Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-878/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnici Ines Ojurović, odvjetnici u Opatiji, protiv tuženika IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Lei Lukšić Acinger, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1913/2023-11 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1913/2023-11 od 16. travnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci od 9. listopada 2018. poslovni broj: Ovr-2367/2018.

Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa kamatom obračunatom od dana donošenja presude pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljicama da nadoknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a). Predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i obaveže tuženika da im naknadi troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužiteljica i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu, ujedno tražeći naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljica nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-2367/2018 od 9. listopada 2018., koja ovrha je određena na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenice NR i to 2/4 dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća, garaža, dvorište u [adresa] i Stari put 2 površine 369 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud je uvidom u spis istoga suda poslovni broj: Ovr-2367/2018 i priložene isprave utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja 15. veljače 2018. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika GR i NR na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2887/2014-18 od 19. travnja 2016., na suvlasničkim dijelovima nekretnina ovršenika, između ostalog i na 2/4 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu ovršenice NR)

- da je rješenjem o ovrsi istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-2367/2018-5 od 9. listopada 2018. određena predložena ovrha

- da je rješenjem o dosudi istoga suda poslovni broj: Ovr-2367/2018-76 od 20. srpnja 2022. utvrđeno da su se stekli uvjeti za dosudu kčbr. [katastarska čestica] kuće, garaže, dvorišta u [adresa] i Stari put 2 površine 369 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu ovršenice NR u 2/4 dijela za iznos od 904.400,00 kn u korist kupca IR (ovdje tuženika)

- da je zaključkom istoga suda poslovni broj: Ovr-2367/2018-85 od 9. prosinca 2022. određena predaja 2/4 dijela kčbr. [katastarska čestica] u posjed kupcu, te u njegovu korist upis prava (su)vlasništva

- da se ovrhovoditelj dopisom od 11. siječnja 2023. obratio ovršenicima i ostalim suvlasnicima nekretnine tražeći da mu istu predaju u (su)posjed, međutim, ovršenici nisu postupili po zaključku suda i traženju ovrhovoditelja, pa je isti predložio određivanje predaje u posjed putem sudskog ovršitelja

- da je zaključkom poslovni broj: Ovr-2367/2018 od 13. ožujka 2023. određeno provođenje ovrhe određene zaključkom istoga suda poslovni broj: Ovr-2367/2018-85 od 9. prosinca 2022. iseljenjem ovršenika i svih ostalih iz nekretnine u [adresa] i [adresa], te predajom nekretnine u posjed ovrhovoditelju slobodne od osoba i stvari, što je na navedenim adresama provedeno 16. svibnja 2023., pri čemu su između ostalog na svim vratima kuće i garaže promijenjene brave i novi ključevi predani ovrhovoditelju i ostalim suvlasnicima nekretnine

- da su tužiteljice 18. travnja 2023. podnijele prigovor treće osobe navodeći da su suvlasnice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaka u ¼ dijela, da predmetna nekretnina nije etažirana i nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pa je nejasno kako je sud donio zaključak za iseljenjem ovršenika i svih ostalih iz nekretnine u [adresa] i [adresa], kada je neodređeno vlasništvo ovršenika pa da bi taj dio bio podoban za provođenje ovrhe

- da su rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-2367/2018-111 od 6. lipnja 2023. treće osobe MR i DR upućene u parnicu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ-a) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju parnicu su iste pokrenule 28. lipnja 2023.

7. Na temelju nespornih okolnosti da su tužiteljice suvlasnice nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaka u ¼ dijela, koja nekretnina u naravi kuća, garaža i dvorište nije etažirana, te naprijed utvrđenih činjenica, u odnosu na sporne okolnosti - sprječava li činjenica da su tužiteljice suvlasnice predmetne nekretnine ovrhu na suvlasničkom dijelu NR, koji je temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-2367/2018 od 20. srpnja 2022. prešao u vlasništvo tuženika, odnosno je li tuženik mogao tražiti ovrhu i je li ovršni sud mogao donijeti zaključak kojim nalaže iseljenje ovršenika i svih ostalih iz predmetne nekretnine, prvostupanjski sud prvenstveno cijeni da se navod iz zaključka ovršnog suda poslovni broj: Ovr-2367/2018 od 13. ožujka 2023. kojim je određeno provođenje ovrhe iseljenjem ovršenika i svih ostalih iz nekretnine u [adresa], u dijelu koji glasi: „i svih ostalih…“, odnosi na sve druge osobe koje nemaju pravni temelj posjedovanja, odnosno korištenja predmetne nekretnine, a ne na tužiteljice, koje nemaju dokaz da bi tuženik tražio njihovo iseljenje i ispražnjenje nekretnine u kojoj žive. Osim toga, imajući u vidu da je ovrha provedena na suvlasničkom dijelu NR, kao i da u odnosu na tužiteljice nema nikakve promjene ni u vlasničkom ni u posjedovnom statusu, pozivajući se na odredbu čl. 81. st. 2. OZ-a prema kojoj idealni suvlasnički dio nekretnine može biti samostalan predmet ovrhe glede kojeg se na odgovarajući način primjenjuju pravila tog Zakona o ovrsi na nekretninama, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljice nisu dokazale da postoje pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8. U žalbi tužiteljice ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a navodeći da je prvostupanjski sud poklonio vjeru isključivo dokazima tuženika, dok nije vodio računa o rezultatima cjelokupnog postupka, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje, osporavaju stajalište prvostupanjskog suda da ne postoje razlozi za utvrđenje ovrhe nedopuštenom i da im nisu povrijeđena prava, ističući da su mijenjane brave na nekretnini u njihovom vlasništvu i davani ključevi njihovih stambenih prostora, te su bez svoje krivnje i znanja ostale bez posjeda konoba u prizemlju koje su do tada koristile. Navode da pogrešno utvrđeno činjenično stanje nalaze u činjenici da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za njihovo saslušanje u svojstvu stranaka, čime nije stekao pravu sliku o činjeničnom stanju. Također, ističu da idealni suvlasnički dio koji prema ocjeni prvostupanjskog suda može biti samostalan predmet ovrhe, nije sporazumom stranaka određen, a nekretnina nije etažirana, te tuženik kao novi vlasnik nema nikakva saznanja o eventualnoj podjeli nekretnine koju je stekao, kao ni o korištenju iste od strane ostalih suvlasnika. Konačno, navode da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

9. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu na takav način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju i postupku koje je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tužiteljice ukazuju u žalbi, navodeći da prvostupanjski sud nije vodio računa o rezultatima cjelokupnog postupka, već je poklonio vjeru isključivo dokazima tuženika. Naime, prema čl. 8. ZPP-a odlučne činjenice utvrđuje sud prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon provedene rasprave i kontradiktornog postupka. To što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih zahtjev tužiteljica ocijenjen neosnovanim nema značaj pogrešne primjene čl. 8. ZPP-a.

12. Protivno žalbenim navodima tužiteljica, time što je odbijen dokazni prijedlog za njihovo saslušanje u svojstvu stranaka, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je uvidom i čitanjem priloženih isprava i ovršnog spisa prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

13. Neutemeljenim se ukazuju žalbeni navodi tužiteljica da se ovrha nije smjela provesti na nekretnini koja nije etažirana, zbog čega da nije utvrđeno koji dio nekretnine je tuženik stekao u vlasništvo, kao i njihovo insinuiranje da bi zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-2367/2018 od 13. ožujka 2023. bilo određeno njihovo iseljenje iz predmetne nekretnine, jer kako to pravilno navodi prvostupanjski sud odredbom čl. 81. st. 2. OZ-a jasno je određeno da idealni suvlasnički dio nekretnine može biti samostalan predmet ovrhe, čemu u prilog govori i odredba čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) određujući da se u pravnom prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar.

13.1. U konkretnom slučaju ovrha je određena i provedena samo na 2/4 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu ovršenice NR, dakle ovrhovoditelj je kupio samo taj suvlasnički dio nekretnine i na tom se dijelu uknjižio vlasnikom u zemljišnim knjigama. U odnosu na tužiteljice, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, nije došlo do nikakve promjene u vlasničkom ni posjedovnom statusu, dakle niti su umanjena njihova suvlasnička prava, niti je određeno njihovo iseljenje (jer one nisu „svi ostali“), već su iseljeni ovršenici koji više nemaju valjani pravni temelj korištenja predmetne nekretnine.

13.2. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZVDSP-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, no oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Prema podacima u spisu tuženik se prije predlaganja sudskog provođenja ovrhe iseljenjem i predajom u posjed nekretnine, obratio ovršenicima i ostalim suvlasnicima s traženjem da mu nekretninu predaju u suposjed (spominjući i mogućnost podjele posjeda), međutim, isti su se na njegovo traženje oglušili. Stoga je zatražio sudsko provođenje ovrhe predajom nekretnine u suposjed, prilikom čega su promijenjene brave na svim vratima kuće i garaže, te su svi novi ključevi predani svim suvlasnicima nekretnine. Dakle, svi suvlasnici su u suposjedu cijele nekretnine (jer posjed nisu podijeli), pa nisu od značaja žalbeni navodi tužiteljica da su ključevi njihovih stambenih prostora predani tuženiku, dok se žalbeni navodi da su ostale bez posjeda konoba ukazuje neosnovanim i protivnim sadržaju zapisnika Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-2367/2018 od 16. svibnja 2023., iz kojeg proizlazi da svi suvlasnici dobili ključeve kompletnog prostora.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica u konkretnom slučaju se ne radi o predmetu na kojem bi mogućnost ovrhe bila ograničena, niti njihovo pravo suvlasništva nad predmetnom nekretninom sprječava ovrhu, budući da predmetna ovrha nije određena na njihovim suvlasničkim dijelovima, već na suvlasničkom dijelu ovršenice NR, koji dio nekretnine je samostalan predmet ovrhe. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ne postoje pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljica i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tužiteljice sadržajno ne iznose žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, nego ju pobijaju u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, u kom smislu žalba nije osnovana. Osim toga, kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je žalbu tužiteljica valjalo odbiti i u tom dijelu, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP- a. Neosnovano tužiteljice zahtijevaju od tuženika naknadu troškova žalbenog postupka, obzirom da nisu uspjele sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Jednako tako, neosnovano tuženik od tužiteljica zahtijeva naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu, jer ti troškovi nisu bili potrebni za odluku o žalbi (čl. 155. ZPP-a). Stoga je o zahtjevima stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

Varaždin, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer