REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-416/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja EJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Tea Tončić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba EJZ, radi određivanja invalidske mirovine, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/05085332628, URBROJ: 341-99-05/3-24-5356 od 3. ožujka 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I 141-02/22-01/05085332628, URBROJ: 341-13-05/3-22-973 od 31. svibnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 17. siječnja 2022., za ponovno određivanje invalidske mirovine. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće:

„U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je JJ, rješenjem HZMO Područne službe u Puli, broj: 10025 od 21.10.1999., određena, počevši od 01.01.1999., invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

- da je mirovina, rješenjem Područne službe u Puli, broj: 10025 od 24.01.2003., počevši od 18.12.2002, određena na temelju navršenog mirovinskog staža od 20 godina, 09 mjeseci i 14 dana, prema prosječnim vrijednosnim bodovima koji iznose:

0,8391 , prema dostupnim podacima o plaćama ostvarenim u razdoblju Od 1977. do o1995. godine.

- da je korisnik mirovine bio zaposlen kao građanska osoba u bivšoj JNA (u Vojnoj pošti 5845 [adresa]).

Povodom novog zahtjeva ponovno su zatraženi podaci o plaćama imenovanog koje, zbog poznatih okolnosti, nisu uzete u obzir prilikom izračuna mirovine, od Ministarstva obrane Republike Srbije, te od nadležnih ustanova mirovinskog osiguranja u Srbiji, Crnoj Gori i u Republici Hrvatskoj, ali traženi podaci o plaćama nisu pronađeni.

Državni arhivi u Zagrebu i Pazinu, Arhiv Grada Pule i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske ne raspolažu podacima o plaćama iz bivše JNA.

S obzirom na navedeno, zahtjev imenovanog da mu se ponovno odredi invalidska mirovina, temeljem plaća ostvarenih u bivšoj JNA, odbija se kao na zakonu neosnovan, uz napomenu da u Zakonu o mirovinskom osiguranju ne postoji institut određivanja mirovine prema plaćama zaposlenika na sličnim radnim mjestima.“

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II 141-02/24-01/05085332628, URBROJ: 341-99-05/3-24-5356 od 3. ožujka 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Ključni dijelovi obrazloženja drugostupanjskog rješenja glase:

„U navedenom postupku nisu pronađeni platni podaci za razdoblje od 18. svibnja 1983. do 31. listopada 1991. kada je žalitelj bio zaposlen u Vojnoj pošti - 5845

- [adresa].

Nadalje, rješenjem Područne službe u Puli, broj 10025 od 24. siječnja 2003., žalitelju je počevši od 18. prosinca 2002. ponovno određena invalidska mirovina po službenoj dužnosti, a prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 147/02).

Dana 17. siječnja 2022. žalitelj je putem opunomoćenice podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine. U zahtjevu je naveo kako mu prilikom izračuna mirovine nisu prikupljeni platni podaci za razdoblje zaposlenja u Vojnoj pošti Pula od 18. svibnja 1983. do 20. rujna 1991., kada je bio zaposlen kao građanska osoba u bivšoj JNA.

Naknadnim podneskom od 25. veljače 2022. žalitelj je istaknuo da je u situaciji nepotpune dokumentacije za njega potrebno obračun sačiniti u skladu sa primanjima komparanata koji su radili na istom radnom mjestu, sa istom stručnom spremom i istim uvjetima za traženo razdoblje.

(…)

U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je kako su povodom zahtjeva žalitelja ponovno zatraženi podaci o plaćama koje zbog poznatih okolnosti nisu uzete u obzir prilikom izračuna mirovine, od Ministarstva obrane Republike Srbije, te od nadležnih ustanova mirovinskog osiguranja u Srbiji, Crnoj Gori i u Republici Hrvatskoj, ali traženi podaci o plaćama nisu pronađeni.

