REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-247/2022-99

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret i Bojan Doneski, odvjetnicima iz Garešnice, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ilić, Orehovec & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“1. Nalaže se tuženiku INA-Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, da tužitelju DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupna iznos od 6.228,59 EUR bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na iznos od:

- 63,62 EUR počam od 10. prosinca 2014. godine do isplate;

- 160,86 EUR počam od 10. siječnja 2015. godine do isplate;

- 229,04 EUR počam od 6. veljače 2015. godine do isplate;

- 192,88 EUR počam od 6. ožujka 2015. godine do isplate;

- 186,05 EUR počam od 9. travnja 2015. godine do isplate;

- 237,71 EUR počam od 10. lipnja 2015. godine do isplate;

- 169,86 EUR počam od 7. srpnja 2015. godine do isplate;

- 68,97 EUR počam od 8. kolovoza 2015. godine do isplate;

- 251,47 EUR počam od 8. rujna 2015. godine do isplate;

- 161,12 EUR počam od 7. listopada 2015. godine do isplate;

- 172,55 EUR počam od 6. studeni 2015. godine do isplate;

- 203,06 EUR počam od 8. prosinca 2015. godine do isplate;

- 147,97 EUR počam od 9. siječnja 2016. godine do isplate;

- 110,64 EUR počam od 6. veljače 2016. godine do isplate;

- 153,12 EUR počam od 5. ožujka 2016. godine do isplate;

- 182,65 EUR počam od 7. travnja 2016. godine do isplate;

- 317,33 EUR počam od 6. svibnja 2016. godine do isplate;

- 64,26 EUR počam od 4. lipnja 2016. godine do isplate;

- 30,77 EUR počam od 7. srpnja 2016. godine do isplate;

- 241,28 EUR počam od 5. kolovoza 2016. godine do isplate;

- 157,33 EUR počam od 7. rujna 2016. godine do isplate;

- 351,34 EUR počam od 7. listopada 2016. godine do isplate;

- 256,07 EUR počam od 5. studeni 2016. godine do isplate;

- 260,10 EUR počam od 8. prosinca 2016. godine do isplate;

- 289,74 EUR počam od 6. siječnja 2017. godine do isplate;

- 282,96 EUR počam od 7. veljače 2017. godine do isplate;

- 187,26 EUR počam od 7. ožujka 2017. godine do isplate;

- 120,15 EUR počam od 7. travnja 2017. godine do isplate;

- 142,02 EUR počam od 7. lipnja 2017. godine do isplate;

- 89,61 EUR počam od 7. srpnja 2017. godine do isplate;

- 147,77 EUR počam od 5. kolovoza 2017. godine do isplate;

- 169,18 EUR počam od 7. rujna 2017. godine do isplate;

- 304,85 EUR počam od 6. listopada 2017. godine do isplate;

- 125,00 EUR počam od 7. studenog 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.187,50 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika 24 godine, a unazad 16 godina na radnom mjestu vozača kamiona-cisterne, temeljem Ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme u punom radnom vremenu. Tužitelju je rad kod tuženika organiziran kao smjenski rad na način da voditelj napravi tjedni raspored prve i druge smjene, te da svaki dan tužitelj radi po prethodnom pozivu voditelja smjene odnosno voditelj smjene jedan dan ranije javi tužitelju točan red vožnje i to najkasnije 12 sati prije početka vožnje. Smjene su organizirane na način da je prva smjena od 6,00 do 14,00 sati, a druga smjena od 14,00 do 22,00 sata, s time da tužitelj ističe kako u tom vremenu samo započinje vožnja s obzirom na smjenu u kojoj bi trebao raditi, dok mu sam rad s obzirom na red vožnje ponekad traje 4 do 5 sati u jednom danu, a ponekad 13 do 15 sati u jednom danu, na koji način je tužitelj radio znatno duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, a koji rad mu nije plaćen budući mu poslodavac nije isplaćivao pripadajuća uvećanja na plaću. Tužitelj je pritom radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanima i neradnim danima, a što mu nije plaćeno. Tužitelj ističe da potražuje razliku plaće za razdoblje od studenog 2012. do listopada 2017.

