REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-674/2025-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB:94472454976, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica I u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 21. veljače 2025., poslovni broj: P-4828/2019., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja TE iz [adresa] se prihvaća, dok se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb odbija kao neosnovana, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 21. veljače 2025., poslovni broj: P-4828/2019. i sudi:

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju FE na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 879,95 eura sa zakonskim zateznim kamatom računajući od 9. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja za razdoblje od 9. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.096,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 25. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju FE nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb odbija se sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB:94472454976 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju FE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11,67 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja ( 21. veljače 2025.), po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, dok se sa više zatraženim od 868,08 eura kao i sa više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 09.01.2018 do 21.02.2025. ova traženja tužitelja odbijaju se kao neosnovana.

II. Nalaže se tužitelju FE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB:94472454976 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak od 198,26 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, po referentnoj stopi koju je Europska središnja 2 P- 4828/2019 banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 926,75 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu su pravovremeno uložili tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 868,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2021. do isplate, u dijelu kojem je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 11,67 eura za razdoblje od 14. lipnja 2021. do 21. veljače 2025, te u kojem je odbijen zahtjev za isplatu troškova parničnog postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Tvrdi da je za štetni događaj isključivo kriv osiguranik tuženika, jer u prvostupanjskom postupku nije dokazano da bi on na bilo koji način pridonio nastanku prometne nezgode, a za što tvrdi da je utvrđeno i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Joze Šituma dipl. ing. Tvrdi da nije pretjecao kolonu vozila, ali i da prema zaključku vještaka proizlazi da u slučaju da je to i radio, da to ne bi pridonijelo nastanku štetnog događaja. Iz navedenog razloga mišljenja je da su razlozi presude u suprotnosti sa provedenim dokazima, te da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o imovinskoj šteti pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije pravilno primijenio članak 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO), jer mu je prvostupanjski sud propustio dosuditi cjelokupnu imovinsku štetu. Tvrdi da postoji i greška suda prilikom izračuna visine štete, jer je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka vidljivo da je iznos vrijednosti ostataka vozila već prethodno uračunat prilikom izračuna ukupne visine štete u iznosu od 1.740,43 eura, budući je vrijednost vozila prije štete utvrđena u iznosu od 2.260,93 eura, te je taj iznos umanjen za vrijednost ostataka vozila u iznosu od 519,87 eura, a za što navodi da je jasno navedeno u tablici 4. na stranici 7 predmetnog vještačenja. Ističe da se stoga prilikom izračuna ukupne štete ne može dva puta koristiti vrijednost ostataka vozila, odnosno dva puta umanjivati ukupna šteta sa istim iznosom. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o zakonskoj zateznoj kamati, jer je o zakonskoj zateznoj kamati trebalo odlučiti u skladu sa člankom 12. stavkom 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu u skladu sa navodima žalbe ili da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka zbog svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi navodi da prvostupanjski sud u razlozima presude pravilno utvrđuje da je tužitelj pretjecao kolonu vozila, ali je mišljenja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je doprinos tužitelja štetnom događaju, a time i šteti 20%. Mišljenja je da je doprinos tužitelja štetnom događaju, a time i šteti trebalo cijeniti u omjeru 50%:50%. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka, jer u razlozima presude prvostupanjski sud ne navodi iz kojeg razloga mu nije priznao trošak zbog djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 281,25 eura, koji trošak je zatražio u podnesku od 7. travnja 2024., pa je mišljenja da je prvostupanjski sud u tom dijelu počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ističe i da je sam tužitelj na ročištu održanom 23. listopada 2024. učinio predmetno potraživanje troškova postupka nespornim. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude navodi da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Joze Šituma dipl. ing. proizlazi da popravak motocikla MTC Piaggio nije ekonomski opravdan, te da na dan procjene visina štete na ovom motociklu iznosi 1.740,43 eura, koji iznos štete je umanjio za doprinos tužitelja šteti od 20%, te je dobio iznos štete od 1.392,34 eura, pri čemu je od toga iznosa odbio iznos od 860,68 eura, koji iznos štete za motocikli je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku, te je od toga iznosa odbio i daljnji iznos od 519,87 eura koji iznos predstavlja vrijednost ostataka motocikl, te je zaključio da je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu ovog vida imovinske štete u iznosu od 11,67 eura.

