Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-296/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa], koje zastupa upravitelj BMD d.o.o. OIB: 79273112873, Dobrodolska 13 A, Sesvete, a upravitelja zastupa punomoćnik Dražen Bilić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-233/2025-4 od 25. srpnja 2025., dana 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa] kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-233/2025-4 od 25. srpnja 2025. u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije priznat i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.146,41 eura.

II Uvažava se žalba ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa] kao djelomično osnovana i preinačuje se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-233/2025-4 od 25. srpnja 2025. u dijelu u kojem ovrhovoditelju nije priznat i daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 121,01 eura i odlučuje:

Nalaže se ovršenici VV da ovrhovoditelju Suvlasnicima stambene zgrade [adresa] naknadi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 121,01 eura, u roku 8 dana.

III Nalaže se ovršenici VV da ovrhovoditelju Suvlasnicima stambene zgrade [adresa] naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 6,25 eura, u roku 8 dana.

IV Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Generali osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 56,25 eura (preko iznosa od 6,25 eura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja je, na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-798/15 od 11. svibnja 2015., određena je ovrha na pokretninama ovršenice radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja. Trošak postupka određen je u iznosu od 131,64 eura.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi i to dijela u kojem mu nije priznat daljnji trošak ovršnog postupka do zatraženog iznosa od 1.399,06 eura, žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da nije vidljivo koji troškovi su mu priznati, a koji nisu i zašto. Navodi da je morao upućivati podneske MUP-u, HZMO-u, FINA-i i javnom bilježniku, a imao je i trošak poštarine, kopiranja te državnih biljega. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i usvojiti ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška prema specifikaciji u prijedlogu za ovrhu, uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 31,25 eura.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući rješenje o ovrsi suda prvog stupnja u pobijanom dijelu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) ovaj sud ne nalazi da bi u postupku suda prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, jer su i troškovi provedbe izvansudske ovrhe troškovi koji su bili potrebni za ovrhu i koje je temeljem navedene odredbe, ovrhovoditelju dužan naknaditi ovršenik.

6. Ovrhovoditelju na temelju Tbr. 36. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) pripada pravo na trošak sastavljanja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u iznosu od 50,00 eura, zatim trošak sastavljanja dopisa upućenog Ministarstvu unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP) od 25. travnja 2025. i dopisa upućenog Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) od 5. veljače 2025. u iznosu od po 50,00 eura za svaki te 2,65 eura državnih biljega za izdavanje potvrde HZMO-a. Za sastav zahtjeva Financijskoj agenciji (dalje: Fina) kojim se zahtjeva izdavanje potvrde o mogućnosti odnosno nemogućnosti provedbe ovrhe (13. veljače 2025.) ovrhovoditelju na temelju Tbr. 36. st. 3. Tarife pripada pravo na trošak u iznosu od 50,00 eura.

7. Dakle, ovrhovoditelju pripada pravo na trošak postupka u iznosu od 200,00 eura, uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 eura, odnosno ukupno 250,00 eura uvećano za 2,65 eura državnih biljega HZMO-a. Stoga ovrhovoditelju pripada ukupni trošak u iznosu od 252,65 eura.

8. Ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak sastavljanja prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji 28. rujna 2015. u iznosu od 50,00 eura, budući da mu je navedeni trošak već priznat rješenjem o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-798/15 od 11. svibnja 2015. Ovrhovoditelju ne pripada ni pravo na trošak dopisa javnom bilježniku radi dostave naknadnog otpravka rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 12. travnja 2021. i 25. kolovoza 2023. u iznosu od po 50,00 eura za svaki, budući da iz takvih dopisa ne proizlazi da ih je javni bilježnik doista i zaprimio, a nije razvidno niti zašto bi ti dopisi (odnosno naknadni otpravci rješenja o ovrsi) bili potrebni za ovu ovrhu. Također, zatraženi trošak poštarine i fotokopiranja u iznosu od 10,00 eura ovrhovoditelju nije priznat, budući da isti nije dokazan u osnovi niti visini.

9. Nadalje, ovrhovoditelju ne pripada ni pravo na naknadu troška sastavljanja dopisa HZMO-u od 9. listopada 2015., 19. siječnja 2016., 12. travnja 2021., 5. ožujka 2024., od po 50,00 eura za svaki, kao niti dopisa MUP-u od 13. listopada 2015., 5. ožujka 2024. i 25. travnja 2025. radi dostave podataka iz evidencije o motornim vozilima i 5. ožujka 2024. i 24. travnja 2025. radi dostave uvjerenja o prebivalištu ovršenika, od po 50,00 eura za svaki, budući da sastavljanje tih podnesaka nije bilo potrebno za ovaj postupak. S obzirom na to da nije priznat trošak sastavljanja tih podnesaka, nije priznat niti trošak državnih biljega i naknada koje je ovrhovoditelj platio tim državnim tijelima za izdavanje potvrda.

10. Ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška sastavljanja dopisa Financijskoj agenciji od 12. travnja 2021., 29. veljače 2024., 14. svibnja 2024., 5. srpnja 2024. ni 13. veljače 2025. u iznosu od po 50,00 eura svaki kao niti trošak naknada koje je ovrhovoditelj platio tim državnim tijelima za izdavanje potvrda. Zaključno, ovrhovoditelju ne pripada ni pravo na zatraženi trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje (2 x 6,64 eura) budući da iz spisa ne proizlazi da je ovrhovoditelj platio navedenu sudsku pristojbu.

11. Ovdje treba reći da je ovrhovoditelj slobodan slati dopise raznim državnim tijelima i pravnim osobama u nekom ovršnom postupku. Međutim, neće mu sud priznati trošak sastavljanja (i slanja) svakog tog dopisa budući da u skladu s načelom ekonomičnosti postupka, sud strankama priznaje samo one troškove koji su bili potrebni za provođenje ovrhe.

12. Naime, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Također, odredba čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

13. Troškovi ovrhovoditelja su opravdani samo u odnosu na po jedan dopis državnim tijelima i pravnim osobama koje sudjeluju u provedbi ovrhe (kao dokaz da se ovrha na imovini ovršenika – plaći, mirovini, novčanim sredstvima – nije mogla provesti), a ne i slanje cijelog niza takvih podnesaka tijekom više godina. Naime, takvo postupanje nije u skladu s načelom ekonomičnosti postupka prema kojem se ovršni postupak mora provesti što prije uz što manje troškova niti je u skladu s načelom zaštite dostojanstva ovršenika prema kojem će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika i na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna.

14. Također treba reći i to da iz odluke o trošku sadržane u prvostupanjskom rješenju (kao niti iz samog spisa) nije razvidno za koje radnje je ovrhovoditelju priznat dosuđeni trošak. Međutim, budući da se radi o primjeni materijalnog prava, ovaj sud je, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i sukladno načelu ekonomičnosti postupka, sam odlučio o troškovima za koje ovrhovoditelj ima pravo na naknadu.

15. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi pobijano rješenje (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja). Budući da je ovim rješenjem utvrđeno da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 252,65 eura, a rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda mu je priznat trošak u iznosu od 131,64 eura, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje djelomično preinačiti te ovrhovoditelju dosuditi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 121,01 eura (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

16. Budući da je ovrhovoditelj djelomično uspio sa svojom žalbom, to mu je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo dosuditi trošak za sastav žalbe, u razmjernom dijelu, a prema uspjehu u žalbenom postupku. Ovrhovoditelju za sastav žalbe pripada pravo na trošak u iznosu od 62,50 eura. Budući da je ovrhovoditelj u žalbenom postupku uspio s oko 10 % svog zahtjeva (od 1.267,42 eura ovim rješenjem mu je priznat trošak u iznosu od 121,01 eura) pripada mu pravo na trošak u razmjernom iznosu odnosno 6,25 eura (točka III izreke ovog drugostupanjskog rješenja) dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen (točka IV izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

17. U nepobijanom dijelu, kojim je određena ovrha i trošak postupka u iznosu od 131,64 eura, rješenje o ovrsi nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 29. listopada 2025.

Sudac

Goran Škugor