U postupku kontrole ovo drugostupanjsko tijelo utvrdilo je kako je prvostupanjsko tijelo pravilno provelo postupak kako bi se utvrdili sporni podaci za razdoblje od 18. svibnja 1983. do 31. listopada 1991., ali isti nisu nađeni. Iz spisa predmeta vidljivo je da je Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala za grad Beograd dopisom od 15. prosinca 2022. proslijedio dopis Ministarstva odbrane Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse, Uprave za kadrove u kojem ističu da Ministarstvo odbrane Republike Srbije nije nadležno za postupanje u konkretnom slučaju. Navode da je Vojna pošta 5437 Kumbor pravni sljedbenik rasformirane Vojne pošte 5845 [adresa], te da je poslije proglašenja nezavisnosti Cme Gore Vojna pošta Kumbor ostala na teritoriju iste.

Također, iz dopisa Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore od 13. veljače 2023. godine proizlazi da ne posjeduju podatke o stažu osiguranja i zaradi žalitelja u periodu od 15. svibnja 1983. do 31. listopada 1991. godine.

S obzirom na iscrpan postupak koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja te s obzirom na nemogućnost pronalaska tražene dokumentacije, pobijanim rješenjem pravilno je odbijen zahtjev za ponovno određivanje invalidske mirovine žalitelja. Vezano uz žalbene navode kako je platne podatke trebalo utvrditi uz pomoć korisnika - komparanata koji najviše odgovaraju žalitelju po poziciji radnog mjesta, ističe se žalitelju kako nema zakonske mogućnosti da se platni podaci utvrđuju na navedeni, proizvoljan, način. Naime, prosječni vrijednosni bodovi zbog specifičnosti svakog pojedinog radno-pravnog podatka utvrđuju se za svakog osiguranika ponaosob, te nije moguće na temelju usporednih podataka o plaći drugog osiguranika utvrđivati prosječne vrijednosne bodove.

Napominjemo da su prava iz mirovinskog osiguranja osobna materijalna prava, te su za svakog osiguranika osobni podaci o primanjima drugačiji, a oni ovise o vrsti poslova koje je obavljao, o odrađenoj satnici, o visini plaće, o navršenom mirovinskom stažu, o starosti, o plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje, bolovanjima i drugom.

Dalje ističemo da bi utvrđivanje platnih podataka uz pomoć korisnika - komparanata bilo protivno i propisima koji reguliraju tajnost podataka i Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. (…) koja se izravno primjenjuje od 25. svibnja 2018. te odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, kao i drugim propisima koji uređuju pitanje tajnosti podataka. U slučaju nepostojanja podataka o plaći za određeno razdoblje, primjenjuje se odredba članka 81. stavka 6. ZOMO-a, koja propisuje da se za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 31. prosinca 1969. uzimaju prosječni vrijednosni bodovi. Prosječni vrijednosni bodovi uzimaju se i za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću.

Ista materija bila je propisana i odredbom članka 75. stavka 6. ranije važećeg ZOMO-a.

Navedeno je potvrđeno i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- 111-4525/2019 od 7. veljače 2023. godine.

(…)

Vezano uz navod žalitelja kako činjenica da ni jedna javna služba ne može pribaviti platne podatke koji nedostaju ne može ići niti smije ići na štetu žalitelja, ističemo da se ovdje nije išlo na štetu žalitelja budući da je zakonodavac izričito predvidio na koji će se način utvrditi vrijednosni bodovi u slučaju kad ne postoje podaci o plaći osiguranika.“

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je pravo na odlazak u mirovinu stekao još 1. siječnja 1999. i od toga mu se dana isplaćuje pogrešni (umanjeni) iznos mirovine. Nepostojanje podataka o plaćama, koje nepostojanje je diskutabilno, nužno se odražava na izračun visine mirovine. Elaborira zbog čega su u obzir trebali biti uzeti platni podaci korisnika komparanata, uz pozivanje na s time povezanu upravnosudsku praksu. Nije na tužitelju da u posjedu ima svu potrebnu dokumentaciju, niti je to životno ni logično očekivati s obzirom na protek vremena, već je na nadležnim institucijama da u svojim službenim evidencijama imaju odgovarajuće podatke. Činjenica da nije moguće pribaviti podatke o plaći za sporni period osiguranja nikako ne može ići na štetu teret podnositelja zahtjeva. Postupanjima javnopravnih tijela grubo se krše tužiteljeva prava. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.560,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 15. listopada 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Sud utvrđuje sljedeće.

