Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Pn-210/2022.-95.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Generali osiguranja d.d., [adresa], OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa ju punomoćnici UL i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon 23. rujna 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Nine Šuka, odvjetnika u Oroslavju, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika – UL, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu odluke 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi neimovinske štete iznos od 2.197,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 3. studenoga 2021. do isplate, a koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi imovinske štete iznos od 244,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 3. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 71,67 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenoga 2021. do isplate, a koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 7,96 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.557,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 29. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

VI. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 4. rujna 2021. u Grubinama stradala u prometnoj nesreći kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], koju je skrivio NL koji je upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji. U trenutku prometne nesreće priključno vozilo počinitelja bilo je osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice su vidljive fizičke i psihičke povrede zdravlja, velika doza straha i nesigurnosti u vezi prometa i prometne nesreće, strah od sudjelovanja u prometu, tjeskoba prilikom sjećanja na nezgodu, nemir, izražen tremor ruku, preznojavanje dlanova, smetnje sna i usnivanja, loši snovi.

1.1. Pravni temelj za naknadu štete je isključivo povreda prava osobnosti kao neimovinske štete u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Odštetni zahtjev za isplatu štete podnesen je 2. studenoga 2021. no tuženik do dana podnošenja tužbe istome nije udovoljio. Zatražio je naknadu neimovinske štete u iznosu od 18.400,00 kn i 600,00 kn na ime tuđe pomoći i njege.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak prometne nezgode 4. rujna 2021. kao i činjenicu da je priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 4. rujna 2021. bilo osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja. Osporio je odgovornost jer je za predmetnu nesreću isključivo odgovorna tužiteljica. Vozač skupa vozila NL osporava svoju krivnju i odgovornost za nastanak predmetne nesreće jer je tužiteljica zaobilazila kolonu vozila preko pune linije i prouzročila sudar dok je isti sa skupom vozila izlazio na glavnu cestu, pri čemu je više osoba zaustavljalo promet kako bi se isti sigurno uključio u promet. Predložio je utvrditi kada je liječenje tužiteljice završeno, predložio je o parnici obavijestiti Adriatic osiguranje d.d. radi postizanja intervencijskog učinka presude. Prigovorio je visini zahtjeva i predložio odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, u situacijski plan na str. 6 spisa, u prijavu štetnog događaja na str. 7 spisa, u potvrdu Policijske uprave Splitsko-dalmatinske s priloženim izlistom fotografija na str. 9-13 spisa, u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, u policu autoodgovornosti na str. 50 spisa, u dokumentaciju Postaje granične policije Imotski na str. 66-81 spisa, pročitao iskaz tužiteljice pribavljen zamolbenim putem kod Općinskog suda u Splitu, pročitao nalaz i mišljenje prof. dr. Borisa Božića, kao i njegov iskaz pred ovim sudom, pročitao očitovanje medicinskog vještaka na prigovore stranaka, pročitao nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dopis Policijske postaje Ploče na str. 139-140 spisa, službenu zabilješka na str. 141 spisa, pročitao nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića i saslušao vještaka na glavnoj raspravi.

4.1. Sud nije saslušao svjedoka NL jer je tijekom postupka bio pozivan na različitim adresama, time da je policijskim izvidima utvrđeno da živi na području Bosne i Hercegovine te nije bio dostupan sudu. Osim toga, nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrđena je dinamika nastanka predmetne prometne nezgode te njegov iskaz nije bio nužan u ovom predmetu.

5. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) ZPP-a sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. U ovom je predmetu bila sporna odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

6.1. U konkretnom slučaju radi se o sudaru motornih vozila u pokretu te je mjerodavno pravo čl. 1072. st. 1.-3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) te se za razrješenje međusobnih odnosa stranaka primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje (čl. 1045. st. 1. i čl. 1049. ZOO-a).

7. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je vozila iz pravca Grubina i penjala se put Poljica. Prošla je jednu krivinu i na drugoj krivini na desno odjednom udarila u kamion labudicu. Udarila je u njegov zadnji dio i njezino vozilo je praktički ušlo ispod kamiona, a zadnji desni kut je praktički uletio u njezino vozilo na suvozačevo mjesto, gdje je sjedio njen suprug. Vozač kamiona je pokušao okretati vozilo na cesti i u svakom slučaju je njegov zadnji dio bio na kolniku skoro na pola ceste. Nije vozila brzinom većom od 30 km/h kad je ušla u zavoj jer uvjeti na cesti to ne dopuštaju. Pretrpjela je trzajnu ozljedu vrata, obavljala fizikalnu terapiju. Obavila je preglede kod neurologa, psihijatra i dan danas ima posljedice zbog toga. Ozlijedila je lijevu šaku i zbog toga se također obratila liječniku, kao i radi ozljeda na ruci zbog kojih je obavljala fizikalnu terapiju. Tuđu pomoć i njegu pružala su joj djeca i suprug tijekom mjesec i pol dana.

9. Prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću utvrđeno je da je do predmetne nezgode došlo na zakrivljenoj dionici kolnika između dva oštrija zavoja, u usponu, na kolniku Ulice domovinske zahvalnosti kod kbr. 10 u Grubinama, kada je osobno vozilo Volkswagen Golf registarske oznake [registarska oznaka] koje se kretalo kolnikom sredinom svoje desne prometne trake udarilo u stražnji desni ugao poluprikolice osiguranika tuženika marke Broshuis registarske oznake [registarska oznaka] koja je bila vučena (u konkretnoj situaciji gurana) od tegljača osiguranika umješača MAN registarske oznake [registarska oznaka] kad je poluprikolica stražnjim dijelom prilikom kretanja unazad izašla za oko 1,5 m u dubinu kolnika. Brzinu kretanja teretnog skupa vozila prije nezgode nije moguće utvrditi temeljem tragova, a mogla se kretati u području 5-10 km/h. Teretni skup vozila je u trenutku sudara bio zaustavljen na kolniku, a koliko je vremena prošlo od zaustavljanja do sudara ne može se utvrditi tehničkim načinima. Sudarna brzina osobnog vozila Volkswagen je iznosila 25 km/h, a ako uvažimo da se teretni skup vozila zaustavio upravo u trenutku sudara i da je tužiteljica na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se tužiteljica prije nezgode kretala brzinom od oko 46 km/h. Prema prometno-tehničkim kriterijima uzrok nezgode je uključenje teretnog skupa vozila osiguranika tuženika i osiguranika umješača s parkirališnog prostora na kolnik, a tužiteljica je sudar mogla izbjeći da se prije nezgode kretala bilo kojom brzinom koja ne premašuje 41 km/h. Ograničenje brzine je bilo na mjestu sudara 40 km/h.

9.1. U očitovanju na prigovore tužiteljice prometni je vještak dopustio mogućnost da izračunata brzina kretanja tužiteljice neposredno prije reakcije na opasnost od 46 km/H odstupa zbog moguće pogreške za 10%, što znači da je moguće da se kretala u području od 41,4 km/h do 50,6 km/h, ali najtočnije što može izračunati je upravo rezultat od 46 km/h. Teoretski je moguće da se tužiteljica kretala prije nezgode bilo kojom brzinom u rasponu između sudarnih 25 km/h, ali ako se kretala bilo kojom manjom brzinom od 46 km/h, tada bi to značilo da je kasnila s reakcijom na opasnost.

9.2. Prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić saslušan na glavnoj raspravi, iskazao je da je brzinu kretanja vozila neposredno prije štetnog događaja utvrdio na temelju vremena koje je tužiteljica imala na raspolaganju za reakciju na opasnost. Imala je na raspolaganju 1,37 sekundi pa ako se uvaži da je na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku tada se kretala brzinom od 46 km /h. Taj izračun nema nikakve veze sa 10% popusta koje daje prometna policija kod kažnjavanja.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer su isti izrađeni detaljno i obrazloženo te sud nije našao ni jedan razlog koji bi doveo u sumnju njegovu nepristranost. Na prigovore tužiteljice odgovorio je logično i argumentirano te je iste otklonio. Zato sud nije prihvatio dio iskaza tužiteljice koji se odnosi na brzinu kretanja vozila prije sudara jer je isti u tom dijelu suprotan nalazu i mišljenju vještaka.

11. Sud smatra da je temeljem dokaza provedenih u ovom postupku na okolnost odgovornosti osiguranika tuženika, utvrđeno da je osiguranik tuženika vlastitim djelovanjem postupio protivno čl. 43. st. 1. i 2. i 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, u daljnjem tekstu ZOSPC). Sukladno navedenim propisima vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi i da je brzina kretanja na mjestu sudara ograničena na 40 km/h, a da se tužiteljica prije nezgode kretala brzinom od oko 46 km/h, ukoliko se teretni skup vozila zaustavio upravo u trenutku sudara i ukoliko je tužiteljica na opasnost reagirala u najranijem mogućem trenutku, što znači da se kretala većom brzinom od propisane.