9. Pravilno tužitelj u žalbi navodi da su u ovom dijelu razlozi prvostupanjske presude u suprotnosti za nalazom i mišljenjem vještaka Joze Šituma dipl. ing., jer iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka jasno proizlazi da je vrijednost motocikla prije štete iznosila 2.260,30 eura, da vrijednost spašenih ostataka vozila iznosi 519,87 eura, te da visina štete na vozilu kada se odbije vrijednost spašenih dijelova iznosi 1.740,43 eura. Dakle, prvostupanjski sud je neosnovano vrijednost štete na motociklu ponovno umanjio za iznos spašenih dijelova od 519,87 eura, čime je dva puta umanjena šteta na vozilu za vrijednost spašenih dijelova vozila.

10. Nadalje pravilno tuženik u žalbi navodi da je zatražio trošak postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva, te da je na ročištu od 23. listopada 2024. punomoćnik tužitelja jasno izjavio da je suglasan sa zahtjevom tuženika da mu se nadoknade parnični troškovi zbog djelomičnog povlačenja tužbe u iznosu od 281,25 eura, ali da prvostupanjski sud ove priznate troškove uopće nije cijenio prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka.

10. Slijedom navedenoga proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude prilikom počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u navodima žalbi.

11. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze.

12. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbi se ne osporava, da se 22. kolovoza 2016. oko 14,55 sati u Splitu na kolniku [adresa] dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio NE, osobnim vozilom marke VW Polo reg. oznake [registarska oznaka], koje osobno vozilo je osigurano kod tuženika pri kojoj prometnoj nezgodi je stradao tužitelj, kao vozač motocikla marke Piaggio beverly registarske oznake [registarska oznaka], i u kojoj prometnoj nesreći je nastala totalna šteta na motociklu tužitelja.

13. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka Joze Šituma dipl. ing. da je do prometne nezgode došlo tako što se automobil osiguranika tuženika marke VW Polo kretao sjevernim kolničkim trakom [adresa] na kojoj je ograničena brzina kretanja 50km/h iz smjera istoka prema zapadu, nakon čega je skretao ulijevo prema dvorištu zgrade [adresa], a motocikli, kojim se kretao tužitelj, kretao se istom ulicom u istom smjeru i istim kolničkim trakom kao i vozilo marke VW Polo, koje se kretalo ispred njega, da bi potom motocikl prešao u južni kolnički trak kojim se kreću vozila iz suprotnog smjera i pretjecao je vozilo osiguranika tuženika marke VW Polo, ali je vozilo VW Polo prilikom pretjecanja od strane motocikla skrenulo u lijevi južni kolnički trak kako bi skrenulo u dvorište [adresa], i tada je došlo do sudara prednjeg lijevog bočnog dijela vozila marke VW Polo i prednjeg desnog dijela motocikla. Vozilo marke VW Polo se prije sudara kretalo brzinom od 7 km/h, a motocikli kojim je upravljao tuženik se kretalo brzino od 44 km/h, te je motocikli kojim je upravljao tužitelj započeo radnju pretjecanja prije nego li je vozilo osigurano kod tuženika započelo radnju skretanja. Vozač vozila marke VW Polo je prije skretanja ulijevo korištenjem lijevog vanjskog i unutarnjeg zrcala, te okretanjem glave i pogledom ulijevo kako bi provjerio mrtvi kut mogao utvrdio može li sa sigurnošću izvršiti radnju skretanja i pri tome je mogao pravovremeno uočiti tužitelja na motociklu.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da su i tužitelj i vozač vozila marke VW Polo NE izjavili prilikom očevida policijskim službenicima da je tužitelj pretjecao kolonu vozila u trenutku štetnog događaja i da je vozilo osigurano kod tuženika marke VW Polo bilo četvrto vozilo koje je on pretjecao. Naime, ova činjenica proizlazi iz službene bilješke policije.

15. No, ta činjenica po ocjeni ovoga suda nije od utjecaja na sam doprinos tužitelja štetnom događaju. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Joze Šituma dipl. ing. jasno proizlazi da, ukoliko je tužitelj i pretjecao kolonu vozila, tada se u trenutku kada je osiguranik tuženika poduzeo radnju skretanja ulijevo već duže vrijeme nalazio na lijevom kolničkom traku i tim više je bio uočljiv osiguraniku tuženika, pri čemu je potrebno i naglasiti da je brzina motocikla kojom se kretao tužitelj bila dozvoljena brzina jer se kretao brzinom od 44 km /h i nije mogao biti iznenadna pojava osiguraniku tuženika.