8.1. Osnovano tuženik naglašava da je stabilnim, jasnim i kogentnim odredbama zakonâ na području mirovinskog osiguranja propisan način izračuna svote mirovine u slučaju nepostojanja / nedostupnosti (dijela) platnih podataka. Te se odredbe primjenjuju i u odnosu na osiguranike čiji je osiguravatelj bio isključivo ovdje tuženik, odnosno njegov republički pravni prednik u vrijeme SFRJ, a tim prije i u slučaju nedostupnosti (dijela) platnih podataka osiguranika drugih fondova mirovinskog osiguranja u vrijeme federativno ustrojene SFRJ, uključujući posebne savezne fondove. Takvo podredno propisivanje izračuna svote mirovine pri manjkavim platnim podacima logično je i razumno zbog izražene individualiziranosti platnih podataka osiguranika u mirovinskom osiguranju. Notorno je da dio korisnika mirovine zbog toga prima manju, a dio njih veću svotu mirovine od one koju bi primao da su njihovi platni podaci u cijelosti raspoloživi. Međutim, zakonodavac je, u okviru svoje legislativne autonomije (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske) konkretni društveni odnosu odlučio – višekratno i dosljedno – urediti upravo na spomenuti način.

8.2. U tom je pogledu u odnosu na manji dio stranaka u kraćem razdoblju primjenjivana metoda izračuna putem platnih podataka tzv. komparanata, slijedom onodobne ustavnosudske prakse, s kojom je u dijelu predmeta usklađena i upravnosudska praksa (uključujući praksu na koju se pozvao tužitelj). Međutim, odlukom, broj: U-III-4525/2019 od 7. veljače 2023. Ustavni sud Republike Hrvatske izričito je odstupio od svoje prijašnje prakse (npr. izražene u odluci, broj: U-III- 3545/2017 od 9. listopada 2019.), jer su „upravna tijela i upravni sudovi u podnositeljevom predmetu iznijeli dodatne razloge za odbijanje spornog dokaznog prijedloga … okolnost da visina plaće različitih radnika može varirati ovisno o raznim čimbenicima …“ (srž stajališta Ustavnog suda iznesena je u točkama 23. i 24. obrazloženja odluke od 7. veljače 2023.). U takvom kontekstu, izolirano drukčije odlučivanje u odnosu na manji dio stranaka ne konstituira pravo ostalih stranaka da i u njihovom slučaju bude odstupljeno od kogentnih zakonskih odredaba i od kasnije ustavnosudske prakse. Dakle, u odnosu na tužitelja nije postupljeno nepovoljnije nego u odnosu na ogromnu većinu stranaka u usporedivim predmetima unatrag više desetljeća, niti je, u svjetlu točke 23. odluke Ustavnog suda od 7. veljače 2023., tužitelj iznio „relevantne argumente kako bi obrazložio potrebu da se u njegovom slučaju odstupi od zakonskog rješenja, odnosno da se prihvati njegov dokazni prijedlog glede metode izračuna visine mirovine“.

8.3. U konkretnom je slučaju prvostupanjsko tijelo provelo sveobuhvatan i temeljit dokazni postupak. Rezultati tog postupka ne idu u prilog tužiteljevu traženju. Podredno, u većini pravnih područja, uključujući predmetno, razlika u raspoloživim dokaznim sredstvima u odnosu na zahtjeve pojedinih stranaka pravno je relevantna.

8.4. U preostalom dijelu Sud je suglasan sa stajalištima tuženika. Ta su stajališta tužitelju poznata, a većim su dijelom i citirana prethodno u ovom obrazloženju.

8.5. Sukladno prethodnom, Sud ne nalazi da je u predmetnom upravnom postupku postojala činjenična ni pravna podloga za usvajanje tužiteljeva zahtjeva za ponovno određivanje njegove invalidske mirovine.

9. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

10. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 29. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Tei Tončić, Pula, Ciscuttijeva 8

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3