13. U tom smislu je sud razmatrao doprinos tužiteljice vlastitoj šteti u smislu čl. 1092. ZOO, koji sud s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja ocjenjuje s 10%. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka jasno proizlazi da prema prometno-tehničkim kriterijima, uzrok nezgode je uključenje teretnog skupa vozila osiguranika tuženika i osiguranika umješača s parkirališnog prostora na kolnik, a tužiteljica je sudar mogla izbjeći da se prije nezgode kretala brzinom koja ne premašuje 41 km/h. Iz navedenog proizlazi da bi kretanjem propisanom dozvoljenom brzinom na predmetnoj prometnici, mogla izbjeći sudar. Međutim, tužiteljica se kretala neznatno iznad dozvoljene brzine, a po čl. 53. st. 7. ZOSPC-a propisana je novčana kazna za vozača koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je do 10 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine, a što je u ovom konkretnom slučaju uzeto u obzir utvrđivanjem doprinosa tužiteljice nastanku štete.

13.1. Slijedom navedenoga, sud je umanjio dosuđenu štetu tužiteljici za 10% jer je u toj mjeri ocijenio doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, pri čemu je odlučno da je ipak uzrok prometne nezgode postupanje u prometu osiguranika tuženika, a ne brzina kretanja tužiteljice.

14. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prof. dr. Borisa Božića utvrđeno je da je tužiteljica kao vozačica osobnog automobila stradala u prometnoj nesreći 4. rujna 2021. u srazu s drugim vozilom u prometu. Uslijed akceleracijsko-deceleracijskih sila sraza, zadobila je trzajnu ozljedu vratne kralješnice, upitan lakši potres mozga, natučenje prstiju lijeve šake, posttraumatski anksiozno-depresivni poremećaj. Mirovala je i uzimala analgetike, nosila okovratnik za vratnu kralješnicu. Učinjen je RTG vratne kralješnice koji je ukazao na alordozu. Po skidanju okovratnika provodila je fizikalnu terapiju za vratnu kralješnicu. Zbog psihičkih poteškoća vezanih za opisani štetni događaj kontrolira se po psihijatru koji evidentira posttraumatski anksiozno-depresivni poremećaj. Učinjen je EMNG ruku i ukazao je na umjerene radikularne lezije korijena C5, C6 i C8 obostrano, više lijevo.

14.1. Po provedenom liječenju i dalje se žali na bolove u vratu i lijevoj ruci. I dalje mora uzimati analgetike, a zbog psihičkih poteškoća u formi anksioznosti i nelagode pri vožnji i dalje odlazi na kontrole psihijatra. Zaostale su trajne posljedice, a po medicinskoj dokumentaciji liječenje je završeno 12. listopada 2021.

14.2. Fizički bolovi jačeg intenziteta trajali su tri dana, srednje jaki bolovi tjedan dana, a manji bolovi četiri tjedna – 28 dana. Iza toga zaostaju i dalje vratobolje te trnci u lijevoj ruci koje je potrebno uvrstiti u pojačane napore.

14.3. Primarni strah koji nastaje u vrijeme ozljeđivanja bio je intenzivan, kratkotrajan. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda jačeg je intenziteta i trajanja bio dva dana, srednjeg intenziteta i trajanja pet dana, a potom se nastavlja kasni strah od tri tjedna – 21 dan s nastankom postraumatskog-anksioznog poremećaja.

14.4. Umanjenje životne i radne aktivnosti vezano za posljedice opisane trzajne ozljede vratne kralješnice koje se očituje u zaostalim bolovima i umanjenim kretnjama vrata, uz trnce u lijevoj ruci, umanjuju opću, životnu i radnu aktivnost tužiteljice u opsegu od 3% trajno u kojem opsegu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora.

14.5. Tuđa pomoć i skrb iznosi 2 sata dnevno kroz 10 dana kada su bili izraženi bolovi jačeg i srednjeg intenziteta, a potom kroz tri tjedna 3x2 sata tjedno. Očituje se u poslovima nabave i pripreme jela, održavanju osobne higijene, odvoženju i vraćanju na liječničke kontrole i fizikalnu terapiju. Istu su joj pružali članovi obitelji. Naruženja nema.

14.6. U očitovanju na prigovore stranaka prof. dr. Boris Božić je naveo da zaostalo umanjenje životne i radne aktivnosti vezano za posljedice predmetnog štetnog događaja pravilno je ocijenjeno i očituje se u zaostalim bolovima u vratu i lijevoj ruci. Prije štetnog događaja tužiteljica negira poteškoće. Zaostali invaliditet ne iznosi 5-8%. Tužiteljica opisuje orijentacijske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti. Ne radi se o ugovornom osiguranju, nego se umanjenje životne i radne aktivnosti tužiteljice procjenjuju na osnovu medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, što je i učinjeno. Prigovor tuženika da kod tužiteljice ne postoji umanjenje životne i radne aktivnosti ne može se prihvatiti jer je razvidno da je kod tužiteljice umanjenje životne i radne aktivnosti nastalo u utvrđenom opsegu iz nalaza i mišljenja vještaka.

16. Saslušan na glavnoj raspravi medicinski vještak prof. dr. Boris Božić je iskazao da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljedu vrata, stupnjevanu po Queebec klasifikaciji kao stupanj 3, potrebe mozga, natučenje prstiju lijeve šake, posttraumatsko anksiozno-depresivni poremećaj. Mirovala je, uzimala analgetike, nosila okovratnik za vratnu kralježnicu te po istom provodila fizikalnu terapiju za vrat. Po provedenom liječenju zaostale su i dalje dijelom umanjene kretnje vrata te trnci u lijevoj ruci što je i potvrđeno neurofiziološkom pretragom – elektromioneurografija -EMNG ruku koji je pokazao umjerenu radikalnu leziju vratnog živčanog pleksusa obostrano više lijevo. Zbog psihičkih poteškoća u par navrata liječenje kod psihijatra. Zbog poteškoća vezanih uz vratnu kralješnicu te dijelom i zaostalih psihičkih poteškoća koje se ne poklapaju sa poteškoćama vezanim uz vratnu kralježnicu procijenio je da je kod tužiteljice zaostaje trajno umanjenje opće životne radne aktivnosti u opsegu od 3% trajno u kojem opsegu postoji potreba za ulaganje pojačanih napora. Pregledom tužiteljice dobio je anamnestički podatak da ranije nije imala poteškoća vezanih uz vratnu kralježnicu. Na osnovu dugogodišnjeg iskustva, preko 30 godina kao voditelj zavoda za neurotraumatologiju u KBC Sestre milosrdnice te kao sekundarni liječnik dvije godine na odjelu psihijatrije Psihijatrijske bolnice u Popovači smatra da je pravilno ocijenio zaostale posljedice vezane i za vratnu kralježnicu i za dijelom dekompenzirani psihički status pacijentice koji je obuhvaćen gore opisanim invaliditetom. Sveukupno liječenje je trajalo nešto više od mjesec dana tako da je strah itekako pravilno ocijenio, a prigovor da je kratak ne prihvaća jer se ne bi uklapao u posljedice gore opisanog štetnog događaja.

18. Sud je u cijelosti prihvatio sve nalaze i mišljenja vještaka jer su iste izradili detaljno, argumentirano i stručno, a prigovore su obrazloženo otklonili.

18.1. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem jer za to nije našao opravdane razloge niti bi isto bilo ekonomično, a ni svrsishodno. Da imenovani vještak nije bio u mogućnosti ocijeniti psihičke posljedice kod tužiteljice, zasigurno bi taj dio zadatka otklonio i sam predložio provođenje dodatnog dokaza po drugom vještaku specijalisti, a tužiteljica je imala priliku prije zaključenja prethodnoga postupka predložiti vještačenje po dva vještaka različitih specijalnosti, a što nije učinila.

19. U čl. 1089. st. 2. ZOO-a je propisano da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Nadalje, čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

19.2. Predmetna šteta prosuđuje se prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) i taj zakon je u odnosu na dospijeće naknade obveze štete od strane osiguravajućeg društva lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Naime, prema čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takav pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2026/2016-2, a isto tako i u odlukama broj Rev 550/2014 od 18. studenog 2015., Rev 934/2014 od 5. travnja 2017. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj odštetni zahtjev prema tuženiku podnio 2. studenoga 2021., a tuženik mu je neosnovano odbio isplatiti naknadu štete za štetu, zbog čega tužitelju u tom slučaju temeljem naprijed citirane odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (3. studenoga 2021.).

20. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog navedenih povreda prava osobnosti, a temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi s čl. 19. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o okolnostima slučaja, posebno o nelagodnostima pri liječenju, jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, životnoj dobi tužiteljice, stopi inflacije te da se istom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova 1.060,00 EUR, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti od 3% u iznosu od 452,10 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 930,00 EUR, što ukupno iznosi 2.442,10 EUR (nekadašnjih 18.400,00 kn) te za tuđu pomoć i njegu 79,63 EUR (nekadašnjih 600,00 EUR) i to za ukupno 38 sati tuđe pomoći i njege pri čemu se ističe da bi za 38 sati tužiteljici pripadalo po cijeni od 3,70 EUR i više od zatraženog za ovaj vid štete, no sud je vezan tužbenim zahtjevom kojeg je postavila tužiteljica.

21. Kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev izrazila samo u kunama (još u tužbi), sud je po Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj zatražene kunske iznose pretvorio u sadašnju službenu valutu EUR po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450.

22. Kako je tužiteljica doprinijela nastanku štete od 10%, to joj je dosuđena razmjerno umanjena pravična novčana naknada od 2.442,10 EUR na iznos od 2.197,90 EUR. U preostalom dijelu je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

22.1. Odluku o visini pravične novčane naknade sud je donio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

22.2. Odluka o visini cijene sata tuđe pomoći i njege temelji se na čl. 223. ZPP-a, a istu su tužiteljici pružali ukućani.

22.4. Iznos tuđe pomoći i njege od ukupno 79,63 EUR umanjen je za 10% nakon čega je dobiven iznos od 71,67 EUR. U preostalom dijelu je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

23. Temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Prema čl. 12. st. 4. ZOOP, koji je lex specialis, propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete iz čl. 12. st. 1. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a analogno tome, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete. Pritom se ne razlikuje režim naknade neimovinske i imovinske štete (po osnovi tuđe pomoći i njege).

23.1. Dan podnošenja odštetnog zahtjeva nije bio sporan (2. studenoga 2021.), a zakonska zatezna kamata zatražena je od prvog sljedećeg dana.

24. Tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) te čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a. Budući da su stranke zastupane po punomoćniku koji je odvjetnik, to je parnični trošak odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je saka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25.1. Tužiteljica je kvantitativno uspjela u parnici sa 90%, a tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnovu tužbenog zahtjeva (100%). Omjer postotaka 100 i 90 podijeljeno s 2 daje ukupan uspjeh tužiteljice u 95%. Dakle, tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu u parnici te joj je dosuđen ukupni parnični trošak koji je ocijenjen neophodnim u ovoj parnici.

25.2. Parnični trošak tužiteljice obuhvaća trošak odštetnog zahtjeva (tbr. 32 - 100 bodova), sastava tužbe (tbr. 7/1 – 100 bodova), trošak sastava podnesaka od 30. studenoga 2022., 12. siječnja 2023., 31. svibnja 2024., 7. svibnja 2025. (tbr. 7/1-100 bodova), trošak zastupanja na ročištima 19. siječnja 2023., 25. travnja 2023., 28. studenoga 2024., 20. veljače 2025., 17. lipnja 2025. i 23. rujna 2025. (tbr. 9/1-100 bodova), trošak zastupanja na glavnoj raspravi koja je odgođena prije početka raspravljanja - 24. siječnja 2025. (tbr. 9/5 – 25 bodova), što ukupno iznosi 1.225,00 bodova. Računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 2.450,00 EUR. No, kako je tužiteljica uspjela u parnici s 90%, to joj pripada razmjerno umanjeni parnični trošak u iznosu od 2.205,00 EUR. PDV na taj iznos jest 25% što iznosi 551,25 EUR, što ukupno iznosi 2.756,25 EUR.

25.3. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 601,52 EUR. Trošak zatražene sudske pristojbe u iznosu od 200,00 EUR također pripada tužiteljici tako da ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 3.557,77 EUR.

25.4. Preostali zatraženi trošak tužiteljici nije dosuđen jer ostali podnesci nisu bili neophodni za vođenje ove parnice jer je sadržaj istih mogao biti iznijet na glavnoj raspravi za koju je tužiteljici priznat trošak. Ročišta za koje je zatražen trošak zastupanja i to za dan 20. studenoga 2023., 11. ožujka 2024. i 23. travnja 2024. nisu evidentirana u eSpisu kao održana ročišta te tužiteljici nije ni mogao biti dosuđen ovaj trošak.

25.5. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripada i zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 29. listopada 2025.

Sutkinja

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvj. Marko Višić, Split, Istarska 3, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvj. Igor Habulinec, Zagreb, Biskupa Josipa Galjufa 1

3. Odvj. UL, [adresa]

3. eOglasna ploča suda