Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11925/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LL, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. LL, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 8. rujna 2022., broj: 35. Pp - 3759/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalbe okr. LL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. LL je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku od 8. rujna 2022., broj: 35. Pp - 3759/2021-12, okr. LL proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna 377,33 kuna, što je protuvrijednost 100 DEM, odnosno 50,08 eura, koju kaznu je dužna platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura.

2. Protiv te presude, okr. LL pravodobno je po braniteljici Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi prekršajne odgovornosti odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, a time očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenice, izreka nije proturječna sama sebi, a niti proturječna razlozima presude. Naime, odlučna činjenica od koje ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja koji je okrivljenici stavljen na teret je „vika i glama“ kao radnja kojom se narušava javni red i mir, a za tu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, naveo, odlučnu činjenicu koju je našao dokaznom te na temelju kojih dokaza je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. LL zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Pri tome je potpuno irelevantno što je bilo povod vici i galami od strane okrivljenici, o čemu problematizira okrivljenica u svojim žalbenim navodima, budući da je prvostupanjski sud našao nespornim dokazanim da je okrivljenica vikala i galamila, a što je odlučna činjenica od koje ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i to iz razloga jer je uzimao u obzir samo fragmente iz iskaza svjedoka, a nije cijenio svaki dokaz zasebno kao cjelinu kao i sve dokaze zajedno. U tom smislu okrivljenica ističe da nije jasno kako je utvrđeno da je vikala i galamila u hodniku škole, odnosno čime je remetila javni red i mir, a posebno iz razloga jer su svjedokinje DL i AL izjavile da nisu čule da bi ona vikala već da je povišenim tonom i vidno uzrujana rekla sinu da uzme svoje stvari iz razreda, dok je iskaz svjedokinje LLS u potpunosti nevjerodostojan i u suprotnosit s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu kao i sa iskazom svjedokinje ŠL.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. LL, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaze svjedokinja DLS, AL i DL, ocijenio vjerodostojnim, budući da su o odlučnoj činjenici, odnosno vikanju u hodniku škole, iskazivale jasno i precizno te suglasno i detaljno opisale dinamiku događaja inkriminirane prilike. Potrebno je istaknuti da iako su svjedokinje AL i DL iskazivale o povišenom tonu okrivljenice time nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda budući je „povišen ton“ u konkretnim okolnostima, hodnik škole, a imajući u vidu i iskaz svjedokinje DLS, ekvivalent vike odnosno galame kao radnje koja se okrivljenici stavlja na teret.

6.2. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenice kojima ukazuje na suprotnosti u iskazu svjedokinje LLS sa preslikom SMS poruka, budući da predmet ovog postupka nije ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedokinje o njezinom postupanju u odnosu na probleme koje u školi ima sin okrivljenice, NL, jer sve i da u tom dijelu iskaz svjedokinje nije suglasan sa preslikama SMS poruka, time se ne dovodi u sumnju iskaz svjedokinje LLS u dijelu koji se odnosi na ponašanje okrivljenice u hodniku škole koji je u tom dijelu suglasan sa iskazima svjedokinja AL i DL.

6.3. Iz navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okr. LL nije osnovana.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. LL nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog maksimalno iznosa za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.

7.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 377,33 kuna, što je protuvrijednost 50,08 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice, a ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac-Orlić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.