari upravo ZOOP predstavlja lex specialis koji uređuje odnose između stranaka budući da tuženik predstavlja osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Odredbama članka 27. st. 1.-3. ZOOP-a propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Tuženik napominje da je navedeno stajalište potvrđeno i u sudskoj praksi parničnih sudova u Republici Hrvatskoj, prije svega Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

17. Slijedom navedenog tuženik predlaže Naslovnom sudu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, te naložiti tužitelju naknadu parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana isplate, kao na zapisniku kod ovog suda od 11.06.2025. godine.

18. U daljnjem tijeku postupka, kada je sud tužitelja pozvao na ispravak i uređenje tužbenog zahtjeva, tuženik svojim podneskom od 29.07.2025. godine da se protivi preinaci tužbe, a sukladno odredbama čl. 190. st. 3. i 4. ZPP-a izvršene u istom podnesku tužitelja, a podredno, opreza radi, ističe prigovor zastre, te ustraje kod svih svojih ranijih prigovora, te se protivi intervenciji suda i tužitelja u tužbenom zahtjevu.

19. Tuženik potražuje troškove postupka, a prema troškovniku koji je dostavio u spis.

20. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je ispravljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci ove presude.

21. Sud je u razmatranju spisa utvrdio da je kod pisanja tužbe i tužbenog zahtjeva došlo do očite pogreške u pisanju, jer u samoj obavijesti i primitku elektroničkog podneska, kao i u tužbi na više mjesta tužitelj navodi kao VPS i predmet svog potraživanja iznos od 3.940,15 EUR, koja visina iznosa proizlazi i iz spisu dostavljene dokumentacije, dok je zbog očite greške u pisanju u samom petitu tužbenog zahtjeva naveden iznos potraživanja od 3.380,00 EUR, što je bila očita greška u pisanju, na ispravak koje je pozvao tužitelja sud. Protivljenje ispravku tužbenog zahtjeva od strane tuženika je u potpunosti neosnovano, te je sud primio na znanje na ročištu kod ovog suda ispravak tužbenog zahtjeva navođenjem i u petitu tužbenog zahtjeva iznosa od 3.940,15 EUR, a na plaćanje kojeg iznosa je tuženik pozvan po tužitelju i u mirnom postupku koji je prethodio ovom utuženju. Taj iznos proizlazi i iz dokazaa o izvršenoj isplati osiguraniku tužitelja i izračunu iznosa od 60% tako isplaćenog iznosa. Dakle, nije to intervencija suda, već samo ispravak tužbenog zahtjeva, a tuženik je mogao, da je to slučajno želio ili mislio, ispravljeni iznos platiti i nakon tužiteljevog Zahtjeva za naknadu štete od dana 01. listopada 2024. godine u svoti od 3.940,15 EUR (60%), koji je zahtjev tuženiku uredno uručen dana 07.10.2024. godine, kako je sud utvrdio iz dostavnice za isti zahtjev (list spisa 23). U ovom slučaju ne može biti riječ o zastari u trenutku ispravka tužbenog zahtjeva u samom petitu tužbe, kako to neosnovano ističe tuženik, jer je tužba podnesena ovom sudu za istu stvar i isti iznos naznačen kao VPS na više mjesta dana 11.11.2024. kojim danom je prekinut tijek zastare, a u skladu s postojećom sudskom praksom. Dakle, ovdje se ne radi o klasičnom povećanju tužbenog zahtjeva, već o utuženom iznosu koji se po tužitelju obrazlaže kroz cjelokupnu dokumentaciju kao i u historijatu tužbe, te navodi u samoj Obavijesti o primitku elektroničkog podneska (tužbe tužitelja od 11.11.2024.), u samom tekstu tužbe na više mjesta, pa tako i u uvodu i samom sadržaju tužbe, dok je samo u petitu tužbenog zahtjeva, više nego očitom greškom u pisanju naveden kao drugi iznos, koju grešku je morao ispraviti sam tužitelj, a u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a, što je tužitelj i učinio svojim podneskom od 21.07.2025. godine.

22. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, kao i postojanje odgovornosti, ali je sporno da li tužitelj trpi štetu i u kojem obimu, jer tuženik isto osporava, osporavajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

23. Tuženik svoje osporavanje zasniva na tvrdnji da tužitelj ima pravo samo na naknadu stvarne štete, a tu štetu čini razmjerni dio mirovine oštećene mirovine oštećene osobe, a koji se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

24. Sud je utvrdio da nije sporno da je osiguranik tužitelja zadobio ozljede u predmetnom štetnom događaju za koji je utvrđen krivim osiguranik tuženika, te pravomoćno presuđen prekršajnim nalogom. Sud je iz spisu priležeće dokumentacije utvrdio da je nadležna komisija tužitelja svojim rješenjem HZMO broj 294570 od 06.12.2010.g osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a invalidnost je uzrokovana štetnim događajem 60% (ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nezgode), kao i da je tužitelj dokazao da je za utuženo razdoblje svom osiguraniku od 01.12.2022. pa do 30.09.2024. godine ukupno isplatio iznos od 6.566,91 EUR, a kako je uzrok invalidnosti 60% ozljeda izvan rada (iz predmetnog štetnog događaja), to tužitelj potražuje iznos od 3.940,15 EUR. Da je isplatu tužitelj izvršio svom osiguraniku, da se radi o navedenim novčanim iznosima, te da je tužitelj u mirnom postupku pozvao tuženika da izvrši povrat iznosa od 3.940,15 EUR, sud je utvrdio iz dokumentacije dostavljene po tužitelju u spis, kao i da su raniji parnični postupci, tj. postupci potraživanja tužitelja spram tuženika za ranije periode okončani presudom, povlačenjem tužbe kao i u mirnom postupku, sud je utvrdio da je tužitelj isto također dokazao dostavljenom dokumentacijom.

25. Sud je utvrdio da se tužitelj osnovano poziva na odredbe čl. 160. -167. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), gdje je propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete na mirovinu isplaćenu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Točno tužitelj navodi da nije bilo predmetne prometne nesreće od 20.06.2009. godine, gdje je stradao osiguranik tužitelja, da tuženik ne bi niti potraživao od tuženika naknadu ove štete, već bi osiguranik tužitelja, umjesto da dobiva isplatu mirovine, i nadalje uplaćivao novčana sredstva tj. doprinose temeljem obveznog mirovinskog osiguranja. Tužitelj potražuje upravo razmjeran dio od 60% od ukupno isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku, što je omjer u kojem je ozljeda iz predmetne prometne nezgode sudjelovala u nastanku ukupnog invaliditeta osiguranika tužitelja. Tužitelj ove isplate svom osiguraniku je činio i čini prema odredbama čl. 160. do čl. 167. Zakona o mirovinskom osiguranju, tuženik nije dokazao da bi ustao s postupku za osporavanje vjerodostojnih isprava koje je dostavio tužitelj i na kojima tužitelj zasniva i osnov i visinu svog tužbenog zahtjeva, pa su svi prigovori tuženika utvrđeni kao neosnovani.

26. Tuženik netočno smatra, kako to utvrđuje ovaj sud, da bi se umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, imao primijeniti kasnije donesen Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i njegova odredba čl. 27. za koju ovaj sud smatra da nije promjenjiva na konkretan slučaj.

27. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao i visinu stvarne štete dostavljenim obračunom stvarne štete sačinjenim od ovlaštene osobe, a koji ima značenje javne isprave u smislu čl. 171. Zakona općem upravnom postupku (NN 53/1991, 103/1996) i kao takav dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

28. Sud je utvrdio da prema odredbi čl. 166. st.3 ZOMO-a na svotu potraživanja na ime naknade štete, tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu, te je sud istu dosudio tužitelju kao što ju je on i zatražio, a primjenom i odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, obzirom da je sud utvrdio da nije sporno u ovoj pravnoj stvari da tuženik nije u mirnom postupku podmirio tužiteljevo potraživanje u cijelosti, a niti djelomično, pa da tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu od dokazane dospjelosti svog zahtjeva pa do isplate.

29. Tužitelj je prema utvrđenju ovog suda, u pravu kada navodi, da se na ovaj slučaj ima primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, te da je ova šteta za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine i to kako tužitelj točno navodi u razmjernom dijelu.

30. Slijedom navedenog, za naknadu štete tužitelju u utuženom razdoblju mjerodavne su odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013) koje određuju da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja tj. ovdje razmjeran dio od 60 % koliko ozljeda van rada nastala u predmetnom štetnom događaju čini u ukupnom invaliditetu tužitelja prema rješenju o invalidskoj mirovini i koliko potraživanje tužitelja iznosi od ukupno isplaćenih iznosa po tužitelju s naslova invalidske mirovine, kako je to točno tužitelj naveo i prikazao dostavljenom dokumentacijom, tj. da ima pravo na taj omjer od 60 % od ukupno isplaćenog iznosa s naslova invalidske mirovine, a koji iznos je tužitelju i dosuđen kao u izreci ove presude.

31. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog potraživanja, a kako je to sud i presudio u izreci ove presude.

32. Odluka suda o stopi zatezne kamate donesena je primjenom stope prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude.

33. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 16. st. 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama.

34. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.