16. Dakle, ukoliko je tužitelj eventualno i bio počinio prekršaj pretjecanja kolone vozila, ta činjenica nije bila od izravnog utjecaja na sam štetni događaj, jer bi do štetnog događaja došlo i da je pretjecao samo vozilo osiguranika tuženika, a čemu govori u prilog i činjenica da je došlo do udara prednjeg lijevog dijela vozila osiguranika tuženika u prednji desni dio motocikla tužitelja. Pri čemu je potrebno naglasiti da se pretjecanje dogodilo na mjestu gdje je pretjecanje dozvoljeno.

17. Slijedom navedenoga, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda nema doprinosa tužitelja štetnom događaju, a time ni šteti, pa je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi štetu tužitelju, sukladno članku 1072. stavku 1. ZOO.

18. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Joze Šitum, dipl. ing., na koji parnične stranke nisu imale primjedbi, na motociklu tužitelja je nastala totalna šteta, a vrijednost vozila je prije štete iznosila 2.260,30 eura, dok je vrijednost ostataka vozila koja su ostala tužitelju 519,87 eura, što znači da bi tuženik kao osiguratelj bio dužan nadoknaditi tužitelju štetu u iznosu od 1.740,43 eura.

19. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju po osnovi naknade štete na motociklu iznos od 860,68 eura.

20. Slijedom navedenoga, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju je trebalo po osnovi naknade štete na motociklu dosuditi iznos od 879,95 eura, kako je to i traženo u tužbenom zahtjevu, a ne iznos od 11,67 eura, kako je to učinio prvostupanjski sud.

21. Prema članku 12. stavku 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. Obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa ZOOP.

23. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je odštetni zahtjev za nadoknadu štete tužitelj podnio tuženiku 24. kolovoza 2016., obzirom na navedeno tužitelju je na iznos naknade štete od 879,95 eura dosuđena kamata računajući od 9. siječnja 2018. do isplate, jer je od navedenog datuma tužbenim zahtjevom potraživao kamatu.

24. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je prihvaćena u glavnoj stvari, a žalba tuženika je odbijena, te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tuženik na ime naknade štete dužan isplatiti tužitelju iznos od 879,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 9. siječnja 2018. do isplate, sukladno članku 373.a ZPP-a.

25. Obzirom da je žalba tužitelja prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a.

26. Tužitelj je u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, te mu u skladu sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pripadaju troškovi postupka u postotku od 100%, sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, prema Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 dalje: Tarifa), trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 eura, prema 32. Tarife, za sastav podneska od 9. rujna 2020. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 eura, prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 31. listopada 2023., 23. listopada 2024. u iznosu od 150,00 eura za svako, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za pristup na ročište od 10. travnja 2024. u iznosu od 37,50 eura, prema Tbr. 9. točka 3. Tarife, za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 eura, prema Tbr. 9. točka 5. Tarife, PDV u iznosu od 215,63 eura prema Tbr 46. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, odnosno ukupno 1.378,13 eura.

27. Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, jer navedene pristojbe tužitelj nije platio, a nije mu priznat niti trošak sastava podnesaka od 18. listopada 2023., 7. prosinca 2023. i 13. lipnja 2024., jer je sve što je navedeno u tim podnescima punomoćnik tužitelja mogao iznijeti na ročištima za glavnu raspravu, pa se radi o podnescima koji nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

28. Točno je da je tužitelj u podnesku od 13. lipnja 2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 860,68 eura i da je tuženik pristao na ovo djelomično povlačenje tužbe, ali je zatražio i trošak za djelomično povlačenje tužbe u iznosu od 281,25 eura. Na ročištu održanom 23. listopada 2024. punomoćnik tužitelja je izjavio da je suglasan sa zahtjevom tuženika da mu se za povučeni dio tužbenog zahtjeva naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura.

29. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovoga suda, trošak postupka za djelomično povučeni dio tužbenog zahtjeva trebalo je uzeti u obzir prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju, pa je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.096,88 eura.

30. Slijedom navedenog preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka tako da je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.096,88 eura, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

31. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom dosuđen mu je i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a.

32. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa mu troškovi postupka nisu niti dosuđeni.

Slavonski Brod, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak