- 1 -              I Kž 12/2023-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 12/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika E. B., radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 238. st. 2. i kaznenog djela iz čl. 238. st. 1. u vezi čl. 54. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: KZBIH), odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. rujna 2023., broj Kv II 210/2023-2 (Kir-198/2023) u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba izručenika E. B. te se ukida pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 33. i članka 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'', br. 178/04. - u daljnjem tekstu: ZOMP), utvrđuje se da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca E. B. radi vođenja kaznenog postupka.

 

2. Pod točkom II. izreke, na temelju čl. 60. st. 1. ZOMP-a, odgođeno je izručenje stranca E. B. do dovršetka kaznenog postupka koji se protiv njega vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-153/2023. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11., 144/12., 56/15 i 61/15. – ispravak – dalje u tekstu: KZ/11.)

 

3. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svom branitelju T. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

4. Temeljem članka 495. ZKP/08. u vezi čl. 474. st. 1. i čl. 81. ZOMP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. U pravu je izručenik kada žalbom ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iako ne iz razloga što obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, već zato što je izreka tog rješenja nerazumljiva u mjeri da se ispravnost pobijane odluke ne može s uspjehom ispitati.

 

7. Naime, u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja navodi se, samo, da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje E. B. (s osobnim podacima) radi vođenja kaznenog postupka.

 

7.1. Ovako koncipirana izreka u potpunosti je nerazumljiva jer nije vidljivo kojoj se državi stranac izručuje, temeljem kojeg pravnog akta države moliteljice i zbog kojeg kaznenog djela. Ovaj propust nije samo formalnopravne naravi jer je preciziranje pravnog akta države moliteljice s naznakom činjeničnog opisa i zakonskog naziva kaznenog djela zbog kojeg se izručuje nužan preduvjet da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi za koji događaj se izručenje dopušta.

 

7.2. Naime, određenost kaznenog djela je itekako odlučna zbog poštivanja načela specijalnosti iz članak 23. Ugovora između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izručenju (''Narodne novine", br. – Međunarodni ugovori - 1/2014. – dalje u tekstu: Ugovor o izručenju), koji se ovdje primjenjuje. Nadalje, određenost kaznenog djela važna je zbog ocjene radi li se o djelu koje je kažnjivo i prema domaćem pravu sukladno čl. 13. Ugovora o izručenju, kao i ocjene postoje li eventualne zapreke za izručenje prema čl. 10. – 16. Ugovora o izručenju.

 

7.3. Stoga je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadrži naznaku bitnih elemenata temeljem kojih se kazneni progon protiv izručenika može individualizirati, a time i pravilno odlučiti o pretpostavkama za izručenje.

 

8. Osim toga, pobijano rješenje ne sadrži niti naznaku činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se izručenje traži. Iako činjenični opis kaznenog djela nije obavezan sastojak izreke rješenja, izostanak tog opisa u obrazloženju rješenja onemogućuje provjeru navoda prvostupanjskog suda o mjestu počinjenja (načelo teritorijalnosti), postojanja obostrane kažnjivosti, nastupa zastare (u rješenju očitom omaškom navedeno da je djelo počinjeno 2010.), primjene načela ne bis in idem te drugim pretpostavkama, odnosno zaprekama propisanim Ugovorom o izručenju.

 

9. Nadalje, što se tiče primjene materijalnog prava u kontekstu postupka izručenja drugoj državi, ovdje Bosni i Hercegovini, treba reći slijedeće:

 

9.1. Prema čl. 1. st. 1. ZOMP-a, taj Zakon se primjenjuje ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Međunarodni ugovori koji se, uz odredbe ZOMP-a, ovdje primjenjuju su odredbe Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. s dva Dopunska protokola (''Narodne novine'', br. – Međunarodni ugovori 14/94. – dalje u tekstu: Europska konvencija o izručenju) te odredbe Ugovora o izručenju, kao bilateralnog akta između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine. Međunarodni ugovori koji su ratificirani od strane Hrvatskog sabora, postaju sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona, kako jasno slijedi iz odredbe čl. 134. Ustava Republike Hrvatske. Zbog toga, u situaciji kada odredbe ZOMP-a i odredbe navedenih međunarodnih ugovora reguliraju istu pravnu materiju, ali na različiti način, primijeniti će se međunarodni ugovori kao pravni akti jačeg ranga. U slučaju da pojedina pitanja međunarodne pravne pomoći nisu regulirana međunarodnim ugovorom, primijeniti će se odredbe ZOMP-a koje s tim ugovorima nisu u suprotnosti.

 

9.2. Zbog toga, već sada je jasno da navodi žalbe kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da bi izručenik počinio inkriminirano kazneno djelo, nisu osnovani.

 

9.3. Naime, prema odredbi članka 4. Ugovora o izručenju, kojom se u potpunosti regulira pitanje koju dokumentaciju država moliteljica treba uz zamolbu priložiti, ne proizlazi obveza prilaganja dokaza za osnovanu sumnju. Sukladno tome, odredbama tog Ugovora nije propisano niti da izostanak osnovane sumnje o učinu kaznenog djela može biti razlogom odbijanja molbe za izručenje.

 

9.4. Na jednak način to je pitanje regulirano i u čl. 12. Europske konvencije o izručenju koja također ne propisuje obvezu prilaganja dokaza o osnovanoj sumnji niti ocjenu iste.

 

9.5. S obzirom da se, dakle, ovdje radi o ugovornom izručenju između dvije države koje međusobno ne traže prilaganje dokaza i provjeru osnovanosti sumnje u učinu kaznenih djela za koja se izručenje traži niti je to kao, kao uvjet, propisano odredbama Europske konvencije o izručenju, tada primjena odredbe čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMP-a, kao pravnog akta nižeg ranga, ovdje nije opravdana.

 

10. Odluka prvostupanjskog suda o odgodi izvršenja izručenja stranca pravilno je donesena temeljem čl. 60. st. 1. ZOMP-a, budući da Ugovor o izručenju to ne isključuje, a predviđeno je i čl. 19. Europske konvencije o izručenju. Osim toga, taj dio rješenja suda prvog stupnja žalitelj ne osporava.

 

11. Slijedom navedenog, dakle, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

12. Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te će, ako utvrdi da su ispunjene pretpostavke, odnosno izostaju zapreke za izručenje sukladno odredbama Ugovora o izručenju, u izreci rješenja navesti pravni akt na temelju kojeg je izručenje zatraženo (rješenje Kantonalnog suda u Bihaču o određivanju pritvora protiv izručenika), te u obrazloženju rješenja naznačiti bitne dijelove činjeničnog opisa kaznenog djela zbog kojeg se izručenje traži te će svoju novu odluku i valjano obrazložiti.

 

 

13. Slijedom navedenog, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.