2. Slijedom svega navedenog, evidentno je da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima, s time da tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni zahtjev za isplatom bruto iznosa razlike plaće sve dok se od tuženika ne pribave podaci o visini plaće tužitelja, te podaci o isplaćenim plaćama tužitelja, odnosno dok se ne provede vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke radi utvrđivanja tog iznosa, zbog čega tužitelj postavlja tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je nesporno da je tužitelj u radnom odnosu s tuženikom, a sve temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-615287/17-H s primjenom od 1. srpnja 2017. na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (<-7,5 T)". S obzirom na radno mjesto na kojem je tužitelj zaposlen kod tuženika, mobilni radnik, na istog se u pogledu radnog vremena primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (75/2013, 36/2015, 46/2017, u daljnjem tekstu: ZOROOMR).

4. Tako je čl. 5. ZOROOMR-a određeno da je puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati, dok se maksimalno tjedno radno vrijeme može produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca, a koja zakonska odredba je u cijelosti ispoštovana kako u odnosu na tužitelja, tako i u odnosu na druge mobilne radnike tuženika, o čemu svjedoči i činjenica da protiv tuženika nikada nije podignut niti jedan optužni prijedlog odnosno pokrenut prekršajni postupak unatoč činjenici da su nad istim vršeni inspekcijski nadzori radi provjere navedenog. Suprotno tvrdnji tužitelja, rad kod tuženika za radnike na koje se primjenjuje ZOROOMR nije organiziran kao klasičan smjenski rad. Naime, sukladno odredbi čl. 17. Pravilnika o radu tuženik izrađuje Kalendar radnog vremena, a sve imajući na umu specifičnost svakog pojedinog radnog mjesta, te u skladu s Katalogom radnog vremena tuženika.

5. Mobilnim radnicima tuženika radno vrijeme je određeno kao kategorija S06 - specifično radno vrijeme koje zbog potrebe posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjene smjena (način rada) u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada. Kod takvog radnog vremena rukovoditelji određuju dnevni ili tjedni raspored rada pridržavajući se odredaba KU-a i ZOR-a, kao i ZOROOMR-a, budući zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način rada.

6. Dakle, organizacija rada radnika zaposlenih na radno mjestu "Vozač teretnog vozila />=7,5 T/ planira se na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima. Rukovoditelj je zadužen svaki tjedan i mjesec napraviti raspored rada za svakog vozača po autocisterni, te raspored objavi na oglasnoj ploči Odsjeka INA vlastite flote. Tjedni raspored rada objavljuje se četvrtkom za sljedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Pritom je vozač dužan držati se rasporeda koji mu je zadao Voditelj Odsjeka INA vlastite flote, te u slučaju spriječenosti (bolest ili sl.) mora obavijestiti na vrijeme voditelja Odsjeka INA vlastite flote o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene. To u praksi znači da će mobilni radnik jedan dan u tjednu odraditi četiri sata, a drugi dan primjerice 9 sati, međutim navedeno je u skladu s internim aktima poslodavca i ZOROOMR-om, na što i upućuje čl. 5. i č. 6. st. 3. istoga. Tužitelju su podmireni svi dodaci koji istom pripadaju s osnove noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, a što jasno proizlazi iz isplatnih lista plaće tužitelja. Tužitelj nije radio duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, nego je isti imao manjak fonda sati na mjesečnoj razini, a što je jasno vidljivo iz evidencije radnog vremena tužitelja, međutim tuženik mu je, unatoč navedenom, isplaćivao plaću za puni fond sati, dakle, tužitelju je isplaćena i veća plaća od one koje mu pripada. Tuženik dodatno ukazuje kako je čl. 26. Kolektivnog ugovora određeno kako radnik ima pravo uvida u evidenciju odrađenih sati, te u slučaju primjedbi na evidenciju odrađenih sati radniku će se ista uručiti radi podnošenja obrazloženog pisanog prigovora neposrednom rukovoditelju, najkasnije u roku 30 dana od dana uručenja evidencije. U slučaju da radnik ne izvrši uvid u evidenciju ili ne istakne prigovor u roku određenom prethodnim stavkom, smatra se da nema primjedbi na evidenciju radnih sati. Tužitelj nije nikad podnio niti jedan prigovor u odnosu na evidenciju radnog vremena, koje jasno ukazuju na postojanje manjka mjesečnog fonda sati.

7. Dana 28. studenoga 2019. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-2238/17- 42 kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom i obvezan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.410,17 eura (10.625,00 kn).

8. Postupajući po žalbi tužitelja Županijski sud u Osijeku svojim rješenjem Gž R- 36/2020-3 od 27. siječnja 2022. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 4, 5, 6 spisa), Kolektivni ugovor tuženika (strana 13-38 spisa), Pravilnik o radu (strana 39-65 spisa), Kalendar radnog vremena (strana 66-76 spisa), Postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu tuženika (strana 77-92 spisa), isplatne liste (strana 93-150 spisa), evidenciju radnog vremena (strana 151 spisa), obrazac Popis i opis poslova (strana 159 spisa), sudsku praksu (strana 165-169, 226-254 spisa),

zapisnik Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (strana 170-171 spisa),

zapisnik Državnog inspektorata (strana 172-177 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenjima d.o.o., stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (strana 347-394 spisa), saslušani su svjedoci KB, GB, LB, ŠB, DBI i FB (strana 187-193 spisa), BB, te tužitelj (strana 197-200 spisa.

10. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na razlike plaće i dodataka na plaću po osnovi uvećanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima.

12. Izvršenim uvidom u Ugovor o radu tužitelja i tuženika od 1. srpnja 2017. razvidno je da tužitelj obavlja poslove vozača teretnog vozila (>=7,5 T)u čl. 4 utvrđeno je da će radnik raditi u punom radnom vremenu. Trajanje redovitog radnog dana ili tjedna utvrđuje se sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

13. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nesporna je činjenica da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta vozača teretnog vozila, da se na tužitelja kao i na druge vozače primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, da radno vrijeme nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način rada u kojem bi radnik ostvario puni mjesečni, odnosno godišnji fond sati rada, da je radno vrijeme fleksibilno (nije moguće unaprijed utvrditi početak i kraj radnog vremena, isti ovisi o različitim faktorima - povratak vozila, korisnik, usluge, i sl.), kao i način vođenja evidencije rada (tahografi i putni radni listovi).

14. Dakle, nesporno je da je u utuženom razdoblju radno vrijeme tužitelja bilo podložno Zakonu o radu i Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, temeljem čl. 17. Kolektivnog ugovora od 27. veljače 2014. i od 10. svibnja 2016., čl. 11. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 24. studenog 2014., 16. studenog 2015. i 1. srpnja 2017., kao i Ugovora o radu tužitelja od 1. srpnja 2017.

15. Odredbom čl. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14. i 127/17., u daljnjem dijelu teksta: ZR/14) propisano je kako se na radne odnose primjenjuju odredbe Zakona o radu, osim ako drugim zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju na tužitelj se kao lex specialis primjenjuju odredbe Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine 75/13, 36/15 i 46/17, u daljnjem tekstu Zakon), što je u skladu i s odredbam čl. 17. Kolektivnog ugovora od 27. veljače 2014. i 10. svibnja 2016., čl. 11. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 24. studenog 2014., 16. studenog 2015. i 1. srpnja 2017., koji utvrđuju da se puno radno vrijeme tužitelja i ostalih vozača kod tuženika u utuženom razdoblju utvrđivalo sukladno Zakonu o radnom vremenu.

16. Odredbom čl. 1. Zakona propisano je uređenje radnog vremena i obveznih odmora mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i dokumentacija, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjeti za njihovo izdavanje, postupci i provjere, službene evidencije, nadzor i inspekcija, odgovornost te prekršajne odredbe. Odredbom čl. 3. st. 2. propisano je da se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t, te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača. Čl. 5. propisano je da prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati. Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.

17. Nadalje, čl. 2. Zakona propisano je da Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s aktima Europske unije, među kojima je i Direktiva 2002/15 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza (SL L80, 23.3.2002.), sukladno odredbi čl. 3. navedene Direktive 2002/15/EZ iz radnog vremena isključene su stanke iz čl. 5. i razdoblja odmora iz čl. 6. i, ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo država članica ili sporazume između socijalnih partnera pod uvjetom da se ta razdoblja nadoknade ili ograniče, razdoblja raspoloživosti iz točke b. Dakle, temeljem odredbi Zakona i Direktive 2002/15 EZ proizlazi da su razdoblja dnevnog odmora, odmora, prekida vožnje i stanke (razdoblja tijekom kojih vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom) isključena iz radnog vremena, isto su iz radnog vremena isključena i "razdoblja raspoloživosti".

18. Provedenim dodatnim financijskim vještačenjem od 19. prosinca 2024. i prigovorima tuženika, uz primjenu odredbi Zakona i primjenu tjednog radnog vremena od 48 sati kod tužitelja nema razlike između pretpostavljene i isplaćene bruto dodataka za sate s osnove prekovremenog rada, rada noću, blagdanom, subotom i nedjelom u utuženom razdoblju.

19. Prema stavu ovoga suda, u postupku je nesporno utvrđeno: da je tužitelj mobilni radnik koji radi kao vozač cisterne veće od 7,5 tona, da tuženik obavlja cestovni prijevoz tereta za vlastite potrebe, da mobilni radnici imaju specifično radno vrijeme u kojem nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjena smjena odnosno u kojem nema smjenskog rada, dakle, radno vrijeme nije organizirano u smjenama jer nije moguće unaprijed utvrditi izmjenu smjena, da je prema evidencije radnog vremena tuženik tužitelju isplatio i sate koje tužitelj nije stvarno odradio, odnosno više od odrađenog, da tužitelj kao i ostali radnici imaju pravo uvida u evidenciju odrađenih sati, da u slučaju da imaju primjedbi mogu podnijeti pisani prigovor neposredno rukovoditelju najkasnije u roku 30 dana od dana uručenja evidencije, a ukoliko to ne učine smatra se da nemaju primjedbu na evidencije radnih sati, te da tužitelj nije imao primjedbi na isplatu plaće, da se u internom aktu Postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu INA d.d. u toč. 2., 1., 3. 2. organizacija rada vozača planira na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima, te da je voditelj odsjeka "INA vlastite flote" zadužen da svaki tjedan i mjesec napravi raspored rada za svakog vozača po autocisterni te raspored objavi na oglasnoj ploči "INA vlastite flote". Tjedni raspored objavljuje se četvrtkom za sljedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Vozač je dužan držati se rasporeda koji mu je zadao voditelj odsjeka "INA vlastite flote" te u slučaju spriječenosti (bolest ili slično) mora obavijestiti na vrijeme voditelja "INA vlastite flote" o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene.

20. Dakle, na tužitelja kao mobilnog radnika prvenstveno se primjenjuju kao lex specialis odredbe Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, kojom primjenom je financijskim vjetšačenjem utvrđeno da tužitelj nema pravo na povećanje plaće zbog prekovremenog, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim neradnim danom temeljem ZR-a.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. i 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

23. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu po 100 bodova, pristup na ročište 8.2.2018., 3.5.2018., 11.7.2018., 15.10.2019., 4.5.2022., 5.10.2023. i 18.9.2025. svako po 100 bodova, četiri obrazložena podneska (22.2.2018., 14.2.2024., 29.1.2025. i 29.5.2025.) svaki po 100 bodova, podnesaka od 18.6.2019., 8.4.2024. i 11.7.2024. svaki po 25 bodova, ukupno 1275 bodova odnosno eura 2.550,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 637,50 eura. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 3.187,50 eura.

24. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova pristojbi.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika